{"id":46387,"date":"2007-07-11T09:32:28","date_gmt":"2007-07-11T09:32:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46387"},"modified":"2007-07-11T09:32:28","modified_gmt":"2007-07-11T09:32:28","slug":"rade-aleksic-ponosan-sam-sto-je-moj-srdan-postao-simbol-dobrote","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2007\/07\/11\/rade-aleksic-ponosan-sam-sto-je-moj-srdan-postao-simbol-dobrote\/","title":{"rendered":"Rade Aleksi\u0107: Ponosan sam \u0161to je moj Sr\u0111an postao simbol dobrote"},"content":{"rendered":"<p><em>Svaki put kada se pri\u010da o Sr\u0111anu ponovo ga sahranjujem i mije&scaron;am ona osje\u0107anja koja sam imao prije \u010detrnaest i po godina, kada se sve to odigralo, sa ponosom &scaron;to sam mu otac i &scaron;to sam ga takvog imao<\/em><\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Vesna Duka\/Nezavisne novine<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kada je nedavno Dejan Bodiroga, otvaraju\u0107i ko&scaron;arka&scaron;ki kamp &quot;And 1 Rising Stars&quot; u Trebinju, objelodanio da \u0107e se sportski kompleks u naselju Bregovi u ovom gradu, koji je do tada nosio njegovo ime, ubudu\u0107e zvati Sr\u0111an Aleksi\u0107, poslije kratkotrajnog muka i ponekog pritajenog jecaja iz publike se najprije prolomio gromki aplauz nekoliko hiljada Trebinjaca, a onda su svi okrenuli glave ka vrhu tribina, prema mjestu na kome je sjedio otac pokojnog Sr\u0111ana, Rade Aleksi\u0107.<\/p>\n<p>\u010cika Rade, kako ga sada oslovljava cijela biv&scaron;a Jugoslavija, dobija pisma iz svih nekada&scaron;njih republika jednostavno adresirana na ime Rade Aleksi\u0107, Sr\u0111anov otac.<\/p>\n<p><em>NN: Nakon prvih utisaka iz kampa, kako se sada osje\u0107ate?<\/em><\/p>\n<p>ALEKSI\u0106: Svaki put kada se pri\u010da o Sr\u0111anu ponovo ga sahranjujem i mije&scaron;am ona osje\u0107anja koja sam imao prije \u010detrnaest i po godina, kada se sve to odigralo, sa ponosom &scaron;to sam mu otac i &scaron;to sam ga takvog imao.<\/p>\n<p>I sada, kao i prije nekoliko dana, mogu da ka\u017eem da sam ponosan &scaron;to je taj sportski kompleks dobio Sr\u0111anovo ime jer se na tom mjestu, ne samo na kampu nego svakodnevno, okuplja mladost koja se sportom u\u010di da oplemeni sebe, da ne bude zla, da se zdravim tijelom i duhom bori protiv svih po&scaron;asti dana&scaron;njice, kojih nije malo. Ponosan sam &scaron;to se od imena mog pokojnog sina stvara simbol dobrote, blagosti u ljudskoj du&scaron;i, &scaron;to se od sje\u0107anja na njega stvara jedan lik koji ulijeva vjeru u \u010dovjeka i daje mu nadu da se mo\u017ee \u017eivjeti u miru, bratstvu, slozi, razumijevanju, toleranciji. Drago mi je, u stvari, da taj lik narod ho\u0107e da nazove Sr\u0111an, kao ne&scaron;to &scaron;to vi&scaron;e nije vlastito ime, nego ne&scaron;to univerzalno.<\/p>\n<p><em>NN: Sr\u0111anu je nedavno posthumno dodijeljena i povelja Helsin&scaron;kog komiteta za za&scaron;titu i promociju ljudskih prava. Kako gledate na tu povelju?<\/em><\/p>\n<p>ALEKSI\u0106: To je tek jedan poseban odnos. Dr\u017eim je u ku\u0107i poput najve\u0107e dragocjenosti, zajedno sa Sr\u0111anovom slikom iz JNA, na kojoj je uhva\u0107en pravi lik mog sina, s osmijehom koji otkriva svu njegovu blagost, a ujedno i \u017eivotnost, sr\u010danost, koja mu je bila priro\u0111ena.