{"id":46354,"date":"2007-06-05T09:01:23","date_gmt":"2007-06-05T09:01:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46354"},"modified":"2007-06-05T09:01:23","modified_gmt":"2007-06-05T09:01:23","slug":"balkan-kao-metafora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2007\/06\/05\/balkan-kao-metafora\/","title":{"rendered":"Balkan kao metafora"},"content":{"rendered":"<p>Opasno je kada se stereotipi kristalizuju, kada se instrumentalizuju ili se njima manipuli&scaron;e u politi\u010dke svrhe. Tada treba da se borimo protiv njih. To se i desilo sa postoje\u0107im stereotipima o Balkanu<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Marina Vuli\u0107evi\u0107\/Politika<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Marija Todorova, proslavljeni profesor istorije na univerzitetima Ilinois i Urbana- Champaign, i jedan od najboljih stru\u010dnjaka za Balkan, do&scaron;la je u vi&scaron;ednevnu posetu Beogradu povodom drugog izdanja njene knjige &bdquo;Imaginarni Balkan&quot; koju je u svojoj izdava\u010dkoj ku\u0107i &bdquo;Biblioteka 20. vek&quot; objavio Ivan \u010colovi\u0107. Marija Todorova \u0107e u Narodnoj biblioteci Srbije danas u 19 \u010dasova odr\u017eati predavanje &bdquo;Istorijska zaostav&scaron;tina izme\u0111u Evrope i Bliskog istoka&quot;, a sutra \u0107e u Centru za kulturnu dekontaminaciju, tako\u0111e u 19 sati, u\u010destvovati u razgovoru o knjizi &bdquo;Imaginarni Balkan&quot; koja je u ovom, novom izdanju oboga\u0107ena i obimnim predgovorom. <\/p>\n<p><em>Nemogu\u0107e je da Vas u ovom trenutku, kao vrhunskog balkanologa, ne pitamo o kosovskom problemu. Ve\u0107 ste u svojim prethodnim analizama konstatovali da u ovom sporu niko nije nevin&#8230;<\/em><\/p>\n<p>Pla&scaron;ila sam se da \u0107emo razgovor po\u010deti sa Kosovom, jer nemam odgovor za Kosovo. Te&scaron;ko\u0107a je u tome &scaron;to je, naravno, nemogu\u0107e predvideti &scaron;ta \u0107e biti, ali taj problem po\u010deo je sa raspadom Jugoslavije i to je, kako vidim, poslednja faza te dezintegracije. Pogledajmo \u010dinjenice: Kosovo je prakti\u010dno ve\u0107 nezavisno i pod protektoratom je NATO-a. Ve\u0107 pre nekoliko godina u sedi&scaron;tima zapadne Evrope i Ujedinjenih nacija odlu\u010deno je da Kosovo treba da bude nezavisno. Taj utisak stekla sam u razgovorima sa diplomatama i politi\u010darima, ali ne na osnovu direktnih dokaza. Jedini prigovor na ovo pitanje dala je Rusija, zbog stanja u \u010ce\u010deniji i Osetiji. Najve\u0107i problem je sada u tome kakva \u0107e biti lan\u010dana reakcija koju bi pokrenula formalna nezavisnost Kosova. Dakle, gde \u0107e sve u svetu isti procesi biti aktivirani. Ali, recite mi, kada je u istoriji takva ideja ne&scaron;to spre\u010dila? \u010cinjenica je da nemam informacije &scaron;ta se stvarno de&scaron;ava u diplomatskim krugovima, ali ono &scaron;to vidim jeste da je za Srbiju najbolje da obavi dobar pregovor koji podrazumeva i brzi ulazak u Evropsku uniju. <\/p>\n<p><em>Koji je doprinos politike Zapada sada&scaron;njoj situaciji?<\/em><\/p>\n<p>Problem Kosova poti\u010de jo&scaron; od po\u010detka 20. veka i ne mislim da treba kriviti Zapad. On je krenuo od odnosa unutar Jugoslavije u kojoj su Albanci bili jedini koji nisu bili Jugosloveni. U pitanju je najednostavniji nacionalizam, kao u Palestini. U mom \u010dlanku koji je preveden u srpskom \u010dasopisu &bdquo;Re\u010d&quot; uvredila sam Srbe jer sam rekla da su kao Palestinci u Izraelu, uvredila sam Jevreje jer sam rekla da je Kosovo kao Palestina. Ali, ja to tako vidim. To je nacionalni oslobodila\u010dki pokret koji ne izgleda naro\u010dito privla\u010dno. Nijedan nasilni\u010dki pokret nije privla\u010dan, iako se zove nacionalnooslobodila\u010dki pokret. <\/p>\n<p><em>Kako deset godina posle objavljivanja &bdquo;Imaginarnog Balkana&quot; posmatrate situaciju u &scaron;irem regionu Balkana?