{"id":46417,"date":"2007-08-16T12:25:19","date_gmt":"2007-08-16T12:25:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46417"},"modified":"2007-08-16T12:25:19","modified_gmt":"2007-08-16T12:25:19","slug":"usmeni-iz-cirilice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2007\/08\/16\/usmeni-iz-cirilice\/","title":{"rendered":"Usmeni iz \u0107irilice"},"content":{"rendered":"<p>Zdravko Tolimir se buni zbog sudskih spisa na latinici; Novak \u0110okovi\u0107 ne\u0107e sitni\u010dariti oko latini\u010dnog \u010deka <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107\/Vreme<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Da li je to od o&scaron;trog atlantskog vazduha od kojeg se naviknutima na planinski atmosferski pritisak ume zamantati u glavi, ili su budalesanja dr &Scaron;e&scaron;elj Vojislava zarazna, mislim, bar u izolovanoj mikrozajednici sheveningenske Pritvorske Jedinice, gde se slabo provetrava? &Scaron;ta god da je razlog tome, optu\u017eenik Zdravko Tolimir re&scaron;io je da sledi metodologiju globalno najpoznatijeg batajni\u010dkog intelektualca te da i sam oku&scaron;a sre\u0107u u &scaron;eretskom nadgornjavanju s administracijom Tribunala i odbio da &quot;zaprimi&quot; spise glede sopstvene statusne konferencije: &quot;Navedene spise vam vra\u0107am po&scaron;to nisu pisani na \u0107irili\u010dnom pismu srpskog jezika. To je slu\u017ebeno pismo me\u0111unarodno priznate dr\u017eave \u010diji sam dr\u017eavljanin.&quot; <\/p>\n<p>Ipak, ovaj bi generalski &scaron;eretluk trebalo staviti pod podeblji upitnik. Dakako, ovo groteskno &quot;\u0107irili\u010dno&quot; prenemaganje vaistinu deluje kao sprdnja, i nesumnjivo bi tako i bilo, da opet dolazi od vickastog &Scaron;e&scaron;elja, retori\u010dkog gurua periferijskih kafana; Tolimiru sam, me\u0111utim, spreman da poverujem da misli ozbiljno: uostalom, da li iko mo\u017ee da zamisli tog \u010doveka kao visprenog palana\u010dkog &scaron;aljivd\u017eiju? Ma kakvi, Zdravko T. pre deluje kao \u010dovek kojem ispri\u010date vic u ponedeljak, a on se tek neprimetno osmehne u petak &#8211; ne zato &scaron;to nije razumeo poentu, nego zato &scaron;to principijelno dr\u017ei da je smeh potencijalno kontrarevolucionarna\/antinacionalna pojava (prvo do 1991, potonje posle). <\/p>\n<p>Tolimirov je postupak, dakle, sasvim ozbiljan, &scaron;to ga, dodu&scaron;e po sebi ne \u010dini manje sme&scaron;nim; ono &scaron;to \u010dini da ti smeh spuzne sa usana krvava je i tragi\u010dna potka, to jest predistorija te sme&scaron;no\u0107e. U tu je predistoriju stalo tako mnogo od ovda&scaron;nje, potkontinentalne &quot;histerije identiteta&quot; (\u0110. Konrad), koja se potkraj osamdesetih olujnom brzinom ra&scaron;irila &quot;ovim prostorima&quot;, da bi koju godinu kasnije po\u010delo i sveop&scaron;te unakrsno prangijanje, sve u ime odbrane sopstvenog &quot;identiteta&quot;, najedared stra&scaron;no ugro\u017eenog tako u\u017easno bliskim postojanjem Drugih. \u010cesto i rado podse\u0107am da je nukleus prve i najpoznatije srpske paravojne jedinice bilo ne&scaron;to &scaron;to se zvalo Dru&scaron;tvo za odbranu srpskog identiteta i \u0107irilice &quot;Sveti Sava&quot;. <\/p>\n<p>Okej, ali gde je Tolimir u svemu tome? E, to vam je, \u010deljadi moja, jedna \u010dudna pri\u010da&#8230; Ako ste &#8211; poput mene &#8211; proveli, na primer, godinu i kusur dana u \u010dojanoj uniformi vojnika JNA, kanda ste morali primetiti da je ta glomazna i &quot;nepobediva&quot; formacija imala svoj slu\u017ebeni, zapovedni jezik &#8211; srpski jezik ekavskog izgovora, te svoje slu\u017ebeno pismo &#8211; latinicu. Vojska strukturalno ne trpi te civilne multikulti kerefeke, i zato je, za razliku od ostatka SFRJ dru&scaron;tva, bila unitarno i u izvesnom smislu monolingvalno ustrojena. Kombinacija srpskog i latinice tu mu nekako do\u0111e kao lingua franca potonule Es-Ef-Er-Jot civilizacije: ne&scaron;to &scaron;to najlak&scaron;e razume najvi&scaron;e ljudi. Otuda nije \u010dudno da su mnogi oficiri JNA razvili jedno ose\u0107anje (nad)nacionalnog identiteta koje bi se moglo najta\u010dnije opisati kao integralisti\u010dko jugoslovenstvo. U tome je bilo ne\u010dega potencijalno violentnog (hjah, to smo posle