Svaka je "standardizacija", što lektori odli\u010dno znaju, u svojoj biti nasilni\u010dki \u010din. Propisivanje "kanonskih vrijednosti" materinjeg jezika, te rigorozna kontrola njihova o\u010duvanja, spada u onu vrstu stru\u010dne djelatnosti koja se nabolje obavlja u \u010dizmama i ko\u017enim mantilima…<\/p>\n
Pi\u0161e: Viktor Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Vijest da je hrvatski teniski stru\u010dnjak Nikola Pili\u0107 postao savjetnik reprezentacije Srbije, Slobodna Dalmacija zapo\u010dela je ovako: "Hrvatski teniski stru\u010dnjak Nikola Pili\u0107 postao je savjetnik reprezentacije – Srbije!?"<\/p>\n Netko manje upu\u0107en upitat \u0107e se zašto, prema Slobodnoj Dalmaciji, Nikola Pili\u0107 ne postaje savjetnik reprezentacije "- Srbije.", nego postaje savjetnik reprezentacije "- Srbije!?". Zašto on ne odlazi raditi u "Srbiju.", nego odlazi raditi u "Srbiju!?"?<\/p>\n Da je, uzmimo, Pili\u0107 svoj profesionalni anga\u017eman ostvario u Njema\u010dkoj, Italiji ili Gr\u010dkoj, re\u010denica s tom informacijom završila bi stalo\u017eenom i neutralnom to\u010dkom, a ne uskli\u010dnikom i upitnikom, zgro\u017eenoš\u0107u i za\u010du\u0111enoš\u0107u, znakovima koji pozivaju \u010ditatelja da ukruti svoje nacionalno bi\u0107e i obrati pozornost na slu\u010daj vjerojatne izdaje.<\/p>\n Mala interpunkcijska gomila – "!?", a moglo je i "?!?", ili recimo "!?!", no i "!?" je sasvim dovoljno – poslu\u017eila je autoru vijesti da iska\u017ee stanje svoje o\u010digledne nadra\u017eenosti, a da pritom ne posegne za nekom od so\u010dnih kvalifikacija iz bogatoga fundusa hrvatskoga knji\u017eevnog jezika. Psovanje, proklinjanje, etiketiranje, naime, nespojivo je s formom novinske vijesti, gdje se od novinara o\u010dekuje hladno i objektivno izlaganje informacije, a bilo bi i politi\u010dki zazorno u mediju koji je, barem na razini ambala\u017ee, baš kao i hrvatsko društvo u cjelini, sve\u010dano napustio svoju blisku šovensku prošlost. Zato da bi je odr\u017eavao na \u017eivotu kodnim znakovima i šifriranim jezikom.<\/p>\n Uskli\u010dnik i upitnik – u nedostatku formulacija koje bi objedinile i rutinsku nacionalisti\u010dku isklju\u010divost i rutinsku gra\u0111ansko-liberalnu širinu – nešto su poput dimnih signala što ih novine odašilju \u010ditatelju kako bi probudile njegov patriotski adrenalin i upozorile na opasnost koja je, barem u po\u010detnoj fazi, neizreciva vokabularom što je, na op\u0107u \u017ealost, okovan nametnutim pravilima politi\u010dke korektnosti. Nema sumnje da \u0107e se Nikola Pili\u0107 sljede\u0107ih dana nadobivati javnih batina – štoviše, prve su obilne porcije ve\u0107 po\u010dele stizati – ali, u trenutku njegove inicijacije u nacionalnog izroda, kletva je jasno i efikasno ba\u010dena i kada nema rije\u010di kojima bi se opisao njegov gnusni \u010din.