Svaka epoha ima neku knjigu koja postane iznimno popularna i na koju se – opravdano ili ne – referira najve\u0107i broj teoreti\u010dara, pisaca, novinara, mislilaca. <\/p>\n
Pi\u0161e: Ahmed Buri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U posljednje vrijeme skoro redovno, to mjesto pripada naslovima iz politi\u010dke literature. Sasvim razumljivo, reklo bi se. <\/p>\n \u017divimo u svijetu u kojem je sve politika, od Zinedinea Zidana preko Orhana Pamuka, do televizijskih prava za utakmice. Svojevrsno Zlatno tele naše epohe bila je knjiga Samuela P. Huntingtona "Sukob civilizacija" i skoro da nema autora do kojeg se dr\u017ei da o tome nije nešto proslovio. Huntingtonov "hit" je izri\u010dajno i \u017eanrovski krajnje nejasan, ali radilo se o svojevrsnom programu koji su prihvatili ameri\u010dki neokonzervativci. Epilog tog prihvatanja je krvav, da krvaviji jedva da mo\u017ee biti. <\/p>\n Krajnji rezultat tog programa je bezo\u010dni i besmisleni pohod na Irak iz kojeg svakodnevno gledamo stravi\u010dne slike. Istina, valjalo bi u\u0107i i u raspravu šta je starije, koka ili jaje, odnosno je li Huntingtonova teorija \u010dekala u ladicama dok se ne po\u010dne hara\u010diti po svijetu, pa je poslu\u017eila kao licentia poetica zuluma i stalne proizvodnje ratova, ili je kao tekst samo pripomogla nekom od gospodara situacije, ali to je pri\u010da za nešto ve\u0107i i druga\u010diji prostor od novinskog. <\/p>\n Ono što je danas jasno, dok uporedo teku Ramazan i adar, prvi mjesec 5760. Jevrejske godine, jeste da se religije, bez obzira na deklarativno zaklinjanje njihovih prvaka, apsolutno me\u0111usobno razilaze, i da su, što je va\u017enije, maksimalno udaljene od svojih postulata. <\/p>\n E sad, budu\u0107i da se nama "sekularnima" \u010desto brani da govorimo i mislimo o religiji, ta stvar se prebacuje na vrlo ograni\u010deni prostor na kojem o religiji uglavnom imaju pravo odlu\u010divati vjerski prvaci, a budu\u0107i da oni u dobroj mjeri, barem ovdje kod nas, generiraju politiku – vrtimo se u krug. <\/p>\n No, moglo bi se dogoditi da puhnu druk\u010diji vjetrovi. Takva najava sti\u017ee od francuskog antropologa Emanuela Todda, jednog od najzanimljivijih autora u oblasti politi\u010dke teorije, koji u knjizi "Susret civilizacija", koju potpisuje s demografom Yussefom Courbageaom, tvrdi da do potpunog šoka i sloma ne\u0107e do\u0107i. On decidirano tvrdi da muslimanski svijet prolazi kroz duboke transformacije. Najbitnije me\u0111u njima su pad stope nataliteta jer, kako on tvrdi, prije tri decenije su \u017eene u muslimanskom svijetu ra\u0111ale prosje\u010dno gotovo sedmero djece, dok je taj broj danas manje od \u010detvero. <\/p>\n Nadalje, došlo je do pove\u0107anja pismenosti, pogotovo kod \u017eena, broj poligamnih brakova je, tako\u0111er, smanjen, a dogodilo se i udaljavanje od svakodnevnog strogog poštivanja vjerskih obveza. Sve to je, kako tvrde Todd i Courbeage, po\u010detak demografske, kulturne i mentalne revolucije, koji muslimanski svijet neizbje\u017eno vodi prema modernosti. <\/p>\n Krš\u0107anska i islamska kultura se kre\u0107u ka susretu koji bi mogao biti najve\u0107i dosad i puno univerzalniji nego što se to \u017eeli priznati. U tom smislu bi se razli\u010ditost kulturnih tradicija shva\u0107ala ne kao izvorište sukoba ve\u0107 kao bogatstvo ljudske povijesti. <\/p>\n I, eto nas na po\u010detku. Za prihva\u0107anje druga\u010dijeg lica religije valja\u0107e promijeniti matricu shva\u0107anja tih razlika. Svijet u ovom apokalipti\u010dnom trenutku mo\u017ee spasiti i treba zanimati samo bog spasitelj, bogu tla\u010ditelj mo\u017ee imati mjesto samo u glavama onih kojima postoje\u0107i raspored stvari odgovara. <\/p>\n Bili oni predvodnici najmilitantnijih grupa u islamskom svijetu, ili emeritusi s uglednih katedri na ameri\u010dkim univerzitetima.<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svaka epoha ima neku knjigu koja postane iznimno popularna i na koju se – opravdano ili ne – referira najve\u0107i broj teoreti\u010dara, pisaca, novinara, mislilaca. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46443","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46443","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46443"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46443\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46443"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46443"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46443"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}