Zoran Pusi\u0107, predsjednik Gra\u0111anskog odbora za ljudska prava, analizira crkvu u Hrvatskoj po njezinim nacionalisti\u010dkim istupima, utjecaju na školstvo i socijalno stanje u zemlji<\/p>\n
Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107\/Feral Tribune<\/strong><\/em><\/p>\n – Gospodine Pusi\u0107, vjerujete li u Boga?<\/strong><\/p>\n – Kad je Pierre Simon de Laplace napisao knjigu o Svemiru i nebeskoj mehanici poklonio ju je Napoleonu koji je okrenuo prvu stranicu i zapitao: "Gdje je tu Bog?" Laplace mu je odgovorio: "Veli\u010danstvo, ta pretpostavka mi nije bila potrebna." Taj pristup mi se \u010dini i danas racionalnim i svakako je blizak mom promišljanju. Tko god je \u010ditao nešto o nastanku religija i bar malo poznaje ljudsku prirodu, na\u0107i \u0107e više argumenata za tezu da je \u010dovjek stvorio Boga nego da je Bog stvorio \u010dovjeka. Potreba \u010dovjeka da se brani od nepoznatog imala je razli\u010dite odgovore, od mitova i religija do znanosti. A što se ti\u010de teze da je religioznost nu\u017ena da bi se netko uop\u0107e pridr\u017eavao moralnih zakona mislim da je to bjelodano neto\u010dno. Osim što tome svjedo\u010de primjeri vrlo moralnih ljudi koji nisu (bili) vjernici kao i veliki vjernici koji su (bili) krajnje nemoralni, takvo uvjerenje pokazuje duboko nepovjerenje u \u010dovjeka. Prema njemu ljudi ne mogu biti moralni svojom slobodnom voljom nego tek u strahu od kazne.<\/p>\n – Dobro, a što ste po nacionalnosti? Porijeklom do tre\u0107eg koljena unatrag, molim. Mo\u017ee i u postocima, ako vam je lakše.<\/strong><\/p>\n – Do tre\u0107eg? Pa, toliko znam. Postotke nisam izra\u010dunavao, a moglo bi se i to. Jedan dio familije mi je iz Barilovi\u0107a kod Karlovca, generacijama su bili oficiri austrijske vojske. Oni su se svakako smatrali Hrvatima. Drugi dio je iz Vara\u017edina, neka vrsta Zagoraca, opet Hrvati. Premda, u davnini su došli iz Bohemije, današnje \u010ceške. No, to je bilo prije malo više generacija. Tre\u0107i dio je s Hvara, iz Su\u0107urja. Hrvati. A jedna baka koja je uvijek isticala svoje hrvatstvo, bila je ustvari Austrijanka. Moj djed ima nekakav plemi\u0107ki grb s dvije razli\u010dite verzije, na jednoj je zec probijen strijelom, na drugoj janje. Oni su to tuma\u010dili svojim odnosom prema neprijateljima, iako bi se moglo gledati i na druge na\u010dine, pa smo u obitelji \u010desto šalili na taj ra\u010dun. Što se mene osobno ti\u010de, za svoju nacionalnost nemam nikakve krivice niti zasluge. Isticanje vlastite nacionalnosti kao ne\u010deg a priori pozitivnog, automatski je sumnjivo, jer ne govori o individualnim sposobnostima ni moralnim kvalitetama. \u010cak i klub za koji navijate sami birate, dok vam je nacionalnost zadana. Mislim da je Deutscher jednom napisao da su nacionalisti ljudi koje povezuje netrpeljivost prema zajedni\u010dkim susjedima i zabluda o zajedni\u010dkim precima.<\/p>\n Nepristojna pitanja<\/u><\/p>\n – A što mislite o masturbaciji? Odobravate li ju i prihva\u0107ate?