Dinamo nije osvojio Kup Uefe, splitska katedrala nije najstarija na svijetu, Marko Polo nije s Kor\u010dule, ne snimamo loše filmove, nismo predzi\u0111e krš\u0107anstva i stranci nisu pokupovali našu obalu… <\/p>\n
Pi\u0161e: Jurica Pavi\u010di\u0107\/Jutarnji list<\/strong><\/em><\/p>\n Vjerojatno nema naroda koji nije sklon svoju predod\u017ebu svijeta temeljiti na raznim ‘popularnim znanjima’, spletovima predod\u017ebi i tvrdnji za koje \u010dlanovi jedne zajednice vjeruju da su nepobitna istina. U\u0111e li \u010dovjek u bilo koju gostionicu od Arktika do Patagonije, zate\u0107i \u0107e penzionere kako sli\u010dno za\u017eareno raspravljaju o povijesti, sadašnjosti, politici, društvu i susjedima, podupiru\u0107i svoju raspravu o neka op\u0107e znanja oko kojih nema rasprave. Gra\u0111ani Hrvatske nisu po tom ništa bolji i gori od drugih, osim što ih je burna i komplicirana povijest navela budu mo\u017eda malo više mitomani od drugih. <\/p>\n Tako se i naša predod\u017eba nas samih, našeg društva i povijesti temelji na lepezi op\u0107ih ‘istina’ koje se uvijek iznova ponavljaju u kavani i \u010dekaonici, ali bogme i u kolumnistici, analiti\u010dkom novinarstvu, pa i znanosti. Ovaj put, odlu\u010dili smo odabrati petnaest takvih neupitnih ‘istina’ o kojima više ni ne raspravljamo, a koje, kad se malo bolje prou\u010de, najednom baš i ne izgledaju tako kameno neupitnima. Ovih petnaest hrvatskih mitova zasigurno nisu jedini, a dobar dio njih zasigurno dijelimo i s drugim narodima, bli\u017eim i daljim. Ali, kako se ove mistifikacije pre\u010desto ponavljaju, koji je put potrebno prisjetiti na kako staklenim nogama le\u017ee.<\/p>\n 1. HRVATI SU BILI PREDZI\u0110E KRŠ\u0106ANSTVA<\/p>\n Prema ovoj mistifikaciji, Europa bi morala biti zahvalna Hrvatima, jer da oni nisu zaustavili osmanske prodore i obranili se, osmanski mi imperij osvojio Be\u010d, Mletke i Bratislavu. Ova je tvrdnja to\u010dna, ali jedino ako se Hrvatska podrazumijeva u granicama koje je krojio Vojislav Šešelj – dakle, od Virovitice do Karlobaga. Veliki dijelovi današnje Hrvatske, naime, bili su dio osmanskog carstva, nastanjivao ih je znatan dio islamiziranog stanovništva, a nosili su i naziv ‘Turska Hrvatska’ kojim se nazivao i dio današnje zapadne Bosne. U posljednje vrijeme znanost se sve više zanima za knji\u017eevnost na hrvatskom jeziku nastala na tom prostoru, a jedan njezin dio je i ‘Hasanaginica’. U Klisu, Drnišu i drugdje postoje i primjeri islamske arhitekture, me\u0111u kojima je svakako najljepši zapušteni i sjajni Maškovi\u0107a Han u Vrani kod Biograda. Nadalje – u pri\u010du o ‘predzi\u0111u’ ne uklapa se ni Dubrovnik koji je priznavao tursko vrhovništvo i pokroviteljstvo.