{"id":46530,"date":"2008-01-01T16:06:40","date_gmt":"2008-01-01T16:06:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46530"},"modified":"2008-01-01T16:06:40","modified_gmt":"2008-01-01T16:06:40","slug":"deset-novih-znanja-koja-ce-nam-promijeniti-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/01\/01\/deset-novih-znanja-koja-ce-nam-promijeniti-zivot\/","title":{"rendered":"Deset novih znanja koja \u0107e nam promijeniti \u017eivot"},"content":{"rendered":"<p>Lani su&nbsp;prirodoslovci&nbsp;otkrili oko 700 dosad nepoznatih vrsta<\/p>\n<p><strong><br \/>Globalno zatopljenje<\/strong><\/p>\n<p>Pro&scaron;la je godina ponudila mnoga rje&scaron;enja za usporavanje globalnoga zatopljivanja, ali je od toga va\u017enije to &scaron;to su definitivno pora\u017eene teorijske zamisli koje tvrde da je uzrok tom dokazanom i potencijalno katastrofalnom trendu vi&scaron;a sila, nekakvi kozmi\u010dki ciklusi. Tim su se zamislima priklanjali oni vlastodr&scaron;ci koji u poskupljenju sirove nafte vide kratkoro\u010dnu konjunkturu. Na javnom planu mnogo su za osvje&scaron;\u0107ivanje globalne javnosti u\u010dinili Al Gore filmom &quot;Neugodna istina&quot;, Ameri\u010dka filmska akademija, koja je dokumentarac nagradila Oscarom i Nobelov komitet koji je Ala Gorea i UN-ov Me\u0111uvladin panel o klimatskim promjenama ovjen\u010dao nagradom za mir, pa je vladarima jedino preostalo da poslu&scaron;aju volju ve\u0107ine. To ipak ne ide lako, &scaron;to je pokazala i Konferencija UN-a o klimatskim promjenama na Baliju od 3. do 15. prosinca. Skup je produljen za jedan dan da bi se SAD-u, koji je uporno odbijao suglasiti se s ostatkom svijeta, dala prilika da ubla\u017ei blama\u017eu koju je vodstvo te zemlje priredilo u prethodnim danima. Kompromis na koji su Amerikanci pristali pregovore o planovima i kvotama smanjenja ispu&scaron;tanja ugljikova dioksida protegao je na sljede\u0107u godinu, ali to je krajnji rok.<\/p>\n<p><strong>Kloniranje i mati\u010dne stanice<\/strong><\/p>\n<p>Dr. Ian Wilmut, &scaron;ef projekta u &scaron;kotskom Institutu Roslin, kojim je 1996. kloniran prvi sisavac, ovca Dolly, po&scaron;teno priznaje da je njegova metoda kloniranja &#8211; iako pionirski doseg &#8211; za medicinu pogre&scaron;an put. Umjesto skupog i moralno problemati\u010dnog na\u010dina uzimanja mati\u010dnih stanica, on se zalo\u017eio za metodu, vijest o kojoj je u prosincu obi&scaron;la svijet, iz \u010dak tri znanstvena izvora: u koktelu kemikalija stanice ko\u017enoga tkiva prome\u0107u se u stanice koje su po svojim osobinama isto &scaron;to i mati\u010dne stanice. Kad je pojedinac sam sebi donor, ne\u0107e biti odbacivanja tkiva. Pseudomati\u010dne stanice izrast \u0107e u sr\u010dane zaliske ili \u017eiv\u010dane stanice koje se u \u017eivih organizama dosad nisu mogle samoobnavljati. Velika nada za ljude kojima je to jedina zdravstvena potreba. Pisci znanstvene fantastike ipak jo&scaron; mogu ma&scaron;tati o Highlanderima, ljudima s vje\u010dnim \u017eivotom, jer \u0107e ljude &quot;popravljene vlastitim rezervnim dijelovima&quot; ipak sustizati geneti\u010dki kraj, kad brzina zatajivanja \u017eivotnih funkcija bude ve\u0107a od brzine kojom se tijelo popravlja. Nada postoji, slijedi mukotrpno razra\u0111ivanje klini\u010dkih postupaka lije\u010denja.