<\/strong><\/p>\n – Nemam nikakve statistike, ali mislim da je to sasvim normalna pojava u pubertetu, pa i kasnije, zašto ne. Ona je motivirana normalnim unutarnjim poticajem, sublimacijom poriva koji proizlaze iz potrebe naših gena da se reproduciraju. Seksualni poriv jedan je od najja\u010dih koji nas pokre\u0107u. Da nije tako, vrsta bi izumrla. Zato je i masturbacija prirodna stvar koja u najmanju ruku nikome ne mo\u017ee naštetiti. Seksualne zabrane, pa i celibat, me\u0111utim, tako\u0111er imaju dugu tradiciju u \u010dovje\u010danstvu. Najve\u0107a ograni\u010denja i najte\u017ea iskušenja su tamo gdje su porivi najja\u010di. Nije se moglo ukinuti pi\u0107e i jelo, naravno, jer bi sve skupa zatim prekratko trajalo, ali seksualnosti se ve\u0107 moglo nametati odre\u0111eni okvir. U pravilu, društva koja svojim \u010dlanovima name\u0107u ve\u0107e seksualne restrikcije pokazuju u praksi ve\u0107u agresivnost. Zato tim stvarima treba pristupati otvoreno i tolerantno; naj\u017eeš\u0107i kriti\u010dari druga\u010dijeg seksualnog ponašanja od uobi\u010dajenog naj\u010deš\u0107e i ne razumiju zašto do takvog ponašanja dolazi. Striktne zabrane uzrokuju teške društvene poreme\u0107aje i traume koje mogu uroditi samo nesre\u0107om i u tom smislu su one duboko nemoralne.<\/p>\n – Prethodna tri pitanja namjerno su nepristojna, samo da bismo ukazali na skaredno ponašanje Rimokatoli\u010dke crkve u Hrvatskoj, koja to sebi dopušta stalno i generalno. Povod je najnoviji napad na vas iz tih krugova, uop\u0107en ali i uobi\u010dajen.<\/strong><\/p>\n – Ipak, da prvo uzmem neke pojedince iz Crkve u obranu. Ovako kao s vama, naime, razgovarao sam i s nekim sve\u0107enicima poput fra Ive Markovi\u0107a i fra Marka Oršoli\u0107a, don Ivana Grubiši\u0107a i pokojnog don Luke Vinceti\u0107a. To su ljudi koje duboko cijenim zato što su unato\u010d strogoj organizaciji kojoj pripadaju, uspjeli zadr\u017eati slobodan um i otvorenu dušu. Kod svih njih, naša bliskost nije po\u010divala samo na \u010dinjenici da su posrijedi obrazovani i pametni ljudi, nego zato što sam jasno osje\u0107ao njihovu osnovnu ljudsku dobrotu.<\/p>\n Oni \u017eele razumjeti drugog i druk\u010dijeg od sebe, i nikad ne hitaju s osudama onoga što se sukobljava s njihovim navikama i vjerovanjima. Istina je da su ti ljudi \u010desto potisnuti od glavne struje u crkvenoj hijerarhiji, ali su u javnosti \u010dak prisutniji i utjecajniji od mnogih visokopozicioniranih sve\u0107enika.<\/p>\n Zov zlatnog teleta<\/u><\/p>\n – Spomenuli ste izuzetke, no vrh Crkve i ve\u0107ina njenih \u017eupnika – od Bozani\u0107a do Babai\u0107a – institucionalno predstavljaju vode\u0107i generator nacionalizma, a što je najgora blasfemija.