Bukovica – petnaest godina poslije<\/p>\n
Pi\u0161e: Sead Sadikovi\u0107\/Monitor<\/strong><\/em><\/p>\n Pljevaljska Bukovica postala je meta etni\u010dkog \u010diš\u0107enja prije ta\u010dno petnaest godina. U Crnoj Gori, "koja nije u\u010destvovala u ratu", do danas, me\u0111utim, nijesu otkriveni po\u010dinioci tadašnjih brojnih zlo\u010dina nad tamošnjim Bošnjacima. U njima je osam ljudi ubijeno, više od stotinu ku\u0107a u dvadesetak sela i zaseoka je oplja\u010dkano i popaljeno a me\u0111u njima i sve tri bukovi\u010dke d\u017eamije, na destine ljudi je pretu\u010deno a nekoliko stotina njih je 1992. i 1993. napustilo svoje domove da se u njih više nikada ne vrate.<\/p>\n Bukovicu je prva napustila porodica Tahirbegovi\u0107. Bilo je to 21. jula 1992. Dan ranije Osman Tahirbegovi\u0107a pretukla je policija i rezervisti tadašnje Vojske Jugoslavije. "Tra\u017eili su da vratim oru\u017eje koje nisam imao. Komšija Srbin je pokušao da me odbrani. Pretukli su me i kazali da \u0107e opet do\u0107i sjutra", pri\u010da Tahirbegovi\u0107. Iz njegove ku\u0107e odneseno je zlato koje su posjedovali. "Došli su u dvoje policijskih kola. Redovna vojska nije \u010dinila zlo\u010dine. Sve su ih po\u010dinili policajci i rezervisti", tvrdi Tahirbegovi\u0107.<\/p>\n On i njegova supruga Zlatija sa starom Osmanovom majkom i troje djece pošli su u Pljevlja. Odveli su sa sobom kravu koju su prodali za stotinu maraka. "Mislili smo da idemo samo na nekoliko dana, dok zlo pro\u0111e, a ostali smo pune \u010detiri godine", pri\u010da Zlatija. Ona i njen mu\u017e dobro poznaju neke od plja\u010dkaša i batinaša i spremni su da svoju pri\u010du i imena tih ljudi ispri\u010daju na sudu.<\/p>\n Tahirbegovi\u0107i su bili prvi koji su se iz Pljevalja u ljeto 1996. i vratili u Bukovicu. Do danas su to u\u010dinile jos porodice Had\u017ei\u0107 i Stovraz. Ostali su raseljeni "od Gora\u017eda do Australije", pri\u010da Zlatija. "Muka nas je natjerala da odemo, sirotinja da se vratimo ovdje", ka\u017ee Zlatija. Ona pri\u010da da njena porodica danas \u017eivi u miru i veoma dobro sa komšijama.<\/p>\n Mnogo je sli\u010dnih ali i te\u017eih sudbina bukovi\u010dkih Bošnjaka, pri\u010da Bukovi\u010danin Jakup Durgut, danas nastanjen u Pljevljima. On je objavio i knjigu dokumenata o stradanjima Bukovi\u010dana. Ona je bila osnov da Fond za humanitarno pravo iz Beograda prikupi jedan broj svjedo\u010denja i preda ih 2004. crnogorskom Ombudsmanu. Ista je organizacija u martu prošle godine predala i tri tu\u017ebe "protiv NN lica" za nadoknadu štete porodicama kojima su u Bukovici popaljene ku\u0107e. "Dr\u017eava, me\u0111utim, jednostavno ništa ne preduzima i o\u010digledno je da nema volje da bilo šta uradi da zlo\u010dince kazni", ka\u017ee Durgut. On objašnjava da su bukovi\u010dka stradanja specifi\u010dna i po tome što su u njima i \u017ertve i najve\u0107i broj po\u010dinilaca zlo\u010dina dr\u017eavljani Crne Gore.