H-alter prenosi intervju sa Johnom Zerzanom i Derrickom Jensenom, vode\u0107im misliocima anticivilizacijske struje unutar anarhizma<\/p>\n
Pi\u0161e: Modesto Anarcho\/H-alter<\/strong><\/em><\/p>\n Jensen:<\/strong> ‘Jako je va\u017eno imati vremena za promišljanje. Poput krave, pojedeš nešto, onda to probaviš nekako, onda to povratiš pa opet malo pro\u017eva\u010deš i opet pošalješ dolje i još malo probavljaš…’<\/p>\n John Zerzan i Derrick Jensen, vode\u0107i mislioci anticivilizacijske struje unutar anarhizma, smatraju da je industrijsko društvo neodr\u017eivo i da su ljudi mnogo bolje \u017eivjeli u lova\u010dko-skuplja\u010dkim zajednicama, prije gradova, poljoprivrede i tehologije. Jensen je nedavno objavio knjigu ‘End Game’ u dva nastavka, a Zerzan sprema objavu knjige ‘Twiglight of the Machines’. Za ‘Modesto Anarcho #3’ razgovarali su o tome kako industrijska kultura i suvremena civilizacija uzrokuju mentalne bolesti i seksualno zlostavljanje. Pa neka po\u010dne posredovano otu\u0111enje simboli\u010dke misli… <\/p>\n Modesto Anarcho: Kako je civilizacija povezana sa mentalnim bolestima u modernom društvu?<\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> Durkheim je još u 19. stolje\u0107u spoznao da civilizacija i gradovi jako pove\u0107avaju samoubojstva i ludost. Vezu je lako uvidjeti, kao i vezu izme\u0111u globalnog zatopljenja i industrijalizacije: svi smo ošte\u0107eni, sve više i više, i sve vidljivije. Tko nema bliske prijatelje koji pate od ozbiljne depresije, od anksioznosti, koji su ozbiljno razmišljali o samoubojstvu? Domesticirani \u017eivot je neplodan i opustošuju\u0107i, što se o\u010dituje na mnoge na\u010dine. Freud je u Civilization and its Discontents još prije 75 godina predvidio da što \u0107e biti više civilizacije, biti \u0107e više i neuroza. Domestikacija, sine qua non civilizacije, rana je koja osaka\u0107uje. Mi smo domesticirani isto kao što je konj slomljen, naša instinktivna sloboda je osaka\u0107ena. Freud je rekao da je civilizacija nemogu\u0107a bez da ljudi napuste eros i slobodu u zamjenu za rad i simboli\u010dnu kulturu.<\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Ukratko, civilizacija nas izlu\u0111uje. Mo\u017eemo razgovarati o tome na mnogo razina, po\u010devši od one da ve\u0107ina ljudi provode ve\u0107inu svojih sati rade\u0107i stvari koje ne \u017eele raditi. Nismo evoluirali u malim izoliranim nuklearnim obiteljima i gradovima, ve\u0107 smo oduvijek \u017eivjeli kao \u010dlanovi plemena, klanova, i sela. Sadašnji socijalni poredak nas \u010dini ludima. Razina traume i zlostavljanja u ovoj kulturi tako\u0111er. Oko 25 posto \u017eena su tijekom \u017eivota silovane, a daljnih 19 posto se odupre pokušajima silovanja. Zna\u010di da je gotovo polovica \u017eena seksualno zlostavljana, a ve\u0107ina zlostavlja\u010da dolazi iz redova onih koji se prave da ih vole, to su njihovi o\u010devi, bra\u0107a, stri\u010deva. Tako izdano povjerenje je ogromno. Ne govorim samo o \u017eenama. Muškarci su o\u010dito ludi kada to rade, a i oni su izlu\u0111eni.