Bolonjski proces, društvene znanosti i socijalna pozicija sveu\u010dilišta u vremenu neoliberalnog kapitalizma<\/p>\n
Pi\u0161e: Hajrudin Hromad\u017ei\u0107\/H-Alter<\/strong><\/em><\/p>\n Bolonjski proces je kompleksan, višedesetlje\u0107ni projekt od najve\u0107e va\u017enosti u hijerarhiji šireg procesa europske integracije, koji ima te\u017einu zna\u010denja ne samo u edukacijskom, ve\u0107 i u op\u0107em socijalno-kulturnom, politi\u010dkom, ali i ekonomskom kontekstu, kako na globalnoj europskoj, tako i na razini pojedina\u010dnih nacionalnih dr\u017eava. Shodno tome, kriti\u010dki osvrt o ovoj problematici se naprosto name\u0107e.<\/p>\n Ciljevi Bolonjskog procesa<\/strong><\/p>\n Slu\u017ebeni dokumenti svjedo\u010de da su ministri za visoko školstvo iz dvadeset i devet europskih zemalja potpisali tzv. Bolonjsku deklaraciju u mjesecu lipnju 1999. godine u Bologni, kojom su zacrtane organizacijske i strukturne promjene, kao i smjernice razvoja europskog visokog školstva do 2010. godine. U najkra\u0107em, postavljen je op\u0107i zajedni\u010dki cilj: uz istovremeno puno uva\u017eavanje razli\u010ditosti u nacionalnim sistemima obrazovanja i sveu\u010dilišne autonomije, zajedni\u010dkim sudjelovanjem izgraditi otvoren i konkurentan europski visokoškolski prostor do 2010. godine, što bi europskim studentima i diplomantima omogu\u0107ilo nesmetano slobodno kretanje, sudjelovanje i zapošljavanje unutar tako uspostavljene, otvorene europske sveu\u010dilišne strukture, a koja bi kao takva istovremeno bila privla\u010dna i zanimljiva i za neeuropske studente. <\/p>\n Konkretnije, nazna\u010deno je nekoliko klju\u010dnih, tzv. bolonjskih ciljeva: <\/p>\n uspostavljanje sistema lako prepoznatljivih i za pore\u0111enje mogu\u0107ih diplomskih razina; <\/p>\n organizacija studija na principu dva, odnosno tri nivoa: dodiplomskom, koji bi uklju\u010divao i dosadašnji magistarski studij po principu 4+1 ili 3+2, ve\u0107 ovisno o odluci pojedina\u010dnih fakulteta, te postdiplomskom (doktorski studij, tri godine); <\/p>\n uvo\u0111enje kreditnog sistema (ECTS) prilikom vrednovanja studijskih obaveza; <\/p>\n podticanje mobilnosti studenata, akademskog i administrativnog osoblja; <\/p>\n unaprje\u0111enje europskog sudjelovanja u osiguravanju kvalitete visokog školstva; <\/p>\n unaprje\u0111enje europske dimenzije u visokom školstvu. <\/p>\n Kasnijim Berlinskim komunikeom iz 2003 godine, ovim su ishodišnim bolonjskim ciljevima pridodani i neki novi: aktivno u\u010deš\u0107e visokoškolskih zavoda, u\u010ditelja i studenata u bolonjskom procesu, kao i sudjelovanje studenata u upravljanju, odre\u0111ivanju razvojnih smjernica i unaprje\u0111enju visokog školstva, potom promocija koncepta tzv. u\u010denja kroz cijeli \u017eivot, te izgradnja dvaju temeljnih preduvjeta za realizaciju društva znanja: europski visokoškolski prostor i europski istra\u017eiva\u010dki prostor. Nešto kasnije \u0107emo ve\u0107inu ovih ciljeva, na razini njihove sadr\u017eajne, ali i diskurzivne manifestnosti, kriti\u010dki osvijetliti.