<\/p>\n 2. MI SMO UVIJEK BILI EUROPA<\/p>\n Rije\u010d je o tvrdnji koja se provla\u010di kroz diskurs politike i humanisti\u010dkih znanosti, a osobito je u\u010destalo izricana u devedesetima. Problem je ove tvrdnje što nije jasno na što se misli kad se veli ‘Europa’. Ukoliko je rije\u010d o kontinentu, onda je ovo tvrdnja banalni turizam, ali tako su Europa i svi balkanski narodi. Ako se Europu shvati kao zajednicu zapadnih, razvijenih naroda koje su sudjelovale u velikim otkri\u0107ima, kolonizaciji, industrijalizaciji i tehnološkim mijenama, onda Hrvatska tu ne pripada, jer je sama bila kolonija, agrarna i tehnološki zaostala, a ozbiljno ju je industrijalizirao tek komunizam.<\/p>\n 3. HRVATSKA JE SPORTSKA VELESILA<\/p>\n Još jedna tvrdnja koje se \u010desto izri\u010de, a njena podvarijanta je i ona o Splitu kao ‘najsportskijem gradu na svitu’. <\/p>\n Za jednu maloljudnu zemlju, Hrvatska doista ima iznimne uspjehe u kolektivnim sportovima s loptom – rukometu, vaterpolu, košarci i u manjoj mjeri nogometu. <\/p>\n Me\u0111utim, kad se pobroji statistika olimpijskih i svjetskih medalja, taj blještavi dojam ipak tamni, a Hrvatska se smješta na ljestvici otprilike ondje gdje i zemlje njezine veli\u010dine, poput Danske, Norveške, Irske, Slova\u010dke. <\/p>\n Veliki uspjesi u sportovima koji su kod nas popularni navode nas da zaboravimo kako u nekim temeljnim, masovnim i popularnim sportovima nemamo baš nikakvih uspjeha. Na primjer, Hrvatska je u cijeloj povijesti osvojila samo dvije olimpijske medalje u atletici, a posljednju 1956.<\/p>\n 4. HRVATI IMAJU JEDNU OD NAJVE\u0106IH DIJASPORA<\/p>\n Rije\u010d je o mistifikaciji koja se osobito raširila devedesetih, kad je jedan dio vladaju\u0107e ideologije implicirao kako su Hrvati iz iseljeništva ‘najpraviji’ Hrvati, s obzirom da nisu zatrovani utjecajem socijalizma. Hrvatska doista ima veliku dijasporu koja se iseljavala u nekoliko valova, od kojih su najve\u0107a dva: po\u010detkom 20. stolje\u0107a nakon filoksere, te šezdesetih i sedamdesetih godina na vrhuncu ‘gastarbajterstva’. Ali, komparacija bi pokazala da hrvatska pri\u010da nije ni po \u010demu izuzetna i da se uglavnom podudara s drugim zemljama ju\u017ene Europe i Mediterana. Velike prekomorske dijaspore imaju i Talijani i Grci, talijanski jug i Turci napu\u010dili su Njema\u010dku u milijunskim brojkama, kao i Portugal ili zemlje Magreba Francusku. Hrvatska po brojnosti svoje emigracije stoga uop\u0107e nije izuzetna.<\/p>\n 5. HRVATI SU NEDUHOVITI<\/p>\n To je jedan od \u010destih klišeja o Hrvatima, a uglavnom se temelji na jezivo neduhovitim zabavnim TV emisijama. Ova konstatacija obi\u010dno ide pod ruku s onom u mnogo duhovitijim Srbima i Bosancima. Zanimljivo je da ova tvrdnja ima i interne podvarijante: tako Dalmatinci smatraju da su neduhoviti Zagrep\u010dani, a manjkav smisao za humor nekad se pripisuje i Istranima. Suprotno ovom stereotipu govore mnoge \u010dinjenice: neke od najslavnijih humoristi\u010dnih serija u povijesti regija dolaze iz Hrvatske, neki dijelovi Hrvatske (recimo Split) imaju dugu i izvanrednu tradiciju satiri\u010dke periodike i novinstva, a ta tradicija dijelom se i danas nastavlja. Dojam o neduhovitim Hrvatima lako opovrgava banalno prisluškivanje u kakvoj šibenskoj ili splitskoj oštariji.