Tradicionalno je u Crnoj Gori još uvijek gotovo zanemarljivo mali procent onih koji se na popisu nacionalno izjašnjavaju kao ostali. Šta je sa ostalim ex yu dr\u017eavama?<\/p>\n
Pi\u0161e: RSE<\/strong><\/em><\/p>\n U bivšoj zajedni\u010dkoj dr\u017eavi – Socijalisti\u010dkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) – postojali su, pored naroda i narodnosti, i ostali, me\u0111u kojima su dugo vo\u0111eni Romi, neopredijeljeni, djeca iz takozvanih nacionalno miješanih brakova, Rusini, Egip\u0107ani, Palestinci i još stotinjak drugih. U to je vrijeme bilo dosta Jugoslavena, koji su u multietni\u010dkoj Jugoslaviji predstavljali nekakvu nadnaciju, mada je, u suštini, bilo rije\u010d o dr\u017eavljanstvu. Nakon raspada Jugoslavije i formiranja višenacionalnih dr\u017eava, stvari su se promijenile. Ve\u0107ina je pribjegla nekom svom nacionalnom odre\u0111enju. Procenti su se izmijenili. <\/p>\n Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj, u kategoriju ostalih je uvršteno oko 100.000 gra\u0111ana (2,5 ukupnog stanovništva). Ve\u0107ina ih na upit od narodnosti nije napisala ništa, dio se izjasnio po regionalnoj pripadnosti, još uvijek ima Jugoslavena, a zabilje\u017eeno je i nekoliko «Eskima», «Hotentota», «Avara», pa \u010dak i «Pingvina» i «Nojeva». <\/p>\n Bez obzira kako je tko i zašto uvršten u rubriku – ostali, rije\u010d je o postotku koji nije zanemariv i o ljudima kojima se u datom trenutku sasvim sigurno krši jedan aspekt ljudskih prava, isti\u010de donedavni predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr. \u017darko Puhovski, profesor na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu: <\/p>\n «Oni su ispod nule, tako da ka\u017eem, s obzirom da se uvrije\u017eilo, u praksi prihvatilo, u Ustavu, Ustavnom zakonu i podzakonskim aktima, u javnosti, da se neka prava ostvaruju kao konzekvence pripadnosti kolektivu. Ti ljudi ta prava naprosto nemaju. Oni su amputirani, invalidirani za jedan aspekt prava koji ne mora biti bitan, ali mo\u017ee biti jako va\u017ean. »<\/p>\n Ljudi iz rubrike – ostali, pojašnjava Puhovski, imaju u Hrvatskoj manja prava od prava nacionalnih manjina, koja su, barem zakonski, dobro regulirana:<\/p>\n «Ima ozbiljnih poteško\u0107a u realiziranju prava manjina, ali barem na\u010delno ta prava više nisu sporna. Me\u0111utim, prava pojedinaca koji ne pripadaju nekim, manjinski priznatim, etni\u010dkim i drugim skupinama su, dakako, i dalje ozbiljno reducirana, odnosno oni nemaju – ponavljam – neka od prava koja se drugima priznaju, bilo zato što se i dalje smatraju Jugoslavenima, što je izrazito nepopularno, ili zato što se, naprosto, ne \u017eele, iz razli\u010ditih razloga, od obiteljskih do politi\u010dkih, odrediti kao pripadnici neke manjine.»<\/p>\n Takve su osobe manje politi\u010dki anga\u017eirane. A ako i jesu, ka\u017ee Puhovski, nema ih na va\u017enijim politi\u010dkim funkcijama:<\/p>\n «Ni u jednom sazivu parlamenta, ni u jednoj vladi, nije bio nitko tko bi se upisivao kao – ostali. Ne mo\u017eemo ih sresti na slu\u017ebenim pozicijama ili funkcijama u zajednici, a ima ih, po popisu stanovništva, oko 2,5 posto, što nije zanemariv broj.»