Igrom slu\u010daja i aktualnih politi\u010dkih okolnosti, nastojanje Milorada Dodika da sa\u010duva mo\u0107 koju ima podudarilo se s borbom za spas srpskih interesa na Balkanu: tako je seoski trgovac, kojeg je oduvijek zanimao samo privatni ši\u0107ar, dospio u ko\u017eu obo\u017eavanog narodnog vo\u0111e<\/p>\n
Pi\u0161e: Ivica \u0110iki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Predsjedniku Vlade bosanskohercegova\u010dkog entiteta koji se naziva Republikom Srpskom, \u010detrdeset osmogodišnjem Miloradu Dodiku, svidjela se uloga jednog od glavnih zaštitnika ugro\u017eenog svesrpstva i trenuta\u010dno najmo\u0107nijeg srpskog nacionalisti\u010dkog tribuna na Balkanu. Inzistiranje visokog predstavnika tzv. me\u0111unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Miroslava Laj\u010daka na reformi policije – koja podrazumijeva depolitiziranu policijsku strukturu u kojoj se zakonodavne i bud\u017eetske ovlasti nalaze na dr\u017eavnoj a ne entitetskoj razini – te Laj\u010dakov prijedlog novog modela odlu\u010divanja u dr\u017eavnom Vije\u0107u ministara – po kojemu su za donošenje odluke potrebni glasovi natpolovi\u010dne ve\u0107ine \u010dlanova spomenutog vije\u0107a, pri \u010demu za odluku, umjesto dosadašnja minimalno dva, mora glasati najmanje po jedan ministar iz svakog od tri konstitutivna naroda – izazvali su tešku vatru iz Republike Srpske.<\/p>\n Kad se ka\u017ee Republika Srpska, misli se na Milorada Dodika: otkako je u velja\u010di prošle godine zaposjeo polo\u017eaj predsjednika Vlade, taj diplomant beogradske politologije i predratni partijski funkcionar iz Laktaša kod Banje Luke postao je stvarni politi\u010dki i ekonomski gazda manjeg bosanskog entiteta. U\u017eiva golemu popularnost, nema gotovo nikakve relevantne politi\u010dke opozicije i uspio je utišati skoro svaki kriti\u010dki glas iz medijsko-intelektualnih krugova.<\/p>\n Spust do Mostara<\/p>\n Krajem prošloga tjedna, Dodik je najprije zaprijetio povla\u010denjem srpskih predstavnika iz svih bosanskohercegova\u010dkih tijela dr\u017eavne vlasti, pa se zatim spustio do Mostara gdje je s liderima glavnih bošnja\u010dkih i hrvatskih stranaka potpisao deklaraciju o srame\u017eljivom prihva\u0107anju policijske reforme, ina\u010de, centralnog preostalog uvjeta da bi Bosna i Hercegovina mogla staviti potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridru\u017eivanju EU, a u ponedjeljak je u Banjoj Luci pred desetak tisu\u0107a demonstranata zborio o neuništivosti Republike Srpske i o protuustavnim rješenjima antisrpski nastrojenog Slovaka Laj\u010daka, rješenjima što navodno omogu\u0107avaju preglasavanje srpskih predstavnika u ministarskom savjetu i parlamentarnim domovima.<\/p>\n Potpisuju\u0107i tekst tzv. mostarske deklaracije, Dodik se suglasio s maglovitom formulacijom da \u0107e "nova i reformirana policijska struktura BiH biti zasnovana na relevantnim odredbama Ustava BiH koji \u0107e uslijediti kroz proces ustavne reforme". Premijer Republike Srpske i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) dodatno je pojasnio apstraktnost izjave koju je supotpisao: "Naglašavam kako jedinstvena policijska struktura BiH mora odra\u017eavati ustavnu strukturu zemlje. Reformirana policija \u0107e morati odgovarati budu\u0107im ustavnim rješenjima BiH."