Ro\u0111eni su u razli\u010ditim razdobljima, jedan je bio dijete kad je na po\u010detku Drugog svjetskog rata drugi odlu\u010dio sudjelovati u borbi za Hrvatsku…<\/p>\n
Pi\u0161e: Heni Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n Ro\u0111eni su u razli\u010ditim razdobljima, jedan je bio dijete kad je na po\u010detku Drugog svjetskog rata drugi odlu\u010dio sudjelovati u borbi za Hrvatsku. U prošlom ratu prvi više nije bio dijete pa je odlu\u010dio tako\u0111er se staviti u slu\u017ebu voljene domovine. Za koju su obojica bili spremni u\u010diniti sve, krvi joj dati, ako treba. Tu\u0111e, naravno! I granice joj proširiti, i \u010distom je u\u010diniti, jer znali su, nije to nikakva dr\u017eava ako u njoj, uz Hrvate, \u017eivi i smrad ne\u010dista, \u017didovi, Srbi…<\/p>\n Pa je u tom smislu, kao ustaški sto\u017eernik u Dubrovniku i odani sljedbenik Ante Paveli\u0107a, Ivo Rojnica odmah poduzeo prave mjere i još ‘41. ispisao Naredbu kojom se "\u017didovima i Srbima zabranjuje kretanje ulicama, dr\u017eanje otvorenih radnji…", sve u duhu rasnih zakona NDH, primijenjenih s ciljem teroriziranja gra\u0111ana Dubrovnika. Po završetku rata, Rojnica dospijeva u trš\u0107anski zatvor gdje uspješno glumi lu\u0111aka i potom odlazi u Argentinu. Tu postaje uva\u017eeni biznismen i u\u017eiva blagodati mirnog obiteljskog \u017eivota, baš kao i onaj drugi kojega \u0107e susresti po svojim dolascima u Hrvatsku, onih godina kada je Franjo Tu\u0111man po svijetu skupljao svakovrsni škart, a koji je nov\u010dano pomagao istu onu hrvatsku stvar koju je Rojnica prepoznao još 1941.<\/p>\n I dok je visokorangirani hadezeovac Vice Vukojevi\u0107 navla\u010dio uniformu Hrvatskog vije\u0107a obrane, e kako bi odlazio u Bosnu, tamo gdje, prema slu\u017ebenim dokumentima, Hrvatska nikada nije ratovala, pa usput svra\u0107ao i u logor Vojno blizu Mostara, formiran kako bi se u njemu "pripitomilo" civilno bošnja\u010dko stanovništvo, Rojnica je stigao u Zagreb kako bi od svoga novoga Vo\u0111e primio visoko dr\u017eavno odlikovanje i bio predlo\u017een za veleposlanika RH u Argentini. No nakon što je Feral objavio ustašku Naredbu koju je Rojnica sastavio i potpisao, i nakon što je izbio me\u0111unarodni skandal, Tu\u0111man povla\u010di svoju odluku, a Rojnica iznošenje krvavog detalja iz svoje biografije tuma\u010di djelom "podzemlja". Nijedna pravosudna instanca ne bavi se, me\u0111utim, slu\u010dajem toga ratnog zlo\u010dinca visokorangiranog na listi me\u0111unarodnih \u017eidovskih organizacija. Štoviše, Rojnica 1994. piše knjigu koju financira dr\u017eavna ustanova Narodne novine i u njoj ostarjeli sto\u017eernik utvr\u0111uje svoje stavove o etni\u010dki \u010distoj mu domovini, pa Srbe naziva "isto\u010dnja\u010dkim smradom", koje da sve treba iseliti iz Hrvatske.<\/p>\n Rije\u010d "smrad" upotrijebit \u0107e nekako istodobno i onaj drugi, u logoru Vojno, obra\u0107aju\u0107i se mladoj Bošnjakinji, zato\u010denici logora, a koju \u0107e pokušati silovati: "Smrdiš muslimanko na islam, pa me je tvoja smrad blokirala…" Zapisano je to u iskazu mlade \u017eene koju je Vukojevi\u0107 "posje\u0107ivao", a koja je nakon sedam mjeseci zato\u010deništva u jednom od Tu\u0111manovih logora u BiH napustila Vojno u petom mjesecu trudno\u0107e i potom teško teretila budu\u0107eg suca Ustavnog suda RH, predsjednika Saborskog odbora za zakonodavstvo, utemeljitelja Komisije za \u017ertve rata i pora\u0107a i nositelja brojnih ratnih i dr\u017eavnih odlikovanja. Nijedna pravosudna institucija nije se pozabavila tim osumnji\u010denikom za ratni zlo\u010din ni nakon što je Feral 1999. objavio \u010ditavu ispovijest dvadesetogodišnje Bošnjakinje iz Stoca, mu\u010dene i silovane u logoru Vojno punih sedam mjeseci.