<\/p>\n Postoje, dakle, ljudi koji misle druga\u010dije. Ko su oni – pokušava objasniti profesor sociologije Sr\u0111a Vukadinovi\u0107:<\/p>\n «Svi ti koji su se opredjeljivali kao ostali su zapravo oni pojedinci koji se zala\u017eu za interkulturalni model društva. Zna\u010di, pojedinci koji ne\u0107e da prihvate samo kulturološke jednostranosti jednog naciona, bez obzira pripadali oni tome ili ne po ro\u0111enju ili po nekim tradicijskim svojstvima. Jer, danas se smatra se da je osnovno obilje\u017eje pripadnosti nekoj naciji zapravo svijest o pripadnosti toj naciji, a ne neka tradicijska svojstva, koja mogu biti bitna, ali ne toliko zna\u010dajna. Zna\u010di, to su oni pojedinci koji se upravo zala\u017eu i koju upravo nastoje da tvore jedan model društva 21. vijeka, a to je interkulturalni model, u kome postoji to pro\u017eimanje razli\u010ditosti. U kome dolazi ne samo do toga da poznajemo da postoje oni razli\u010diti, nego dolazi do razmjena kultura i stilova \u017eivota svih tih pojedinaca.»<\/p>\n Lore … Stock, ugledna je pulska odvjetnica. Ona je nezavisna zastupnica u Gradskom vije\u0107u grada Pule i upravo je jedna iz rubrike – ostali. Za naš program pojašnjava zašto je to odabrala:<\/p>\n «Ja sam Hrvatica. Ako govorimo o nekakvoj nacionalnoj pripadnosti, ja sam se uvijek, cijeli \u017eivot izjašnjavala kao Hrvatica, do popisa 1991. godine. I nikad nisam imala nikakvih problema zato što se izjašnjavam kao Hrvatica. Studirala sam u Zagrebu i u indeksu sam upisala da sam Hrvatica. Dakle, nisam nikad bila nacionalno optere\u0107ena. Me\u0111utim, iz pobune prema tom prebrojavanju tih krvnih zrnaca, odnosno la\u017ei da se nije moglo u Hrvatskoj nacionalno izraziti kao Hrvati i biti Hrvatom, što su notorne la\u017ei, ja sam se 1991. godine prvi put zapravo izjasnila po regionalnoj pripadnosti, dakle kao Istrijanka. Dakle, iz jednostavne pobune prema la\u017eima, svjesna onoga \u010demu takvo insistiranje na krvnim zrncima vodi. Protiv toga sam se cijelim svojim bi\u0107em bunila i jedan od na\u010dina pobune je bilo upravo to regionalno izjašnjavanje.»<\/p>\n I u zadnjem popisu stanovništva, odvjetnica Stock se izjasnila kao Istrijanka, tako je i dalje ostala u rubrici – ostali:<\/p>\n «Me\u0111utim, \u010dinjenica jeste da ti ljudi koji se iz raznoraznih razloga regionalno izjašnjavaju ili koji se izjašnjavaju kao ostali ili kao neopredijeljeni ili koji ne \u017eele iznijeti svoju nacionalnu pripadnost, nemaju nikakve mogu\u0107nosti da to izraze, odnosno da izraze zbog \u010dega su se tako izjasnili. Kad sa\u010dinjavate izbornu listu, recimo, tra\u017ei se i nacionalnost kandidata. Pa šta koga briga da li sam ja Hrvat, da li sam Talijan, da li sam \u010ceh ili ne znam šta. Ta moja pobuna je bila iz razloga jer smatram da je nacionalna pripadnost i narodna pripadnost osobna stvar i iz stoga ne smijem niti izvla\u010diti koristi, ali, bogami, niti imati štete.»<\/p>\n Osobno, zbog takvog izjašnjavanja, nije imala problema, iako je politi\u010dki anga\u017eirana i sa svojom je Nezavisnom listom više puta osvajala mandate u Gradskom vije\u0107u Pule:<\/p>\n «Meni se ne usu\u0111uju praviti probleme. Me\u0111utim, ja nisam tipi\u010dan predstavnik, da tako ka\u017eem. Uvijek sam se borila za nekakva prava i nekakve slobode, pa tako ni u tom segmentu nisam gušena zbog toga. Ali poudano znam, jer su mi ljudi dolazili, da u MUP-u nisu dozvoljavali takav upis.»<\/p>\n Branislava Memon \u017eivi u Banjaluci i tako\u0111e pripada ostalima. Ona se osobno osje\u0107a kao Jugoslavenka, što objašnjava:<\/p>\n «To je za mene \u010disto subjektivni osje\u0107aj, jer sve ono što nam je aktom ro\u0111enja dato, dakle i nacionalna pripadnost i boja kose i boja o\u010diju, sasvim je nešto slu\u010dajno, što samo po sebi nema neki ni pozitivan, ni negativan vrijednosni predznak. Bitno je ono što smo sami u \u017eivotu birali. Tako da ja to svoje jugoslavenstvo i sada njegujem i volim.»