<\/p>\n<p>Kada sam u Sarajevu, na dodjeli povelje, pogledao u \u010dlanove Helsin&scaron;kog komiteta, brojne novinare, rodbinu, prijatelje, u svakom od njih vidio sam djeli\u0107 Sr\u0111ana. To je sre\u0107a za mene i to mi i danas uliva nadu jer sam vidio dobrotu u ljudima koja je spas za \u010dovje\u010danstvo. I tada sam se, kao i danas, sjetio da je Sr\u0111ana bilo dosta i da ih, na svu sre\u0107u, ima i danas, i mladih i starih, koji ratno ludilo nisu \u017eeljeli, niti ih je ono ponijelo, pa se danas udru\u017euju da bi spasili ono &scaron;to se spasiti da. Tako je i moj Sr\u0111an spasio Alena, Bo&scaron;njaka, ne obaziru\u0107i se na to &scaron;to je on druge vjere, ve\u0107 nose\u0107i u svijesti samo \u010dinjenicu da je on \u010dovjek.<\/p>\n<p>I onda kada su mi te daleke 1993. kazali &scaron;ta se desilo, da je stradao brane\u0107i Bo&scaron;njaka, znao sam da je to bilo ta\u010dno tako i da Sr\u0111an nije ni mogao druga\u010dije reagovati, u stvari druga\u010dije nije bio nau\u010den.<\/p>\n<p><em>NN: Nakon dodjele povelje pokre\u0107u se i brojne inicijative oko pravljenja spomenika Va&scaron;em sinu. Kako bi on, prema Va&scaron;em mi&scaron;ljenju, trebalo da izgleda?<\/em><\/p>\n<p>ALEKSI\u0106: I ranije sam vam pri\u010dao o fontanama koje gradim u posljednje vrijeme jer, prema onoj narodnoj, \u010dovjek dok je \u017eiv ne smije da se preda i treba da stvara. Zato i sada, kada razmi&scaron;ljam o spomen-obilje\u017eju mom sinu, a o tome \u010desto mislim i dirnula me je duboko ta ljudska plemenitost, ja uvijek zami&scaron;ljam fontanu, jedan izvor kao simbol \u017eivota koji pobje\u0111uje smrt. Pored izvora bi, negdje na nekom kamenu, sjedio Sr\u0111o, onako sa blagim osmijehom punim \u017eivota, kao da \u017eeli da zagrli i pozdravi svakoga ko tuda pro\u0111e. Smatram da je i Trebinju potrebno tako ne&scaron;to, da se izdigne kao grad dobrih ljudi.<\/p>\n<p>Ima tu pored Trebi&scaron;njice, odmah prije prvog gradskog mosta nazvanog Kameni most, kada se u grad ulazi iz pravca Nik&scaron;i\u0107a ili Bile\u0107e, ku\u0107a sa galerijom koju na neobi\u010dan na\u010din, od neobi\u010dnih oblika kamena, gradi poznati umjetnik Milivoje Boki\u0107. Tu, u blizini, i ranije sam \u017eelio napraviti jednu fontanu, a sada se ta moja ideja pro&scaron;irila i sjedinila s inicijativom izgradnje spomen-obilje\u017eja, pa bi se dio od ovog objekta do Kamenog mosta, prostor koji je ina\u010de neure\u0111en, mogao kultivisati tako da se na tom potezu napravi jedan park, u koji bi ljudi rado svra\u0107ali i u kome bi se na&scaron;lo i jedno mjesto za simbol koji bi se zvao Sr\u0111an.<\/p>\n<p>Sr\u0111ana, kao pojam dobrote i otpora zlu, izgra\u0111uju ljudi &scaron;irom planete Zemlje kao svoju nasu&scaron;nu potrebu da se tom zlu odupru. Zato mislim da tim ljudima treba pru\u017eiti priliku da u\u010destvuju i u izgradnji spomen-obilje\u017eja, kako bi se i na taj na\u010din sjedinili i oplemenili sa Sr\u0111anom.<\/p>\n<p><em>NN: \u010cesto Vam sti\u017eu pisma od nepoznatih ljudi sa svih strana svijeta, u kojima pi&scaron;u o Va&scaron;em pokojnom sinu?<\/em><\/p>\n<p>ALEKSI\u0106: Gotovo svakodnevno. I ne samo da pi&scaron;u oni koji su poznavali Sr\u0111ana, ve\u0107 i nepoznati ljudi koji ni sa Trebinjem, ni sa ratnim doga\u0111anjima na ovim prostorima nisu imali veze, ali su kao \u010dovje\u010dnu pobudu osje\u0107ali potrebu da mi se jave. Zanimljivo je da ve\u0107ina njih ni ne zna moju adresu, a pisma iz &Scaron;vedske, Amerike, Kaira, Srbije, Hrvatske, sti\u017eu adresirana samo na moje ime, sa naznakom &quot;za Sr\u0111anovog oca&quot;. Pi&scaron;u \u010dak i pjesme na kojima bi im pozavidjeli mnogi poznati majstori pera.