Društvena depresija, za razliku od pojedina\u010dne, nije stanje duha nego direktna posljedica vrlo konkretnih \u010dinjenica koje obilje\u017eavaju odre\u0111eno vrijeme.<\/p>\n
Pi\u0161e: Vlastimir Mijovi\u0107\/Oslobo\u0111enje<\/strong><\/em><\/p>\n Stoga, kad znamo \u010dime je ovaj naš trenutak obilje\u017een, odmah mo\u017eemo povu\u0107i i nepogrešivu analogiju sa raspolo\u017eenjem koje mora da obuzima one koji taj trenutak \u017eive. U \u010demu \u0107emo biti nego u dubokoj depresiji ako vidimo da za pola radno aktivnog stanovništva nema posla, ako ni oni koji rade ne mogu od toga solidno da \u017eive, ako vidimo da smo dr\u017eava samo zato što se i to dr\u017eavom zove, ako su pravda i tolerancija samo ideali koji se ne dosti\u017eu niti se \u010dini da \u0107e ikada biti dosegnuti…<\/p>\n Da dalje ne nabrajam, samo loše obaviješten \u010dovjek u današnjoj Bosni i Hercegovini mo\u017ee biti u stanju boljem od duboke depresije. Istine s kojim se svakodnevno sudaramo i \u010delik bi rastopile, a kamoli da bezna\u0111em i pesimizmom ne bi ojadile ionako skrušenog, ratom i pora\u0107em skrhanog Bosanca i Hercegovca.<\/p>\n Vidimo to i osje\u0107amo na svakom koraku, u svakom trenutku, pa nam ni rezultat jednog telefonsko-televizijskog glasanja (u Had\u017eifejzovi\u0107evom "Centralnom dnevniku") nje nikakav dokaz više, nego jednostavno još jedna u nizu ilustracija lošeg stanja duha u današnjem bh. društvu. U toj je emisiji, naime, ve\u0107ina glasa\u010da prevagnula na prvu od dvije ponu\u0111ene varijante: da li biste, da se ponovo vratimo u april 1992, otišli ili ostali u BiH?<\/p>\n Ve\u0107ina je, dakle, kazala da bi se odlu\u010dila za odlazak, u što ne moramo odmah povjerovati niti to na bilo kakav na\u010din provjeravati. Ništa što je bilo, vratiti se ne mo\u017ee, pa ni taj hudi aprilski trenutak. Stoga se poruka tv-glasa\u010da jedino mo\u017ee tuma\u010diti kao, u stvari, njihova ocjena stanja u kojem se zemlja nalazi. A ono je bez sumnje takvo da u ljudima nepogrešivo izaziva i pothranjuje pesimizam, depresiju i \u017eelju da naprosto negdje nestanu, pa makar i tamo, u tu\u0111ini, gdje su onog aprila i još mnogih ratnih i poratnih aprila nestale ve\u0107 stotine hiljada naših komšija, sugra\u0111ana, bra\u0107e i sestara.<\/p>\n Tamo nas, me\u0111utim, više ne \u017eele i ne primaju, nasisali su se ve\u0107 dovoljno svje\u017ee balkanske krvi, a ne poma\u017ee nam ni dje\u010dije naivno pokrivanje glave jorganom. I ispod jorgana opet vidimo gdje smo i šta smo.<\/p>\n Htjeli ne htjeli, moramo se trezveno i odgovorno suo\u010diti s \u010dinjenicom da smo na dnu mra\u010dne rupe. Moramo tako\u0111e znati kako smo i zašto u nju dospjeli.<\/p>\n Jedna gospo\u0111a lako je to i jasno formulisala u Senadovoj emisiji, lociraju\u0107i krivicu na polovicu ljudi prisutnih u sali iz koje je CD u subotu emitovan. Mislila je pritom na desetine sadašnjih i bivših visokih funkcionera koji su se, \u010dast izuzecima, postrojili u prvim redovima Uniticove dvorane.