<\/p>\n Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 1990. godine, Branislava se nije mogla izjasniti kao Jugoslovenka:<\/p>\n «Ja sam tada radila u jednoj velikoj firmi u Banjaluci i izjasnila sam se kao Jugoslovenka. Moj direktor me je pozvao i rekao da je to nemogu\u0107e i šta ja foliram, zašto se ne izjasnim kao Srpkinja. Ja sam mu rekla da sam se uvijek osje\u0107ala kao Jugoslovenka i da ne bih htjela da se izjašnjavam kao Srpkinja. Me\u0111utim, rekao mi je da ne mogu da se izjasnim kao Jugoslovenka, ve\u0107 jedino kao – ostali. Tako da sam se izjasnila kao ,ostala**. I ostala sam ,Ostala**.»<\/p>\n U periodu devedesetih godina prošlog stolje\u0107a Balkan je obilje\u017eilo nacionalno bu\u0111enje i sve bi bilo u redu da se nije završilo u krvavom ratu. Ali ne\u0107emo danas o tome, nego o onima koji nisu pristali na prebrojavanje krvnih zrnaca. Neko \u0107e, naravno, re\u0107i da su u pitanju nacionalno neosviješteni, oni koji ne znaju kome i gdje pripadaju. Drugi \u0107e ih proglasiti individualcima. Kako god bilo, \u017eivi su i prisutni. Pitanje je, naravno, kakav im je polo\u017eaj u današnjim, izrazito nacionalnim dr\u017eavama. Dr. Vukadinovi\u0107:<\/p>\n «Kada se u jednom urušenom, tranzicijskom društvu, kakvo je ex-jugoslovensko, na\u0111u takvi pojedinci koji jasno ne izraze svoju pripadnost odre\u0111enim nacionalnim skupinama, onda postoji jedna diskreditacija, prije svega u politi\u010dkom smislu, a iz tog politi\u010dkog smisla proizilaze i ostale diskreditacije, i u stru\u010dnom smislu i u nekim drugim oblicima \u017eivota i anga\u017eovanja. Zna\u010di, oni koji se izjašnjavaju kao ostali, nisu dospjeli bukvalno nigdje. Oni, ukoliko ho\u0107e da postignu neku svoju politi\u010dku promociju, nikako ne mogu. Mogu mo\u017eda samo u nekim oblastima. Recimo u BiH postoji ta kategorija ostalih \u010dije se prisustvo tra\u017ei u pojedinim politi\u010dkim i drugim forumima. Ali u ostalim dr\u017eavama nastalim na teritoriji ex-Jugoslavije to nije tako riješeno u izbornom zakonodavstvu pojedinci koji se izjašnjavaju kao ostali mogu da zauzmu neki politi\u010dki polo\u017eaj. Ako ho\u0107e da zauzmu neku svoju promociju u hijerarhiji društvenih polo\u017eaja, moraju da se opredijele za pripadnost nekom nacionu ili da nastupaju kao nezavisni kandidati; tako je, me\u0111utim, jako teško pro\u0107i. Ljudi koji se teško mire s tim da se svrstaju u takve, jednostrane, jednonacionalne torove, shvataju jednu neumitnost vremena koje ide i koje sigurno tra\u017ei jedan interkulturalni model. Oni su zagovornici tog modela, ali, vjerovatno, njihova politi\u010dka i stru\u010dna karijera i politi\u010dka i stru\u010dna budu\u0107nost itekako trpe zbog jednog takvog, principijelnog stava. Jer, sigurno mo\u017eemo re\u0107i da oni koji se izjašnjavaju kao ostali prije svega imaju jedan veoma jasan i moralan stav i kada je u pitanju i nacionalno pitanje i kada je u pitanju i politi\u010dko pitanje, a prije svega imaju jedan visoko moralan stav prema sebi.»