<\/p>\n Prema mišljenju Nerzuka \u0106urka, profesora na sarajevskom Fakultetu politi\u010dkih nauka, mostarski autogram, koji je pomalo u kontradikciji s banjalu\u010dkim protestima protiv Laj\u010daka i Bosne i Hercegovine, proizvod je Dodikova nastojanja da kupi malo vremena: da vidi koliko je ovoga puta ozbiljan visoki predstavnik, da oslušne reakcije ambasadora stranih sila, da \u010duje upute iz Beograda i glasove iz Moskve, da procjeni koliko je daleko spremna i\u0107i me\u0111unarodna zajednica, pa da zatim razmišlja o radikalnoj i jednostranoj blokadi institucija Bosne i Hercegovine, kojom ovih dana u\u010destalo prijeti.<\/p>\n Provo\u0111enje koncepta<\/p>\n "Sadašnjim manevrima on pokušava pokazati da je dobar igra\u010d na malome terenu", ka\u017ee profesor \u0106urak, "ali, u suštini, radi se o tome da Dodik provodi svoj strateški politi\u010dki koncept koji se sastoji u što ve\u0107em distanciranju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, odnosno u politici izlaska RS-a iz BiH. Cilj Milorada Dodika jest da dugoro\u010dno obesmisli dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu, da je poka\u017ee nefunkcioniraju\u0107om tvorevinom, te da slabu i neodlu\u010dnu me\u0111unarodnu zajednicu suo\u010di s krahom geopoliti\u010dke dosjetke koju je sama kreirala. Dodik, zapravo, Daytonski sporazum ne tretira kao podlogu za postupnu konstrukciju Bosne i Hercegovine, nego kao temelj za definitivno dugoro\u010dno dekonstruiranje dr\u017eave. Pritom pristaje da se Dayton mo\u017ee mijenjati samo u smislu odlaska visokog predstavnika i me\u0111unarodne zajednice." Dodajemo: i u smislu uspostave hrvatskog entiteta.<\/p>\n Vratimo se sad prvoj re\u010denici ovoga teksta. Ona ka\u017ee da se Dodiku svidjela nacionalisti\u010dka uloga što ju je ozbiljnije po\u010deo igrati prije koju godinu i ta re\u010denica podrazumijeva da njegova politi\u010dka rola tokom ve\u0107eg dijela devedesetih godina nije bila osobito bliska sadašnjoj mu poziciji: tih godina u njegovu politi\u010dkom djelovanju nije bilo ni pribli\u017eno ovolike koli\u010dine negiranja dr\u017eave Bosne i Hercegovine i nije bilo ovako sna\u017enog negiranja bosanskih elemenata u vlastitom identitetu, te u identitetu Srba u BiH. "Zanimljiva je Dodikova politi\u010dka historija", veli profesor \u0106urak, "jer je on u toku rata pokazivao otvoreno i ozbiljno neslaganje s na\u010dinom realizacije srpskih nacionalnih interesa. No, politi\u010dka prošlost irelevantna je za njegovo današnje ponašanje".<\/p>\n Vješti poduzetnik iz Laktaša na po\u010detku bosanskohercegova\u010dkog višestrana\u010dja bio je pripadnik reformisti\u010dke partije Ante Markovi\u0107a. Nikad nije bio dijelom Karad\u017ei\u0107-Mladi\u0107eve dru\u017eine što je ubijala gradove i ljude po Bosni i Hercegovini, osnovao je opozicijsko Vije\u0107e nezavisnih poslanika u Skupštini Republike Srpske, sredinom devedesetih potpisao je sporazum sa Sejfudinom Toki\u0107em o suradnji bosanskih socijaldemokratskih stranaka, po potpisivanju Daytonskog sporazuma nastavio je biti najsna\u017eniji Karad\u017ei\u0107ev opozicionar koji se zaklinjao u evropski put BiH, u ideale socijaldemokracije, u suradnju s Haškim sudom, u pogubnost nacionalizma…<\/p>\n Pritom, naravno, nije zanemarivao ni vlastite materijalne interese: njegove firme bavile su se trgovinom svega i sva\u010dega, a smatra se da je najve\u0107i novac zaradio na švercu cigareta. Otud mu i nadimak koji ga prati i danas – Mile Ronhill. Od 1996. naovamo Dodik je bio na \u010delu Saveza nezavisnih socijaldemokrata i, što je puno va\u017enije, va\u017eio je za glavnog ameri\u010dkog miljenika u redovima bosanskih Srba.