<\/p>\n Bolonjski proces, naravno, predstavlja realizaciju projekta sa jednim du\u017eim povijesnim kontinuitetom. Tako su njegove osnove zapisane ve\u0107 u Magna Charta Universitatum, potpisanoj u Bologni 18. rujna 1988., u \u010dast jubileja devetstogodišnjice najstarijeg europskog sveu\u010dilišta. U njoj su postavljena neka temeljna na\u010dela poslanstva sveu\u010dilišta, prije svega njegova autonomnost. Drugi zna\u010dajan moment na putu realizacije Bolonjskog procesa bila je tzv. Lisabonska konvencija iz 1997. godine – konvencija o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u Europskoj regiji. Njoj je uslijedila tzv. Sorbonska deklaracija, realizirana u Parizu godinu dana nakon Lisabona, koja je ozna\u010dila kao prioritet harmonizaciju europskog visokoškolskog sistema. U godinama nakon kona\u010dnog potpisa Bolonjske deklaracije 19. lipnja 1999, uslijedio je cijeli niz doga\u0111aja koji su na razli\u010dite na\u010dine predstavljali djelomi\u010dnu reviziju i nadopunu deklaracije: Konvencija europskih visokoškolskih zavoda u Salamanci 29. i 30. o\u017eujka 2001., Studentska deklaracija iz Göteborga 25. o\u017eujka iste godine, Pariški komunike 19. svibnja 2001., Graška deklaracija srpnja 2003., ve\u0107 spomenuti Berlinski komunike, te kao posljednji do sada, Bergenski komunike iz svibnja 2005. <\/p>\n Promjena paradigme univerziteta<\/strong><\/p>\n Kao glavni principi i na\u010dela na kojima je zasnovana Bolonjska deklaracija naj\u010deš\u0107e se navode neki od ve\u0107 spomenutih, uglavnom kvalitativnih kriterija kao što su mobilnost svih akademskih kadrova bez dodatnih administrativnih procedura i zapleta, jedinstven kreditno-akreditacijski sistem ocjenjivanja koji potom omogu\u0107ava direktnu certifikaciju i priznavanje diploma bez dosadašnjeg principa nostrifikacije, lakši pristup tr\u017eištu rada, podizanje kvalitete studija, akademska konkurentnost, itd. No, ako za sada pustimo po strani svu problemati\u010dnost ovakve apriorne i nekriti\u010dke glorifikacije najnovije i u posljednja tri, \u010detiri desetlje\u0107a zasigurno najzna\u010dajnije i najkrupnije promjene u ustroju sistema visokoškolskog obrazovanja i transformacije institucije sveu\u010dilišta u Europi, izvjesni su i neki povijesni faktori unutar ovog konteksta. Prije svega, \u010dinjenica je da se sa Bolonjskim procesom mijenja sama paradigma sveu\u010dilišta koja je zadnje zna\u010dajne i temeljne promjene do\u017eivjela po\u010detkom 19. stolje\u0107a sa Humboltovim konceptom, \u010desto imenovanim i kao model elitnog sveu\u010dilišta. To bi u najkra\u0107em ozna\u010davalo udaljavanje od principa klasi\u010dne europske tradicionalne akademske kulture koja je u Europi, naravno kroz razli\u010dite manifestne forme, prisutna ve\u0107 du\u017ee od devetsto godina, te preuzimanje svojevrsnog ameri\u010dkog modela u organizaciji sistema studijskih programa, simboliziranog i preko uvo\u0111enja spomenutog principa kreditnog bodovanja (ECTS) prilikom valorizacije studijskih obaveza.<\/p>\n Ne treba posebice naglašavati kako ova dimenzija amerikanizacije europskog sveu\u010dilišta upravo odgovara i ide u prilog ameri\u010dkim sveu\u010dilištima koji se u posljednje vrijeme susre\u0107u sa ozbiljnim problemom smanjenja broja upisa stranih studenata, što je vjerojatno djelomi\u010dna posljedica ameri\u010dke vanjske politike u zadnjih nekoliko godina i sve negativnijeg imid\u017ea kojeg ta dr\u017eava u\u017eiva u ostatku svijeta. Model valorizacije studentskih obaveza preko principa bodovanja, kao i op\u0107a tr\u017eišna orijentacija u novoj organizaciji europske sveu\u010dilišne institucije, svakako idu na ruku ameri\u010dkim sveu\u010dilištima koji \u0107e na taj na\u010din mo\u0107i lakše pridobivati poslijediplomske studente iz Europe. Znamo da je uvoz mozgova iz inozemstva, zna\u010di i iz Europe, ve\u0107 desetlje\u0107ima jedan od klju\u010dnih elemenata za napredak ameri\u010dkog društva i dr\u017eave. <\/p>\n Protiv autonomije<\/strong><\/p>\n Zagovornici teza o nu\u017enosti