Intervju Staše Zajovi\u0107, jedne od osniva\u010dica i koordinatorica udruge "\u017dene u crnom", mirovne skupine koja se šesnaest godina bori protiv autokratskih re\u017eima u Srbiji<\/p>\n
Pi\u0161e: Tatjana Groma\u010da\/Feral tribune<\/strong><\/em><\/p>\n Nitko se iz Srpske pravoslavne crkve nije \u010dak ni ogradio od tvrdnje rodbine i prijatelja nedavno osu\u0111enog ubice Zorana \u0110in\u0111i\u0107a da je doti\u010dni atentator, koji se zove Zvezdan Jovanovi\u0107, nevin u pogledu djela za koje je osu\u0111en, i to zato što je on pravoslavni hriš\u0107anin, pa ne bi mogao da ubije jednog Srbina, a budu\u0107i da je \u0110in\u0111i\u0107 bio Srbin, onda to zna\u010di da ga ovaj nije ubio. Dakle, pravoslavni hriš\u0107ani smiju ubijati one koji nisu Srbi: zapovijest "Ne ubij!" odnosi se isklju\u010divo na Srbe, a ne i na druge. O\u010dito je da SPC nema ništa protiv takve interpretacije hriš\u0107anstva<\/em><\/p>\n "\u017dene u crnom", \u017eenska mirovna grupa feministi\u010dko-antimilitaristi\u010dke orijentacije, zapo\u010dela je svoj rad još 1991. godine. Gospo\u0111a Staša Zajovi\u0107 jedna je od osniva\u010dica i glavna koordinatorica ove iznimno va\u017ene udruge koja je svoj rad proširila i na me\u0111unarodne mirovne mre\u017ee. Za svoj rad ova je udruga dobila brojne me\u0111unarodne nagrade, a gospo\u0111a Zajovi\u0107 bila je nominirana i za Nobelovu nagradu za mir. Udruga uspješno djeluje na više nivoa – organiziraju\u0107i mirovnu edukaciju, inzistiraju\u0107i na suo\u010davanju s prošlosti, odgovornosti za rat i ratne zlo\u010dine putem uli\u010dnih akcija, apela, peticija, kampanja, prisustvom na komemoracijama, konferencijama i sli\u010dno. Tako\u0111er, "\u017dene u crnom" godinama rade na stvaranju mre\u017ee \u017eenske solidarnosti, mirovnih koalicija i saveza izvan svih dr\u017eavnih, etni\u010dkih granica i podjela, a u cilju prevencije i rješavanja sukoba putem dijaloga. "\u017dene u crnom" su, tako\u0111er, pokrenule i izdava\u010dki rad, a iza njih je ve\u0107 oko pedesetak objavljenih biranih naslova.<\/p>\n – "Sje\u0107amo se prvoga u nizu velikih i neoprostivih zlo\u010dina koji su po\u010dinjeni u naše ime. Sje\u0107amo se, znaju\u0107i da je zlo krenulo iz Beograda." Te su rije\u010di, prije pola godine, aktivistice "\u017dena u crnom" izgovorile na mirovnom skupu u Vukovaru, tra\u017ee\u0107i oprost. "Srpski re\u017eim smatramo najodgovornijim za ono što se dogodilo u Srebrenici" – nedavno ste – 11. svibnja, rekli u Srebrenici. Na kakve reakcije, nakon što izgovorite ove rije\u010di, nailazite na "drugoj strani"? Kod branitelja Domovinskog rata u Vukovaru, recimo?<\/p>\n – Aktivistkinje "\u017dena u crnom" iz Beograda i naše feministi\u010dko-antimilitaristi\u010dke mre\u017ee koja djeluje u svim krajevima Srbije zaista su u Vukovaru izrekle te rije\u010di, to su rije\u010di koje mi godinama, sve od po\u010detka našeg javnog djelovanja, oktobra 1991., stalno ponavljamo. Nije to izraz nikakve hrabrosti, to je samo ispunjavanje jednog moralnog duga: jer zlo\u010dini u Vukovaru, Srebrenici i na stotinama drugih mjesta po\u010dinjeni su u naše ime i mi jesmo moralno odgovorne, nezavisno od toga što smo se od prvog dana srpske agresije javno suprotstavljale zlo\u010dina\u010dkim poduhvatima re\u017eima koji je nastupao u ime \u010ditave zajednice. I koji je, ne trebamo to zaboraviti, u jednom momentu imao ve\u0107insku podršku stanovništva, jer nije Miloševi\u0107 došao na vlast dr\u017eavnim udarom ili nekom revolucijom, nego demokratskim izborima. Nisam, na\u017ealost, li\u010dno bila u Vukovaru, pa ne bih o reakcijama, ali bila sam u Srebrenici, ne jednom, i mogu da ka\u017eem da su reakcije tzv. druge strane više nego pozitivne. Ali to nije nikakva druga strana, \u010dlanice srebreni\u010dkih udru\u017eenja majki i \u017eena \u017ertava genocida su naše drugarice, zbli\u017eile smo se ovih godina i zajedno sara\u0111ujemo na uspostavljanju mostova mira i demokratije u našoj regiji.