Veliki je problem kada se \u010dovjek odlu\u010di riješiti starih, ne u pravilu i istrošenih, nego stvari koje su naprosto dodijale ili teško zaokupljaju i guše prostor. <\/p>\n
Pi\u0161e: Heni Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n Zatrpani smo papirima, knjigama ili lancunima pokojne majke, svakovrsnom starudijom, ve\u0107 je pun i šufit, podrumu se jedva mo\u017ee pri\u0107i, a još ako \u017eivite u Splitu, na primjer, u kojemu ne postoji organizirano pra\u017enjenje i odvoz stare krame, problem postaje pregolem. U Zagrebu je to lišavanje od komadi\u0107a bivših \u017eivota nekako i organizirano, pa se svakih nekoliko mjeseci zagreba\u010dke ulice napune u\u017easno zanimljivim hrpama razli\u010ditih predmeta, koji svjedo\u010de o ukusima, navikama svojih vlasnika, i svaki prolaznik, u dva-tri dana tokom kojih hrpa postaje sve ve\u0107a, mo\u017ee izabrati neki predmet, staru, još dobro o\u010duvanu stolicu, policu na kojoj je bivši vlasnik \u010duvao sebi dragocjene predmete…<\/p>\n A onda se uz te gomile odba\u010denih predmeta pojave zagreba\u010dki Romi i krene pa\u017eljivo razvrstavanje onoga što "vrijedi" od onoga što je i njima bezvrijedno, pa se ubrzo mjesto uz koje se zastajkivalo i ovlašteno, jer sve je na ulici kao u izlogu, zavirivalo u tu\u0111e \u017eivote uskoro vrati u prijašnje isprazno stanje.<\/p>\n U Splitu, Dalmaciji op\u0107enito, takvo je nešto nemogu\u0107e, pa nikome nije \u010dudno ako danima, mjesecima, u prolazu gleda neki stari špaher ili iskrzani štramac, jer vlasnik više naprosto nema mjesta ispod skala ili u drvarnici, pa su stari bojleri i crknuti fri\u017eideri, kao neke umjetni\u010dke instalacije, sastavni dio splitskih portuna. Ispada tako da Spli\u0107ani, doduše silom prilika, vole svoju kramu, u protivnom ve\u0107 bi se pronašao neki organizirani na\u010din raskida s onim predmetima koje više ne volimo ili ne \u017eelimo gledati u svojim stanovima.<\/p>\n I ne samo to, nego nemaju ništa ni protiv tu\u0111e, pa \u0107e objeru\u010dke prihvatiti i sadr\u017eaj tu\u0111ih šufita, naro\u010dito ako je vlasnik ugledna li\u010dnost koja pri tome tvrdi da, eto, svoj tavan \u010disti, ne zato što u njega više ne mo\u017ee u\u0107i, a i \u017eena mu prijeti odmazdom, nego samo zato da bi tim sadr\u017eajem razveselio upravo Spli\u0107ane. Zašto baš njih, ako dobrotvor stoluje u Zagrebu? Zašto ne Zagrep\u010dane? Zanimljivo pitanje koje se me\u0111utim ne postavlja, valjda zato jer nije pristojno poklonjenom konju gledati zube, \u010dak ni ako su udomitelji du\u017eni zauzvrat izgraditi mu štalu, mnogo, mnogo skuplju od samoga konja.<\/p>\n Pa se i od Spli\u0107ana o\u010dekuje biti jako po\u010daš\u0107enima najavom da \u0107e ministar kulture zbirku svojih grafika pokloniti upravo Splitu, ne Zagrebu ili Velikom Trgoviš\u0107u, naprimjer, nego baš Splitu s kojim nema nikakve veze, osim, ah osim, njegove jake veze s Ivom Sanaderom koji je tako\u0111er Spli\u0107anin po potrebi, pa \u0107e, mada \u017eivi u velikoj ku\u0107i u zagreba\u010dkoj Kozar\u010devoj, glasati u Splitu, e kako bi mu izborna baza znala da se od nje nije otu\u0111io. Štoviše, baš bi, samo da vra\u017eje prilike dopuštaju, \u017eivio me\u0111u njima.<\/p>\n Kako su pak reagirale gradske vlasti Splita na tu donaciju, \u010diju vrijednost doduše nisu procjenjivali stru\u010dnjaci, ali o tome \u0107emo kasnije, svakako tako impresivnu da se ne mo\u017ee, poput starih bojlera i špahera, razvla\u010diti po nekom šufitu ili ispod skala u portunu? Ma pokazali su oni, gradski oci, pravo oduševljenje i onako na nevi\u0111eno, a da nitko još nije ni vidio Biškupi\u0107evu kolekciju, zapljeskali ru\u010dicama i prihvatili ponu\u0111eno. Pa sretni da se neki ministar iz centra sjetio njihove provincije, a nije rije\u010d o izgradnji nekog turisti\u010dkog resorta, nego pa\u010de, unapre\u0111ivanju kulturne ponude njihova maloga mista, pristali su odmah i na uvjet koji prati darivanje, uvjet mnogo skuplji od samoga dara, a to je izgradnja novoga muzeja u kojega bi se smjestila zbirka grafika doti\u010dnoga Biškupi\u0107a. Ha! Tko se tu ne bi odmah prisjetio velikoga splitskog slikara Emanuela Vidovi\u0107a, koji je bezuvjetno \u010ditavu svoju skupocjenu kolekciju slika darivao rodnom gradu, kojemu su pak, uz posvemašnje ignoriranje dr\u017eave, trebala duga, duga desetlje\u0107a da iz raznih vla\u017enih podruma tu neprocjenjivu zbirku kona\u010dno smjesti u obnovljenu zgradu.