<\/p>\n 6. HRVATI SNIMAJU SLABE FILMOVE<\/p>\n Ta tvrdnja toliko je ponavljana u publicistici i kavanskom razgovoru da se uvrije\u017eila kao op\u0107eprihva\u0107ena istina, a obi\u010dno s njom pod ruku ide i tvrdnja da su Srbi i Bosanci mnogo uspješniji ‘filmmakeri’. Protiv ovakve paušalne ocjene, me\u0111utim, govore \u010dinjenice. Hrvatska kinematografija nastala je kasno (sredinom \u010detrdesetih) i po broju filmova je prili\u010dno nevelika. Unato\u010d tomu, do po\u010detka šezdesetih dva su hrvatska filma nominirana za Oscara (Deveti krug i Cesta duga godinu dana), hrvatski redatelji Bauer i Tanhofer snimili su najbolje jugoslavenske filmove pedesetih, a u animaciji smo do ranih sedamdesetih bili velesila. Dojam inferiornosti stje\u010de se poredbom sa bli\u017eim susjedima: doista, u šezdesetima Srbi su imali jednu od najja\u010dih kinematografija Europe, a niz bosanskih filmskih uspjeha u ovom desetlje\u0107u je izniman. Ali, hrvatski film ja\u010di je od ve\u0107ine malih europskih kinematografija.<\/p>\n 7. HRVATSKU RAZDIRU VELIKE KLASNE RAZLIKE<\/p>\n Ovu tvrdnju \u010desto izri\u010du sindikalisti, socijalni komentatori i politi\u010dari koji u trenutku kad je izri\u010du nisu na vlasti. Ta tvrdnja obi\u010dno ide pod ruku s onom o tome kako je u nas upropaštena srednja klasa. Me\u0111utim, imperijska istra\u017eivanja – uklju\u010duju\u0107i nedavno Svjetske banke – opovrgavaju ovu tvrdnju. Relativna stopa siromaštva u Hrvatskoj je manje nego i u nekim razvijenim zemljama. Golema obiteljska bogatstva u nas su rijetka, a krajnje siromaštvo tako\u0111er, premda na\u017ealost postoji. Do socijalizma, Hrvatska je bila ogromnom ve\u0107inom te\u017ea\u010dka zemlja, tako da komunizam i nije mogao uništiti jaku, masovnu srednju klasu. Dapa\u010de, \u010desto se iz vida gubi postojanje ‘socijalisti\u010dke bur\u017eoazije’ – klase in\u017eenjera, lije\u010dnika, pravnika, menad\u017eera i drugih – koja je formira od šezdesetih nadalje i iz koje izlazi glavnina današnje društvene elite.<\/p>\n 8. HRVATI SU JEDAN OD NAJKATOLI\u010cKIJIH NARODA<\/p>\n Po toj tvrdnji, Hrvati su nakon Poljaka najodaniji, najnabo\u017eniji i katolicizmu najprivr\u017eeniji narod u Europi. Kao potvrdu te tvrdnje, navodi se veliki društveni utjecaj koji crkva ima, visok postotak gra\u0111ana koji se deklariraju kao katolici i gotovo stopostotno prakticiranje vjeronauka i crkvenog braka. Spoinju se \u010dak ‘najkatoli\u010dkiji klubovi’ (Vlatko Markovi\u0107), ili ‘najkatoli\u010dkiji narod’ (Z. Vukman). Ipak, sva relevantna sociološka istra\u017eivanja (uklju\u010duju\u0107i i ona sve\u0107enika znanstvenika) pokazuju da to nije to\u010dno, i da je hrvatski katolicizam za razliku od poljskog više smjesa ideološke geste i etnografskog obi\u010daja. Postotak prakti\u010dnih vjernika me\u0111u gra\u0111anima u nas nije osobito visok. Eti\u010dki postulati koje normira vjera slabo su raširena, dominira predeti\u010dki kodeks snala\u017eenja, mita, klijentizma i nepotizma. U ve\u0107ini