prejasno videli), ali bogme i ne\u010dega dirljivo romanti\u010darskog. Kako god, to je ve\u0107 sedamdesetih, u vreme mog detinjstva, bilo blago arhai\u010dno &#8211; &scaron;to je dosta frustriraju\u0107a pozicija; a kada je frustriran neko ko je odli\u010dno naoru\u017ean, to zna da bude dosta opasno. <\/p>\n<p>O svemu ovome govorim iz posve li\u010dnog iskustva: odrastao sam u oficirskoj porodici, stotine u&scaron;apkanih likova svih fela prodefilovale su kroz na&scaron; dom, galame\u0107i, pevaju\u0107i, a nadasve neumorno filozofiraju\u0107i uz dragocenu pomo\u0107 psihoaktivne supstance zvane &scaron;pricer. Tako sam jo&scaron; kao klinac blago za\u010du\u0111eno primetio tu kod mnogih pomalo violentno jugoslovenstvuju&scaron;\u010du dominantnu crtu: to kao da je bio neodvojivi deo psihorobota tipi\u010dnog Oficira i D\u017eentlmena u jugovarijanti. Ima li razloga da verujemo da je s Tolimir Zdravkom &#8211; kao i Mladi\u0107 Ratkom, uostalom &#8211; bilo i&scaron;ta druga\u010dije? Te&scaron;ko. To naoru\u017eano, a opet romanti\u010darsko i simplifikovano &quot;jugovanje&quot;, ta odre&scaron;ita komandna kombinacija srbijanske ekavice i latinice &#8211; sve je to bio va\u017ean, neodvojiv deo Tolimirovog &quot;identiteta&quot;, i nemojte sumnjati da bi to do\u017eivotno i ostalo tako, samo da nije do&scaron;lo do Velikog Raspada. Na ovoj prelomnoj ta\u010dki, avaj, dolazimo do elementa &quot;histerije&quot;: &scaron;ta biva kad \u010dovek u zreloj dobi ostane bez Identiteta u potpunosti izgra\u0111enog na peskovitom tlu od utopijske ideologije i sasvim nerafiniranog metanacionalnog (jugo)romantizma? Vaspitavan i podu\u010davan da bude Branilac, a prekono\u0107 ostav&scaron;i bez onoga-&scaron;to-treba-da-brani, on \u0107e br\u017ee-bolje prigrliti najbli\u017ei novi identitet, (o)lako ubediv&scaron;i sebe da je to zapravo &quot;stari&quot; identitet, onaj &quot;autenti\u010dni&quot;, do sada sakriven ispod &quot;velova zabluda&quot;. Ikoni\u010dki, to je onaj trenutak kad Mladi\u0107 &amp; co. skidaju &scaron;apke s petokrakom i stavljaju one vojvoda-stepa-kape: farsi\u010dan teatar, ali opet i krvavo stvaran. U izvesnom smislu, Sarajevo, Manja\u010da ili Srebrenica bez toga ne bi bili mogu\u0107i; to jest, bili bi &quot;mogu\u0107i&quot;, ali kao golo, apsurdno, samosvrhovito nasilje; ovako, oni postaju deo jo&scaron; jedne Slavne Epopeje, Bitke Za Identitet, ovaj put &quot;srpski&quot;. Ko zna, mo\u017eda je i one iz Srebrenice ubilo neznanje: pali su iz usmenog iz \u0107irilice. Prof. Tolimir kontrolis'o. <\/p>\n<p>Pravo je \u010dudo taj identitet. Evo i Novaka \u0110okovi\u0107a &#8211; koji ni ne pamti Jugoslaviju &#8211; u Montrealu slu\u017ebeni spiker, ni\u010dim izazvan, proglasio Hrvatom! Novak \u0110. se samo nasmejao sa pobedni\u010dkog postolja, lakonski odvrativ&scaron;i da to i nije ba&scaron; tako, ali da i nema neke veze, sve je to &quot;ista stvar&quot;. O, u\u017easa! &Scaron;ta li bi na mu to rekli tolimiri i gotovine ovog sveta?! Kako god, \u010disto sumnjam da \u0107e \u0110okovi\u0107u smetati to &scaron;to mu je \u010dek na 400 hiljada zelemba\u0107a ispisan latinicom. Tako vam je to sa identitetom: pobednici nikad nemaju problema te vrste. To je rezervisano za luzere, i to za one koji su uradili tragi\u010dno naopako ama ba&scaron; sve &scaron;to su mogli, pa bi sada da se sakriju pod okrilje &quot;identiteta&quot;, kao u maj\u010dino krilo. Jer majka je uvek dobra, i veruje da njena deca nikada nisu ni&scaron;ta kriva. Manje &scaron;to su deca, vi&scaron;e &scaron;to su njena!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zdravko Tolimir se buni zbog sudskih spisa na latinici; Novak \u0110okovi\u0107 ne\u0107e sitni\u010dariti oko latini\u010dnog \u010deka <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46417","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46417","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46417"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46417\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46417"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46417"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46417"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}