<\/p>\n Znamo da bez osude svih zlo\u010dina, u prvom redu zlo\u010dina po\u010dinjenih u naše ime, a potom i svih drugih, nema šanse ni za pomirenje, ni za normalan \u017eivot. Jasno, treba razlikovati poziciju \u017ertava zlo\u010dina i agresije od pozicije pripadnica zajednice u \u010dije ime su zlo\u010dini po\u010dinjeni. Nama u Srbiji je moralno i ljudski mnogo jednostavnije osu\u0111ivati sve zlo\u010dine po\u010dinjene sa srpske strane, nego što je rodbini \u017ertava srpskih zlo\u010dina mogu\u0107e da vide kako se i u odbrambenim ratovima mogu \u010diniti zlo\u010dini i da osude one koji su situaciju agresije koristili za etni\u010dka \u010diš\u0107enja, plja\u010dku i boga\u0107enje, a koji se i danas prikazuju kao zaštitnici nacionalnih interesa. Mi stalno ponavljamo Kasandrine rije\u010di: "Ne dajte se prevariti od svojih." I, mada sporo, to ima odjeka.<\/p>\n "Naši heroji"<\/p>\n – Mo\u017ee li se zlo\u010din, veliko zlo, oprostiti? Jeste li naišli na ljude, nije bitno gdje i na kojoj "strani", koji su osobno pogo\u0111eni zlom, i koji su bili spremni oprostiti?<\/p>\n – Na svim stranama sretala sam i sre\u0107em \u017ertve koje su spremne da oproste, ali i one koje to nisu ili još nisu u stanju da urade. Me\u0111utim, ja mislim ovo: zlo\u010din se mo\u017ee oprostiti samo ako se zlo\u010dinac pokaje i ako prizna svoju krivicu. Naše aktivistkinje sistematski prate neka su\u0111enja za ratne zlo\u010dine pred specijalnim sudom u Beogradu, i na osnovu toga, ali i na osnovu ponašanja najve\u0107eg dijela optu\u017eenih pred Haškim tribunalom, mogu tvrditi da me\u0111u po\u010diniocima zlo\u010dina gotovo da i nema onih koji su spremni na priznanje krivice i na pokajanje. To\u010dnije, ima ih, ali su izrazito malobrojni. Za takve ne mo\u017ee biti oproštenja. Ali najgore je što takvi zlo\u010dinci imaju podršku u svojim porodicama, kao i u široj javnosti.<\/p>\n To svakako ima veze i s medijskom prezentacijom, kao i sa stavom vode\u0107ih politi\u010dkih snaga u svim zemljama koje su u\u010destvovale u ratu, a prema kojima je najbolje sve zaboraviti ili \u010dak treba da slavimo "naše heroje", koji su u odsudnim trenucima "stali na branik ugro\u017eenog srpskog naroda", ili nekog drugog naroda, pa im se mo\u017ee progledati kroz prste ako su nekad "malo prekardašili".<\/p>\n – Problem suo\u010davanja s prošloš\u0107u problem je svih društava s ovog podru\u010dja, jer nitko iz rata nije izašao neokrvavljenih ruku, koliko god se trudili uvjeriti sebe i druge u suprotno. Vaša organizacija jedna je od rijetkih u Srbiji koja konstantno inzistira na tom problemu. Ima li pomaka? Znamo da društvo ka\u017enjava takve kao vi – nedavno je bomba eksplodirala na prozoru stana u kojem \u017eivi novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijevi\u0107 koji je pisao o masakrima na Kosovu koje je po\u010dinila srpska vojska.