Zar i kod nas nije bilo bogatih ljudi u socijalizmu, koji tek sada vade novac iz \u010darapa i stranih banaka i grade dvorce. Prije se nisu usudili, makar su jedni za druge znali<\/p>\n
Pi\u0161e: Du\u0161ko Mili\u010di\u0107*\/Vjesnik<\/strong><\/em><\/p>\n Svi se bespogovorno sla\u017eemo da je poštenje odgojna i karakterna crta \u010dasna \u010dovjeka. Biti pošten – to zvu\u010di gordo. Ali to ne zna\u010di samo biti pošten u materijalnom smislu, ve\u0107 u odnosima s drugim ljudima, u dr\u017eanju do zadane rije\u010di i u razumijevanju i postupanju s nizom zada\u0107a što \u010dine \u017eivot. Nagrade za to nema, osim one crkvene koja obe\u0107ava bolji \u017eivot na drugom svijetu. Na ovom svijetu sve vas ve\u0107i broj smatra dobricom i budalom. \u017dalosno, ali istinito.<\/p>\n Ipak, ima i još jedna nagrada na ovom svijetu: teško \u0107ete dospjeti u zatvor. Do nedavno ste baš zbog poštenja mogli dospjeti u zatvor ako ste se ogriješili o aktualnu politiku vlasti. Koliko je samo ljudi moralo poginuti da se to popravi. Ali, biti pošten dvojbeno je uvijek.<\/p>\n Ako se radi o pametnom, sposobnom \u010dovjeku na konjunkturnom mjestu koji je besprijekorno pošten, svi lopovi sumnjaju da ih je on nadigrao. Oni jednostavno nemaju takav mentalni sklop da bi druk\u010dije mislili. Mnoge upravo takvo poimanje postupno pokvari, poput one Balzacove zakonitosti: kad je djevojka stvarno poštena, a svi susjedi o njoj govore kao o pokvarenoj, djevojka s vremenom razmišlja isplati li joj se biti \u010dednom kad svi misle da nije. Neki poštenjaci pritisnuti time, pritisnuti neimaštinom i prigovorima kod ku\u0107e da su nesposobni, posustanu. Ali oni utr\u010de u igru nespremno, neiskusno i \u010desto im veliki iskusni lopovi vi\u010du »dr\u017e"te lopova«. <\/p>\n Naravou\u010denije: ne igraj se ako ne znaš. E sad, da ovo ne bi bila pouka kako biti ili ne biti lopovom, moram re\u0107i da sam takve stvari vi\u0111ao.<\/p>\n Lopovom se mo\u017ee postati generacijskim naslije\u0111em, od djeca i oca na sina ili znanjem kako iskoristiti priliku. Nije pri\u010da o d\u017eeparima ili tatu koji obija vrata. Rije\u010d je o onim lopovima u rukavicama, koji nemaju potrebe razvaljivati bilo koja vrata, oni razvaljuju poduze\u0107a, ustanovu ili – dr\u017eavu. Kad bismo realno i ozbiljno razmatrali problem, onda nam svima mora postati jasno da nema velikog bogatstva ste\u010denog »poštenim radom«. Kad bih samo naveo najve\u0107e svjetske znanstvenike, najsposobnije in\u017eenjere, lije\u010dnike, izumitelje ili sli\u010dno, ne bih me\u0111u njima našao niti jednog jako bogatog \u010dovjeka. I kad se radi o naslije\u0111u, netko je nekad morao negdje zagrabiti, pa onda i oploditi. Ali, najprije zagrabiti.<\/p>\n Nisu svi pronašli naftu ili zlatnu \u017eilu, a nisu svi bili niti na rijeci Oranje i našli dijamante. Prema tom zavaravanja nema. I sad glede nasljedstva. Jedni naslje\u0111uju silno bogatstvo i odmah su »prin\u010devi«. Drugi su imali što naslijediti, ali im je komunisti\u010dka vlast cijelo nasljedstvo oduzela (a kad \u0107e se to vratiti – ne zna se). U startu jednak polo\u017eaj, ali karambol na putu.<\/p>\n Nevjerojatno je, ali istinito, da su iz totalne bijede i gladi u SSSR-u iznikli najbogatiji ljudi svijeta u vrlo kratkom vremenu. Kako je to mogu\u0107e? Kod nas se barem zna da su to ratni profiteri, ali odakle tolike milijarde dolara u rukama ruskih bogatuna.<\/p>\n Je li to ono »partijsko zlato« što se nakon revolucije u tonama selilo na Zapad tko bi to znao. \u010cudni su putevi revolucije.<\/p>\n I dok su gladni radnici pjevali pjesme o blagodati socijalizma i crn\u010dili bez razloga, pravi su igra\u010di \u010dekali svoj trenutak. Pa zar i kod nas nije bilo bogatih ljudi u socijalizmu, koji tek sada vade novac iz \u010darapa i stranih banaka i grade dvorce. Prije se nisu usudili, makar su jedni za druge znali. Zavjera šutnje.<\/p>\n Uostalom, zato neki u Hrvatskom saboru nisu pristali na imenovanje 200 najbogatijih obitelji u Hrvatskoj, a pripisuju ih Tu\u0111manu. I u pojedinim strukama, a ja poznajem medicinare, postoje oni koji su se obogatili istim radom (ili \u010dak slabijim) poput onih koji nisu stekli nikakvu imovinu. Ne radi se o nikakvim nasljedstvima nego o ste\u010denim dobrima. Uostalom, nije druk\u010dije niti u drugim strukama.<\/p>\n I još nešto: \u010dim se pojavilo tr\u017eište s puno lijepih stvari, odmah su pla\u0107e premale i novac se nami\u010de »snala\u017eenjem«, pa kraducka koliko tko mo\u017ee, ako mo\u017ee i ako nije kongenitalno pošten. Poštenom \u010dovjeku preostaje samo zadovoljstvo zbog \u010dinjenice da je pošten i da mirno spava (ako u susjedstvu nema ambroziju). <\/p>\n Ako se to ne promijeni što o\u010dekivati od ljudskog društva, od djece koja to gledaju i o tome slušaju? Nije samo globalno zatopljenje prijetnja \u010dovje\u010danstvu, ono je prijetnja samome sebi. Ako se ne promijeni (teško). Predaleko je to otišlo.<\/p>\n *Autor je doktor nauka, univerzitetski profesor u penziji<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zar i kod nas nije bilo bogatih ljudi u socijalizmu, koji tek sada vade novac iz \u010darapa i stranih banaka i grade dvorce. Prije se nisu usudili, makar su jedni za druge znali<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46409","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46409","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46409"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46409\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46409"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46409"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46409"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}