<\/em><\/p>\n<p>Najva\u017enije je da vi&scaron;e nema rata, i to je naravno najva\u017enije. Ne mislim da je rat u Jugoslaviji uticao na druge zemlje Balkana, bio je to gra\u0111anski rat, uprkos svemu &scaron;to je re\u010deno, u kojem se raspala jedna dr\u017eava. Posle deset godina desilo se preure\u0111enje prostora nekada&scaron;nje Jugoslavije i stvaranje novih zemalja. To se de&scaron;ava svuda u svetu, federacije mogu da postoje i da se raspadnu. U \u010cehoslova\u010dkoj smo to videli, ali, Bogu hvala, bez krvi. Mo\u017eda to vidimo i u Britaniji, jer je &scaron;kotski parlament glasao za otcepljenje. Ko zna, mo\u017eda \u0107e se i zapadna Evropa sastojati od manjih dr\u017eava u okviru ve\u0107e federacije? To nije nikakva tragedija, va\u017eno je da je rat zavr&scaron;en. Sada ve\u0107 mo\u017eemo da vidimo da su odnosi me\u0111u biv&scaron;im zara\u0107enim stranama nekada&scaron;nje Jugoslavije bolji i da, \u010dak, negde postoji uzajamna nostalgija &scaron;to je, zapravo, divno. Termin &bdquo;balkanizam&quot; je retori\u010dki kori&scaron;\u0107en na Zapadu, kasnih 80-ih i ranih 90-ih godina, kao podr&scaron;ka manjku \u017eelje da uklju\u010di Balkan u evropski razvoj. Tematski je Balkan getoiziran i progla&scaron;en razli\u010ditim. Do kraja devedesetih mislila sam da je taj razgovor neprobojan, jer mi se \u010dinilo da zavisi od odluka politi\u010dke elite zemalja zapadne Evrope: &bdquo;Ne \u017eelimo da imamo veze sa prljavim i siroma&scaron;nim delom Evrope&quot;. Ali, raspadom Jugoslavije, nenamernim posledicama i posebno odlukom da Jugoslavija bude bombardovana 1999. godine, uvela je NATO trupe, i one nikada nisu oti&scaron;le sa Balkana. Od tog trenutka, Zapad je na Balkanu i tako je i Balkan na Zapadu. Pre toga nije bilo ni razgovora o Rumuniji i Bugarskoj, a sada su deo Evropske unije. Neizbe\u017eno \u0107e i Hrvatska uskoro biti u EU, za njom i Makedonija i Srbija. Balkanci \u0107e biti u Evropi, Srbi \u0107e biti u Evropi, pre ili kasnije. <\/p>\n<p><em>Dakle, stereotipi o Balkanu kao uzburkanom i nasilnom regionu odredili su dobrim delom politiku Zapada?<\/em><\/p>\n<p>Stereotipi su odigrali svoju ulogu. Ne mo\u017eemo da postupamo bez stereotipa, ljudski um je tako sklopljen. Stereotipi su ne&scaron;to neophodno. Po\u010dinjemo od ne\u010deg apstraktnog, &scaron;to je obi\u010dno stereotipno, i onda se usredsre\u0111ujemo na detalje i prilago\u0111avamo stereotipe ili ih ru&scaron;imo i stvaramo nove. Opasno je kada se stereotipi kristalizuju, kada se instrumentalizuju ili se njima manipuli&scaron;e u politi\u010dke svrhe. Tada treba da se borimo protiv njih. To se i desilo sa postoje\u0107im stereotipima o Balkanu. Ima i dobrih stereotipa. Na primer, da su ljudi Balkana otvoreni i ma&scaron;toviti. I kada govorimo o Zapadu ili o srednjoj Evropi, i to su stereotipi. Stereotipi nisu sasvim izmi&scaron;ljeni, obi\u010dno su i ta\u010dni. \u010cesto su sve te lo&scaron;e stvari koje su re\u010dene o Balkanu zasnovane na individualnim doga\u0111ajima, ali opasno je kada se prenose na celi region. Sada stereotipi nisu aktivni, ali ne zna\u010di da su nestali. Uvek postoje stereotipi koji se odnekud mogu izvu\u0107i i pokazati nekome, kako bi u njemu izazvali krivicu. To nema veze sa Balkanom, ve\u0107 sa na\u010dinom na koji se ljudi odnose jedni prema drugima. <\/p>\n<table style=\"height: 250px; background-color: #ffff99\" width=\"300\" align=\"right\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td>\n<p><strong>Ne optu\u017eujem Srbe<\/strong><\/p>\n<p><em>&Scaron;ta Srbi da rade sa krivicom koja im je nametnuta?