<\/p>\n Vladaju\u0107e strukture u balkanskim dr\u017eavama uglavnom tvrde da ostali nisu diskriminirani. Evo i primjera. Hrvatska:<\/p>\n Predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava Furio Radin smatra da bi kategoriju ostalih, koja je po brojnosti \u010dak na tre\u0107em mjestu, odmah iza Hrvata i Srba, trebalo, ipak, raš\u010dlaniti. Smatra da je za ovakvu skupinu, od «Pingvina» do Jugoslavena ili Istrijana, teško mogu\u0107a pozitivna diskriminacija:<\/p>\n «Kategorija ostalih je zapravo oduvijek bila jedna od najproblemati\u010dnijih kategorija, jer je sa\u017eeta od zbroja svih ostalih kategorija i kao takva ona nije pogodna da se tretira niti kao nacionalna manjina, niti kao posebna grupa, bez obzira koliko je ona velika. Treba vidjeti koje su osnovne kategorije.»<\/p>\n Radin ka\u017ee da saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina nije poznat nijedan slu\u010daj diskriminacije zbog takvog izjašnjavanja:<\/p>\n «Mi nismo imali takve slu\u010dajeve. Barem se nama nisu javili. Barem po toj kategoriji ostalih. S druge strane, ja nemam takvo iskustvo i iz razloga što ljudi koji se tako osje\u0107aju to ne naglašavaju, svjesni toga da ako nisi pripadnik jedne nacionalnosti, pogotovo ve\u0107inske nacionalnosti, onda nailaziš na mogu\u0107e probleme u karijeri.»<\/p>\n Bosna i Hercegovina je po svemu, pa i po ovom pitanju, specifi\u010dna zemlja. Sama \u010dinjenica da su konstitutivna \u010dak tri naroda ostavlja prostor za šarolikost u rubrici ostalih. <\/p>\n Poslanik u Parlamentu Federacije BiH Igor Rajner, piše se kao Bosanac. U Bosni i Hercegovini, i Bosanci su pod kategorijom – ostali:<\/p>\n «Tako se izjašnjavam od rata naovamo. Prije rata sam bio Jugosloven. Moram re\u0107i da nemam apsolutno nikakvih administrativnih problema. \u010cinjenica je da u ovoj Bosni i Hercegovini, sve one koji nisu konstitutivni do\u010dekuju sa manje-više simpatijama i nisam \u010duo da je iko ko se nije izjasnio da pripada jednom od konstitutivnih naroda imao ikakvih problema.»<\/p>\n Mostarac Veselin Gatalo za sebe ka\u017ee da je Hercegovac:<\/p>\n «\u010covjek ima puno subidentita. Jedan je recimo Hercegovac, drugi je recimo Evropljanin, tre\u0107i je bijelac… Ne bih se odrekao nijednog. Utjerivati tu\u0111u pamet u svoju glavu, tu nema nigdje veze. \u010covjek se ne\u0107e odre\u0107i nijedne svoje dimenzije. U zemlje ne vjerujem. \u017divotni vijek jedne zemlje na ovom prostoru je pet do 50 godina. Ali je \u010dinjenica da \u0107emo mi, bez obzira šta se desilo, ostati Bosanci, ostati Hercegovci, ostati Dalmatinci, ostati Crnogorci… Osta\u0107e nam, zna\u010di, nacija i regija.» <\/p>\n Igor Rajner navodi da mu je to što se izjašnjava kao – ostali pomoglo u politi\u010dkom anga\u017emanu:<\/p>\n «Naime, vi znate da postoje kvote u Domu naroda Federacije BiH, me\u0111u kojima je i kvota – ostali. I ja sam delegat u Domu naroda otkako Dom naroda postoji. Vrlo je upitno da li bih ja to bio da se izjašnjavam kao pripadnik jednog od konstitutivnih naroda.»<\/p>\n Profesore Vukadinovi\u0107u, kako biste protuma\u010dili \u010dinjenicu da nekoga ko je ro\u0111en u Bosni i Hercegovini i ko se ne \u017eeli opredijeliti ni kao Bošnjak, ni kao Hrvat, ni kao Srbin, a odlazi u Hrvatsku ili u Srbiju – uze\u0107u samo ta dva primjera – i prijavljuje se tamo po bilo kojem osnovu, radnom ili se vjen\u010dava ili bilo šta, u rubrikama u tim dr\u017eavama ne\u0107e da priznaju kao Bosanca ili Bosanku, ve\u0107 ga tjeraju da se izjasni ili kao Srbin ili kao Hrvat ili kao Bošnjak?