sprovo\u0111enja nabrojanih promjena unutar novog ustroja europske sveu\u010dilišne institucije naj\u010deš\u0107e naglašavaju argumente poput neophodnosti direktnog uklju\u010divanja sveu\u010dilišta kao aktivnog subjekta u širu društveno-ekonomsku strukturu, neminovnost njegovog povezivanja sa ekonomsko-tr\u017eišnim \u010dimbenicima, agresivnije poslanstvo sveu\u010dilišta u slu\u017ebi op\u0107eg društvenog razvoja, odnosno ja\u010da interakcija sa njegovom širom okolinom… Ukratko, zagovaranje intencije silaska sveu\u010dilišta sa povlaštenog i distanciranog pijedestala znanja – akademske kule slonova\u010de, te njegovo aktivno uklju\u010divanje u rješavanja problema u domenu \u017eivu\u0107e društvene problematike. Lako je uo\u010diti neizre\u010denu, ali vidljivu \u010dinjenicu da ovakva recepcija sveu\u010dlišne institucije istovremeno jasno aludira i na odre\u0111eni oblik kapitalizacije sveu\u010dilišta, njegove promjene u smjeru transformacije ka još jednom, zna\u010dajnom subjektu u polju tr\u017eišne ekonomije. Ve\u0107 na toj elementarnoj razini razumijevanja ove problematike postane o\u010dito da je takav naglasak u direktnoj suprotnosti s, istina tradicionalnim, ali dokazano nu\u017enim i temeljnim principom funkcioniranja sveu\u010dilišta – njegovom autonomnoš\u0107u. Jer, autonomnost fakulteta je uistinu ozna\u010davala primarno, makar koliko to nerealno i utopijski zvu\u010dalo, politi\u010dku autonomnost, što je sve u osnovici uklju\u010divalo i onu temeljnu i klju\u010dnu dimenziju – ekonomsku autonomnost, autonomnost u odnosu spram tr\u017eišno-kapitalisti\u010dkih, zna\u010di gospodarstveno-funkcionalnih zakonitosti u ustroju društva. Takav oblik tradicionalne autonomnosti sveu\u010dilišta je bio mogu\u0107 kroz minimum funkcioniranja stabilne socijalne dr\u017eave, koja je izgra\u0111ena u nizu zapadnoeuropskih dr\u017eava u desetlje\u0107ima nakon Drugog svjetskog rata. <\/p>\n Tr\u017eišni kontekst<\/strong> <\/p>\n Prethodnim re\u010denicama smo ve\u0107 zacrtali rubni okvir kriti\u010dkog pristupa ovoj problematici. Aktualan proces odumiranja socijalne dr\u017eave, odnosno njena transformacija u tek administrativno-birokratski agens neoliberalnog kapitalisti\u010dkog tr\u017eišta i multinacionalnih korporacija kao primarnih subjekata tog istog tr\u017eišta po ameri\u010dkom modelu, a sve u svrhu odr\u017eanja ekonomske kompetentnosti Europske unije u globalnoj tr\u017eišnoj utrci sa SAD-om, Japanom i sve prisutnijima Kinom i Indijom, posljedi\u010dno vodi transformaciji svih društvenih aktera, pa i sveu\u010dilišta. Institucija usveu\u010dilišta postaje time tek jedan od subjekata korporativnog kapitalizma, njegov aktivan \u010dlan na društvenoj strukturi organiziranoj na na\u010delima i normama djelovanja tr\u017eišnih mehanizama. Sve to bitno utje\u010de i na promjene u samom karakteru sveu\u010dilišnog obrazovanja i sveu\u010dilišne institucije, \u010dine\u0107i sveu\u010dilište mjestom produkcije kontroliranog, odre\u0111enog broja stru\u010dnih kadrova jasno definiranog profila, ovisno o potrebama i zahtjevima tr\u017eišta. Pritom tako hvaljen i naglašavan argument o iznova omogu\u0107enoj fleksibilnosti i akademskoj mobilnosti njenih kadrova, simptomati\u010dno i simboli\u010dki podsje\u0107a na ekonomske, neoliberalno-kapitalisti\u010dke ambicije o permanentno pospješenom i nezaustavljivom akceleracijskom protoku investicijskog kapitala velikih multinacionalnih tvrtki…<\/p>\n No, prije nastavka refleksije u\u010dinaka Bolonjskog procesa, još jedan kratak