On je poput vjetra, poput najljepše ciganske muzike, poput mašte… jedna mala TV vijest, skrivena u dnu ekrana, ovih je dana rekla da je umro, kao još jedan iz svoje velike porodice, nekada ih je bilo \u010dak 88, otišao je od gladi i iscrpljenosti<\/p>\n
Pi\u0161e: Heni Erceg\/Feral Tribune<\/strong><\/em><\/p>\n On je poput vjetra, poput najljepše ciganske muzike, poput mašte… jedna mala TV vijest, skrivena u dnu ekrana, ovih je dana rekla da je umro, kao još jedan iz svoje velike porodice, nekada ih je bilo \u010dak 88, otišao je od gladi i iscrpljenosti, daleko od doma, gdje je u neljudskim uvjetima \u017eivio od po\u010detka rata u Hrvatskoj. Na nekoj zapuštenoj farmi, uz ostalih sedamnaestak zato\u010denika, aristokratskog porijekla, prepušten gladi, \u017ee\u0111i, bolestima i kona\u010dno dokraj\u010den u\u017easnim ovoljetnim vru\u0107inama.<\/p>\n Ne znam kako mu je bilo ime na koje se odazivao, kaskao ili rzao taj konj, lipicanac, posebne, rijetke pasmine, uzgajan u Sloveniji u vrijeme bivše Jugoslavije, \u017eivio u Lipiku, odakle ga, dolaskom u grad ratne 1991., hrvatska vojska najprije istjeruje iz štale na ulicu, a potom ga bivši \u010duvar zajedno s ergelom odvodi preko Bosne u Srbiju, dugim i mukotrpnim putima na kojima \u0107e mnogi njegovi umrijeti, izgubiti se ili biti ukradeni.<\/p>\n \u017divot njegov i preostale mu rodbine od tada je nalik na pakao, mada se \u010ditava ergela, zbog svoje visoke rodne i nov\u010dane vrijednosti zapravo smatra blagom kojega je vlasnik bila i ostala Republika Hrvatska. No to nipošto ne zna\u010di da se kao dobar i odgovoran vlasnik i ponašala, pa je lipi\u010dka ergela postala predmetom nesuvislog spora izme\u0111u Hrvatske i Srbije, a podaci o imenima i vrijednosti tih prekrasnih \u017eivotinja i danas su u rukama \u010dovjeka koji ih je, doduše, oteo iz Lipika, ali se kasnije i jedini brinuo za njih, da bi ih kona\u010dno, nakon višekratne prepiske s hrvatskim vlastima i apela za pomo\u0107, smjestio na farmu nekog probisvijeta u blizini Novog Sada, \u010dovjeka koji ih je, shvativši da ih ne mo\u017ee skupo prodati jer ne posjeduje njihove rodovnice, a ni Hrvatska nije reagirala na zatra\u017eenu otkupninu, polako ali sigurno doveo do ruba uginu\u0107a.<\/p>\n Ta divna stvorenja koje je ve\u0107ina od nas, barem jednom u \u017eivotu, otišla posjetiti u Sloveniju ili Lipik, do\u017eivljavaju\u0107i ih \u010dudesnim i posebnim bi\u0107ima, vrijednima svake brige i pa\u017enje, to\u010dnije malobrojni pre\u017eivjeli \u010dlanovi velikoga stada, svoj su \u017eivot proveli u uvjetima najstrašnijeg logora, nitko ih nije hranio, nitko njegovao, pa se na novinskim i internetskim fotografijama vide na njihovim tijelima otvorene rane, da bi tako sve gladniji, zapušteniji i mršaviji došli kona\u010dno do ruba smrti.<\/p>\n <\/p>\n Ni pisma ni apeli upu\u0107ivani hrvatskim vlastima, o srbijanskim da se i ne govori, nisu me\u0111utim rezultirali niti nastojanjem da im se tamo u tom logoru omogu\u0107i barem redovita ishrana i lije\u010dni\u010dka skrb, a kamoli njihovim povratkom u Hrvatsku gdje su ro\u0111eni i odakle ih je hrvatska vojska otjerala, kao da je, bo\u017ee prosti, bila rije\u010d o srpskim civilima. Kazali su, hrvatski vojnici u Lipiku, trebaju im njihove štale, a i tko da vodi ra\u010duna još tamo i o nekim beštijama.<\/p>\n Dobro, bio je rat, kao opravdanje za sve i svašta, ali zato nemojte misliti da nakon rata Hrvatska, civilizirana i demokratska, u kojoj se poštuju prava svih njenih \u017eitelja, makar bili i konji, nije još prije deset godina oformila posebno Povjerenstvo za povrat lipicanaca unutar Ministarstva poljoprivrede, pa su tamo sigurno neki ljudi primali redovitu pla\u0107u od koje su i \u017eivjeli i hranili se, dok su oni zbog kojih su njihova radna mjesta osnovana, umirali od gladi, \u017ee\u0111i i sveop\u0107e iscrpljenosti, a koji temom postaju ili zbog upornosti nekih novinara i \u010dovjeka koji ih je odveo iz Hrvatske ili tek onda kada neki od njih umre u neljudskim, \u010dak i nekonjskim uvjetima.