<\/p>\n Johnny Livingston je u svojoj knjizi The Fallacy of Wildlife Conservation, napisao da nas gradovi izlu\u0111uju. Mnogi ka\u017eu da su ljudi stvarno nasilni, ali ako bi se bilo kojeg drugog sisavca upakiralo toliko sku\u010deno krv bi tekla ulicama svake no\u0107i. Kada negdje letim, uvijek mislim:Bo\u017ee, kad bismo zapeli ovdje na pisti, zapakirani u avionu, koliko bi nam trebalo dok se po\u010dnemo klati?<\/p>\n Mnogi ka\u017eu da gradovi preoptere\u0107uju osjetila, ali Livingston tvrdi druga\u010dije. Pogledajte koliko podra\u017eaja koje trenutno dobivate dolazi direktno od ne-ljudskog elementa, a koliko je posredovano ili potje\u010de od ljudi. Evoluirali smo sa svim tim osjetilnim podra\u017eajima, koje sada nemamo. Patimo od osjetilne uskra\u0107enoti. Što se doga\u0111a ako si u komori odjeka? Ka\u017eemo nešto i to nam se odbija natrag. Što se doga\u0111a \u010dovjeku koji je u komori zakinutih podra\u017eaja? Po\u010dinje halucinirati. Livingston ka\u017ee da je sva naša ideologija haluciniranje. Ludo je da se svijet ubija, a da je ova kultura stvar o kojoj nema pregovora, kao kada Cheney ka\u017ee: Ameri\u010dki na\u010din \u017eivot nije tema za pregovaranje. <\/p>\n Civilizacija doista ubija planet. Zaštitite svoju zemlju, ne mo\u017eete se seksati bez nje moj je novi slogan, jer bez zemlje ništa nemamo.<\/p>\n I škole izlu\u0111uju. Prava svrha škole nije u tome da u\u010denici dobiju informacije, nego da sve navikne da budu promatra\u010di u drami i da \u017eele ne \u017eivjeti. <\/p>\n R. D. Laing je govorio o dinamici koju odr\u017eavaju nasilne obitelji kako bi mogle opstati. Postoje tri pravila za disfunkcionalne kulture. Pravilo A1. je nemoj. Pravilo A.2 je pravilo A.1 ne postoji, a pravilo A.3 je nikada ne raspravljati o postojanju pravila A, A.1, ili A.2. Poanta je da je to izlu\u0111uju\u0107e u nasilnim obiteljima, ali i u širem društvu. Sve u dinamici nasilja podešeno je zaštiti zlostavlja\u010da što tako\u0111er izlu\u0111uje. <\/p>\n Evo još jednog malog, ali strašnog primjera. Upravo pišem knjigu koja se bavi bavi time kako u svakoj odr\u017eivoj kulturi otpad mora pomo\u0107i zemljanoj bazi. Ali, u slu\u010daju npr. omota za \u010dokoladice, nitko ne zna kako se razgra\u0111uju polimeri u tim omotima. Nitko se nije potrudio da sazna! <\/p>\n Ili, u SAD-u postoji dva milijuna brana, što je prili\u010dno opsesivno. Šezdeset tisu\u0107a brana preko trinaest stopa visokih, i sedamdeset tisu\u0107a preko šest i pol stopa. Sve te brane moraju imati izvještaj, koji govori što \u0107e se dogoditi sa gradovima i mostovima i svime ostalim, ako brana popusti, zato što \u0107e naravno svaka jednog dana popustiti. Pogodite koliko je studija napravljeno da se vidi utjecaj katastrofe s branom na riblja staništa? Nula. Ova kultura mijenja planet i sve u vezi nje je poreme\u0107eno. <\/p>\n Modesto Anarcho: Na koje je na\u010dine pove\u0107ana koli\u010dina vremena koje ljudi provode na poslu pridonijela u\u010destalosti mentalnih bolesti? <\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> Što je kultura više simboli\u010dna, više je posla u društvu. Marshall Sahlins je to istaknuo. U SAD-u danas oboje roditelja rade. Zahvaljuju\u0107i kompjuterizaciji ritam posla je br\u017ei, tako da su se umor i stres jako pove\u0107ali. To nas vra\u0107a po\u010decima sistema tvornica\/ industrijalizacije, kada je zna\u010dajan faktor bilo zadr\u017eavanje proizvo\u0111a\u010da mnogo sati: da bi se otupilo stalne pobune na selu, suzbilo ga.. Kada ljudi imaju malo vremena ili energije, manje je vjerojatno da \u0107e se buniti. Ta \u010dinjenica je promakla Marxu.