osvrt na njegov povijesni kontekst koji se na kritiku nadovezuje. Naime, \u010desto se od zagovornika na\u010dela Bolonjske deklaracije mo\u017ee \u010duti mišljenje po kojem \u0107e ovaj tranzicijski proces najmanje jednako, ako ne i više, odrediti karakter sveu\u010dilišne zajednice kao što su to u\u010dinili studentski pokreti svibanj ‘68. Me\u0111utim, razlike izme\u0111u svibnja ‘68 i Bolonjskog procesa su vrlo lako uo\u010dljive. Dok su studentski pokreti iz 1968. godine zaista predstavljali odre\u0111eni oblik globalne revolucije (SAD + Europa), koja je nastala iz revolta spram tadašnjeg op\u0107e društvenog i politi\u010dkog stanja, te je kao takav svibanj ‘68 zaista izborio odre\u0111ene zna\u010dajne promjene, me\u0111u drugim i u ustroju do tada poprili\u010dno konzervativne instutucije sveu\u010dilišta, uspjevši mu dodijeliti autonomniju poziciju u društvenoj strukturi, promjene koje nastaju Bolonjskom deklaracijom potpuno su druk\u010dijeg tipa. U tom je kontekstu Bolonjski proces, u nekom temeljnijem smislu, zapravo prije kontrarevolucionaran i nikako ne revolucionaran, upravo iz razloga jer instituciju sveu\u010dilišta prilago\u0111ava zakonitostima tr\u017eišnog, korporativnog kapitalizma i njegove funkcionalne logike, \u010dime je sveu\u010dilištu oduzeto njegovo temeljno poslanstvo – autonomnost na osnovama znanstveno-argumentacijski utemeljene kriti\u010dke misli društva. Ali, nije li akademska institucija sveu\u010dilišta, izme\u0111u ostalog, nastala upravo iz potrebe i \u017eelje da bi kvalificirani pojedinci, znanstvenici mogli bezbjedno zauzeti kriti\u010dke stavove iz kojih bi, na kraju krajeva, mogla profitirati \u010ditava zajednica kroz refleksivan prikaz njenog aktualnog stanja?<\/p>\n Umjesto toga se danas, a Bolonjski proces je svojevrsna dosadašnja kruna tog trenda, naglašavaju neki drugi prioritetni ciljevi koji su uokvireni i vo\u0111eni logikom ustroja znanosti kao tr\u017eišno-aplikativne vrijednosti. Pritom je, kao što je to prethodno ve\u0107 re\u010deno, sveu\u010dilište tek primjer institucije tvorni\u010dkog tipa: u precizno odre\u0111enim vremenskim razmacima producirati to\u010dno ograni\u010den broj specijalista jasno definiranog profila. No, stvari nikako ne mogu biti tek na taj na\u010din simplificirane. Ukoliko je, gledano kroz prizmu tr\u017eišne ra\u010dunice, potpuno logi\u010dno da industrija mo\u017ee najviše profitirati iz svje\u017eih znanja i originalnih ideja mladog, 26-godišnjeg doktora biomedicine ili informatike, potom je nešto takvo te\u017ee, odnosno potpuno nerealno, o\u010dekivati od intelektualca\/intelektualke iz domena društvenih znanosti, humanistike ili filozofije, \u010diji obrazovni profil neminovno uklju\u010duje, ma koliko to moglo zvu\u010dati anahronisti\u010dki, odnosno tradicionalisti\u010dki, i odre\u0111enu iskustvenu dob. <\/p>\n Ve\u0107 prema tradiciji i uvrije\u017eenim pristupima, humanistika, filozofija i društvene znanosti predstavljaju mjesto klasi\u010dnog, intelektualno- kriti\u010dkog modela misaonosti u društvenom sistemu. Odumiru\u0107a paradigma socijalne dr\u017eave im je naj\u010deš\u0107e dodjeljivala mjesto na margini, bile su prvi Drugi u društvenoj strukturi. Takvo dr\u017eavno i društveno ure\u0111enje je, ne zbog posebne ljubavi prema njima, ve\u0107 iz saznanja o nu\u017enosti postojanja vanjsko- unutrašnje refleksije kao jednog od preduvjeta za egzistenciju samog sistema, vodilo barem minimalnu brigu o opstanku tih znanstvenih disciplina. Iz razloga njihove poprili\u010dne neaplikatibilnosti sa ekonomskim tr\u017eištem ponude i potra\u017enje, izme\u0111u (socijalne) dr\u017eave i društvenih znanosti je bio sklopljen svojevrstan pakt: vi nama tzv. konstruktivnu kritiku, mi vama financijske mrvice koje \u0107e vam pomo\u0107i da se odr\u017eite u \u017eivotu.