<\/p>\n "Vi\u0111ala sam neke od njih kada sam bila u Pljevljima", pri\u010da Sevda Bungur, danas nastanjena kod sinova u Sarajevu. Njenom suprugu Mušanu i njoj u bukovi\u010dkom selu Ravni zapaljene su dvije ku\u0107e i svi pomo\u0107ni objekti. Nju su paravojne jedinice zajedno sa još deset ro\u0111aka otele i mjesec dana dr\u017eale u zato\u010deništvu u \u010cajni\u010du. Nakon intervencije dr\u017eavnog vrha Crne Gore vra\u0107ena je u Pljevlja. <\/p>\n U toj akciji je ubijen njen djever, devedesetogodišnji Latif Bungur. Osam i po mjeseci njegovi posmrtni ostaci ostali su nesahranjeni jer policija i vojska ni me\u0111unarodnim predstavnicima te 1993. nije garantovala bezbijednost u Bukovici. Bunguri su 1995. predali tu\u017ebu protiv dr\u017eave Crne Gore. Nakon dva zakazana i odlo\u017eena ro\u010dišta ta tu\u017eba je još uvijek "zagubljena" u sudskim fiokama. <\/p>\n Sudski procesi nisu ni zapo\u010dinjali u slu\u010dajevima ubistava Latifa Bungura, Hajra Musli\u0107a (80), Ejuba Musli\u0107a (30), Hilma Drkende (77) i D\u017eaka Bijele (70). Nikada nijesu procesuirani ni slu\u010dajevi kako bi se pronašli batinaši Himza Stovraga (67) i Hameda Bav\u010di\u0107a (75), koji su prema nalazima sudskih vjestaka izvršili samoubistva. "Prebili su ih rezervisti i kazali su da \u0107e do\u0107i opet ako ne predaju oru\u017eje. Gdje god su našli muškarca u Bukovici tukli bi ga, to je bilo neizdr\u017eivo", sje\u0107a se Sevda Bungur tih dana.<\/p>\n Jedino je ubica D\u017eafera \u0110oga, Vre\u0107o Mojaš, otkriven i osu\u0111en na desetogodišnju robiju, ali ne i za ratni zlo\u010din. Ta jedna desetogodišnja sudska presuda sramotan je bilans pravde za bukovi\u010dka stradanja, tvrdi Jakup Durgut. "Bez pravne sigurnosti i odgovornosti za zlo\u010dince teško mo\u017ee biti povratka u Bukovicu", ka\u017ee on.<\/p>\n Crnogorski ombudsman Šefko Crnovršanin dobio je prije dvije godine dokumenta i svjedo\u010denja \u017ertava o Bukovici i proslijedio ih je MUP- u i Dr\u017eavnom tu\u017eilaštvu. "Od Tu\u017eilaštva sam tra\u017eio da me obavijeste o tome šta su preduzeli, nemam povratnu informaciju", ka\u017ee. Crnovršanin ipak vjeruje da "postoji dobra politi\u010dka klima" da se slu\u010dajevi ratnih zlo\u010dina po\u010dinjenih u Bukovici procesuiraju. "To je zapo\u010deto u slu\u010dajevima za Kalu\u0111erski Laz i deportaciju dr\u017eavljana Bosne od strane MUP-a Crne Gore, pa ja vjerujem da u suverenoj Crnoj Gori postoji dodatni motiv da se ne bi stvarao negativan imid\u017e u svijetu ali i da se o\u010duvaju dobri me\u0111unacionalni odnosi u Crnoj Gori".<\/p>\n Crnovršanin ka\u017ee da zna da je i crnogorska vlada formirala Komisiju koja je trebalo da se bavi ispitivanjima zlo\u010dina u Bukovici. "Nemam informaciju o njihovim nalazima", ka\u017ee.<\/p>\n U crnogorskom Tu\u017eilaštvu nije mogu\u0107e dobiti informaciju o slu\u010daju Bukovica. Jedina nadle\u017ena za komunikaciju sa medijima je Dr\u017eavna tu\u017eiteljka Vesna Medenica koju nije bilo mogu\u0107e kontaktirati.<\/p>\n Stav crnogorske vlade, me\u0111utim, ilustruje sredinom maja ove godine izdato saopštenje Ministarstva pravde koje je potpisao ministar, Miraš Radovi\u0107. On pokušava opravdati dr\u017eavne I partijske \u010delnike iz tog perioda reaguju\u0107i na izjavu predsjednice Internacionalne lige humanista, dr Sonje Štigelbauer, o u\u010deš\u0107u Crne Gore u ratnim dešavanjima na podru\u010dju bišve Jugoslavije, uklju\u010duju\u0107i Bukovicu. <\/p>\n "S tim u vezi gubi se iz vida da nasilje nad gra\u0111anima ovog sela, koje je uzrokovalo i njihovo iseljenje, nijesu preduzeli gra\u0111ani Crne Gore, niti pripadnici njenih dr\u017eavnih organa, ve\u0107 upadi ekstremnih pojedinaca sa podru\u010dja Republike Srpske, što dokazuje i presuda Osnovnog suda u Pljevljima, kojom je jedno lice, ina\u010de dr\u017eavljanin Bosne i Hercegovine, pravosna\u017eno osu\u0111eno za podmetanje po\u017eara na stambenim i poljoprivrednim objektima gra\u0111ana sela Bukovice", ka\u017ee ministar Radovi\u0107.