<\/p>\n Da bi se razumio taj koncept, valja kazati kako je Slobodna Dalmacija ve\u0107 sutradan objavila anketu pod simpati\u010dnom egidom "Glas naroda", gdje se slu\u010dajno izabrani predstavnici "naroda", tj. njegovi "glasovi", nisu oslanjali na interpunkcijske trice i ku\u010dine – pošto su zabilje\u017eeni njihovi govorni, a ne pisani iskazi, pa su valjda zato i nazvani "glasovima" – nego su smjelo zagrabili u onu hrvatsku jezi\u010dnu baštinu. Jedan je "glas" tako ustvrdio da ga "uop\u0107e ne iznena\u0111uje što je Nikola Pili\u0107 odlu\u010dio pomo\u0107i Srbima", jer, koliko on zna, "i \u017eena mu je Srpkinja, a i on je uvijek nekako bio projugoslavenski orijentiran". Drugi je "glas" Pili\u0107u poru\u010dio kako "ne bi iša tamo da ima imalo pameti", tj. da bi mu "bolje bilo da je osta ovdi u Hrvatskoj, me\u0111u svojim narodom"…<\/p>\n Iznad te ankete objavljen je novinarski komentar u kojemu se oštro kritizira Hrvatski teniski savez, jerbo nije znao cijeniti Pili\u0107eve profesionalne kvalitete, pa je naš vrhunski stru\u010dnjak, eto, otišao raditi u susjednu dr\u017eavu. Tu nema ni traga "\u017eeni Srpkinji" ili "projugoslavenskoj orijentaciji". Za "\u017eenu Srpkinju" i "projugoslavensku orijentaciju" zadu\u017een je, naravno, "narod", koji – prema boljim demokratskim obi\u010dajima – tako\u0111er ima pristup dnevnim novinama, a novine su u svojem profesionalnom segmentu du\u017ene tome "narodu" ponuditi odgovaraju\u0107e uskli\u010dnike i upitnike, dakle kvalitetne i dovoljno razumljive znake za uzbunu. Baš kao što su donedavno, tako\u0111er uz pomo\u0107 uskli\u010dnika i upitnika, novine svome "narodu" dodavale no\u017eeve i sjekire.<\/p>\n Je li onda Slobodna Dalmacija proizvela šovinisti\u010dko pljuvanje po Nikoli Pili\u0107u? "Kako sad to?!?!" – graknut \u0107e zaprepašteno uredništvo: "Pa mi nismo napisali ni jednu jedinu pogrešnu rije\u010d!?!?" I to je, dakako, sasvim to\u010dno…<\/p>\n Otkad traje radna akcija umivanja društva, inicirana s politi\u010dkog vrha, mimikrija je postala de\u017eurna tehnika hrvatskoga nacionalizma. Kandidat takozvane ljevice za premijera, Ljubo Jur\u010di\u0107, zala\u017ee se za zabranu pristupa srpskom kapitalu u hrvatsku privredu, ali to obrazla\u017ee "ekonomskim kriterijima", nekakvim nebulozama o osjetljivome odnosu izme\u0111u "svje\u017eih rana" i svje\u017eeg kapitala, što bi se valjda moglo izmjeriti jasnim tr\u017eišnim parametrima.<\/p>\n Na sportskome planu – jer od toga smo po\u010deli – kolumnist Jutarnjeg lista liberalne orijentacije, Miljenko Jergovi\u0107, u rijetko glupom tekstu optu\u017euje za nacionalnu izdaju \u010detvoricu košarkaša koji su odbili igrati za hrvatsku reprezentaciju, ali tako što ih ne optu\u017euje on osobno, nego zubima i noktima brani ministra Ivana Šukera, koji je optu\u017ebu jasno izrekao, od navodno neprincipijelnih napada. "Osim toga", piše liberalni kolumnist, "dobro je da ni na najni\u017eoj simboli\u010dkoj razini Hrvatsku ni u \u010demu ne predstavljaju" tipovi poput Nikole Vuj\u010di\u0107a, jer je on, taj Vuj\u010di\u0107, "neotesani primitivac koji ne poštuje ni veli\u010dine vlastitoga sporta (Novosela i Acu Petrovi\u0107a)". (Analogno tome bilo bi da Miljenko Jergovi\u0107 ni na najni\u017eoj simboli\u010dkoj razini ne mo\u017ee reprezentirati hrvatsku knji\u017eevnost – recimo na nacionalnom štandu na sajmu u Frankfurtu – jer je toliko "neotesan" i "primitivan" da ne poštuje ni veli\u010dine vlastitoga sporta, poput Ivana Aralice. Ako se pak Jergovi\u0107, sasvim legitimno, ne dr\u017ei podobnim za ikakvo nacionalno predstavljanje, tj. ako se ne smatra hrvatskim piscem – zašto onda Vuj\u010di\u0107a tretira kao hrvatskoga košarkaša?)