<\/p>\n Bastion humanistike<\/strong> <\/p>\n Promatraju\u0107i ovaj problem u dubljoj povijesnoj perspektivi, potom \u0107emo ishodište za njegovu genezu neminovno prepoznati ve\u0107 u najranijoj fazi ere prosvjetiteljstva. Još je Kant naime, prilikom podjele sveu\u010dilišnih fakulteta na gornje (teološki, pravni, medicinski) i donji (filozofski), jasno nazna\u010dio da upravo filozofski fakultet, kao bastion humanistike, za razliku od gornjih fakulteta koji su pod direktnom jurisdikcijom vlade i njenih interesa, mora biti slobodan od bilo kakvih ukaza, neovisan, mjesto na kojem progovara istina uma i koje je podre\u0111eno zakonitostima uma, a ne vlade. U Kantovo je vrijeme dr\u017eavna vlada, sa svojim ideološko-nacionalnim interesima, bila ta sa kojom je humanistika pokušavala uspostaviti dijalog, dok danas vladina ministarstva primarno progovaraju u imenu zahtjeva globalnog tr\u017eišta kapitala.<\/p>\n Aktualni neoliberalni kapitalisti\u010dki model se rukovodi samo sebi svojstvenom logikom. U njegovoj izra\u017eeno akceleracijskoj tendenciji apsorpcije svih društvenih segmenata, prostor kriti\u010dke refleksije sa margine postaje sve u\u017ei. Jedini i temeljni princip koji vodi ovaj sistem jest zakon tr\u017eišne aplikacije. Oni koji uspiju prona\u0107i modele za uspješnu, to zna\u010di profitabilno-donosnu, aplikaciju svojih proizvoda (materijalnih i nematerijalnih, zna\u010di i intelektualnih) na tr\u017eište, pre\u017eivjeti \u0107e, a ostali… A Bolonjski proces je upravo najaktualniji primjer tranzicije, ili bolje, supsumpcije institucije sveu\u010dilišta pod kapitalisti\u010dku logiku djelovanja i tr\u017eišnih zakonitosti. I u ovom primjeru najdeblji \u0107e kraj, po svemu sude\u0107i, izvu\u0107i humanistika i društvene znanosti. Ili \u0107e se, manje-više, radikalno transformirati, ili \u0107e nestati. Jer postignu\u0107a humanistike, društvenih znanosti i filozofije, to je potpuno jasno ve\u0107 prema konstituciji njihovog predmetnog habitusa, ne mogu biti na jednak na\u010din aplicirana na tr\u017eište roba i usluga, kao što je to slu\u010daj sa tzv. egzaktnim znanostima (tehni\u010dke, prirodne, medicinske, ili naro\u010dito danas aktualne, informati\u010dke znanosti). Društvene znanosti su, zahvaljuju\u0107i svojoj neprofitnoj logici djelovanja, oduvijek bile financijski ovisne o odre\u0111enim ekonomsko-politi\u010dkim centrima mo\u0107i, bilo iz domena društvenih sfera odlu\u010divanja, konkretnije politike, kroz njena odgovaraju\u0107a ministarstva (za znanost, školstvo, kulturu), bilo od velikih kapitalisti\u010dkih mecena, recimo u našem kontekstu još uvijek relativno aktualnog Sorosa, spremnih da ulo\u017ee dio svoga novca u razvoj ovoga dijela društvene strukture. <\/p>\n Tr\u017eišna misaonost<\/strong><\/p>\n No, upravo se na tom mjestu susre\u0107emo sa svojevrsnim paradoksom što oslikava svu kompleksnost aktualnog sistema neoliberalnog kapitalizma u ovom kontekstu. Dok su u vrijeme hladnoblokovske podjele svijeta, socijalisti\u010dka ideologija na jednoj i liberalna demokracija na drugoj strani, delegirale spomenute znanosti u svrhu funkcije i promocije njihovih politi\u010dko-ideoloških svrsishodnosti, dotle se suvremena dr\u017eava neoliberalnog kapitalizma rukovodi samo jednom logikom, jednom ideologijom i jednom politikom: zakonitostima funkcioniranja kapitalisti\u010dkog tr\u017eišta. U takvoj konstelaciji prihvatljivim postaju, recimo, ju\u017enoameri\u010dki modeli vojni\u010dkih diktatura koje omogu\u0107avaju plasman roba ameri\u010dkih multinacionalnih korporacija na ta ogromna i donosna tr\u017eišta, ili zastrašuju\u0107e bizaran primjer kineske tranzicije partijskog kapitalizma.