<\/p>\n Šakom i kapom<\/p>\n Taj status, do kojeg je došao re\u010denim oponiranjem Radovanu Karad\u017ei\u0107u i njegovu SDS-u, 1998. godine okrunio je usponom na polo\u017eaj predsjednika Vlade RS-a. Imenovala ga je tadašnja predsjednica srpskog entiteta Biljana Plavši\u0107 koja se i sama najednom bila prometnula u opoziciju Karad\u017ei\u0107u i njegovu krilu stranke. Plavši\u0107eva je, usto, tih godina po\u010dela njegovati i kooperativnost s me\u0111unarodnim faktorima s kojima je Dodik odavno plesao u istome kolu. Prva Vlada Milorada Dodika potrajala je do po\u010detka 2001., a te nepune tri godine ostale su u dobrom sje\u0107anju stanovnicima Srpske: potekla je rijeka inozemnih donacija, Dodik je obilazio gradove i sela od Banje Luke do Trebinja, dijelio je šakom i kapom, ja\u010dao je svoju partiju i vlastiti kult, te se pokušavao baviti oporavkom privrede.<\/p>\n Mnoge familije prvi su se put nakon 1992. pošteno najele, ali ni Dodik nije ostao kratkih rukava. Debljali su se njegovi bankovni ra\u010duni i gomilali stambeni kvadrati od Laktaša do beogradskog Dedinja. "Mile je krao, ali je i nama dao", \u010desto \u0107e se \u010duti po Republici Srpskoj.<\/p>\n Posjedovanje mo\u0107i, Dodika je i u tom premijerskom mandatu bilo gurnulo u zagrljaj nacionalizmu. Povratak protjeranih Bošnjaka i Hrvata tekao je sporo ili nikako, nije bilo \u010diš\u0107enja policije i drugih entitetskih tijela od ljudi koji su sudjelovali u najte\u017eim ratnim zlo\u010dinima i nije bilo osobite suradnje s Haškim sudom. Sve se svodilo na povremene izjave da su Karad\u017ei\u0107 i Mladi\u0107 kukavice koje svojim skrivanjem zagor\u010davaju \u017eivot srpskome narodu. Dodik je istovremeno htio biti ekonomski preporoditelj i ve\u0107i Srbin od svih politi\u010dara što su izišli ispod Karad\u017ei\u0107eva šinjela.<\/p>\n Mo\u017ee biti da je i to, uz stalna koalicijska preslagivanja unutar srpskih partija, doprinijelo njegovu ponovnom preseljenju u opoziciju, gdje \u0107e provesti narednih pet ljeta, do velja\u010de 2006. godine. Unato\u010d (neuspješnim i više obrednim) istragama koje su ga sumnji\u010dile za umiješanost u kriminalne poslove, opet je bio \u017eestok opozicionar i opet se me\u0111unarodnoj zajednici ispostavljao najmanje lošim politi\u010dkim rješenjem u Republici Srpskoj. Predsjednik Srpske Dragan \u010cavi\u0107 dao mu je mandat za sastav Vlade šest-sedam mjeseci prije izbora 2006. i Dodik je, na prvi pogled mimo logike, prihvatio ponudu: ka\u017eemo na prvi pogled, jer kad se samo malo mu\u0107ne glavom, postaje jasno da ovaj pragmati\u010dni politi\u010dki primitivac, s bistrinom seoskog gazde koji zna "napraviti pare", ni minute nije htio otezati sa stavljanjem šape na financijske i privatizacijske tokove u Republici Srpskoj.