{"id":46447,"date":"2007-09-22T09:48:42","date_gmt":"2007-09-22T09:48:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46447"},"modified":"2007-09-22T09:48:42","modified_gmt":"2007-09-22T09:48:42","slug":"velike-sile-u-posjedu-novih-oruzja-za-masovno-unistenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2007\/09\/22\/velike-sile-u-posjedu-novih-oruzja-za-masovno-unistenje\/","title":{"rendered":"Velike sile u posjedu novih oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje"},"content":{"rendered":"

I ameri\u010dka i ruska strana punom parom razvijaju super-bombe,<\/em> u prosjeku <\/em>teške osam do 10 tona<\/p>\n

Pi\u0161e: Fran Vi\u0161nar<\/strong><\/em><\/p>\n

Nova oru\u017eja i uvo\u0111enje tehnologija iz tzv. rata zvijezda mijenjaju vojne doktrine velikih sila. Više nije va\u017eno samo kvantitativno pove\u0107avanje. Konvencionalne i nuklearne snage SAD-a i Rusije ulaze i u utrku u kvaliteti. Na prvom je mjestu to\u010dnost poga\u0111anja raketama zemlja-zemlja i zemlja-zrak. Novom generacijom proturaketnih projektila mogu\u0107e je vrlo precizno uništiti protivni\u010dke interkontinentalne rakete, kao i one srednjeg dometa.<\/p>\n

Amerikanci su i ranije bili prvi u poboljšavanju to\u010dnosti ga\u0111anja, no ruski tehnološki napori tako\u0111er donose plodove: proturaketni sustavi (poboljšane varijante S-300 Favorit i potpuno novi S-400 Trijumf) u stanju su presresti bojnu glavu ameri\u010dkog projektila zemlja-zemlja na daljinama od 200 do 400 kilometara. Pove\u0107avanje dohvata i to\u010dnosti višestruko poboljšavaju strateške mogu\u0107nosti, a minijaturizacijom i daljnim usavršavanjem isti se u\u010dinak posti\u017ee na takti\u010dkoj razini. Mnoga nova konvencionalna oru\u017eja u stanju su ostvariti u\u010dinak nuklearnih sredstava manje snage.<\/p>\n

I u Rusiji i u SAD-u nekad moderni stacionarni silosi za interkontinentalne balisti\u010dke rakete, oja\u010dani betonskim i \u010deli\u010dnim konstrukcijama kako bi izdr\u017eali pove\u0107anje natpritiska poslije nuklearne eksplozije, više nisu prioritet. U Rusiji su se opredijelili za razvoj mobilnih raketnih sustava velikog dometa i snage koji lakše mijenjaju polo\u017eaje i te\u017ee se otkrivaju. Raketni silosi koji su zadr\u017eani sad se oja\u010davaju do stupnja da mogu izdr\u017eati tri puta ve\u0107i nuklearni natpritisak, nego prije 20 ili 30 godina.<\/p>\n

Tehnologija »rata zvijezda« na podru\u010dju interkontinentalnih balisti\u010dkih raketa pridonijela je još jednom kvalitativnom pomaku. Posljednjih godina znatno je poboljšana »daljinska promjena cilja« rakete sa zapovjednih i kontrolnih postaja na lansirnome mjestu. Tu su Amerikanci bili u prednosti jer su mogli mnogo prije Rusa »preprogramirati« \u010dak do osam alternativnih ciljeva tijekom samog udara, dok su Rusi desetlje\u0107ima uspijevali u zadnji \u010das skrenuti lansirane rakete na samo jedan do dva nova cilja. Sad je i tu ruska tehnologija ravna ameri\u010dkoj.<\/p>\n

»Daljinska promjena cilja« kod novih strateških me\u0111ukontinentalnih sustava prakti\u010dki je neograni\u010dena. To je korisno u slu\u010daju da se neka strana odlu\u010di za preventivni nuklearni napad na protivni\u010dki interkontinentalni arsenal. »Preprogramiranje« omogu\u0107uje brzu i fleksibilnu zamjenu prve salve raketa, ako se poka\u017ee da ona ne\u0107e uspjeti. Istodobno SAD stalno napreduje u pove\u0107avanju akcijskog radijusa svojih strateških bombardera i te\u017eine korisnog tereta. Tako »nevidljivi« B-2 (ima i minimalni radarski odraz) koji ostaje u zraku 24 sata, ravno iz Amerike preko nekoliko kontinenata doleti do ciljeva i onda nakon obavljenog zadatka odmah bez slijetanja po\u010dinje povratni let u SAD.<\/p>\n