<\/p>\n Pritom (neoliberalna) dr\u017eava, koja, treba li to uop\u0107e isticati, promovira tradicionalne (neo)nacionalne vrijednosti, na dvostruki na\u010din izdaje humanistiku i društvene znanosti. Ili ih, ve\u0107 prethodno objašnjeno, sili u tr\u017eišnu misaonost, u traganje za na\u010dinima kako postati tr\u017eišno aplikativan, što temeljno transformira njihovu bit, ili promovira one aspekte ovih akademskih disciplina koji produciraju znanja sa prepoznatljivo nacionalnim predznakom i nacionalno-kulturnim povijesnim naslje\u0111em. Jasno je pritom da u takvim primjerima pravi, ozbiljan intelektualni anga\u017eman ve\u0107 u startu biva ugro\u017een. Pitanje je da li u takvim slu\u010dajevima uop\u0107e mo\u017eemo upotrijebiti odrednicu intelektualizam, jer intelektualni anga\u017eman nikada nije i ne mo\u017ee biti nacionalan. O\u010dito da je to i danak aktualnom socijalno-kulturnom trenutku sveop\u0107e potroša\u010dke besmislenosti, kolektivnom padu kriterija i razine misaonosti, to jest svojevrsnoj potroša\u010dkoj kulturnoj industriji koja, parafraziraju\u0107i Horkheimera i Adorna, izme\u0111u ostalog utje\u010de i na akt odvajanja misli od njenog kriti\u010dkog fundamenta, te time postaje tek puko sredstvo u slu\u017ebi postoje\u0107eg što ono pozitivno pretvara u negativno.<\/p>\n Intelektualna misao u \u010dasu neoliberalnog kapitalizma<\/strong><\/p>\n No, ako se ponovno vratimo primarnoj meti ove studije, zaklju\u010dit \u0107emo da su se upravo nabrojane znanosti našle prve na udaru promjena koje nastaju sa Bolonjskim procesom. Filozofija, humanistika i cijeli niz društvenih znanosti, nekadašnji bastioni kriti\u010dke društvene misli, danas su naprosto kontaminirani projektantskom logikom koja temeljno simbolizira bit kapitalisti\u010dke profitne misaonosti, te predstavlja, i ne deklarativno izre\u010den, ali prosto vidljiv preduvjet i zahtjev u smjeru njihovog egzistencijalnog opstanka. Cijela ta stvar postaje problemati\u010dna ve\u0107 na diskurzivnoj razini. Projekt, termin iz domena menad\u017eerske provenijencije, koncept ekonomsko-kapitalisti\u010dkog tipa par excellence, danas je u potpunosti postao prihvatljiv model misaonosti na cijelom polju društvene strukture, time i u domenu humanistike i društvenih znanosti. Sve i svi smo podvrgnuti djelovanju tr\u017eišno-kapitalisti\u010dke logike koja ništa i nikoga ne pušta po strani, koja sve pretvara u tr\u017eište. Tako smo danas u situaciji, prikazano slikovito pojednostavljeno, u kojoj je ve\u0107 uobi\u010dajno \u010duti dva sociologa, antropologa, filozofa… kako razmjenjuju iskustva glede aktualnih im projekata. Sve ve\u0107i broj znanstvenika iz domena nabrojanih i srodnih akademskih disciplina naprosto \u017eivi od projekta do projekta, \u010dije je trajanje sve kra\u0107e i kra\u0107e, a zahtjevi izra\u017eeni kroz aplikacije sve zahtjevniji i zahtjevniji. Kao posljedica svega toga pojavljuje se svojevrstan birokratski sindrom: istra\u017eivanja sve više nalikuju administrativnim procedurama, a umjesto misaonog, kriti\u010dkog istra\u017eiva\u010dkog anga\u017emana glavnina vremena i intelektualne