Nešto više od stotinak godina naša se pripadnost slavenskoj rasi i ne pominje. Sada je to svetogr\u0111e; koji Slaveni, koja jezi\u010dka sli\u010dnost! <\/p>\n
Pi\u0161e: Sead Fetahagi\u0107\/Nezavisne Novine<\/strong><\/em><\/p>\n Prošlo je više od jednog vijeka kad se javila kao aktuelna i moderna ideja panslavizma. Na ovim našim prostorima ugledni intelektualci su zagovarali povezivanje i saradnju svih slavenskih zemalja, nalaze\u0107i da su ta slavenska plemena, odnosno narodi, sli\u010dni, pogotovo jezi\u010dki, da imaju iste korijene. Iz te ideje stvorena je prva Jugoslavija, odnosno Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. To okupljanje u jednu dr\u017eavu ju\u017enoslavenskih plemena uvjetovao je rastu\u0107i germanski uticaj na ove naše krajeve.<\/p>\n A, evo nešto više od stotinak godina naša se pripadnost slavenskoj rasi i ne pominje. Sada je to svetogr\u0111e; koji Slaveni, koja jezi\u010dka sli\u010dnost! Umjesto onog davnog poziva na okupljanje i saradnju, sada je zov raspar\u010danih naroda i narodnosti na separatizam, istra\u017euju se i propagiraju posebnosti u svakom smislu. I ubrzo je zaboravljeno da smo ovdje na Balkanu zdušno i zajedni\u010dki pjevali našu himnu "Hej, Sloveni", da smo se jako dobro me\u0111u sobom razumjeli, \u010dak nam nije predstavljao problem ni razgovor sa Slovencima i Makedoncima. Danas se u dr\u017eavnom parlamentu prevode tekstovi na tri dr\u017eavotvorna jezika tri konstitutivna naroda. <\/p>\n Poznato je da se \u010desto sli\u010dnost bilo koje vrste teško podnosi, pa ovi narodi iz bivše Jugoslavije, na prvom mjestu njihovi \u010delni ljudi, ponašaju se prema doju\u010derašnjim sunarodnicima kao prema pravim neprijateljima. A, rat je pokazao da i jesu bili krvavi neprijatelji. U svim dr\u017eavama nastalim raspadom Jugoslavije caruje antagonizam prema nekadašnjim drugovima i prijateljima, kao da nam naši \u017eivoti nisu bili u mnogim stvarima zajedni\u010dki i sli\u010dni.<\/p>\n Kada odem u Zagreb, u Beograd, kada posjetim Crnu Goru, kad ovamo nai\u0111u slovena\u010dki i makedonski stvaraoci, prešutno se osje\u0107a radost i tuga. Radost što se opet vidimo, što imamo tako mnogo jedni drugima da ka\u017eemo, što su nam problemi gotovo istovjetni, što su nam \u017eivoti sli\u010dni. A tuga što smo ipak daleko jedni od drugih, što nismo u kontaktu onoliko koliko bismo trebali i morali biti. To govorim o ljudima normalnog kova, dok nacionalisti na svim prostorima sik\u0107u otrov prema onima drugima. Govore kako su sretni što su se spasili Jugoslavije kao tamnice naroda, veli\u010daju svoju današnju slobodu. A, primjera radi, domoljubni nacionalisti u Hrvatskoj kazuju da su tek sad slobodni, ali ne znaju kazati da su tek sad neslobodni Srbi pod tamošnjim zakonima i tamošnjom vlaš\u0107u. Koliko su danas slobodni nesrbi u slobodarskoj Srbiji?<\/p>\n Izmišljaju se sve nove ideje kako bi se ljudi koji govore istim ili sli\u010dnim jezikom što više odijelili jedni od drugih. Tako se sada uvodi u javnu upotrebu rije\u010d konsocijacija, koju propagatori ne umiju dobro ni objasniti šta zna\u010di. Uglavnom, preferiraju realnost, a realnost po njima je da ljudi ovdje po nacionalnom klju\u010du nikako ne mogu biti zajedno. Stoga treba da \u017eive u kulturnim autonomijama svako za sebe, da sara\u0111uju i da se poštuju. A, što ja i moji istomišljenici imamo isto toliko prijatelja me\u0111u pripadnicima druge nacije koliko i me\u0111u svojima, to konsocijalistima ništa ne zna\u010di. Oni po svaku cijenu ho\u0107e da svako bude u svom jatu, da svako ima svoju kulturnu autonomiju, nema i ne mo\u017ee biti ništa zajedni\u010dko.<\/p>\n Nisam bez razloga govorio o panslavenizmu. Naravno da je to daleka prošlost, ali se nadam da \u0107e poput plime i oseke ponovo nai\u0107i talas objedinjavanja, saradnje, zajedništva. U nekom druk\u010dijem obliku.<\/p>\n Ako zakratko zaboravimo na vjerske razlike, vidje\u0107emo da u svim sferama \u017eivota ima zajedni\u010dkog, a ne separatnog. Uzmimo za primjer kulinarstvo, od koga svi \u017eivimo. Svaki kraj ima svoje specifi\u010dnosti, a opet mnogo jela i pi\u0107a koja su prešla i prelaze nacionalne me\u0111e. Baklavu jedu u Beogradu, kod Slovenaca su i dalje popularni \u010devap\u010di\u0107i, Bosanci rado piju hrvatska vina, po ku\u0107ama na svim ovim prostorima prave sarme, okre\u0107u janjce na ra\u017enju, burek i krofne svuda se mogu sresti. Zašto nacionalisti ne jedu samo svoja i izvorna nacionalna jela?<\/p>\n Frka je oko nezavisnosti Kosova. Srbijanci ispaštaju politiku svog Slobe Miloševi\u0107a, ne\u0107e da znaju šta je on u\u010dinio 1999. godine s Albancima. Samo ho\u0107u da ka\u017eem da Kosovari nisu Slaveni, oni se nikada nisu uklju\u010dili u jugoslovensku zajednicu. Albanci ne podnose Srbe iz jasnih razloga, ali nimalo im nije stalo ni do Bošnjaka, Hrvata ili Slovenaca. Jezik je va\u017ean alat za razgovor i dogovor. A, Slaveni imaju taj preduslov.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nešto više od stotinak godina naša se pripadnost slavenskoj rasi i ne pominje. Sada je to svetogr\u0111e; koji Slaveni, koja jezi\u010dka sli\u010dnost! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46264","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46264","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46264"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46264\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46264"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46264"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46264"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}