<\/p>\n Vatrena retorika<\/p>\n I odmah se – još sna\u017enije nego kad je prvi put dobio vladarsku mo\u0107 – odao vatrenoj retorici u kojoj se našlo mjesta i za minoriziranje srebreni\u010dkog masakra, i za omalova\u017eavanje dr\u017eave Bosne i Hercegovine, i za poistovje\u0107ivanje Sarajeva s Teheranom, i za bahato vrije\u0111anje stranih politi\u010dara, i za uzdizanje u nebesa nedodirljivog statusa Republike Srpske, statusa koji, uostalom, nitko relevantan generalno i ne dovodi u pitanje… Na krilima te retorike glatko je trijumfirao na izborima u rujnu 2006., ali tada se nije dogodilo ono što se o\u010dekivalo u me\u0111unarodnim krugovima i me\u0111u dijelom bosanskohercegova\u010dkih analiti\u010dara: Dodik nije povukao ko\u010dnicu, nego ga je ponijela pjesma, pa je jednakim \u017earom nastavio inzistirati na prakti\u010dnoj dr\u017eavnosti Republike Srpske i po\u010deo javno nuditi oklade da za desetak godina Bosna i Hercegovina, za razliku od Srpske, ne\u0107e postojati.<\/p>\n U pauzama sklapanja unosnih poslova i prosta\u010dkog baha\u0107enja prema svima koji bi mu stali na put, uklju\u010duju\u0107i i košarkaške suce, postao je i neformalni glasnogovornik tajnih \u017eelja bosanskohercegova\u010dkih Hrvata. Njegov zagovor tre\u0107eg, hrvatskog, entiteta u BiH donio mu je i titulu osobe godine u izboru bosanskohercegova\u010dkog izdanja zagreba\u010dkog Ve\u010dernjeg lista.<\/p>\n "Dodik je krenuo kao socijaldemokrat, potom se neko vrijeme klackao izme\u0111u socijaldemokracije i nacionalsocijalizma, a sad je ušao u fazu nacionaliziranja socijaldemokratske ideje, što je, naravno, vrlo opasan posao", ka\u017ee Nerzuk \u0106urak i dodaje da u Dodikovu nacionalisti\u010dkom uspjehu, kojemu se ne vidi kraja, uvelike participira i politika nacionalnih stranaka Bošnjaka i Srba. Ugo Vlaisavljevi\u0107, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, specifi\u010dnost bosanske politi\u010dke scene pronalazi upravo u pozicioniranju socijaldemokracije u etnonacionalisti\u010dko politi\u010dko polje. Kao što Dodikovi socijaldemokrati imaju tvrdi srpski predznak, tako – po Vlaisavljevi\u0107u – SDP u Federaciji BiH ima sve jasniju bošnja\u010dku nacionalnu profilaciju.<\/p>\n "Poslije rata, me\u0111unarodna zajednica bila se posvetila civiliziranju nacionalnih partija što je dovelo do razmahivanja lijevih stranaka koje bez balasta prošlosti ulaze na podru\u010dje uske etni\u010dke politike i pritom se ponašaju kao slonovi u staklarskoj radnji. U Dodikovu slu\u010daju, zapaljiva teku\u0107ina upravo je to što on ne dolazi iz nacionalisti\u010dkog strana\u010dkog spektra", ka\u017ee za Feral profesor Vlaisavljevi\u0107.<\/p>\n Po njegovu mišljenju, gra\u0111anska opcija \u010dim namiriše blizinu nacionalne dr\u017eave sve ostalo podre\u0111uje realizaciji dr\u017eave kao svog osnovnog politi\u010dkog razloga, pa je takav izbor prioriteta dovodi na etnonacionalisti\u010dke pozicije: ako se dr\u017eava ikad realizira – a teško je vjerovati da se takvo što mo\u017ee dogoditi – Dodik se onda komotno mo\u017ee vratiti socijaldemokraciji. "Dodik sad sluša naloge svjetine, to jest gra\u0111anstva koje je postalo raspomamljeno i koje te\u017ei isklju\u010divo uskim etni\u010dkim interesima."<\/p>\n Pitanje je, dakle, slu\u017ei li se Milorad Dodik – trenuta\u010dno najmo\u0107niji \u010dovjek u Bosni i Hercegovini – nacionalizmom u pragmati\u010dne svrhe u\u010dvrš\u0107ivanja svoje vlasti i daljnjeg širenja (poslovnog) utjecaja ili je, pak, u jednom trenutku stvarno povjerovao u va\u017enost svoje historijske uloge u obrani srpskih nacionalnih interesa na Balkanu, uklju\u010duju\u0107i tu i goru\u0107e pitanje Kosova.