<\/p>\n Istoga dana kada je Slobodna Dalmacija donijela vijest da se Nikola Pili\u0107 otišao baviti tenisom u "Srbiju!?", Jutarnji list je na udarnim politi\u010dkim stranicama razvalio temu o tome kako je Glas Istre, krajnje skaredno, "prekidaju\u0107i praksu u dnevnom tisku", objavio intervju s Lepom Brenom na – srpskome jeziku. U tekstu nema robusnijih interpunkcijskih znakova, koji bi dodatno istaknuli problem, ali je zato oprema uzbudljiva. Egida: "Intervju na srpskom". Nadnaslov: "Glavi urednik tuma\u010di zašto je naslov u Glasu Istre na ekavici". Naslov: "Nema potrebe prevoditi Brenu, Istrijani razumiju što je to vazduh".<\/p>\n Glavi urednik istarskoga dnevnika Dra\u017een Dobrila opravdava se novinarki Jutarnjeg tvrde\u0107i kako "tu nema nikakve afere", kako "Istrijani dobro razumiju" Lepu Brenu kada ona koristi izraze kao što su "svetsko \u010dudo", "kuvarica" ili "šampioni", pa ih nije potrebno prevoditi na hrvatski, a "time smo dobili i na autenti\u010dnosti izjava Lepe Brene". K tome: "Splitski Feral Tribune godinama objavljuje tekstove na srpskom jeziku, odnosno ne prevodi na hrvatski jezik izjave i intervjue onih kojima je srpski materinski jezik."<\/p>\n Novinarki Jutarnjeg lista taj je zadnji podatak tako\u0111er poznat, ali ne mo\u017ee odoljeti goni\u010dkome porivu i nepogrešivome osje\u0107aju da su narušena nepisana pravila nacionalne higijene, pa inzistira na tome da je Glas Istre "prekinuo praksu u hrvatskome dnevnom tisku". (A i nije naro\u010dito produktivno otkrivati "skandal" u nekakvoj Feralovoj usputnoj blasfemiji, koja traje ve\u0107 petnaestak godina, ako je taj marginalni i malotira\u017eni projekt blasfemi\u010dan sam po sebi, pa ga je prirodnije ne ra\u010dunati u medijski asortiman prema kojemu \u0107e se utvr\u0111ivati nacionalni standardi.)<\/p>\n Da bi sve bilo u ulju\u0111enom i "programskom" tonu, anga\u017eirana je omanja bojna lektora i jezikoslovaca koja je o nastalome ekscesu izrekla nekoliko o\u010dekivanih fraza, sa zajedni\u010dkom mišlju da se sli\u010dne stvari nipošto ne bi smjele ponavljati. Iza tih rije\u010di, lebdjeli su oni poznati mrki refreni o "nu\u017enosti jezi\u010dne standardizacije", o jeziku kao nacionalnoj dogmi najvišega ranga, o jeziku kao krunskome \u010duvaru nacionalnog identiteta, a zapravo o istoj staroj mentalnoj diktaturi i lektorskome tutorstvu koje se legitimira romanti\u010dnim parolama dok dr\u017ei pendrek u desnici. Jer svaka je "standardizacija", što lektori odli\u010dno znaju, u svojoj biti nasilni\u010dki \u010din. Propisivanje "kanonskih vrijednosti" materinjeg jezika, te rigorozna kontrola njihova o\u010duvanja, spada u onu vrstu stru\u010dne djelatnosti koja se najbolje obavlja u \u010dizmama i ko\u017enim mantilima.