<\/strong><\/p>\n – Istina je da je nacionalizam blasfemi\u010dan, u potpunosti protivan samim osnovama krš\u0107anstva. Istina je da ga promi\u010du i neki od sve\u0107enika u Hrvatskoj. Nikad se nisam libio, kao niti kolege iz nekih drugih nevladinih udruga, prozivati Crkvu zbog nacionalisti\u010dkog poticanja mr\u017enje prema drugima. Zbog toga sam i istaknuo ovih nekoliko izuzetaka me\u0111u sve\u0107enstvom, jer je njihovo krš\u0107anstvo i po meni kao ateistu za svaku pohvalu. Fascinacija politikom, mo\u0107i i bogatstvom, taj zov "zlatnog teleta", dakle, na to bi svatko kome je stalo do krš\u0107anstva trebao upozoriti kao na jednu shizofrenu crtu, kontradikciju s osnovnim poslanjem Crkve. Crkva govori o milosr\u0111u i poštenju, a u isti \u010das zahtijeva, na primjer da joj se u Hrvatskoj vrati imovina koja je oduzeta \u017didovima 1941. godine, dodijeljena Crkvi 1942. i oduzeta joj 1946. godine. A toj Crkvi nije ni na kraj pameti da tu imovinu podijeli kao društveno dobro. O ovom primjeru je pisao Feral i o tome sam ja pisao Bozani\u0107u. Bez odgovora.<\/p>\n – S nadzakonskim pravom po ugovorima Hrvatske i Vatikana, obje strane sve agresivnije gra\u0111anstvu name\u0107u takvo katoli\u010danstvo. Zadire se u škole, vrti\u0107e, bra\u010dne krevete, poduze\u0107a…<\/strong><\/p>\n – Uplitanje u školstvo tako\u0111er \u0107e proizvesti više \u017eestokih ateista nego što bi otpora proizvelo decentno i uvi\u0111avno ograni\u010davanje vjeronauka na one koji to sami \u017eele. Licemjerna je tvrdnja da ogromna ve\u0107ina tako \u017eeli, i da im se time samo omogu\u0107ava njihovo osnovno pravo. Da se umjesto dr\u017eavnih davanja Crkvi temeljem ugovora izme\u0111u Hrvatske i Vatikana uvede tzv. crkveni porez, kao što je slu\u010daj u naprednim zapadnim dr\u017eavama, vidjelo bi se koliko ljudi ipak ne \u017eeli pristati na pla\u0107anje svih potreba Crkve. Mirna srca bih se okladio da bi se broj vjernika tad više nego prepolovio. Ovo sada podsje\u0107a na konkordat, iako nije rije\u010d o tom vidu odnosa. Zanimljivo je da je Austrija imala konkordat što je omogu\u0107ilo Franji Josipu utjecaj na izbor biskupa, pa je tako izabran i Strossmayer. Stara Jugoslavija je preuzela taj model za Sloveniju i Hrvatsku, pa je nadbiskup Anton Bauer na umoru predlo\u017eio kralju Aleksandru dvojicu kandidata za svog nasljednika. Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 je oba kandidata odbio. Bauer se dosjetio jadu te predlo\u017eio jednog mladca koji je bio na Solunskom frontu, pa je tako Aleksandar kona\u010dno prihvatio i odobrio imenovanje – Alojzija Stepinca.<\/p>\n – \u010citavo je vrijeme, dakle, posrijedi nastojanje Crkve da proširi svoju svjetovnu mo\u0107, a to joj se opet protivi poslanju?<\/strong><\/p>\n – To je njezina teška greška, njezina najslabija strana. Tu se ona jako loše snalazi, ali ne odustaje od toga. I to kao institucija koja je ljude spaljivala jer su tvrdili da je Zemlja okrugla i da se okre\u0107e oko Sunca. Bez obzira što \u017divko Kusti\u0107 sada tvrdi kako Crkva ne negira evoluciju, nego ju uklju\u010duje u svoje tuma\u010denje postanka svijeta i \u010dovjeka, \u010dinjenica je da Crkva i te kako negirala evoluciju pa i danas je ne mo\u017ee lako probaviti. Ona je bila ko\u010dnica slobodnoj misli i razvoju, s veoma neugodnim posljedicama po neistomišljenike, a mnogi ljudi iz crkvene hijerarhije nisu izvukli baš puno pouka iz toga do danas. Posebno je problemati\u010dna uloga Crkve u protivljenju