energije troši se u razmišljanja i traganja usmjerena nala\u017eenju na\u010dina kako dobiti neki od narednih projekata… Time mjesto anga\u017eirane društvene kritike postaje sve u\u017ee i u\u017ee, margina sve tješnja, a broj onih koji su na nju potisnuti sve ve\u0107i. <\/p>\n Naprijed u društvo neznanja<\/strong><\/p>\n Na taj se problem nadovezuje i dvosmislenost koncepta razvoja tzv. društva znanja, tako\u0111er jedan me\u0111u nabrojanim prioritetnim ciljevima Bolonjske deklaracije. Model društva znanja je postao izuzetno aktualiziran sa prijelazom iz tzv. fordisti\u010dke, zna\u010di klasi\u010dne tvorni\u010dke, industrijske produkcijske sfere u tzv. postfordisti\u010dku, tercijarnu ili postindustrijsku fazu proizvodne dominacije informacijsko-komunikacijskih i op\u0107e uslu\u017enih djelatnosti u zadnjih nekoliko decenija. Ka\u017eemo problemati\u010dnost ili dvosmislenost ovog koncepta, jer je upravo znanje, mišljeno u \u010distoj, nepatvorenoj formi, što zna\u010di oslobo\u0111eno od zahtjeva za njegovom prakti\u010dnom upotrebljivoš\u0107u, danas najugro\u017eenije. Suprotno tome, jedino prihvatljivim postaje znanje tr\u017eišno-aplikativnog tipa, odre\u0111eno strogim normama i zakonitostima kapitalisti\u010dkog tr\u017eišta. To zna\u010di znanje podre\u0111eno tr\u017eišnom modelu ponude i potra\u017enje. Pred humanistiku i društvene znanosti su postavljeni jednaki zahtjevi – modifikacija i prilago\u0111avanje uvjetovano tr\u017eišno-regulacijskim principima. Prihva\u0107anje i poštivanje te i takve regulative je preduvjet za participaciju u podjeli financijskih kola\u010da namijenjenih znanosti, bez izuzetka.<\/p>\n Uporedno s tim, pojavljuje se utemeljena sumnja u opravdanost uvo\u0111enja kvantitativnog kriterija – bodovanja, prilikom vrednovanja znanstvenih postignu\u0107a iz domena humanistike i društvenih znanosti. Taj je princip, spomenuli smo to ve\u0107 u jednom od prethodnih poglavlja teksta, u obrazovnom sistemu ura\u0111enom prema na\u010delima Bolonjske deklaracije, a po uzoru na ameri\u010dka sveu\u010dilišta, simboliziran uvo\u0111enjem kreditnog sistema (ECTS) prilikom valorizacije studijskih obaveza, dok se gotovo jednak model name\u0107e i u kasnijem istra\u017eiva\u010dkom radu – broj prikupljenih bodova direktno odre\u0111uje listu kandidata koji kandidiraju za dobivanje financijskih sredstava ministarstava za znanost namijenjenih narednim projektima. Mo\u017ee li humanistika, za razliku od aplikativnih, egzaktnih znanosti \u010diju upotrebnu vrijednost direktno odre\u0111uje tr\u017eište, biti validno ocijenjena ovim pukim kvantitativnim mjerilom? Ili je, naprotiv, njen interes znanost kao takva, sama po sebi, \u010dista teorija kriti\u010dki utemeljenog mišljenja?<\/p>\n x x x x x x x x<\/strong><\/p>\n Uloga Bolonjskog procesa i Bolonjske deklaracije, u potpunosti ura\u0111ene po mjerama i zahtjevima prethodno skiciranog ekonomskog tr\u017eišta neoliberalnog tipa, te prema profilu tzv. aplikativnih znanosti, simbolizira svojevrsnog trojanskog konja u odnosu spram društvenih znanosti. To je virus, proizveden u paktu politike znanosti i neoliberalnog kapitalizma, koji kao takav znanosti latentno uvjetuje bezuvjetno prihvatanje logike projektantske misaonosti, \u010dime klju\u010dno nagriza osovinu anga\u017eirane društvene kritike. S Bolonjskim procesom definitivno stupamo u eru globalizacije visokog školstva, gdje je znanje prije svega tr\u017eišno zanimljiva roba, a tr\u017eišnim zakonitostima postaje reguliran i pristup tom istom znanju. <\/p>\n