Postiti zna\u010di u\u010diti se uzdr\u017eavanju od umiranja zarad istinskog \u017eivljenja <\/p>\n
Pi\u0161e: Asmir Kujovi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Ramazan do\u010dekujem sa uzbu\u0111enjem i blagom strepnjom, poput u\u010denika koji se sprema za polaganje va\u017enog ispita. U jednoj predaji poslanika Muhammeda ka\u017ee se da Uzvišeni Bog neprekidno posti. O zna\u010denju ovih rije\u010di svojevremeno sam razmišljao u pri\u010di "Antikvarnica", a za takva razmatranja ovdje ne bi bilo dovoljno prostora. <\/p>\n Vjernik koji posti gleda kroz ovaj svijet u onaj drugi, ljepši, vezan je nevidljivim uzlom za njegove kapije, osje\u0107a njegov miris i \u010duje šum melekanskih krila. Post je kao ono što se zbiva u pe\u0107nici alhemi\u010dara kada se vatra stišava da bi se kovina pro\u010distila, da bi ovladala sobom i oblikovala samu sebe. Samo u srcu \u010dije su vatre stišane i utrnute ima dovoljno mjesta da Bo\u017eija rije\u010d jasno i zvonko odjekne. Kao što u prinošenju \u017ertve \u010dovjek simboli\u010dki umire sa prolivenom krvlju zaklane \u017eivotinje da bi se ponovo rodio \u010dist od grijeha, tako i posta\u010d svakim svojim dahom razdvaja mrtvo od \u017eivog, zemaljski pepeo od plamena koji svijetli, vosak svije\u0107e od svjetlosti u koju se on preobra\u017eava. <\/p>\n Prvi post<\/strong><\/p>\n Post je poput hoda preko sirat-\u0107uprije: neprekidno si svjestan da te od ponora dijeli nit tanka poput oštrice sje\u010diva. Vjernik koji posti ima mo\u0107 da kada pred sobom ugleda drvo, postane to drvo, a kada spazi oblak na nebu, da se preobrazi u taj oblak. On je samom sebi vezao uzicu oko vrata i predao je svome Gospodaru, kako bi stalno osje\u0107ao Njegovu pouzdanu ruku. Postiti zna\u010di u\u010diti se uzdr\u017eavanju od umiranja zarad istinskog \u017eivljenja.<\/p>\n Kada su mi prvi put kao djetetu objasnili šta je to ramazan, obradovalo me je saznanje da mo\u017eeš biti dobar i onda kad ne jedeš, pošto su se u to vrijeme sve brige mojih roditelja vrtjele oko toga da li sam jeo i koliko sam pojeo. Tako sam odlu\u010dio da postim, ali bih se svaki put sjetio te odluke tek nakon doru\u010dka i poslije bi mi bilo krivo. Jednog dana sam ipak krenuo da postim. Kada sam se nakon jurcanja sa loptom napio vode sa \u010desme, pošto su mi rekli da nije va\u017eno ako se u zaboravu omrsiš, ja sam, ljut na sebe, ipak prekinuo s postom, jer sam bio perfekcionista. <\/p>\n Posebna molba<\/strong><\/p>\n Tek kada sam odrastao, shvatio sam da je i Iblis postao šejtan samo zato što je htio da bude perfekcionista. Tog ramazana prvi put sam ispostio \u010ditav dan uo\u010di 27. no\u0107i, jer sam namjeravao da na tu blagoslovenu no\u0107 uputim Bogu jednu posebnu molbu. Molba je bila da mi uskoro (a po mogu\u0107nosti što prije) kupe pravu gitaru. I zbilja sam uskoro dobio tu gitaru, ali nikada na njoj nisam nau\u010dio svirati, jer mi je poslije nekog vremena dosadila. Trebalo je da iz toga nešto nau\u010dim. A ja sam htio da imam elektri\u010dnu gitaru koja sama svira, kao \u017deljko Bebek.<\/p>\n