kontracepciji, što ima krajnje dramati\u010dne efekte u Ju\u017enoj Americi ili Africi. To \u010dak grani\u010di sa zlo\u010dinom, znamo li kako u nekim zemljama raste broj stanovništva i kako ti ljudi bijedno \u017eive, da ne spominjemo problem AIDS-a. Umjesto da iskoristi svoj utjecaj i pomogne tim nesretnicima u skladu s modernim znanstvenim saznanjima, Crkva i dalje podlije\u017ee starim predrasudama i nastoji pod svaku cijenu što više ljudi podjarmiti u korist svog uskog interesa.<\/p>\n Tre\u0107i put<\/u><\/p>\n – Socijalnu osjetljivost Crkva promovira tek u manipulacijama radništvom, kao u pitanju (ne)rada nedjeljom. Manipulacijama utoliko što sama dr\u017ei posve drugu stališku poziciju…<\/strong><\/p>\n – Da po\u0111emo od nedjelje, \u010dini mi se da je to veoma mistificirano. Politi\u010dari koji \u017eele normalno riješiti taj problem, znali bi suštinu sa\u017eeti u nekoliko re\u010denica. Nezaposleni bi bili sretni da rade subotom i nedjeljom. Naravno, uz pravi\u010dnu naknadu. Ali, ljude se ne mo\u017ee siliti, pod prijetnjom sankcija i otkaza, da rade nedjeljom. To bi dr\u017eava morala biti u stanju regulirati. Mogla bi se nametnuti obaveza ve\u0107eg pla\u0107anja nedjeljom, ili bi se tada mogli uposliti nezaposleni. Nitko ne bi mogao re\u0107i da se ne radi o rješenju za op\u0107u dobrobit. Jedan od ozbiljnih problema s kojim se Hrvatska suo\u010dava je i nekriti\u010dko prihva\u0107anje neoliberalne politike koja zastupa jedan vulgarno darvinisti\u010dki stav, nedavno zorno demonstriran u nastupu "menad\u017eerskog gurua" Jacka Welcha koji propagira moral po kom su radnici potrošna roba. Uz put budi re\u010deno, Jacku Welchu se mora priznati da je nasamario mnoge svoje poklonike i prodao im monade o uspješnosti kakve mo\u017eete vidjeti u svakoj sapunici. Crkva bi to trebala prepoznati i kao svoju moralnu obavezu i svoju šansu: kao mo\u0107na institucija mogla bi iskazati ve\u0107i interes za razvoj društva po kudikamo prihvatljivijim mjerilima, gdje se ne bi sve više ljudi osje\u0107alo isklju\u010denima i marginaliziranim. Ovako se sve svodi na Tu\u0111manovu doktrinu koja se bazira na 200 bogatih obitelji, dok bi drugi trebali \u017eivjeti u nesigurnosti izme\u0111u sve ve\u0107eg iskorištavanja na poslu i gubitka radnog mjesta.<\/p>\n – Tu\u0111manova doktrina tako je i danas na snazi, iako se njega još sasvim rijetko spominje. Vidite li ikakvu nadu za put k socijalnoj dr\u017eavi, ako ve\u0107 poticaj ne daje, recimo, Crkva?<\/strong><\/p>\n – Naro\u010dito je to problem u tranzicijskim zemljama, gdje se svako pozivanje na socijalnu dr\u017eavu povezuje s komunizmom, a koji argument potpuno dezavuira sudionike u raspravi. Tu bi trebalo na\u0107i ono što je Tony Blair nazvao "tre\u0107im putom", stalno te\u017eiti dinami\u010dnoj ravnote\u017ei izme\u0111u slobode poduzetništva i socijalne uklju\u010denosti što ve\u0107eg dijela stanovništva. Sre\u0107a je da \u010dovjek ipak ima mogu\u0107nost u\u010denja, pa su odlasci u krajnosti svaki put nešto manji. Postoji nada da \u0107e nam one pogreške koje su nekad po\u010dinjene, kao što je bila drasti\u010dna uravnilovka u Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata, ili nepravedna rasprodaja društvenog vlasništva u prošlom desetlje\u0107u, ostati na umu za manje pogrešaka ubudu\u0107e.