U pravoslavnom svijetu, \u017eelja da se od Moskve stvori nekakav pravoslavni pandan Vatikanu uvijek postoji, ali \u010dini se da \u0107e to biti vrlo teško<\/p>\n
Pi\u0161e: Ahmed Buri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Mitropolit dabrobosanski Nikolaj i predsjednik Savjeta za ekumenizam i dijalog me\u0111u religijama i kulturama Biskupske konferencije BiH Pero Sudar dogovorili su se da se 18. i 25. januara 2008. u sarajevskoj Sabornoj crkvi i Katedrali odr\u017ei zajedni\u010dka molitva za jedinstvo krš\u0107ana. Ova vijest mo\u017eda bi prošla i neprimije\u0107eno da nije konteksta u kojem \u017eivimo. Ono što se doga\u0111a oko nas, i kad nema direktne reperkusije na širi kontekst, izaziva neke asocijacije koje je teško izbje\u0107i.<\/p>\n Kako kod nas svaka suradnja dva naroda, pa tako i dvije konfesije, izaziva zebnju pa i podozrenje tre\u0107eg, valja se malo udubiti u razloge i mogu\u0107e implikacije. Ekumenizam (od gr\u010dkog oikomenos, što zna\u010di naseljavanje), aktivnost je koja, ako je suštinska, funkcionira multilateralno, dakle na više od dva pravca. U tom smislu, ne treba zaboraviti da je katoli\u010dka crkva u\u010dinila najviše u saradnji velikih religija. To je, uostalom, Drugim vatikanskim koncilom stavila i kao jednu od svojih obaveza. Istina je i to da njezin pojam ekumenizma prvenstveno cilja na katolike, protestante i pravoslavne.<\/p>\n U pravoslavnom svijetu, \u017eelja da se od Moskve stvori nekakav pravoslavni pandan Vatikanu uvijek postoji, ali \u010dini se da \u0107e to biti vrlo teško: kompromisi kojima su autokefalne crkve ušle u otvorene politi\u010dke poslove sa dr\u017eavama, definitivno udaljavaju pravoslavne crkve od bilo kakvog ujedinjenja, makar i formalnog.<\/p>\n Doga\u0111aj koji je postao centralna ta\u010dka suradnje bio je sastanak 1986. u Asizu, gdje je zaslugom Ivana Pavla II odr\u017ean sastanak vo\u0111a svih ve\u0107ih religijskih zajednica. Dio ovdašnje franjeva\u010dke zajednice, tradicionalno najliberalnije oaze u vjerskom konglomeratu, svake godine krajem oktobra obilje\u017eava dane podsje\u0107anja na sastanak u Asizu, ali se na toj manifestaciji najrje\u0111e pojavljuju predstavnici Islamske zajednice. <\/p>\n Praksa, u ovom slu\u010daju vjerska, pokazuje da smisao i potrebu za dijalogom uvijek pokazuje manjina. Kad si ve\u0107ina, sam si sebi dovoljan i niko ti ne treba u obnašanju vlasti. Tako je, bezmalo, na svim mjestima u BiH, i šire u jugoisto\u010dnoj Evropi: vjerske zajednice kao da su ome\u0111ile svoj prostor djelovanja i njihovo u\u010destvovanje u javnom \u017eivotu kao da ide paralelno sa postizanjem ve\u0107ine nekog naroda na odre\u0111enom teritoriju.<\/p>\n U tom smislu, saradnja Katoli\u010dke i Pravoslavne crkve u BiH me\u0111u Bošnjacima mo\u017ee biti shva\u0107ena kao produ\u017eetak nacionalnih politika koje se svako malo aktualiziraju, u posljednje vrijeme kao ohrabrivanje lidera hrvatskih stranaka od strane Dodika u zahtjevima za tre\u0107i entitet.<\/p>\n Narodni duh u tom je smislu brutalan. Krst je krst – \u010desto se ka\u017ee i ne pomišljaju\u0107i na (pre)osjetljivost koju takvi iskazi mogu samo produbiti i još više nas udaljiti jedne od drugih.<\/p>\n Svakodnevica je puna dokaza da u ovom vremenu pripadnici krš\u0107anskih zajednica lakše prihvataju one s kojima imaju zajedni\u010dke simbole i koji su prije skoro hiljadu godina formirali dvije crkve. U tom smislu, islam i muslimani kao da spadaju u partnere-pregovara\u010de. O njima se još, pre\u010desto i neoprezno, misli u stereotipima. <\/p>\n Bosna i Hercegovina, kao jedna od rijetkih zemalja u kojoj se provode sve vrste eksperimenata, globalno posmatrano nije odve\u0107 va\u017ena \u010dinjenica. Ali, u jednom smislu mo\u017ee biti pou\u010dna kao jedna od rijetkih zemalja u kojoj su se jedni protiv drugih borili dobrovoljci iz, recimo, Irana i arapskih zemalja, s jedne, i borci iz Rusije, s druge strane.<\/p>\n No, valja poslušati i one koji su Hantingtonovu knjigu "Sukob civilizacija" pro\u010ditali ne kao anamnezu sadašnjih doga\u0111anja u svijetu, nego kao naru\u010deni scenario po kojem je glavni zadatak ameri\u010dkih administracija da trajno onemogu\u0107e bilo kakvu globalnu politi\u010dku saradnju izme\u0111u Moskve i Teherana, \u010diji su odnosi razmjerno dobri u odnosu na to kako me\u0111usobno funkcioniraju ostale velike sile.<\/p>\n Rusija, bez obzira na ratove u kojima u\u010destvuje bore\u0107i se protiv muslimana u Zakavkazju, "zna" odakle sti\u017ee najve\u0107a opasnost i tu ne\u0107e pomo\u0107i nikakav poziv za bratstvo u krš\u0107anstvu. Muslimanima, pak, kao pripadnicima najmla\u0111e od velikih religija, ostaje i najve\u0107a borba: jedna je unutrašnja, koja vapi za reformacijom, zbog op\u0107e zatvorenosti institucija koje se predstavljaju kao najva\u017enije u islamu, a druga vanjska. Sadašnje lice islama, na globalnom i na lokalnom nivou, u dobroj je mjeri lice zatvorenosti i vlastoljuba\u010dkog zakulisja. <\/p>\n Nastavi li se islam izbjegavati i izbacivati iz igre na svakom nivou, pa i na onom lokalnom, izme\u0111u Saborne crkve i Katedrale, od njega se ne mo\u017ee ni o\u010dekivati ništa više od onoga što danas jeste. <\/p>\n Razlike slu\u017ee da bi se u njima u\u017eivalo, ka\u017eu sveti tekstovi, a ne da bi se u njih deklarativno zaklinjalo. Još manje, ako vode u još ve\u0107e i dublje podjele.<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U pravoslavnom svijetu, \u017eelja da se od Moskve stvori nekakav pravoslavni pandan Vatikanu uvijek postoji, ali \u010dini se da \u0107e to biti vrlo teško<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46519","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46519","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46519"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46519\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46519"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46519"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46519"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}