<\/p>\n<p>Ipak, najdra\u017ei su mi \u017eivi kontakti s ljudima koji \u017eele sa mnom da se vide, rukuju, izraze svoju tugu za svim &scaron;to se desilo, a upravo tako je bilo na ovom ko&scaron;arka&scaron;kom kampu &#8211; osje\u0107ao sam iskrenost tih ljudi, &scaron;to me je najvi&scaron;e uzbudilo. Raduju me i susreti s Alenom Glavovi\u0107em, koga je moj Sr\u0111an spasio, jer taj de\u010dko me posjeti svaki put kada do\u0111e u Trebinje iz &Scaron;vedske, gdje sada \u017eivi. Drago mi je da vidim njegovu djecu, jer tada pomislim &#8211; to su moja djeca i to je moj Sr\u0111an.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ako se to mo\u017ee nazvati sre\u0107om, ja sam ipak sre\u0107an u svojoj fizi\u010dkoj nesre\u0107i kada mi se desi da mi mladi ljudi prilaze, kao &scaron;to mi je nedavno pri&scaron;la jedna studentkinja iz Trebinja i rekla: &quot;Vi ste, \u010dika Rade, u\u010dinili da mi, Trebinjci, svuda idemo uzdignute glave.&quot;<\/p>\n<p>Meni u takvim trenucima srce bude kao na&scaron;a planina Leotar i pomislim da smo u tim re\u010denicama ja i moje dijete zajedno &#8211; u \u010dovjeku.<\/p>\n<p>Pjesma posve\u0107ana Sr\u0111anu<\/p>\n<p>Rade Aleksi\u0107 nam je dao i jednu od pjesama posve\u0107enih njegovom pokojnom sinu, koju je dobio u pismu:<\/p>\n<p><em>&quot;Ne, ne srdi se vi&scaron;e, ne strepi, ve\u0107 spavaj&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>Djelo je tvoje krik svjetlosti u bezumlju mrtve no\u0107i.<\/em><\/p>\n<p><em>Dao si sebe, da produ\u017ei drugi &#8211; Zar si od toga mogao bolje?<\/em><\/p>\n<p><em>Djelo je tvoje bujica &scaron;to vrije\/ u jednoj, jedinoj kaplji znoj,<\/em><\/p>\n<p><em>\u010dovjeka u vasioni.<\/em><\/p>\n<p><em>Ne, ne srdi se<\/em> vi&scaron;e,<\/p>\n<p><em>ne strepi, ve\u0107 spavaj&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>Poneko za tebe jo&scaron; ime ti nosi,<\/em><\/p>\n<p><em>da preda dalje, da produ\u017ei drugi<\/em><\/p>\n<p><em>Poneko za tebe jo&scaron; uvijek<\/em> di&scaron;e,<\/p>\n<p><em>smije se, pla\u010de i za tebe sanja&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>Ne, ne srdi se vi&scaron;e,<\/em><\/p>\n<p><em>Ne strepi, ve\u0107 spavaj&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>Hej, Ljudini Sr\u0111o, hej, \u010covje\u010de!<\/em><\/p>\n<p><u>Mirza &Scaron;ehi\u0107, juni 2007.<br \/><\/u>Finska<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.nezavisne.com\/vijesti.php?vijest=11769&amp;meni=2\">Nezavisne novine<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><em>Svaki put kada se pri\u010da o Sr\u0111anu ponovo ga sahranjujem i mije&scaron;am ona osje\u0107anja koja sam imao prije \u010detrnaest i po godina, kada se sve to odigralo, sa ponosom &scaron;to sam mu otac i &scaron;to sam ga takvog imao<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46387","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46387","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46387"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46387\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46387"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46387"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46387"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}