<\/p>\n Da, ali Vidovi\u0107 nije Biškupi\u0107, nije to bio ni Ivan Meštrovi\u0107, \u010dija je skupa ostavština, zaslugom ministarstva kulture, neovlašteno raznošena i prodavana, pa pitanje zašto Biškupi\u0107 tako skup zahtjev nije postavio Zagrebu i tamo smjestio sadr\u017eaj svoga šufita, naravno nitko nije ni postavio. Mentalitetom provincijalaca, podani\u010dki odanih središnjoj vlasti, vladari Splita i prema gradu se ponašaju kao prema sitnoj provinciji koja ima biti sretna do\u010dim je se sjeti netko iz vlasti, "gore" u Zagrebu, makar se radilo i o uvjetovanom darivanju, još prostije, vezanoj trgovini kojom gospon ministar zapravo pokušava u\u0107i u povijest. On, naime, poklanja zbirku – koju je na neku milijunsku vrijednost procijenila, ne struka, nego tek jedna skromna galeristica, vrlo vjerojatno ku\u0107na prijateljica Biškupi\u0107evih – a Split bi zauzvrat trebao izgraditi novi muzejski prostor koji bi se, treba li sumnjati, imao nazvati imenom donatora. Muzej grafike – Biškupi\u0107! Uf! Nova, nezaobilazna kulturna \u010dinjenica Splita.<\/p>\n Nešto poput Mimare, koji je tako\u0111er svoju golemu zbirku donirao Hrvatskoj uz uvjet da ona bude smještena u posebnom prostoru. Razlika je me\u0111utim klju\u010dna, zbirka Ante Topi\u0107a Mimare po mnogo je \u010demu jedinstvena za razliku od onih 1400 komada grafika "mahom hrvatskih autora", preko kojih Biškupi\u0107 pokušava zaorati svoju brazdu u povijesti, a koje teško da mogu konkurirati \u010dak i skromnijim naslagama na zidovima stanova hrvatskih, new primitives, tajkuna.<\/p>\n Uglavnom, baš su pred blagdane dva \u010dinovnika vlasti, jedan gradona\u010delnik i jedan ministar, uvjetovanom ljubavlju prema Splitu, posve ignoriraju\u0107i stru\u010dnu javnost, gra\u0111ane darivali odlukom kojom grad koji desetlje\u0107ima nema "kulturne" volje, niti tu volju pokazuje dr\u017eava, da sredi, obnovi svoje muzeje, galerije, ili va\u017enu povijesnu jezgru Splita, sada potpisuje bjanko ugovor prema kojemu \u0107e zbog jeftinog pro\u0107i skupo, i isprsiti pare za zgradu, komunalije, osoblje itd. budu\u0107eg Muzeja Biškupi\u0107. Onoga Biškupi\u0107a koji, kao i drugi ministri kulture, kao i trgova\u010dko društvo koje vlada Splitom, nikada nisu smatrali kulturnom sramotom da drugi grad u Hrvatskoj ni danas nema zgradu koja bi, baš poput Zagreba, mogla ugostiti neku veliku izlo\u017ebu, Marca Chagalla, recimo. Stoga je "poklon" Biškupi\u0107ev Splitu samo paradigma jednog stanja prema kojemu su Split, Dalmacija, otoci… tek nostalgi\u010dna ljetna destinacija \u010diji domoroci ima da s osmijehom iznajmljuju apartmane, glume konobare, dobre doma\u0107ine koji još i lipo pivaju…<\/p>\n A opet, ministri kulture baš bi i trebali mijenjati u\u010dmale mentalitete koji dr\u017eavu vide kao samo jedan, uvjetno re\u010deno, veliki grad, a sve ostalo kao muklu provinciju, skroz suprotno Evropi u koju naš ministar kulture \u010desto i rado svra\u0107a, a koja ne poznaje takvu podjelu, nego su svi njeni mali gradovi, mali tek zbog broja stanovnika, a ne zbog oskudice povijesno-kulturne. Takvim parametrima gledano, mnogo je vrjedniji tek jedan kamen povijesne jezgre "provincijalnog" Splita nego sva ta pretenciozna, sa skupom zadrškom poklonjena, zbirka iz Biškupi\u0107eva šufita.<\/p>\n Feral Tribune<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Veliki je problem kada se \u010dovjek odlu\u010di riješiti starih, ne u pravilu i istrošenih, nego stvari koje su naprosto dodijale ili teško zaokupljaju i guše prostor. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46526","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46526","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46526"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46526\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46526"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46526"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46526"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}