pitanja (poput abortusa ili šopinga nedjeljom) gra\u0111ani koji se deklariraju kao katolici ne podupiru stav vlastite konfesije. Na koncu, za razliku od Slovenije u kojoj se još od 19. stolje\u0107a politi\u010dke stranke i ideologije jako oslanjaju o katolicizam, hrvatska je strana\u010dka i politi\u010dka povijest posve lai\u010dka, a klju\u010dne politi\u010dke figure poput Star\u010devi\u0107a, Trumbi\u0107a, Ma\u010deka, Tita i Tu\u0111mana bili su ili agnostici ili \u010dak protivnici crkve.<\/p>\n 9. HRVATI SU UVIJEK PROPADALI ZBOG NESLOGE<\/p>\n Ova parahistoriografska floskula nalazila se redovito u ud\u017ebenicima povijesti, i to ne samo nakon 1990., nego i ranije, u komunizmu. Tako se tuma\u010dilo da je nesloga kriva za pad ilirske kraljice Teute, za pogibiju Zvonimira i tisu\u0107ljetnu vlast starih vladara, kao i za nesre\u0107e u drugom svjetskom ratu. ‘Zvonimirov mit’ obi\u010dno je bio na korist vladaju\u0107oj politi\u010dkoj opciji, koja je opoziciju, disidente i one koji su sura\u0111ivali s inozemstvom difamirali kao sija\u010de nesloge. U Hrvatskoj povijesti, me\u0111utim, teško je na\u0107i slu\u010daj da je nacija propala zbog nesloge. Hrvati su samo od 1941. do 1945. vodili gra\u0111anski rat, a i tada je on bio dio mnogo šireg ideološkog konflikta. Upravo obratno, našu politi\u010dku povijest karakteriziraju široki koalicijski pokreti u kojima sudjeluju i nevoljko sura\u0111uju \u010dak i proturje\u010dne ideologije. Tako je star\u010devi\u0107anstvo udru\u017eivalo liberale i klerikalce, u partizanima su nevoljko sura\u0111ivali i komunisti i radi\u0107evci, a u domovinskom ratu vanjska je pogibelj natjerala na suradnju politi\u010dke opcije koje su jedva krile uzajamnu averziju.<\/p>\n 10. MARKO POLO JE PODRIJETLOM S KOR\u010cULE<\/p>\n Premda takvu tvrdnju izri\u010du svi turisti\u010dki vodi\u010di, bedekeri, a u Kor\u010duli se mo\u017ee vidjeti i navodna putnikova ku\u0107a, teorija po kojoj je Marco Polo Kor\u010dulanin stoji na staklenim nogama i za nju nema ozbiljnog povijesnog uporišta. <\/p>\n Marco Polo naprosto je lokalni mleta\u010dki oblik imena Marko Pavao, a putnikova veza s obitelji (De)Polo ne mo\u017ee se potvrditi, me\u0111u ostalim i zato jer u to vrijeme na isto\u010dnom Jadranu nema prezimena. <\/p>\n Tvrdnju da je Marko Polo Kor\u010dulanin historiografija izvan naših granica uglavnom nije prihvatila, a ponegdje je \u010dak i predmet izrugivanja, me\u0111u ostalim i u Wikipediji.<\/p>\n 11. SPLITSKA KATEDRALA JE NAJSTARIJA NA SVIJETU<\/p>\n Zgrada u kojoj se nalazi splitska katedrala doista je jako stara – sagra\u0111ena je u 4. stolje\u0107u kad i Dioklecijanova pala\u010da. Ali, tu postoji jedan problem: ona uop\u0107e nije sagra\u0111ena kao katedrala, nego kao carev mauzolej, a katedralom je postala kasnije.