<\/p>\n Zašto bi se Jutarnji list brinuo o tome na kojemu jeziku svoje tekstove objavljuje Glas Istre? Zašto bi "hrvatski dnevni tisak", sa sve ni\u017eom razinom pismenosti, uop\u0107e figurirao kao \u010duvar kulturnog identiteta na jezi\u010dnoj osnovi? Zašto je svaki javni govor o hrvatskome jeziku i njegovoj "kanonizaciji" ispunjen tolikom koli\u010dinom fobija od "srbizama" da se \u010dini nu\u017enim uklju\u010divanje psihijatara u debatu? Zbog \u010dega vizija standardno-jezi\u010dne mre\u017ee, što \u0107e se pedantno razastrijeti medijskim i javnim prostorom, mora tako \u017ealosno nalikovati \u010deli\u010dnome kavezu unutar kojeg \u0107emo se gušiti od obilja vlastitog "identiteta"?… Ta pitanja nemaju smisla, naravno, i ovdje ih navodimo tek da bismo uzgredno pljuckali po slu\u017ebenoj iluziji nacionalnog samoostvarenja.<\/p>\n Jedini realan problem sa srpskim, me\u0111utim, u tome je što nam je razumljiv. Ako ne \u017eelimo imati srpski u novinama, nije li dosljednije ne objavljivati intervjue sa Srbima, koje, na nesre\u0107u, razumijemo i kada govore srpski? Ako je pak nešto kao identitet u središtu pri\u010de, tada prevo\u0111enje njihovih rije\u010di na hrvatski (kojega oni razumiju) umjesto objavljivanja na srpskom (kojega mi razumijemo) predstavlja zakidanje dijela njihova identiteta, premda bi novinski intervjui, izme\u0111u ostaloga, trebali imati smisao predstavljanja, pa dakle i suo\u010davanja s ne\u010dijim identitetom u što je mogu\u0107e ve\u0107oj mjeri.<\/p>\n No, nije nam ovdje ambicija dijeliti ikakve pouke, pošto je, u krajnjem, dobro da svatko piše, govori i objavljuje što god \u017eeli i na kojem god jeziku ho\u0107e. Tim više ako je to dovoljno blesavo da nas zabavi. Namjera nam je tek blagim dodirom rasprsnuti jedan mjehur od sapunice: naime – hrvatski jezik uop\u0107e nije nu\u017ean da bi se izrazio autenti\u010dan hrvatski prezir prema svemu što nije hrvatsko, a naro\u010dito prema onome što bi moglo biti srpsko.<\/p>\n Uz pomo\u0107 univerzalnog sustava interpunkcijskih znakova, vidjeli smo, izvjestilac Slobodne Dalmacije obznanio je svoju striktnu hrvatsku nadra\u017eenost, što \u0107e re\u0107i da mu za iskazivanje te nacionalisti\u010dke mantre nije bilo nu\u017eno korištenje materinjeg jezika. Budu\u0107i da je u potpunosti klišeiziran, da je sav sastavljen od op\u0107ih mjesta, nacionalizam se – paradoksalno – bolje od drugih vjeroispovijesti dade izraziti univerzalnim, anacionalnim, sredstvima. Bitka za nacionalni jezik i njegovu sveprisutnost u "mati\u010dnome" javnom prostoru u tom je smislu suvišan posao, otprilike kao i bitka za suverenitet u dr\u017eavi koja se izborila za svoju samostalnost. Velikome Hrvatu zapravo ne treba hrvatski jezik nego njegova slu\u017ebena glorifikacija, kao što ni najo\u010ditija erozija suvereniteta ne\u0107e pomutiti ekstati\u010dno slavljenje nacionalne dr\u017eave. Nacionalizam, drugim rije\u010dima, ne gubi svoj nasilni\u010dki jezik \u010dak ni kada ostaje bez teksta.<\/p>\n