<\/p>\n Druga generacija ljudskih prava<\/u><\/p>\n U "Zlatnom teletu" Iljfa i Petrova, kad Ostap Bender i njegovi \u017eele od Korejka izmamiti milion rubalja što ih je ovaj raznim prevarama stekao, ali se prikriva rade\u0107i kao neprimjetni \u010dinovnik, radi psihološkog rata pošalju mu knjigu "Kapitalisti\u010dki morski psi". Prva re\u010denica, podvu\u010dena plavom olovkom, glasila je: "Sva velika bogatstva nastala su na nepošten na\u010din." To se i kod nas moglo vidjeti, dok su razni šoferi, geodeti i provincijski lije\u010dnici postajali preko no\u0107i bogomdani poduzetnici te milijunaši. To u potpunosti odgovara citiranoj re\u010denici. Iz toga se mo\u017ee izvu\u0107i i zaklju\u010dak o Crkvi koja je tada morala sasvim druk\u010dije reagirati, skrenuti pa\u017enju na kriminalno boga\u0107enje pojedinaca na štetu nebrojenih pripadnika pauperiziranog i obespravljenog radništva.<\/p>\n – Gra\u0111anski odbor za ljudska prava odvaja danas sve više energije i pa\u017enje prema tom problemu. To je ipak dobar znak?<\/strong><\/p>\n – Mi smo se kao organizacija za zaštitu ljudskih prava uglavnom bavili postupcima koje su nam nametali kršitelji tih prava. \u010cesto su nas prozivali da branimo Srbe, no mi nismo išli za nacionalnoš\u0107u ljudi \u010dija su prava narušena, nego za njihovim realnim problemima. Sje\u0107ate se, politi\u010dke stranke vrlo su rijetko o tome govorile. Dra\u017een Budiša nam je 1994. u Zagrebu, na jednom velikom skupu o delo\u017eacijama, otvoreno rekao da se njegov HSLS time ne \u017eeli baviti, jer to bira\u010di ne bi dobro primili. On je to barem iskreno priznao. Ljudi su jako osjetljivi kad im netko stavi ruku u d\u017eep, no time se tada nismo toliko bavili, tom vrstom tzv. druge generacije ljudskih prava, pravom na rad, na socijalnu sigurnost i zdravstveno osiguranje. \u010cini mi se, me\u0111utim, da taj problem u Hrvatskoj postaje sve aktualniji. Barem na verbalnoj razini, uslijed pribli\u017eavanja Europskoj Uniji, me\u0111u vode\u0107im politi\u010darima više nema toliko govora mr\u017enje, \u010dak je sve više izjava za koje smo se donedavno samo nadali da bi ih mogli \u010duti s tih pozicija. Ali, ozbiljan je problem sve ve\u0107a socijalna isklju\u010denost velikog dijela stanovništva, kroz nezaposlenost, siromaštvo, prodor velikih korporacija kojima odgovara što u nas nema tako striktne zaštite zaposlenih. Polovicom lipnja organizirat \u0107emo skup "Tranzicijske zemlje izme\u0111u sje\u0107anja na socijalnu dr\u017eavu i rastu\u0107e socijalne isklju\u010denosti", jer nam se \u010dini da je to problem koji nas sve gore pritiš\u0107e. Moramo ga hitno gurnuti na površinu i tra\u017eiti od politi\u010dkih stranaka da se odrede prema njemu, kao što smo godinama tra\u017eili da se odrede prema ratnim zlo\u010dinima. <\/p>\n