<\/p>\n<p><strong>&Scaron;koljka i pou\u010dak o dugovje\u010dnosti<\/strong><\/p>\n<p>U listopadu je znanstveni tim sa Sveu\u010dili&scaron;ta Bangor na sjeveru Walesa objavio da su do&scaron;li u posjed najstarijeg \u017eivog organizma, &scaron;koljke islandske arkti\u010dke ciprine kojoj je odre\u0111ena starost izme\u0111u 405 i 410 godina. Pravu korist od tog kuriozitetnog otkri\u0107a tek treba istra\u017eiti: kakvi su to mehanizmi kojim se ta vrsta brani od starenja. &Scaron;koljka&scaron; je ve\u0107 prili\u010dno slo\u017een organizam, spolno se razmno\u017eava, a ipak joj biolo&scaron;ki sat kuca znatno sporije. Otkrije li se kako joj to uspijeva te mogu li nekim agensima tkiva u ljudskom tijelu navesti da na sli\u010dan na\u010din sporije propadaju, produljit \u0107e se ljudski \u017eivot. Filozofi \u0107e se upitati: a za&scaron;to? Zato &scaron;to je napredak ljudske vrste utemeljen na inteligenciji i iskustvu pojedinca. Je li o\u010duvanje ljudske vrste u brojnosti mladih jedinki kojima \u017eivot brzo zavr&scaron;i ili je perspektiva u produljenju \u017eivotnih funkcija oboga\u0107enih nadogra\u0111enim iskustvom &#8211; to je pitanje za filozofe.&nbsp; <\/p>\n<p><strong>Bakterija Conan<\/strong><\/p>\n<p>Hrvatska je znanost proljetos imala blistavi trenutak kada su dr. Ksenija Zahradka s Instituta Ru\u0111era Bo&scaron;kovi\u0107a u Zagrebu i dr. Miroslav Radman s Mediteranskog instituta za istra\u017eivanje \u017eivota u Splitu prou\u010dili mehanizam po kojemu se neugledna bakterija Deinoccocus radiodurans, koja u prirodi nezapa\u017eeno \u017eivi u slonovu izmetu, vra\u0107a u \u017eivot i kad joj se radioaktivno&scaron;\u0107u uni&scaron;ti \u010dak 75 posto genskog materijala. Nekim \u010dudnim biolo&scaron;kim kompjutorom ona nepogre&scaron;ivo to\u010dno o&scaron;te\u0107eni gen dopuni nedostaju\u0107im nizovima pozivaju\u0107i se na gensku rezervu koju ima u stanici. Izvje&scaron;tavali smo o uzbu\u0111enju znanstvenika nad \u010dudesnim trenutkom &quot;ti&scaron;ine&quot; u kojemu se na molekularnoj razini uspore\u0111uju nedostaju\u0107i dijelovi lanca gena te, kad je ta kalkulacija dovr&scaron;ena, bakterija koja podsje\u0107a na neuni&scaron;tivog Conana Barbarina po\u010dne obnavljati o&scaron;te\u0107enja i vra\u0107a se iz smrti u \u017eivot!<\/p>\n<p><strong>Solja\u010di\u0107ev prijenos<\/strong><\/p>\n<p>Nikola Tesla u patentima 0,645,576 i 0,649,621 opisivao je efikasan be\u017ei\u010dni prijenos energije, a znanstvenici su je uspijevali s pomo\u0107u mikrovalova \u010dak i prenijeti, ali ni\u010diji uspjeh nije kao onaj proljetos fizi\u010dara dr. Miroslava Solja\u010di\u0107a s MIT-a, koji je na dva metra uspio prenijeti energiju sa samo 40-postotnim gubitkom, toliko razveselio znanstvenu javnost. Vrijeme kad za prijenos energije ne\u0107e biti potrebno graditi skupu infrastrukturu, &scaron;to je \u010dini skupom vi&scaron;e nego cijena gradnje i odr\u017eavanja energetskih postrojenja, polako dolazi. No, jasno je da perspektiva nije i daljnje tro&scaron;enje nafte i ugljena. Nedavno objavljeni podaci govore da samo u energiji vjetra SAD ima potencijala da tisu\u0107u puta zadovolji svoje dana&scaron;nje potrebe!<\/p>\n<p><strong>Tko smo?<\/strong><\/p>\n<p>Znanstveni prodori o \u010dovjekovim precima napravljeni su ove godine u Turkani u Keniji i Dmanisiju u Gruziji. Posebno je zanimljiv napredak u prou\u010davanju \u010dovjeka iz Dmanisija, otkri\u0107e gruzijskog paleontologa dr. Davida Lordkipanidzea, koji je prona&scaron;ao ostatke stare 1,8 milijuna godina oblika pred\u010dovjeka koji povezuje afri\u010dke hominide s kasnijim varijacijama, koje su se odvojeno i razli\u010ditim razvojnim putovima razvijale u Europi i Aziji. Ove godine otkriveni su, osim fosila donje \u010deljusti, koja se najdulje odr\u017ei, i lubanje, dijelovi kostiju udova Homo georgicusa. Nalaz je silno iznenadio paleontologe jer se vjerovalo da se hominid na razme\u0111u kontinenata prili\u010dno oprostio od svojih afri\u010dkih korijena i dr\u017eao se tla. Savijene butne kosti, potkoljenice i fibule te kosti stopala svjedo\u010de da je gruzijski predak bio ne odvi&scaron;e inteligentno bi\u0107e, prili\u010dno pla&scaron;ljivo i da se od predatora skrivalo vje&scaron;to se penju\u0107i na drve\u0107e. Onako usput, u Dmanisiju su jo&scaron; otkriveni fosili davnih sisavaca, dalekog ro\u0111aka okapija, \u017eivotinje sli\u010dne \u017eirafi kratkoga vrata, i stephanoriusa, lake vrste nosoroga. Ti sisavci jo&scaron; nisu bili plijen \u010dovjekolikog lovca, nego pradavnih ma\u010daka, od kojih se skrivao i sam gruzijski homo.