<\/p>\n Vrijedi je ponoviti, makar i uzalud: "Pitala sam Vukojevi\u0107a što \u0107e biti samnom. Odgovorio mi je da \u0107u i ja kroz nekoliko dana vani. I kazao ako budeš dobra i ne budeš pravila probleme sve \u0107e dobro završiti. Ako ne budeš plakala i ako budeš sura\u0111ivala na kau\u010du, što nisi pri islje\u0111ivanju… Molila sam ga za milost kao katoli\u010dkog vjernika i starijeg \u010dovjeka, no on me nije slušao. U me\u0111uvremenu ve\u0107 se bio skinuo i prišao mi da me otkop\u010dava i skida. Bila sam sva uko\u010dena, obamrla i obna\u017eena…"<\/p>\n Mlada, osaka\u0107ena \u017eena, svjedokinja kobnih Tu\u0111manovih zamisli o etni\u010dki \u010distoj, velikoj Hrvatskoj, danas \u017eivi u Americi, a Vici Vukojevi\u0107u netom je istekao drugi mandat na tobo\u017ee \u010dasnom mjestu suca Ustavnog suda RH. I nije samo Franjo Tu\u0111man, nego su i njegovi sljednici ona nit koja je povezala dva \u010dovjeka \u010diji su se zlo\u010dini dogodili u dva udaljena vremenska razdoblja, da bi obojica bili ugledni gra\u0111ani i Argentine i Hrvatske, sasvim nepodlo\u017eni pravosudnim progonima, Argentina se, naime, nije bavila ratnim zlo\u010dinima Ive Rojnice, Hrvatska pak nikada nije zatra\u017eila njegovo izru\u010denje, Vukojevi\u0107 je u\u017eivao višegodišnji imunitet suca Ustavnog suda.<\/p>\n Onaj prvi u Hrvatskoj je bio persona grata, rado vi\u0111en gost, njemu je još 2000., kada dakle ni Tu\u0111mana više nije bilo, omogu\u0107eno da svoje zlo\u010dina\u010dke sentence objavljuje u Hrvatskom slovu, tjedniku za kulturu, financiranom od Ministarstva kulture, pa \u0107e Rojnica samo potvrditi ono što je ‘41. uobli\u010dio u ustašku Naredbu, o tome koji Srbi smiju, a koji ne biti gra\u0111anima Hrvatske. I nitko iz dr\u017eavnih i pravosudnih institucija nije reagirao, nego je tek ugledni sudac Vladimir Primorac gorkom ironijom 1998. zapisao u Feralu: "Policija i dr\u017eavno odvjetništvo toliko su zauzeti da nisu primijetili da je na pogreb Gojka Šuška došao bivši ustaški sto\u017eernik Ivo Rojnica, pa ga nitko nije uhitio, niti dao nalog za to… A sve zna\u010dajke Naredbe elementi su kaznenog djela ratnog zlo\u010dina protiv civilnog stanovništva, koji ne zastarijeva."<\/p>\n I naredno desetlje\u0107e sva \u0107e se dr\u017eavna i politi\u010dka elita, upravo kao i Rojnica onomad u Trstu, "praviti luda", pa ne\u0107e, eto, zamijetiti bolno svjedo\u010denje one mlade, silovane Bošnjakinje, klasificirano pod nazivom "Sabornik" u dokumentima Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, a kojim ona za ratni zlo\u010din silovanja teško tereti "uglednog" suca Vicu Vukojevi\u0107a.<\/p>\n Ima li onda takva dr\u017eava uop\u0107e pravo, ako to uop\u0107e smjera, kazneno goniti toga Vukojevi\u0107a? Ili \u0107e biti da su za zlo\u010din ne\u010dinjenja suodgovorni toliki "uglednici" koji su s Vukojevi\u0107em dijelili pravdu u Ustavnom sudu ili s njim sjedili u saborskim klupama ili o njemu \u010ditali optu\u017euju\u0107e dokumente u Dr\u017eavnom odvjetništvu, a da nikada nisu reagirali. Upravo kao što nisu reagirali na \u010desta ukazanja Ive Rojnice u Hrvatskoj, niti su zatra\u017eili njegovo izru\u010denje, nego su \u010dekali da sudbina u\u010dini svoje. Pa je Rojnica nedavno umro, prirodnom smr\u0107u u visokoj dobi od devedeset i nešto godina. O\u010digledno, \u017eivio je zdravo i sretno. Baš kao i "bojnik" Vukojevi\u0107 \u010dija je mra\u010dna bosanska epizoda ozakonjena onoga trenutka kada je on, u \u010dak dva mandata, biran za suca Ustavnog suda.<\/p>\n Zato u zlo\u010dinu silovanja one mlade Bošnjakinje u logoru Vojno Vukojevi\u0107 nije bio usamljen. U njemu su, strašnim legitimiranjem va\u017ene uloge toga \u010dovjeka u hrvatskim institucijama, ili odbijanjem njegovog kaznenog progona, sudjelovali toliki, da ih je nemogu\u0107e sve nabrojiti. I to je, a ne samo zlo\u010din Rojnice, Vukojevi\u0107a ili nekog tre\u0107eg, bio i jest suštinski problem ove dr\u017eave.<\/p>\n Feral Tribune<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ro\u0111eni su u razli\u010ditim razdobljima, jedan je bio dijete kad je na po\u010detku Drugog svjetskog rata drugi odlu\u010dio sudjelovati u borbi za Hrvatsku…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46516","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46516","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46516"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46516\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46516"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46516"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46516"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}