<\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Joseph Campbell je rekao nešto što su ljudi prije razumjeli, da je preduvjet za duhovni \u017eivot dokolica. Dio razloga zašto sam danas tako sretan je što sam proveo dobar dio svojih dvadesetih na jedan na\u010din uzemljuju\u0107i se, ili na drugi na\u010din re\u010deno ne rade\u0107i ništa. Sjedio sam kraj rijeke, vrlo siromašan, a i vrlo bolestan tako da nisam mogao ništa raditi (bolovao sam od Crohnove bolesti). To mi je pomoglo da poništim u\u010dinke školovanja, da se nau\u010dim razmišljati i osje\u0107ati. Apsolutno nam je potrebna takva vrsta dokolice koja omogu\u0107uje da nau\u010dimo osje\u0107ati.<\/p>\n Ne znam kako pre\u017eivljavaju ljudi koji rade uobi\u010dajene poslove. Svi smo \u010duli strašnu frazu: Hvala Bogu da je petak!, kojom kao da se \u017eeli re\u0107i: Hvala Bogu da je još jedan tjedan moga dragocjenog \u017eivota nestao! <\/p>\n Nekad sam predavao na sveu\u010dilištu, ali samo jedan semestar. Da sam imao dva semestra predavao bih prvi semestar o slobodi, a drugi o odgovornosti. Ako sloboda postoji bez odgovornosti, to je samo nezrelost, a ako odgovornost postoji bez slobode, ropstvo. Ljudi moraju imati oboje. Ja sam krenuo u nekom smjeru kada mi je prijetelj rekao, Znaš, imaš toliko talenata, ne koristiš ih kako bi pomogao svemiru, pomogao zajednici, a ako su ti dani darovi a ne odu\u017eiš se svemiru za njih, ne vrijediš ništa. \u010cak i danas još uvijek imam mnogo dokolice, ali pokušavam biti od koristi zemlji na kojoj \u017eivim i zajednici ljudi koje volim. Moj rad ne slu\u017ei Exxon Mobileu. Zapitajte se: Koji su vaši darovi i kako ih mo\u017eete najbolje iskoristiti da poslu\u017ee vašoj zajednici, te tko je ta zajednica? Je li to Chevron? Ili IBM, ili Monsanto? Kome tvoj \u017eivot zapravo slu\u017ei?<\/p>\n Kada nemaš vremena, neimanje vremena te izlu\u0111uje. Jako je va\u017eno imati vremena za promišljanje. Obo\u017eavam to. Poput krave, pojedeš nešto, onda to probaviš nekako, onda to povratiš pa opet malo pro\u017eva\u010deš i opet pošalješ dolje i još malo probavljaš. Kada sam prije nekoliko godina intervjuirao Vine Deloria, pitao sam ga iz uro\u0111eni\u010dke perspektive, što je smisao \u017eivota, a on je odgovorio zrelost, cilj je sazrijeti. Jedan od naših zadataka je shvatiti svoju ulogu u ovoj divnoj simfoniji \u017eivota i odigrati ju, sasvim druga\u010dije nego ono što bismo navodno trebali posti\u0107i u industrijskoj kulturi, gdje je sve po kalupu, gdje bi sve trebalo biti standardizirano.