<\/p>\n<p><strong>Kako je uni&scaron;tena Venera<\/strong><\/p>\n<p>Europski astronomi, astrofizi\u010dari i astrometeorolozi o\u010darani su rezultatima rada i novim spoznajama koje je u prvih 500 dana znanstvenim \u010dinjenicama u orbiti oko Venere poslala sonda Europske svemirske agencije Venus Express. Ova razmjerno jeftina misija, koja se temelji na ve\u0107 proizvedenim instrumentima u cjelogodi&scaron;njem ciklusu Zemlji najbli\u017eeg i najsli\u010dnijeg planeta, pratila je ponajprije plinski omota\u010d planeta odgonetaju\u0107i za&scaron;to su dva sli\u010dna planeta imala toliko razli\u010dite sudbine. Prou\u010davaju\u0107i triput deblju Venerinu atmosferu, zaklju\u010deno je da je glavnina njena sastava ugljikov dioksid, glavni krivac za dnevne temperature koje na povr&scaron;ini dose\u017eu i 400 stupnjeva. Iako se Venera sporo okre\u0107e oko sebe &#8211; oko svoje osi okrene se sporije nego &scaron;to za 500 dana obi\u0111e Sunce &#8211; u njenoj atmosferi, triput debljoj od Zemljine, Sun\u010dev je vjetar izbio atome vodika i kisika u svemir pa je planet ostao bez vode, a vjetar divlja brzinom i do 400 kilometara na sat. Usto, paraju je munje, a po vulkanskom tlu padaju ki&scaron;e sumporne kiseline.<\/p>\n<p><strong>Mnogo nepoznatih vrsta<\/strong><\/p>\n<p>Samo ove godine prirodoslovci su otkrili oko 700 dosad nepoznatih vrsta. Ono &scaron;to ne znamo da postoji, ne znamo ni da je prestalo postojati, a tako\u0111er ni ulogu u na&scaron;em opstanku, a to je ve\u0107 jako opasna igra. Tako \u010dasopis Nature u svibnju objavljuje o otkri\u0107u spu\u017eve meso\u017ederke koja u Weddelovu moru uz Antarktiku \u017eivi na dubinama od 700 do 6000 metara. Tamo je otkriven i daleki srodnik pauka, \u010diji mu\u017ejak (na slici) marljivo nosi jaja&scaron;ca s podmlatkom. Samo u izoliranom podru\u010dju Surinama otkrivene su 24 nove vrste, a zapravo stare, o kojima se ni&scaron;ta nije znalo. \u010cudni su na\u010dini otkrivanja: u rudnicima boksita na Surinamu tako je otkriveno \u010dak 12 novih vrsta kukaca balegara. Kod Goe su ronioci otkrili beznogog vodozemca, a paleontolozi su na sme\u0107u u selu sjevernog Tajlanda otkrili ko&scaron;\u010dice &scaron;takorske vjeverice za koju se vjerovalo da je izumrla prije 150 tisu\u0107a godina, a prodaje se na tr\u017enici &#8211; kao hrana. Me\u0111utim, uz stotine i tisu\u0107e izgubljenih vrsta pro&scaron;le godine, gubitak jedne posebno je bolan: vi&scaron;e nema nijednog primjerka pliskavice, slatkovodnog dupina iz kineske velerijeke Yangtze. Toj je inteligentnoj \u017eivotinji posljednji udarac zadala kineska velebrana Tri klanca te joj ograni\u010davanjem kretanja, uz otrove i buku, zadala posljednji udarac.