<\/p>\n 12. HRVATSKA JE OBALA NETAKNUTA<\/p>\n Hrvatska je obala doista manje izgra\u0111ena i manje eksploatirana od obala europskog sjeverozapadnog Mediterana – recimo, talijanske i španjolske. Me\u0111utim, to mo\u017eemo zahvaliti prije malom stanovništvu i slabim komunikacijama nego svijesti o prostoru. Tamo gdje god je, naime, obala bila blizu velikih centara, dobro povezana i dostupna, ona je ekstremno unaka\u017eena, \u010dega su najbolji primjeri šire splitsko podru\u010dje, zadarsko primorje, jugozapadna Istra i neki sjeverni otoci. Veliki dijelovi Jadrana još su uvijek sre\u0107om fizi\u010dki nedostupni i zaba\u010deni – ono preostalo, u prili\u010dnoj je mjeri upropašteno.<\/p>\n 13. STRANCI SU POKUPOVALI NAŠU OBALU<\/p>\n Dok velika gra\u0111ana prihva\u0107a kao potpuno samorazumljivu \u010dinjenicu da su stranci vlasnici ve\u0107ina hrvatskih banaka, telekomunikacija ili novina, zamisao da bi stranci mogli pokupovati obalnu liniju ili otoke kod naših gra\u0111ana izaziva u\u017eas. Taj u\u017eas dijelom je razumljivo uzrokovan skokom cijena nekretnina koje su za stanovnike priobalja postale nedose\u017ene. Ali, stvarni broj stranaca koji su pokupovali ku\u0107e na Jadranu ipak je u neskladu s dijaboli\u010dkim proporcijama koje ovaj proces ima u svijesti javnosti. Za razliku od Baleara, dijelova obalne Španjolske ili \u010dak Toskane, stranci na Jadranu još uvijek ne \u010dine znatan dio stanovništva i daleko su od toga da tvore zatvorene zemlja\u010dke enklave. Jadran još uvijek dominantno ‘okupiraju’ tisu\u0107e doma\u0107ih iznajmljiva\u010da i vikendaša, a ne stranci.<\/p>\n 14. HRVATSKA IMA POVIJESNE PRIJATELJE I NEPRIJATELJE<\/p>\n Prema ovoj predrasudi, Njema\u010dka i Austrija trajni su hrvatski prijatelji, dok su tzv. ‘versajske sile’ (Francuska, Britanija) uvijek protiv Hrvatske, a skloni Srbiji. Isto va\u017ei i za Rusiju. Me\u0111utim, na duljoj povijesnoj sekvenci ovaj stereotip baš i ne dr\u017ei vodu. Zrinski i Frankopan pomo\u0107 su od Austrijanaca tra\u017eili upravo od Francuza. Star\u010devi\u0107 je kao ideolog bio izrazito protunjema\u010dki, zbog \u010dega su ustaše i odustali od objavljivanja njegovih sabranih spisa. \u010cak i u suvremenoj povijesti, politika Britanije i Francuske prema bivšoj Jugoslaviji korjenito se mijenjala, a ‘versajski saveznik’ Srbije London predano je sudjelovao u NATO-ovom napadu na nju 1999.<\/p>\n 15. DINAMO JE, ZAPRAVO, OSVOJIO KUP UEFE<\/p>\n NK Dinamo doista je jedini hrvatski nogometni klub koji je osvojio jedan europski nogometni trofej. Godine 1967. osvojio je Kup velesajamskih gradova. U tom su se kupu natjecale uglavnom mom\u010dadi iz gradova u kojima su se odr\u017eavali sajmovi (kao velesajam u Zagrebu). Hajduk, Crvena zvezda i Partizan (koji su zajedno s Dinamom \u010dinili takozvanu veliku \u010detvorku jugoslavenskog nogometa) nikad se nisu natjecali u tom kupu. Od 1871. godine to je kup natjecanje bitno promijenjeno, a u njemu od tada sudjeluju oni klubovi koji u nacionalnim prvenstvima osvoje drugo, tre\u0107e ili \u010detvrto mjesto. Na internetskim stranicama Europske nogometne federacije Dinamo se, naravno, ne spominje kao osvaja\u010d Kupa Uefa.<\/p>\n