<\/p>\n S doti\u010dnom gospo\u0111om nije se nimalo teško slo\u017eiti. Problem vo\u0111stva jedan je od klju\u010dnih u današnjoj bh. dr\u017eavi i društvu. Vlast je daleko ispod visine zadatka koji se pred njom nalazi. S boljim, sposobnijim i kreativnijim vo\u0111ama iz ovog bi crnila bar polako prelazili makar u sivilo, ru\u017ei\u010dasto i da ne pominjemo. No, stvar nije baš samo u tome, niti treba da se zavaravamo kako je naš problem baš tako jednostavan. Nije nas zatrpala samo jedna lavina; zasulo nas je sa svih strana.<\/p>\n Agresija i rat gurnuli su nas u crnu zemlju. No, još pokoji ašov, ba\u010den s drugih strana, gurnuo nas je još dublje. Prvo, razoren je društveno-ekonomski sistem u kojem smo do tada \u017eivjeli. Drugo, ušli smo u fazu u kojoj trebamo nau\u010diti da igramo po pravilima po kojim razvijeni svijet odavno igra, \u010dime smo odmah ba\u010deni u ulogu autsajdera. Tre\u0107e, našli smo se u raljama galopiraju\u0107e politi\u010dko-ekonomske globalizacije u kojoj ja\u010di postaju još ja\u010di, a slabiji sve slabiji, pogotovo mi i nama sli\u010dni.<\/p>\n Za izlaz iz ove situacije potrebno je divovsko, a ne samo dobro vo\u0111stvo. Potrebno je vizionarstvo i strateška snaga. Zato i ne boli previše spoznaja da mi to sada nemamo. Pe\u010de, u stvari, saznanje da mi nemamo ni naznake da se u tom pravcu nešto dešava. Mi danas nemamo nikakvu ni viziju ni strategiju, \u010dak ni konzistentan spisak lijepih \u017eelja kojim bismo se mogli bar zalagivati i uljuljkavati.<\/p>\n To je naš klju\u010dni problem! Nije to, dakle, STANJE u kom se nalazimo, nego TREND s kojim \u017eivimo, trend kojem je nizbrdica najvjernija metafora. Svakoga dana u svakom pogledu nama je sve gore. Pa i u onom u \u010demu smo napredovali, a i toga ipak ima, nevolja je što je i to moglo i moralo biti bolje.<\/p>\n Ekonomisti za ovakvo preduze\u0107e odmah znaju neumoljivi epilog: bankrot i ste\u010daj. Pisci to nazivaju "hronikom najavljene smrti". Mandrknu\u0107emo, samo ne znamo kad!<\/p>\n I ništa. Nema onog "bi\u0107e bolje" ili "ne mo\u017ee ni ovako dovijeka". Nigdje ni\u010deg osim puste nade da se ne\u0107e desiti ono što se o\u010digledno i nezaustavljivo dešava. Jedina nada u stvari nam ostaje sama nada, koja doduše umire posljednja, ali s o\u010ditom mogu\u0107noš\u0107u da i ona jednom zamre.<\/p>\n Sve je dakle protiv nas. Mo\u017eda smo ve\u0107 i mi sami protiv sebe? Kao da se polako mirimo sa hudom sudbinom. Kao da u nama gasne i ono posljednje uporište i izvorište: nagon za \u017eivotom!<\/p>\n Ili na taj prag ipak nismo zakora\u010dili? Preko njega ne bi bilo povratka.<\/p>\n Mnogo toga je do NJIH, ali bar je ovo do NAS. Da taj nagon odr\u017eimo, da ga pothranimo i oja\u010damo. Da kao društvo ipak budemo ja\u010di od pojedinaca koji su podlegli teškoj depresiji i podigli ruku sami na sebe. Jer, dok je glave na ramenima, sve mo\u017ee biti i druga\u010dije.<\/p>\n Zasad samo toliko.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Društvena depresija, za razliku od pojedina\u010dne, nije stanje duha nego direktna posljedica vrlo konkretnih \u010dinjenica koje obilje\u017eavaju odre\u0111eno vrijeme.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46308"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46308\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}