Sa stanovišta vjere, ateizam mo\u017ee biti vi\u0111en i kao kleveta i la\u017e. Sa stanovišta ateizma, vjera mo\u017ee biti vi\u0111ena i kao zabluda i la\u017e. Sa stanovišta ljudskih prava oba ta gledišta su nepodnošljiva, jer narušavaju slobodu pojedinca da vjeruje u što ho\u0107e i kako ho\u0107e<\/p>\n
Pi\u0161e: Inoslav Be\u0161ker<\/strong><\/em><\/p>\n Pripadaju li u osudu ateizma novogodišnje rije\u010di Benedikta XVI. kako je "zaista va\u017eno da svatko preuzme vlastitu odgovornost spram Boga i u Njemu uvidi osnovni izvor vlastitog i tu\u0111eg postojanja"? I kardinal Bozani\u0107 se istodobno zgra\u017eao nad "na\u010dinom \u017eivota kao da Boga nema". Zna\u010di li to da je i onaj koji ne vjeruje u Boga, ili je recimo budist, du\u017ean funkcionirati kao da je uvjeren da je Bog osobno izdao svojih Deset zapovijedi, a prvu me\u0111u svima da On jest i da se u to mora vjerovati? <\/p>\n Papa i Katoli\u010dka crkva upravo to poru\u010duju – i to je sr\u017e polemika, sve zahuktalijih posljednjih mjeseci, osobito na relaciji vjera – ateizam. <\/p>\n Sasvim je logi\u010dno da u egzistenciju Boga uvjerava svaki sve\u0107enik svake vjere, a nekmoli poglavar vjerske zajednice koja se temelji na vjeri u jedinog Boga i nju dr\u017ei kao Prvu zapovijed Bo\u017eju. Krš\u0107anske crkve, štoviše, o tome uvjerenju govore ne samo kao o vjeri, nego i kao Istini, jedinoj apsolutnoj, spram koje nije prihvatljiv "relativizam", tj. njezino odbacivanje ili naprosto zanemarivanje. Logi\u010dno je da se bezvjerje ili vjersko ravnodušje u takvu mentalnom sklopu tretira kao ne-Istina, bogohulna i, zapravo, zla. <\/p>\n Kao što ne postoji apstraktna vjera, tako ne postoji apstraktni ateizam <\/p>\n A onda je i logi\u010dno da se nijekanje Prve zapovijedi ("Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva"), tretira barem jednako strašnim kao i odstupanje od kasnije navedenih (npr: "Poštuj oca i mater…", "Ne ubij!", "Ne u\u010dini preljuba!", "Ne ukradi!", "Ne svjedo\u010di la\u017eno na bli\u017enjega svoga!" te, na posljetku, zabrane da se po\u017eeli bilo \u017eena, bilo vol, bilo magarac, bilo ino proizvodno sredstvo bli\u017enjega svoga – pri \u010demu je iz ostatka Starog zavjeta više nego jasno da se ne smatra bli\u017enjim onaj tko nije iste vjere). U tom sklopu mo\u017ee biti logi\u010dno smatrati ateizam gorim od korupcije. Ali samo u tom sklopu – koji je manjinski i me\u0111u vjernicima. Ni zakonodavstvo nekadašnje Papinske dr\u017eave nije jednako ka\u017enjavalo prestupnike raznih Bo\u017ejih zapovijedi, niti je \u010deš\u0107e smicalo ateiste nego lopove. <\/p>\n Kardinal Bozani\u0107 naglašava da krš\u0107anin mora razlikovati ateizam od ateista, što mo\u017ee zvu\u010dati zgodno, ali me pomalo podsje\u0107a na re\u017eime koji su jam\u010dili slobodu vjere, paze\u0107i da ne omogu\u0107e slobodu vjernicima. <\/p>\n Kao što ne postoji apstraktna vjera, tako ne postoji apstraktni ateizam. Nema vjere bez vjernika, nema ateizma bez ateista. Kad god se vjerska propaganda – sasvim legitimna – premjesti iz prostora religijskog jednoumlja u prostor razli\u010ditih vjerovanja i nevjerovanja, a osobito u prostor politike, logi\u010dno je da pripadnici drugih religija, ili naprosto oni koji ne vjeruju, svaku radikalnu kritiku svoga svjetonazora do\u017eive kao napad na sebe same, kao što su to do\u017eivljavali katolici kada je kritizirana njihova vjera. Iskreno moram priznati, trebalo mi je nešto vremena da to shvatim, ali barem nisam za to \u010dekao 1990. <\/p>\n Koliko vremena treba nekim sve\u0107enicima, makar bili obrazovani poput nekadašnjeg profesora Ratzingera, da shvate kako tvrdnju o nemoralnosti ateizma gra\u0111anin bez religijske vjere mo\u017ee do\u017eivjeti kao uvredljivu tvrdnju o vlastitoj nemoralnosti? Na isti na\u010din kako su ateisti\u010dku tvrdnju o gluposti ili zaostalosti religije vjernici shva\u0107ali kao osobnu uvredu, uostalom. <\/p>\n Sa stanovišta vjere ateizam mo\u017ee biti vi\u0111en i kao kleveta i la\u017e. Sa stanovišta ateizma vjera mo\u017ee biti vi\u0111ena i kao zabluda i la\u017e. Sa stanovišta ljudskih prava, oba ta gledišta su nepodnošljiva, jer narušavaju slobodu pojedinca da vjeruje u što ho\u0107e i kako ho\u0107e. <\/p>\n Sloboda je u svemu tome klju\u010dna rije\u010d. U svijetu gdje crkve zahtijevaju za sebe slobodu djelovanja u ime slobode vjere, nu\u017eno je prihvatiti i slobodu nevjerovanja. Pitanje je, me\u0111utim, smije li i sve\u0107enik priznati slobodu nevjerovanja kao iskaz tu\u0111e osobne slobode, kao diktat savjesti onoga koji ne vjeruje u Boga odnosno u nadnaravno? I odustati, napokon, od moralnog rangiranja onih koji smatraju druk\u010dije? <\/p>\n Bez toga, bojim se, nema ravnopravnosti. A to je politi\u010dko, a ne vjersko pitanje.<\/p>\n