<\/p>\n Jako me ljuti kada mi ljudi pišu i ka\u017eu, znaš, tvoje knjige su sjajne i napisao si sve što si trebao, a sada bi trebao biti organizator kao ja! To je uvreda na više razina, opet ona stvar sa kalupom za kekse, da bih trebao biti poput njih, što je ludo. Ti imaš druga\u010dije darove nego ja, i bilo bi ludo da te pokušam oblikovati da budeš sli\u010dan meni. A opet, to naša kultura stalno radi, djelomi\u010dno zato što ju razli\u010ditost toliko plaši. <\/p>\n Modesto Anarcho: Kakva je veza civilizacija\/industrijske kulture sa seksualnim nasiljem i zlostavljanjem? <\/em><\/p>\n John Zerzan: Civilizacija uvodi sistemati\u010dnu objektivizaciju \u017eene što dovodi do sistemati\u010dnog nasilja nad \u017eenama. Zato mislim da su civilizacija i patrijarhat ugrubo identi\u010dni.<\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Dio problema je u tome što se ova kultura temelji na utilitarizmu. Sjajna je re\u010denica kanadskog drvosje\u010de: Kada pogledam stabla, vidim nov\u010danice. Ako gledaš drvo i vidiš dolare, ponašat \u0107eš se druga\u010dije prema njemu nego ako, kada gledaš drvo, i vidiš drvo. Isto vrijedi za \u017eene. Ako gledam \u017eene, a vidim otvore, ponašat \u0107u se druga\u010dije prema njima nego ako, kada gledam neku odre\u0111enu \u017eenu, vidim upravo nju.<\/p>\n Ako je kultura temeljena na do\u017eivljaju drugih na osnovi toga kako ih mo\u017eeš iskoristiti, naravno da \u0107eš ih zlostavljati. Uz to zlostavlja\u010di gotovo nikada ne prestanu dobrovoljno jer imaju koristi od onoga što rade. <\/p>\n Još jedan na\u010din kako ova kultura pridonosi zlostavljanju – sjebe ljude zlostavljaju\u0107i njih same prvo. Ako si zlostavljan kao dijete, lako \u0107eš završiti tako da do\u017eivljavaš druge kao zastrašuju\u0107e, pa ih moraš kontrolirati. <\/p>\n Jednoj se \u017eeni jako svi\u0111ao moj rad. Me\u0111utim, kada je pro\u010ditala Jezik stariji od rije\u010di (A Language Older Than Words), pomislila je da je ludo govoriti o slušanju prirode. \u010cak i najotvoreniji zapadnjak gleda na slušanje prirode kao na metaforu što je osnovna razlika izme\u0111u zapadnja\u010dkog i uro\u0111eni\u010dkog na\u010dina postojanja. Ludo je prekinuti svaku komunikaciju. <\/p>\n Modesto Anarcho: Imaju li lova\u010dko-skuplja\u010dke zajednice povijest mentalnih problema ili seksualnih zlostavljanja? Kako takve grupe rješavaju društvene probleme?<\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> U manje posredovanom, manje umjetnom \u017eivotu-svijetu, ima mnogo manje emocionalnih bolesti. Društvo licem-u-lice (društvo skupina) je temeljeno na izravnoj odgovornosti za rješavanje problema, suprotno nego kod društva mase. Uvidio sam to u petnaest godina \u017eivota u stambenoj zajednici. Ako je netko nešto izvodio, bilo je lakše na neposredan na\u010din riješiti to. Mnogo zdravije nego ute\u0107i se nekom vanjskom autoritetu. <\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Morris Berman je pisao o tome kako je jedan od na\u010dina rješavanja konflikta me\u0111u lovcima skuplja\u010dima, bio jednostavno oti\u0107i i okupiti drugu grupu. O\u010dito uro\u0111enici nisu uništili planet. Što se ti\u010de seksualnog zlostavljanja, u nekim uro\u0111eni\u010dkim kulturama prema \u017eenama se odnosilo jako loše, u drugima jako dobro. Ne mo\u017ee se re\u0107i uop\u0107eno, da me\u0111u svim lovcima skuplja\u010dima zlostavljanje nije postojalo. Istovremeno