<\/p>\n Dio crnogorske javnosti ovu izjavu smatra skandaloznom. "To je pokušaj katastrofalnog falsifikovanja prošlosti. Sve I da je bilo, a nije, kako ministar ka\u017ee, dr\u017eava je bila du\u017ena da zaštiti te ljude. Toliko ubistava, plja\u010dke I tortura a ministar pominje jednu obi\u010dnu paljevinu", ka\u017ee Jakup Durgut. On pojašnjava da je u Bukovici 1991. \u017eivjelo blizu hiljadu stanovnika od \u010dega je bilo više od dvije tre\u0107ine Bošnjaka. "Danas je od oko 250 ljudi naseljenih u Bukovici I svega 45 Bošnjaka. Niko iz struktura vlasti za sve ove godine nije našao za shodno da do\u0111e u Bukovicu", ka\u017ee Durgut.<\/p>\n Branko Stevanovi\u0107, šef mjesne kancelarije, bio je prakti\u010dno jedini predstavnik civilnih vlasti koji je kriti\u010dnih ‘92. i ‘93. \u017eivio u Bukovici. I danas je u selu Kr\u017eava, nadomak mjesnog centra Kova\u010devi\u0107i. <\/p>\n On isti\u010de da sa komšijama Bošnjacima ima veoma dobre odnose. "Ovdje je ostao samo onaj koji nije imao gdje da ode a to što se malo Bošnjaka vra\u0107a u Bukovicu razlog je ekonomske prirode", ka\u017ee on. "Ovo je plodan i bogat kraj, ali uzalud. Šteta što društvo nije ništa uradilo da se ovo razvije".<\/p>\n Bukovica je danas najnenaseljeniji kraj u Crnoj Gori. Prostire se na više od stotinu kilometara kvadratnik i mjesni centar Kova\u010devi\u0107i udaljen je dva do tri sata vo\u017enje po lošem putu od Pljevalja. Mnoga mjesta su još udaljenija a zimi je u njih prakti\u010dno nemogu\u0107e do\u0107i. Kada je Stevanovi\u0107 prije trideset godina kao \u010dinovnik došao u Bukovicu tamo je \u017eivjelo \u010dak tri hiljade ljudi.<\/p>\n Predsjednik opštine Pljevlja Filip Vukovi\u0107 smatra da \u0107e se veoma brzo stvoriti bolji uslovi za \u017eivot u tom šumom, vodom i plodnom zemljom veoma bogatom kraju. "Bukovi\u010dka zemlja je još uvijek u procentu od devedesetdevet odsto u posjedu starih vlasnika, tako da vjerujem da \u0107e oni uvidjeti da tu mo\u017ee lijepo da se \u017eivi i da \u0107e se vratiti". Vukovi\u0107 kaze: "Sve krivce, u svakom slu\u010daju, treba prona\u0107i i kazniti".<\/p>\n Petnaest godina Bukovica \u010deka – bez pravde i povratka svojih ljudi.<\/p>\n Napomena: Istra\u017eivanje je ura\u0111eno uz podršku danskog Udru\u017eenja za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bukovica – petnaest godina poslije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46367","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46367","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46367"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46367\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46367"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46367"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46367"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}