Ruski supersoni\u010dni strateški bombarder Tu-160 s promjenjivom geometrijom krila tako\u0111er ima poboljšanja u vremenu povratka i preinakama u standardu posade (dva pilota, navigator i navigator-operater): pilotski stolci imaju ure\u0111aje za masa\u017eu koji se aktiviraju za vrijeme dugih patrolnih letova. U zadnjem dijelu pilotske kabine smješten je toalet, \u010dajna kuhinja i krevet, što raniji ruski i sovjetski teški avioni nisu imali. Prema ruskoj nuklearnoj doktrini, odmazdu po glavnim protivni\u010dkim politi\u010dkim i urbanim središtima i dalje provode balisti\u010dke rakete lansirane s kopna i iz podmornica. Bombarder Tu-160 zadu\u017een je pak za uništavanje pojedina\u010dnih objekata iznimnog zna\u010denja koji su smješteni duboko u pozadini NATO-a. I Rusija i SAD nastavljaju pove\u0107avati neranjivost svojih strateških podmornica. Bešumnost i pouzdanost temelj su suvremenog protupodmorni\u010dkog ratovanja (podmornica protiv podmornice). Instaliranje novih tehnologija razvijenih koncem 20. i po\u010detkom 21. stolje\u0107a kod strateških bombardera ja\u010da otpornost na djelovanje elektromagnetskih impulsa što pove\u0107ava mogu\u0107nost da bombarderske eskadrile pre\u017eive u slu\u010daju iznenadnog nuklearnog udara. Kod strateških podmornica, smanjenje njihove šumnosti još \u0107e više poboljšati takti\u010dko-tehni\u010dke osobine tih podvodnih plovila \u010dija izgradnja i opremanje više ne mogu koštati manje od milijardu dolara po komadu.<\/p>\n

I ameri\u010dka i ruska strana punom parom razvijaju »super-bombe«. One se (prosje\u010dno teške osam do 10 tona) na ciljeve izbacuju ili klizanjem kroz stra\u017enja vrata teškog transportnog aviona (kod Amerikanaca) ili iz prostora za smještaj gravitacijskih bombi i krstare\u0107ih projektila (kod ruskog bombardera Tu-160). U oba slu\u010daja odmah se otvara veliki padobran koji, uz ostale pomo\u0107ne sprave, navodi »bombetinu« gdje treba.<\/p>\n

Ameri\u010dka »majka svih bombi« i ruski »otac svih bombi« ispuštaju zapaljivi plin koji izaziva strahovitu eksploziju – vatreni val i zra\u010dni udar nalik onome kod takti\u010dkog nuklearnog projektila. Te nove »super-bombe« slu\u017ee za uništavanje sakrivenih zapovjednih polo\u017eaja regularne vojske, ali i nekih teroristi\u010dkih skupina. Nisu neranjivi ni dobro maskirani podzemni objekti sa zemljanim i betonskim pokriva\u010dem. Tu satelitska izvi\u0111anja nisu svemogu\u0107a, pa najpreciznije lociranje mogu uo\u010diti jedino tajno uba\u010deni ameri\u010dki, odnosno ruski specijalci koji potom javljaju koordinate avionskim posadama spremnim da ispuste orijašku bombu. Zbog vrlo velike brzine raspadanja eksploziva (4000-8000 metara u sekundi) i stvaranja ogromnih koli\u010dina barutnih plinova u vrlo kratkom vremenu (tisu\u0107iti dio sekunde), pra\u0107enih visokom temperaturom, stvara se nevjerojatan pritisak koji djeluje kao udar o košuljicu bombe (ima debele zidove na\u010dinjene od mekšeg \u010delika velike \u017eilavosti), razbije je i prenosi se na \u010destice okolnog zraka stvaraju\u0107i udarni val i \u010detiri puta ja\u010di od svih poznatih bombi. Nakon prolaska udarnog vala, na mjestu eksplozije nastaje vakuum zbog \u010dega se u narednom trenutku okolni zrak vra\u0107a prema centru eksplozije, stvaraju\u0107i protuval koji uništava sve \u017eivo i ne\u017eivo. Sfera djelovanja super-bombe ima tri zone: zonu pritiska, zonu rušenja i zonu potresa. Zona rušenja je za oko tre\u0107inu ve\u0107a od zone pritiska, a zona potresa je gotovo dva puta ve\u0107a od zone rušenja.<\/p>\n

Zbog stravi\u010dnog u\u010dinka i dubine prodiranja, Amerikanci ra\u010dunaju da \u0107e njihova »majka svih bombi« vrlo brzo slomiti moral \u010dak i dobro ukopanim protivni\u010dkim vojnicima i \u010dasnicima. Protiv Saddama Husseina 2003. takvo oru\u017eje nije korišteno, pa se njegova »promocija« o\u010dekuje u eventualnom napadu na iranske nuklearne i industrijske ciljeve. Rusija svog »oca svih bombi«, naravno, ne\u0107e bacati na Gruziju, nego kad negdje na svom teritoriju (\u010ce\u010denija, Kavkaz), na jednome mjestu, pouzdano otkrije najozloglašenije teroristi\u010dke vo\u0111e koji doista nanose štetu Rusiji i njezinim interesima (doktrina »sravniti ih s razinom zemlje i spr\u017eiti pod zemljom«). <\/p>\n

Vjesnik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I ameri\u010dka i ruska strana punom parom razvijaju super-bombe,<\/em> u prosjeku <\/em>teške osam do 10 tona<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46447","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46447"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46447\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}