<\/p>\n «To se upravo sada u Bosni dešava, da se ljudi koji se u BiH izjašnjavaju kao ostali, dakle ne kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda, pišu kao Bosanci i Hercegovci. Zapravo i neke politi\u010dke stranke u BiH to zagovaraju. Me\u0111utim, to odre\u0111enje ne postoji u nekim drugim popisima stanovništva. Me\u0111utim, to je jedna realnost. Realnost je da neko ko se izjašnjava kao Bosanac ili Hrcegovac sutra bude prihva\u0107en u nekoj drugoj dr\u017eavi, jer \u0107e to sigurno biti i osnovni zahtjev u pristupu Evropskoj uniji, a taj osnovni zahtjev s ogleda prije svega u poštovanju osnovnih ljudskih prava, a jedno od osnovnih ljudskih prava je i pravo na nacionalnost. Zna\u010di, pravo na nacionalnost nije, u modernom poimanju nacije, nešto što je vezano za dr\u017eavu iz koje je neko došao, ni za neku tradiciju gdje je ro\u0111en, ni za podneblje gdje je ro\u0111en, ni za religijski krug kojem pripada, nego prije svega njegovo svjesno odre\u0111enje, svjesno opredjeljenje da pripada nekoj naciji. Da se razumijemo, ako imamo tri pojedinca koji se izjašnjavaju kao Bosanci ili Hercegovci, sigurno da ne mo\u017eemo re\u0107i da je konstituisana bosanskohercegova\u010dka nacija. Ali ako imamo koju hiljadu pojedinaca koji se izjašnjavaju kao Bosanci ili Hercegovci, onda je to jedna neminovnost. Prema tome, konstituisanje svih tih posebnosti iz onoga što proisti\u010de iz te kategorije ostalih, zna\u010di konstituisanje tih nacionalnih grupacija prema svijesti pojedinaca koji misle da im pripadaju, jedna je neminovnost.» <\/p>\n U Srbiji, nešto više od 100.000 ljudi potpada pod grupu ostalih i neopredijeljenih. O njihovom polo\u017eaju, problemima i specifi\u010dnim interesima Razgovarali smo s Petrom Anti\u0107em, direktorom Centra za prava manjina.<\/p>\n ANTI\u0106: Prema zvani\u010dnoj statistici, ostalih ima registrovanih 11.711. Ali pored toga postoje i nedeklarisani, a njih ima mnogo više. Nedeklarisane su one osobe koje su mo\u017eda anacionalne ili koje uopšte ne \u017eele da se deklarišu.<\/p>\n RSE: Da li Vaš Centar za prava manjina bele\u017ei neke njihove probleme?<\/p>\n ANTI\u0106: Jedna zajednica koja se tretira kao ostali ne mo\u017ee imati neke povrede ljudskih prava koje se ti\u010du individualnih ljudskih prava. Oni ne mogu ostvarivati kolektivna prava, jer se zapravo radi o ostalima. Zakon nacionalnim manjinama reguliše prava kao što su pravo na obrazovanje, na jezik, pravo na informisanje, kulturu… Ne radi se nikako o gra\u0111anskim, individualnim pravima i nikako ne mogu da budu ugro\u017eeni zato što se nisu izjasnili kao Srbi ili pripadnici bilo kojeg drugog naroda. <\/p>\n RSE: Da li bele\u017eite da se, mo\u017eda, oni politi\u010dki organizuju ili se radi o mahom apoliti\u010dnim osobama?<\/p>\n ANTI\u0106: Koliko znam, ne postoji neka jaka organizovanost. Prvo, po zvani\u010dnoj statistici ima jako malo onih koji se izjašnjavaju kao ostali. Osim toga, ako se radi o kolektivnim pravima, ne bi ni postojala mogu\u0107nost za ostvarivanje nekih kolektivnih prava ukoliko se radi o kulturnim, jezi\u010dkim specifi\u010dnostima. Nema ni potrebe za tako nešto. Jedino što je potrebno je razvijanje gra\u0111anske ideje dr\u017eave u Srbiji i razdvajanje nacije od dr\u017eave. <\/p>\n U ukupnom stanovništvu Crne Gore, u rubrici – ostali, stoji 1,25 posto. U dr\u017eavi u kojoj se u aktuelnoj raspravi o novom ustavu vodi \u017eestoka polemika o tome koje sve mehanizme zaštite treba ugraditi za prepoznatljive manjinske zajednice u Crnoj Gori, o specifi\u010dnim pravima grupacije koja se na popisnim listama vodi kao – ostali, za sada nema niti rije\u010di. <\/p>\n Tradicionalno je u Crnoj Gori još uvijek gotovo zanemarljivo mali procent onih koji se na popisu nacionalno izjašnjavaju kao ostali. Jednako kako