<\/em><\/p>\n<p>Li\u010dno ne verujem u kolektivnu krivicu, ni u slu\u010daju Nemaca, gde je kolektivna krivica oti&scaron;la tako daleko. U Srbiji vi&scaron;e vidim odbrambeni stav nego krivicu. Nisam videla javnu raspravu u Srbiji gde bi se ljudi zaista suo\u010dili sa onim &scaron;to se desilo. Ipak, prona\u0111eni kamion sa le&scaron;evima izazvao je veliki &scaron;ok. Ne optu\u017eujem Srbe, jer, najzad, to se desilo pre deset godina. \u010cini mi se da je mnogo politi\u010dara iz prethodnog perioda u politi\u010dkoj igri i zbog toga postoje pote&scaron;ko\u0107e. Nemcima je trebalo 20 godina. Tek je generacija iz `68. godine pitala svoje o\u010deve &scaron;ta su radili tokom Drugog svetskog rata. Stoga, nestrpljivi su ljudi koji ka\u017eu da se Srbi ne suo\u010davaju sa svojom krivicom.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p><em>Koliko Balkan nestaje kao region&nbsp; i koliko je geografski i teorijski deo globalnog sveta?<\/em><\/p>\n<p>Te&scaron;ko je re\u0107i. I dalje Balkan postoji kao geografski prostor, sa svojim istorijskim osobenostima. Postoji, me\u0111utim, zajedni\u010dki evropski mentalitet naro\u010dito kod mladih koji puno putuju. Ne samo na Balkanu, ve\u0107 i u celoj Evropi. Vidite kako je u usponu kulturni nacionalizam. Mladi nacionalizam ne uzdi\u017eu na opasan na\u010din, ve\u0107 izdvajaju neke njegove osobenosti, isti\u010du\u0107i suverenitet. To je zanimljivo. <\/p>\n<p><em>Kako Srbija da &bdquo;izle\u010di&quot; svoj polo\u017eaj na Balkanu i u Evropi?<\/em> <\/p>\n<p>Strate&scaron;ki, ne vidim alternativu ulasku u Evropsku uniju. Lo&scaron;ije je biti izvan EU, ukoliko je neka susedna zemlja u njoj. Osim ako niste bogata &Scaron;vajcarska, pa sebi to mo\u017eete da priu&scaron;tite. Cena za to je ono &scaron;to je nametnuto, a to mnogi u Srbiji ne bi voleli. To je pitanje izbora. Shvatam da je to \u010desto poni\u017eavaju\u0107e, da su to dupli standardi, i svi to znaju, i to vidimo u saradnji sa Ha&scaron;kim tribunalom. Pitanje je koliko je u Srbiji politi\u010dka elita spremna na odricanja. <\/p>\n<p><em>Balkan je i metafora?<\/em><\/p>\n<p>Balkan je metafora za nasilje, nered, rat, ne&scaron;to &scaron;to ide uz raspad velike politike i stvaranje manjih. To ne zna\u010di da se ova metafora ne mo\u017ee promeniti, i da je uvek bila takva. Sve ima svoj po\u010detak i potencijalni kraj.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.politika.co.yu\/detaljno.php?nid=30454\">Politika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Opasno je kada se stereotipi kristalizuju, kada se instrumentalizuju ili se njima manipuli&scaron;e u politi\u010dke svrhe. Tada treba da se borimo protiv njih. To se i desilo sa postoje\u0107im stereotipima o Balkanu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46354","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46354","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46354"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46354\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46354"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46354"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46354"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}