<\/p>\n Golema ulaganja<\/p>\n Mo\u017ee se raditi i o jednom i o drugom, ili o mješavini ovih poriva, no ono što je opipljivo ka\u017ee ovako: Telekom Srpske prodan je srbijanskom Telekomu za 646 milijuna eura, u Rafineriju nafte Bosanski Brod ulazi ruski kapital, a investicija je teška 930 milijuna eura, ambiciozno se planira izgradnja autocesta, dogovaraju se golema strana ulaganja u energetski sistem, podi\u017eu se Vladine carske pala\u010de koje grade premijerovi jarani…<\/p>\n Milorad Dodik sve ovo ima pod svojom neposrednom kontrolom. On je jedini gazda, on izravno odlu\u010duje o privatizacijama, kupcima, investicijama… Nešto kao "socijaldemokratski" zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107. S njime se mo\u017ee dogovoriti svatko tko ima dovoljnu koli\u010dinu novaca i \u010diji se mentalni sklop poklapa s mentalnim ustrojstvom pronicljivog i surovog polit-biznismena iz Laktaša: u tome je tajna neosporno ve\u0107e privredne \u017eivosti u Republici Srpskoj, nego u bošnja\u010dko-hrvatskoj Federaciji.<\/p>\n Zato Dodiku treba ovako zacementirana Republika Srpska, odnosno ne treba mu Bosna i Hercegovina \u010dija bi javna poduze\u0107a funkcionirala na razini centralne dr\u017eave i kontrolirala glavne resurse na \u010ditavom teritoriju, \u010dija bi tijela vodila sve privatizacijske procese i \u010dija bi jedinstvena policija mo\u017eda slušala i nekog drugog osim gazdu Milu. On \u0107e i dalje povremeno izlaziti s radikalnim izjavama, bavit \u0107e se dodatnom dekonstrukcijom Bosne, prijetit \u0107e povla\u010denjem kardinalnih poteza, zatezat \u0107e i popuštati, a sve stoga da bi stvari ostale onakve kakve su sad, to jest da bi se u njegovu privatnom entitetu mogao razvijati biznis bez dr\u017eavnoga upliva. <\/p>\n Igrom slu\u010daja i aktualnih politi\u010dkih okolnosti, nastojanje Milorada Dodika da sa\u010duva mo\u0107 koju ima podudarilo se s borbom za spas srpskih interesa na Balkanu: tako je seoski trgovac, kojeg je oduvijek zanimao samo privatni ši\u0107ar, dospio u ko\u017eu obo\u017eavanog narodnog vo\u0111e. No, on mo\u017ee igrati ulogu koja je ve\u0107a od njega zato što zna da me\u0111unarodna zajednica me\u0111u Srbima u Bosni nema boljeg i zato što osje\u0107a da \u0107e taj isti svijet u suo\u010denju sa strahom od zaoštravanja pristati da BiH i dalje bude nefunkcioniraju\u0107i eksperiment s vegetiraju\u0107im središnjim institucijama. Ili se Dodik ovoga puta malo prevario?<\/p>\n Feral Tribune<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Igrom slu\u010daja i aktualnih politi\u010dkih okolnosti, nastojanje Milorada Dodika da sa\u010duva mo\u0107 koju ima podudarilo se s borbom za spas srpskih interesa na Balkanu: tako je seoski trgovac, kojeg je oduvijek zanimao samo privatni ši\u0107ar, dospio u ko\u017eu obo\u017eavanog narodnog vo\u0111e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46486","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46486","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46486"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46486\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46486"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46486"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46486"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}