je specifi\u010dna po tome da su ostali gotovo na nivou statisti\u010dke greške, Crna Gora je specifi\u010dna i po tome da se na posljednjem popisu pokazalo da nema dominantno ve\u0107inskog naroda. Prema podacima iz 2003. godine, Crnogoraca je nešto malo preko 40 odsto, Srba 30 odsto, Bošnjaka 9,5 odsto, Muslimana nešto preko 4,0 procenta, Albanca 7,9 odsto, Hrvata 1,0 odsto, a Roma 0,43 procenta. U ostale, za razliku od popisa iz 1991. godine, sada spadaju Jugosloveni, nekada brojna grupacija, kao i Egip\u0107ani, «Bušmani», «Eskimi» i sli\u010dno, kako se sve nacionalno izjašnjavaju pojedini gra\u0111ani. Tako\u0111e, tradicionalno, djeca iz mješovitih brakova, nacionalno se izjašnjavaju po naciji jednog ili drugog roditelja, \u010deš\u0107e, jer je rije\u010d o Crnoj Gori – po ocu. Iako je broj u rubrici ostalih za sada zanemarljiv, imaju\u0107i u vidu da se izvjestan broj stranaca nastanjuje u Crnu Goru posljednjih godina, posebnoj na crnogorskoj obali i posebno Rusi \u010dija su djeca ve\u0107 po\u010dela školovanje u Crnoj Gori, broj ostalih \u0107e se na nekom novom popisu, po svemu sude\u0107i, pove\u0107ati. <\/p>\n I na samom kraju, podru\u010dje Zapadnog Balkana, u kojem je još uvijek sve na \u010dekanju, pa tako i razrješenje polo\u017eaja onih koji se ne osje\u0107aju pripadnicima ni ve\u0107inskog naroda, ni manjina. Kosovo i Gzim Bad\u017eaku:<\/p>\n Na Kosovu od 1981.godine nije bilo popisa stanovništva na kojem su u\u010destvovali svi njeni gra\u0111ani. Godine 1991., tadašnje srpske vlasti na Kosovu su organizovale popis stanovništva koji su u celini bojkotovali Albanci ili drugi pripadnici manjina. Ve\u0107 dve godine se na Kosovu govori o novom popisu stanovništva i u Zavodu za statistiku Kosova se, kako ka\u017eu, intenzivno pripremaju za izvo\u0111enje ove, izuzetno komplikovane, statisti\u010dke operacije. Ina\u010de, u pripremama za popis i na osnovu obrazaca koji su koriš\u0107eni u dva probna popisa, odr\u017eana tokom ove i prošle godine, u delu gde se govori o nacionalnoj pripadnosti, nema rubrike – ostali, iako su kao mogu\u0107nost izjašnjavanja, pored pripadnika zajednica koje \u017eive na Kosovu, spomenute i mnoge druge zajednice, koje ne \u017eive, niti su ikada \u017eivele na Kosovu.<\/p>\n Pitanje ljudi koji se na podru\u010dju Zapadnog Balkana izjašnjavaju kao ostali, još je jedan od primjera na kojem je o\u010dito da su tamošnje dr\u017eave još daleko od onoga što nazivamo – razvijenim demokratskim društvom. O tome profesor Vukadinovi\u0107 ka\u017ee:<\/p>\n «U demokratskom društvu vi samo iskazujete svoju pripadnost i nema nikakvog komentara. U nedemokratskom ili parademokratskom društvu vi debelo dokazujete svoju nacionalnu pripadnost. Imamo danas dosta slu\u010dajeva da pripadnici nekih nacija koje se smatraju mnogo tradicionalnijim i mnogo starijim, trebaju da dokazuju svoju pripadnost toj naciji i treba im dosta nekakvih fakata i dokumenata da bi dokazali. Ako politi\u010dke elite te\u017ee, a po svoj prilici te\u017ee ili makar pri\u010daju o nekoj demokratskoj strukturi, onda u toj demokratskoj strukturi i u društvu koje \u0107e se konstituisati i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji i u Crnoj Gori, nema mjesta tome da neko dokazuje svoju nacionalnu pripadnost, kao što je ne dokazuje ni u Njema\u010dkoj, ni u Americi, ni u Engleskoj, nego je samo iskazuje i poslije toga se stavlja ta\u010dka, nema nikakve zapete, ovog ili onoga, objašnjenja da smo to ili da nismo to.»<\/p>\n