mo\u017eemo re\u0107i da u mnogim uro\u0111eni\u010dkim kulturama (a uro\u0111enici i lovci skuplja\u010di nisu nu\u017eno ista stvar) seksualno zlostavljanje nije bilo prisutno. <\/p>\n Ako je postojala i jedna kultura koja nije poznavala seksualno zlostavljanje, zna\u010di da je to ljudska mogu\u0107nost i mo\u017eemo tome te\u017eiti i ispitati karakteristike te kulture. Ponekad me ljudi optu\u017euju za pametovanje o plemenitom divljaku, ali ja se oslanjam na zapise ljudi toga vremena. Prepoznajem da su neke uro\u0111eni\u010dke kulture bile vrlo okrutne, ali naravno njihova okrutnost nije ništa u usporedbi s ovom kulturom. <\/p>\n Modesto Anarcho: Mo\u017ee li povratak divljini biti prakti\u010dan na\u010din za lije\u010denje mentalnih trauma?<\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> Povratak divljini ili ponovno povezivanje sa planetom Zemlja je vrlo teško u sadašnjem kontekstu i ne postoji univerzalni lijek za sve. Ali, mislim da to jest neophodno za naše ozdravljenje jer nas zbli\u017eava i sa samim sobom. Suprotan odnos bio je proizvod domestikacije i civilizacije. <\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Izvrsno pitanje na koje ne znam odgovor. Siguran sam da bi to stvarno pomoglo, ali zabrinut sam da bi to za mnoge bilo kratkotrajno rješenje jer je rad na izlje\u010denju od traume vrlo te\u017eak i bolan, i ne postoje pre\u010dice. Mnogo ljudi sa ozbiljnim problemima mjesec dana idu na terapiju, ka\u017eu Izlije\u010den sam i zatim se vrate starim obrascima. Ili zarone u New Age, sudjeluju u nekoliko rituala, i zaklju\u010de: Oh, izlije\u010den sam. Mogu zamisliti da ljudi koriste povratak divljini kako bi izbjegli stvarni posao. Uvi\u0111aš li što \u017eelim re\u0107i? <\/p>\n Modesto Anarcho: Uglavnom, bijeg umjesto konfrontacije.<\/em><\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Hvala, tako je. <\/p>\n Modesto Anarcho: Mo\u017ee li militantan otpor silama koje kontroliraju naše \u017eivote pomo\u0107i izlije\u010diti mentalne traume?<\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> Film Razbijanje kletve izra\u017eava ideju svojim naslovom: razbijanje kletve uvjetovanja te slabljenje bespomo\u0107nosti po\u010dinje otporom. Taj proboj je terapeutski. Sve je samo ne zdravo biti podjarmljen, jer je to osnovna degradacija koja mora biti prevazi\u0111ena.<\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Mogao bi. Sramim se jer sam u knjizi Jezik stariji od rije\u010di napisao da ukoliko uzvratiš, riskiraš da postaneš isti kao oni. Sada mislim da ako ne uzvratiš, riskiraš daljnje robovanje, a promišljanje je samo dio procesa. Jako me razljutilo kada sam \u010duo nekog pacifista, Radim za mir i društvenu pravdu cijepaju\u0107i drva i nose\u0107i vlastitu vodu. To je jebeni narcizam i glupost: Da, radit \u0107u na malom dragocjenom sebi, ali ne\u0107u ništa ve\u0107e u\u010diniti. Moj prijatelj bio je u Earth First! u ranim osamdesetima, ali je otišao ranih devdesetih. Kada se on uklju\u010dio bilo je puno ljudi koje je razljutilo uništavanje šuma, a kada je odlazio bilo je puno ljudi koji su bili jako ljuti, pa su usmjerili tu ljutnju na pitanje