<\/p>\n – Nismo jedine u Srbiji koje insistiramo na neophodnosti suo\u010davanja sa zlo\u010dina\u010dkom prošloš\u0107u, ali istina je da smo u izrazitoj manjini. Pozitivnih pomaka ima, ali to je isuviše sporo i posve neprimjereno te\u017eini te nedavne prošlosti. Osnovni razlog zbog \u010dega su te promjene tako spore sastoji se u izostajanju politi\u010dke volje da se oslobodimo prošlosti i da postignemo konsensus u pogledu osude zlo\u010dina i, posebno, u pogledu osude politike koja je dovela do zlo\u010dina\u010dkog projekta Velike Srbije. Ne smijemo ni gubiti iz vida da je naše društvo po dominantnom mentalitetu duboko patrijarhalno i autoritarno, da je Srbija, a to vjerovatno va\u017ei i za druge, pro\u017eeta slavljenjem vojni\u010dkih vrednosti, slavljenjem heroja u prošlosti – iako bi se za ve\u0107inu tih srednjovjekovnih i drugih heroja moglo lako ustanoviti da su bili najobi\u010dniji nasilnici i da je njihov udio u izgradnji materijalne i duhovne kulture bio minimalan ili \u010dak negativan. I odgajanjem mladih generacija u duhu militaristi\u010dkog patriotizma.<\/p>\n Ako tome dodamo ulogu Srpske pravoslavne crkve, koja je nakon odlaska Miloševi\u0107a popunila ideološku i duhovnu prazninu nastalu propaš\u0107u miloševi\u0107evsko-šešeljevskog projekta Velike Srbije, onda \u0107e stvari biti još jasnije. Jedan od vode\u0107ih vladika, Filaret, poznat je, recimo, po svom u\u010deš\u0107u u srpskim osvajanjima i po tome što javno podr\u017eava zlo\u010dinca Ratka Mladi\u0107a, a nije jedini vladika koji to \u010dini. Dalje, nitko se iz SPC-a nije \u010dak ni ogradio od tvrdnje rodbine i prijatelja nedavno osu\u0111enog ubice Zorana \u0110in\u0111i\u0107a da je doti\u010dni atentator, koji se zove Zvezdan Jovanovi\u0107, nevin u pogledu djela za koje je osu\u0111en, i to zato što je on pravoslavni hriš\u0107anin, pa ne bi mogao da ubije jednog Srbina, a budu\u0107i da je \u0110in\u0111i\u0107 bio Srbin, onda to zna\u010di da ga ovaj nije ubio.<\/p>\n Dakle, pravoslavni hriš\u0107ani smiju ubijati one koji nisu Srbi: zapovijest "Ne ubij!" odnosi se isklju\u010divo na Srbe, a ne i na druge. O\u010dito je da SPC nema ništa protiv takve interpretacije hriš\u0107anstva. Ali zato \u0107e takvi, a to je glavnina Crkve, ve\u0107inski dio Srpske akademije nauka, najve\u0107i dio medija, desni\u010darske i fašistoidne stranke, odlu\u010dno osu\u0111ivati nacionalne izdajnice, me\u0111u koje spadamo i mi, kao i svi oni koji se javno zala\u017eu za suo\u010davanje sa prošloš\u0107u. "Pristojni gra\u0111anski centar" ima jednu druga\u010diju, ali ne manje destruktivnu taktiku – osu\u0111uju fašisti\u010dki ekstremizam, oni osu\u0111uju ljubitelje Ratka Mladi\u0107a i Vojislava Šešelja, ali onda odmah prave umjetnu ravnote\u017eu pa ka\u017eu da radikalni nisu prihvatljivi, ali isto tako nije prihvatljiva ni Nataša Kandi\u0107, koja se zala\u017ee za procesuiranje svih ratnih zlo\u010dina, nije prihvatljiv Petar Lukovi\u0107, nije prihvatljiv \u010ceda Jovanovi\u0107, nisu, naravno, prihvatljive ni "\u017dene u crnom", niko nije prihvatljiv ko se zala\u017ee za to da \u017eivimo u zemlji po \u010dijim se ulicama ne\u0107e slobodno šetati ratni zlo\u010dinci.<\/p>\n I ljubitelji zlo\u010dina i kriti\u010dari i kriti\u010darke zlo\u010dina su ekstremisti, samo sa razli\u010ditim predznacima, govore nam ti tzv. pristojni gra\u0111ani – i time se usporava proces suo\u010davanja sa prošloš\u0107u. A ne treba zanemariti ni podatak da raste broj onih koji se ne sla\u017eu \u010dak ni sa rezultatima Drugog svjetskog rata, u Srbiji ima nekoliko gradova s ulicama Milana Nedi\u0107a i Dimitrija Ljoti\u0107a. O spomenicima Dra\u017ei Mihailovi\u0107u ne\u0107u ni govoriti, ali to je problem Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava koje su Dra\u017einim potomcima nedavno uru\u010dile visoko odlikovanje za njegove zasluge u spašavanju ameri\u010dkih pilota.