Da se \u0110ukanovi\u0107 zaista povukao, da nije fingirao, da je umjesto lutkarskog pozorišta koje se zove Vlada Crne Gore ostavio kompetentan i autoritativan kabinet, onda bi novo javljanje gospodina Šelzija bilo gotovo obi\u010dna vijest koja ne potresa krhku crnogorsku zajednicu.<\/p>\n
Pi\u0161e: \u017deljko Ivanovi\u0107\/Vijesti<\/strong><\/em><\/p>\n Ono što je malom broju crnogorskih analiti\u010dara i politi\u010dara bilo jasno i prije, a kamoli poslije referenduma, ovih dana je postalo jasno i samom \u0110ukanovi\u0107u. \u010cak i njegovom vjernom sljedbeniku Ranku Krivokapi\u0107u. Koliko bi bilo lakše, Crnoj Gori prije svega, a mo\u017eda i samom \u0110ukanovi\u0107u, da je finale Šelzijeve istrage do\u010dekao kao obi\u010dni gra\u0111anin i bivši politi\u010dki lider. Da je u oktobru, kada nam je obe\u0107ao, stvarno to i u\u010dinio i napustio politi\u010dku scenu, sada bi Crna Gora bila pošte\u0111ena novih podjela, turbulencija, iš\u010dekivanja, a njen razvojni i evropski put ne bi bio doveden u pitanje. Da se \u0110ukanovi\u0107 zaista povukao, da nije fingirao, da je umjesto lutkarskog pozorišta koje se zove Vlada Crne Gore ostavio kompetentan i autoritativan kabinet, onda bi novo javljanje gospodina Šelzija bilo gotovo obi\u010dna vijest koja ne potresa krhku crnogorsku zajednicu. S druge strane, \u0110ukanovi\u0107 bi, rastere\u0107en od kreiranja spoljnje i unutrašnje politike Crne Gore, mogao svojski da se posveti svojoj odbrani i, kako bi gospo\u0111a Jekni\u0107 rekla, jednom zauvijek stavi ta\u010dku na ovu neprijatnu pri\u010du. <\/p>\n Zar je malo bilo što je \u010ditav projekat nezavisnosti, iako superioran naspram unitaristi\u010dke opcije koju su nudili oponenti, morao da trpi i stenje pod bremenom nepo\u010dinstava iz prošlosti našeg ex-premijera i njegovih saboraca. Zar je malo bilo što smo morali trpjeti cinizam beogradskih nacionalista i njihovih podgori\u010dkih epigona, koji su pod plaštom borbe protiv kriminala u stvari rušili emancipatorksu i razvojnu šansu Crne Gore. Zar je malo bilo što se moralo, ponekad, i \u0107utati pred evropskim predstavnicima kada bi govorili o liku i djelu lidera suverenisti\u010dkog pokreta, uz naglasak na njegov orijentalni na\u010din vladanja i korumpirani sistem vlasti. Ali, pre\u017eivjelo se.<\/p>\n O\u010dekivalo se zato da \u0107e \u0110ukanovi\u0107 uvidjeti da nije bilo malo, ve\u0107 da je bilo dosta. I da \u0107e oti\u0107i svjestan da je postao optere\u0107enje i prepreka demokratskom razvoju dr\u017eave. Umjesto glasa razuma, on je poslušao glas jednog od svojih najbli\u017eih prijatelja i najpouzdanijih partnera: "Ja sam i Bog i dr\u017eava"! Ili je Barovi\u0107 nešto tako \u010duo od svog šefa, pa je samo uzeo sebi za slobodu da ga dostojno reprezentuje u vrijeme njegovog puta po Japanu. Me\u0111utim, više od tih rije\u010di govore sama djela – sve ono što se dešavalo nakon \u0110ukanovi\u0107evog navodnog povla\u010denja iz politike potvrdilo je da \u010dovjek misli kao i Luj XIV: "Dr\u017eava – to sam ja". Pod firmom privatizacije i investicija, novac \u0110ukanovi\u0107evih saputnika, iznesen u vrijeme njegove aktivne vladavine, po\u010deo je, transparentno i pod najpovoljnijim uslovima, da se vra\u0107a u Crnu Goru. \u0110ukanovi\u0107ev brat je postao vode\u0107i bankar, drug iz partije Marovi\u0107 – šef trezora, prijatelj Barovi\u0107 – berzanski mag, a najzna\u010dajniji ortak Stanko Suboti\u0107 – najve\u0107i investitor. Logistiku su nastavili da obezbje\u0111uju korumpirano sudstvo, tu\u017eilaštvo, policija i ministri. <\/p>\n Kompletna vlast je izmještena iz institucija, a institucije poni\u017eene i svedene na servis \u0110ukanovi\u0107evih of-šor struktura. Iz te mra\u010dne, vaninstitucionalne, podzemne sjenke vuku se svi konci: ko \u0107e voditi istrage, ko sudske procese, kako \u0107e se glasati u parlamentu, kome \u0107e se prodavati najvredniji resursi… <\/p>\n I kada neko prozove i takne u taj osinjak dobija etiketu da je izdajnik i sramotnik koji napada Crnu Goru i njene prvake ili metak u \u010delo. "Jedan \u010dovjek, jedan problem – nema \u010dovjeka, nema problema". Autor i sljedbenici ove krilatice znaju da u maloj Crnoj Gori zaista ima malo takvih "problema" i da je mo\u017eda mogu\u0107e do kraja ispoštovati tu formulu. Jer, sve dok brojni dekani, profesori, novinari, urednici, sudije, tu\u017eioci, ljekari, popovi, umotano i prepredeno ili otvoreno i beskrupulozno, podr\u017eavaju takav re\u017eim i vlast, \u0110ukanovi\u0107 i društvo iz Šelzijeve fijoke ne osje\u0107aju pretjerani strah za svoju politi\u010dku i investicionu budu\u0107nost. I misle da je par ljudi problem. I da nema problema ako nema tih ljudi. Ali, varaju se. Nema više povratka u njihove zlatne godine sankcija i izolacije, zlo\u010dina i kriminala. Put uvo\u0111enja reda i zakona koji diktira Brisel nezaustavljiv je i on se ne mo\u017ee izbje\u0107i nikakvim simulacijama i egzibicijma utemeljiva\u010da i \u010duvara "mlade crnogorske demokratije".<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da se \u0110ukanovi\u0107 zaista povukao, da nije fingirao, da je umjesto lutkarskog pozorišta koje se zove Vlada Crne Gore ostavio kompetentan i autoritativan kabinet, onda bi novo javljanje gospodina Šelzija bilo gotovo obi\u010dna vijest koja ne potresa krhku crnogorsku zajednicu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46376","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46376","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46376"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46376\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46376"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46376"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46376"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}