<\/p>\n Pa ka\u017ee ovih dana ministar \u010cobankovi\u0107: "Odlu\u010dni smo da se to pitanje napokon riješi! Jer su lipicanci ukradeni i moraju biti vra\u0107eni u Lipik!" Ali nisu oni one slike ukradene iz Vukovarskog muzeja, nisu ni Meštrovi\u0107eve skulpture ukradene u Otavicama, pa da mogu pre\u017eivjeti na svakom zidu i u svakom kutu i \u010dekati da se dvije dr\u017eave dogovore o povratu ukradene imovine. Oni su \u017eiva bi\u0107a, o kojima \u010dak i da ne vrijede, a vrijede i mnogo više od nekih skupocjenih ulja na platnu, mati\u010dna dr\u017eava nije vodila ra\u010duna, jer da je htjela morala je prona\u0107i na\u010dina da više od deset godina nakon rata, kada su ve\u0107 svi putovi suradnje sa Srbijom otvoreni, na\u0111e na\u010dina da iz logora i od sigurne smrti spasi ta \u010dudesna bi\u0107a, rijetke pasmine, a ako \u0107emo u duhu ideološke korektnosti, još i hrvatskog porijekla. Ali nije isto biti hrvatski \u010dovjek ili konj ro\u0111en u Hrvatskoj, i na toj se razlici uo\u010dava razina civiliziranosti svake hrvatske vlasti i njene bezvoljnosti da se bavi tamo nekim konjima, makar to bili skupi, posebni, rasni lipicanci.<\/p>\n I ne samo da nije isto, nego biva još jednom da nipošto nije lako biti konj i da ti tu ne poma\u017ee nikakav dokument o rasnoj uzvišenosti, da te u ratnom vihoru tvoji tretiraju baš kao konja, bezvrijednog i suvišnog, da bi te potom otmi\u010dari, budu\u0107i da te nisu mogli dobro unov\u010diti, prepustili polaganoj smrti u uvjetima \u017eivota u logoru.<\/p>\n Nebriga o konjima, psima, \u017eivotinjama uop\u0107e, govori me\u0111utim itekako mnogo o svijesti svake zajednice, njene vlasti ali i gra\u0111ana, pa dok oni prelijepi konji jedva lipšu negdje u pustopoljini Srbije, potpuno iscrpljeni a da bi se prisje\u0107ali osje\u0107aja vjetra u grivi, dotle je jedan drugi razbojnik u nekom selu blizu Knina, lišen ikakve savjesti ili svijesti, izjavio novinarima: "Jesam, polio sam ga benzinom, udario sjekirom po glavi i na kraju isjekao!" I još: "Strvina je dobila što je zaslu\u017eila, jer to nije bio pas \u010duvar, nego obi\u010dna šteto\u010dina!" A \u010ditav grijeh "strvine" koju je "\u010dovjek" zapalio i iskasapio bio je što se umiljavao svima, pa kada je policija došla u selo, Boki svoga gazdu i svoga ubojicu nije upozorio nego je ušao u policijski automobil i "po\u010deo im se umiljavati". To mu je presudilo, pa ga je "\u010dovjek" i gazda, kako sam pri\u010da, sapleo u jutenu vre\u0107u, polio benzinom i zapalio. "Tr\u010dao je zapaljen po boksu i jedva sam ga uspio pogoditi sjekirom, eto to je cijela pri\u010da i neka je proklet onaj tko me prijavio", zaklju\u010duje vlasnik masakriranog Bokija, koji je bio kriv zato jer je bio umiljat.<\/p>\n Njegova nasilna smrt, me\u0111utim, nije nikakav presedan, ona je dio tradicije barbarstva koja nas tako neraskidivo povezuje s onima od kojih smo stalno htjeli biti druk\u010diji, onih "tamo daleko" koji jednako okrutno na smrt izgladnjuju ona predivna bi\u0107a, ona koja su \u010dovjeku kroz povijest omogu\u0107ila pre\u017eivljavanje, koja uvijek tra\u017ee tek minimum pa\u017enje i nje\u017enosti.<\/p>\n Pa kako onda od takvih dr\u017eava, \u010dija novija povijest svjedo\u010di zlo\u010dina\u010dki odnos \u010dak i prema susjedima koji nisu bili ni konji ni psi, i koje se ni petnaest godina kasnije ne mogu suo\u010diti s istinom o svojim zlo\u010dinima, o\u010dekivati da spase ono malo pre\u017eivjelih logoraša sa zapuštene farme blizu Novog Sada i omogu\u0107e im da ostatak \u017eivota provedu u dosluhu s prirodom i \u010dovjekom. Onako kako to baš konji umiju, poput vjetra ili mašte ili najljepše ciganske pjesme. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" On je poput vjetra, poput najljepše ciganske muzike, poput mašte… jedna mala TV vijest, skrivena u dnu ekrana, ovih je dana rekla da je umro, kao još jedan iz svoje velike porodice, nekada ih je bilo \u010dak 88, otišao je od gladi i iscrpljenosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46406","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46406","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46406"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46406\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46406"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46406"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46406"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}