<\/p>\n<p><strong>Dati ribu ili udicu<\/strong><\/p>\n<p>Kada je u sije\u010dnju 2005. biv&scaron;i karizmati\u010dni direktor MIT-ova Media Labsa Nicholas Negroponte na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu dr\u017eavnicima i svjetskim poslovnim mogulima predstavio projekt &quot;Jedan laptop svakom djetetu&quot; te najavio da se, kad po\u010dne proizvodnja od nekoliko desetaka milijuna primjeraka, o\u010dekuje da ima cijenu od sto dolara &#8211; do\u017eivio je op\u0107e zgra\u017eanje. Zamisao je bila da se masovnom proizvodnjom, zajedni\u010dkim naporom najboljih in\u017eenjera, programera i velikih proizvo\u0111a\u010da, omogu\u0107i da se djeci tre\u0107ega svijeta masovno daruju ra\u010dunala sposobna raditi i tamo gdje nema struje te jo&scaron; komunicirati, zamjerali su mu &scaron;to &quot;daruje igra\u010dku umjesto tona ri\u017ee&quot;, a navodno je i sam Bill Gates nezadovoljstvo izrazio re\u010denicom: &quot;Kako ra\u010dunalo i sve u njemu mo\u017ee stajati toliko koliko stoji sama najjeftinija ina\u010dica operativnog sustava?&quot; Negroponte je morao obja&scaron;njavati da je to &quot;davanje udice, a ne ribe&quot; te da je to obrazovni, a ne informati\u010dki projekt. Od 2001. godine s prototipovima se eksperimentira u Kambod\u017ei, a od ove godine ono ulazi u masovnu proizvodnju i podjelu. Prvi je veliki kupac Brazil, a ove godine laptopi su isporu\u010deni u Peru i Urugvaj. Me\u0111u 18 dosad najavljenih zemalja naru\u010ditelja, i dvije su razmjerno bogate zemlje: Gr\u010dka i SAD. Projekt je malo zapeo u realizaciji zbog nedostatka novca, pa je udovoljeno pojedincima u bogatim zemljama da primamljivo ra\u010dunalo kupe sebi, i to tako da svaka kupnja &quot;daruje&quot; jo&scaron; jedno ra\u010dunalo u siroma&scaron;nim zemljama. Mi smo odmah pitali ministra Primorca zna li za projekt, a on je obe\u0107ao da \u0107e nekoliko primjeraka uzeti na testiranje. Mo\u017eda bi o tome mogao doznati ne&scaron;to vi&scaron;e od mladog Zagrep\u010danina Ivana Krsti\u0107a, koji je direktor za sistemsku sigurnost toga projekta, a \u010diji je rad na tom projektu pobrao ovacije me\u0111u kompjutora&scaron;ima svuda gdje je javno nastupio.<\/p>\n<p><strong>Pernata zmija<\/strong><\/p>\n<p>Ako ste na Bo\u017ei\u0107 jeli purana, tada ste konzumirali najbli\u017eeg \u017eivu\u0107eg srodnika nekada&scaron;njih dinosaura. Dakako, manjina je jela jo&scaron; bli\u017eega srodnika &#8211; noja. Iako je jasno da se evolucijski ptice nadovezuju na gmazove, a davni arheopteriks, gu&scaron;ter s perjem koji je letio elegantno kao koko&scaron;, \u010dinilo se da je prijelazni oblik, pokazuje se da se u pragmazova perje nije razvilo radi letenja, nego se u njih perje razvilo prije nego su se vinuli u zrak. Postalo je jasno da su perjem bili prekriveni \u010dak i karizmati\u010dni velociraptori, po \u010demu su slike iz filmova Jurski park, ma koliko bile fotorealisti\u010dne &#8211; znanstveno neto\u010dne. Ovogodi&scaron;nje otkri\u0107e u kineskoj pokrajini Unutra&scaron;nja Mongolija gigantoraptora, dvono\u017enog pernatog dinosaura visokog pet metara, kojemu su se kosti glave razvile u prili\u010dno izrazit kljun, ponovno govori da \u010dinjenice mijenjaju &quot;samorazumljive prijelazne oblike&quot; koje znanost izma&scaron;ta ako nema \u010dinjenice o obliku koji nedostaje.&nbsp; <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.vecernji.hr\/newsroom\/zanimljivosti\/2981586\/showPhotoSerie.do?fotoIndex=0\">Ve\u010dernji list<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Lani su&nbsp;prirodoslovci&nbsp;otkrili oko 700 dosad nepoznatih vrsta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46530","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46530","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46530"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46530\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46530"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46530"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46530"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}