<\/p>\n Proces ozdravljenja<\/p>\n – Kao jedna od ja\u010dih, bez ustezanja se mo\u017ee re\u0107i i najja\u010dih skupina u Srbiji koja potvr\u0111uje da "glasovi razuma" postoje u svakom društvu, što mo\u017eete re\u0107i, koliko je nade da tih glasova bude još više? Koji je, prema nekom vašem uvidu, današnji postotak onih gra\u0111ana Srbije koji su spremni boriti se za njeno ozdravljenje, mo\u017ee li se uop\u0107e imati neki uvid u to?<\/p>\n – Da nema tih prepreka, o kojima sam ve\u0107 govorila, glasova razuma bi bilo još više. Nemam uvida u najnovija istra\u017eivanja, ali sasvim sigurno nema aktuelno više od 10 do 15 posto stanovništva koje je spremno na ozdravljenje društva, dok potencijalno nema više od dvije tre\u0107ine takve populacije. Tek kada se broj onih koji ustrajavaju na kontinuitetu sa zlo\u010dina\u010dkom prošloš\u0107u svede ispod jedne petine, mo\u0107i \u0107emo da govorimo kako je proces ozdravljenja Srbije uspješno priveden kraju. Ne znam kada \u0107e se to dogoditi, ali ako se danas ne radi na tome – ne\u0107e se dogoditi nikada!<\/p>\n – Imate li uvid u to koliko vaš rad, razna predavanja, tribine i drugo, utje\u010de u odgojnom, odnosno preodgojnom smislu na ljude, one \u010diji se stavovi startno ne podudaraju sa stavovima koje zastupa vaša organizacija?<\/p>\n – Po\u010dele smo kao mala grupa, naše djelovanje bilo je prvih godina najve\u0107im dijelom ograni\u010deno na Beograd. Nakon masovnih protesta protiv Miloševi\u0107evog re\u017eima 1996.-97. kojima smo se priklju\u010dile, zapo\u010dele smo sa intenzivnom edukacijom u \u010detiri regije Srbije i u Crnoj Gori, sve zahvaljuju\u0107i njema\u010dkoj fondaciji Heinrich Böll, što je bio prvi slu\u010daj da nas je neko formalno finansijski podr\u017eao. Prije toga je naš rad bio isklju\u010divo volonterski, a troškove iznajmljivanja našeg sjedišta i objavljivanja brojnih publikacija pokrivale smo zahvaljuju\u0107i solidarnoj pomo\u0107i naših prijateljica sa Zapada, iz feministi\u010dko-pacifisti\u010dkih \u017eenskih mre\u017ea. Edukacija je obuhva\u0107ala osnovna pitanja \u017eenske mirovne politike i dovela je do toga da smo stvorile jednu feministi\u010dko-antimilitaristi\u010dku mre\u017eu u cijeloj Srbiji, što je postalo vidljivo nakon rušenja Miloševi\u0107evog re\u017eima.<\/p>\n Danas imamo niz \u017eena po gradovima i varošicama Srbije koje su se od slu\u017ebenica, doma\u0107ica, poslušnih supruga i patriotskih glasa\u010dica ili ravnodušnih apoliti\u010dnih \u017eena pretvorile u svjesne aktivistkinje i koje u svojim sredinama šire vrijednosti demokratije, civilnog društva i feminizma. Sve je to, naravno, isuviše malo, ali daje nade da \u0107e se stvari mijenjati u \u017eeljenom smjeru. Niz tribina koje smo dr\u017eale po Srbiji, a na kojima su u\u010destvovale i osobe iz drugih zemalja bivše Jugoslavije, a najviše upravo iz Hrvatske, tako\u0111e je dao odre\u0111en doprinos razbijanju stereotipa i preispitivanju patrijarhalno-militaristi\u010dkih stereotipa.<\/p>\n Perfidni Koštunica<\/p>\n – Polu\u010duje li, iz vašeg iskustva, izravan rad na ulici, kao što su performansi, protestni skupovi, dijeljenje letaka i sli\u010dno, više rezultata nego tribine i predavanja?<\/p>\n – Jedno i drugo ima svog mjesta, ali specifi\u010dnost javnih, uli\u010dnih akcija jeste ta da njima postajemo vidljive, a tako\u0111e dospijevamo do više gra\u0111ana i gra\u0111anki; s druge strane, na ulici se suo\u010davamo i s negativnim reakcijama, i sa ravnodušnoš\u0107u i drugim, tako da su ove akcije i svojevrsno testiranje javnog mnijenja.