šuma. <\/p>\n Jedan otac mi je pisao uzrujan zato što je njegov sin \u010ditao moje knjige i htio raznijeti branu. Odgovorio sam mu: Ja ne \u017eelim da tvoj sin raznese branu zato što Jensen tako ka\u017ee. \u017delim da sam analizira, i ako ga analiza odvede do toga, super, a ako ga odvede do ne\u010dega drugoga, opet super… Stati na vlastite noge i oduprijeti se bilo kojim sredstvima jest u\u017easno osloba\u0111aju\u0107e, ali militantan otpor ipak nije sam po sebi dovoljan za zna\u010dajno zacjeljenju. On je, uz spomenutu dokolicu, va\u017ean, ali tako\u0111er uz postojanje zajednice koja pru\u017ea podršku i unutar koje mo\u017eeš razgovarati o svakoj svojoj traumi. <\/p>\n Izlazio sam sa nekoliko \u017eena koje su me smatrale najugodnijim momkom kojeg su ikad upoznale i najmanje patrijarhalnim. Sve je bilo sjajno, ali kada bismo zapo\u010deli vezu, sva ljutnja koju su ikad osje\u0107ale prema muškarcima bi izašla van i projicirala se na mene zato što sam bio toliko neopasan. Klasi\u010dna je stvar, da odrasli koji su pre\u017eivjeli zlostavljanje u djetinjstvu na kraju mrze pasivne promatra\u010de više nego po\u010dinitelje. Pasivan promatra\u010d je siguran. Kada netko uzvrati napad, va\u017eno je da pa\u017eljivo odredi metu.<\/p>\n Modesto Anarcho: Smatrate li da postoje sli\u010dnosti izme\u0111u trenda poreme\u0107aja pa\u017enje (ADD\/ADHD) u devedesetima i bipolarnog poreme\u0107aja u ovom desetlje\u0107u? <\/em><\/p>\n John Zerzan:<\/strong> Ne znam, ali uo\u010dljiva ogromna porast u\u010destalosti autizma je stvarna i uznemiruju\u0107a. Mo\u017eda je došlo do prerevnog medikaliziranja mnogih fenomena u ponašanju, ali porast patnje je nedvojben i doga\u0111a se u sve ranijim godinima. Klima bolesti je uo\u010dljiva, što bar pokazuje da nas nisu pretvorili u zombije – da jesu, ne bismo osje\u0107ali toliko boli, zar ne? Vrlo loša pogodba, ako se pogledaju okolnosti. <\/p>\n Derrick Jensen:<\/strong> Prije dva dana sam razgovarao s mamom. Upravo je bila pro\u010ditala knjigu o upotrebi toksi\u010dnog otpada kao gnojiva. Rekla mi je da je uvijek mislila da je poreme\u0107aj pa\u017enje moda i da je problem o tome što su djeca natjerana u u\u010dionice. Zatim je dodala: Ali, plivamo u takvom toksi\u010dnom gulašu, da je mogu\u0107e da to utje\u010de na ljude. Tko zna što sve te doze toksi\u010dnog otpada u našoj krvi \u010dine našoj psihi? Znamo da pesticidi mogu u\u010diniti djecu glupima, razvojno gledaju\u0107i uništiti im mozak. <\/p>\n Ne protivim se pomo\u0107i kemije u rješavanju problema, ali u\u017easno je da se djeca u masivnim pokusima drogiraju, što farmaceutskim kompanijama donosi ogromne novce, a mamica, tatica i u\u010diteljica ne moraju se baviti djetetom. Umjesto toga ih nadrogiraju. Za to nema nikakve isprike. <\/p>\n Prevela: Marina Kelava<\/p>\n
Zerzan:<\/strong> ‘Zahvaljuju\u0107i kompjuterizaciji ritam posla danas je br\u017ei, a umor i stres su se jako pove\u0107ali. To nas vra\u0107a po\u010decima industrijalizacije, kada se duga\u010dak radni dan koristio kao oru\u017eje protiv pobune. Kad ljudi imaju malo vremena ili energije, manje je vjerojatno da \u0107e se buniti.’ <\/p>\n