<\/p>\n – Sura\u0111ujete li sa srodnim nevladinim organizacijama iz Hrvatske?<\/p>\n – Sa našim antiratnim drugaricama iz Hrvatske svih ovih godina odr\u017eavamo uspješnu saradnju i uspostavile smo odnose me\u0111usobne solidarnosti. Naime, sa onima koje dijele bazi\u010dne feministi\u010dko-antimilitaristi\u010dke vrijednosti i koje osu\u0111uju zlo\u010dine po\u010dinjene na njihovoj strani. I u najgorim ratnim godinama nalazile smo na\u010dina da prelazimo preko svih granica, starih i novih, i da uspostavljamo mostove mira i saradnje u regiji.<\/p>\n – Što je s muškarcima u "\u017denama u crnom"? Ima li muškaraca u vašoj organizaciji?<\/p>\n – Od samog po\u010detka našeg djelovanja sa nama su bili i muškarci, davali su nam podršku i u\u010destvovali u nizu naših aktivnosti. U prvom redu radilo se o mladi\u0107ima koji su odbijali da ratuju, dezerterima, kojima smo pru\u017eale svaku mogu\u0107u vrstu podrške, kasnije su u prvi plan došli prigovara\u010di savjesti. U\u010deš\u0107e muškaraca u našim aktivnostima vidljivo je i danas, a zajedni\u010dko svim generacijama muškaraca u našim redovima jeste to da se radi o osobama koji dijele naše feministi\u010dke i mirovne vrednosti, muškarcima koji su senzibilni i koji, što je najva\u017enije, odbacuju patrijarhat, zala\u017eu\u0107i se zajedno sa nama za jedan bolji svijet, slobodan od rata, nepravde, neravnopravnosti i nasilja.<\/p>\n – Kako dr\u017eava "trpi" vaše djelovanje sve te godine? Jedno je vrijeme vaš rad bio opstruiran u Srbiji, morali ste se povu\u0107i u Crnu Goru…<\/p>\n – Miloševi\u0107ev re\u017eim je pred svoj slom zapo\u010deo s otvorenom represijom. Naravno, kao što je poznato, represije je bilo i ranije, ali je bila relativno suptilna, a kasnije su krenula privo\u0111enja, hapšenja, a na udaru su bili svi koji su se otvoreno zalagali za promjene. Posebno je oštra bila represija protiv aktivistkinja "\u017dena u crnom", više naših aktivistkinja i aktivista je hapšeno, bilo je i slu\u010dajeva torture. Za mnom su \u010dak i raspisali potjernicu, tako da sam do promjene nekoliko mjeseci boravila u rodnoj Crnoj Gori. Sve se promijenilo s novom vlaš\u0107u, ali nakon što je Koštunica postao predsjednik vlade, neki oblici represije su se obnovili, iako na mnogo suptilniji ili perfidniji na\u010din nego u ona ranija vremena. Neki mediji bliski Koštuni\u010dinoj stranci nas podvrgavaju sistematskoj demonizaciji, a nakon protesta iz svijeta zbog nekoliko napada na nas od strane neonacista, policija nas je na našim javnim protestima po\u010dela da štiti tako da je svojom masovnoš\u0107u i prekomjernom demonstracijom spremnosti na upotrebu sile po\u010dela da onemogu\u0107uje naš kontakt s obi\u010dnim gra\u0111ankama i gra\u0111anima. Sve su to pokušaji da nas u što ve\u0107oj mjeri marginaliziraju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Intervju Staše Zajovi\u0107, jedne od osniva\u010dica i koordinatorica udruge "\u017dene u crnom", mirovne skupine koja se šesnaest godina bori protiv autokratskih re\u017eima u Srbiji<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46356","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46356","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46356"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46356\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46356"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46356"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46356"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}