Nedoma\u0107insko ponašanje prema prirodnom blagu dovelo do iš\u010dezavanja pojedinih zašti\u0107enih vrsta<\/p>\n
Pi\u0161e: D. Peruni\u010di\u0107\/Vijesti<\/strong><\/em><\/p>\n Punih šesnaest godina od proglašenja ekološke dr\u017eave i 25 godina od posljednjeg spiska, Crna Gora je kona\u010dno stavila pod zaštitu biljne i \u017eivotinjske vrste na svojoj teritoriji, a po prvi put na toj listi našle su se i gljive. To, me\u0111utim, ne zna\u010di ništa ukoliko se ne promijeni dosadašnji, blago -re\u010deno, \u010dudan odnos vlasti prema svom prirodnom blagu i sprije\u010di višegodišnje nekontrolisano branje, izlovljavanje i iznošenje tog blaga van granica Crne Gore.<\/p>\n \u010cinjenicu da su neke rijetke i endemi\u010dne vrste, poput lincure kod biljaka ili mrmoljka-tritona kod \u017eivotinja, pred iš\u010dezavanjem zbog višedecenijskog nedoma\u0107inskog odnosa, više niko i ne krije. Zavod za zaštitu prirode, koji je polovinom decembra i donio rješenje o stavljanju pod zaštitu, prema rije\u010dima zaposlenih u toj ustanovi, ponajmanje je kriv za to jer, za razliku od zemalja u okru\u017eenju, nema mogu\u0107nost inspekcijskog nadzora ili ka\u017enjavanja. <\/p>\n Ribe pojele tritona<\/strong><\/p>\n – Lincura je, na primjer, prakti\u010dno pred iš\u010deznu\u0107em u pojedinim krajevima. Nije problem u onima koji sakupljaju bilje, ve\u0107 u onima koji ga otkupljuju i bolje je kontrolisati otkupne stanice, nego ljude koji samo sabiraju. Mi nemamo tu mo\u0107, ve\u0107 to mo\u017ee da radi šumarska ili ekološka inspekcija. U tom lancu zakazuju skoro svi. \u010cinjenica je da, i pored zabrane lova na ptice, i danas ima organizovanih privatnih "ekskurzija", da dolaze stranci i da naši ljudi koji su to radili godinama po inerciji i danas to rade na prostoru Skadarskog jezera i ulcinjskog primorja – kazao je Buli\u0107.<\/p>\n Nedi\u0107, na drugoj strani, navodi primjer mrmoljka ili tritona,kojih još ima u Bukumirskom jezeru. <\/p>\n – Stihijskim poribljavanjem planinskih jezera došlo je skoro do iš\u010deznu\u0107a te autohtone vrste. Nekada je bila logika da, gdje god ima vode, treba ubaciti ribu, ne vode\u0107i ra\u010duna da to uti\u010de negativno na ostale biljne i \u017eivotinjske vrste ili da poribljavanje crnomorskog sliva ribom iz jadranskog dovodi do genetskih mutacija i do sterilnosti ribljeg fonda – kazao je Nedi\u0107.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n – Predstave o netaknutoj prirodi naše zemlje, o\u010duvanim šumama, rijekama, i prirodi uopšte, više su pitanje uobi\u010dajne frazeologije nego stvarnog stanja. Negativno djelovanje sve se više poja\u010dava i ubrzava, uprkos tvrdnjama da bi o\u010duvanje biološke raznovrsnosti trebalo da bude jedan od strateških pravaca u politici naše dr\u017eave – kazao je "Vijestima" direktor Zavoda Zlatko Buli\u0107.<\/p>\n On je istakao da je to, me\u0111utim, "samo suvi spisak koji sam po sebi ne vodi ni\u010demu, ukoliko se prakti\u010dno ne realizuje" i da je Crna Gora "mrlja na tlu Evrope koja o svom prirodnom blagu i njegovoj valorizaciji i izvozu u druge zemlje uopšte ne vodi ra\u010duna". <\/p>\n – O prirodnom bogatstvu mora se mnogo više voditi ra\u010duna kroz program edukacije, oštriju kaznenu politiku i ugradnju svih elemenata u nove zakonske propise koji \u0107e biti donijeti u najskorijem periodu. Iako se deklariše kao ekološka dr\u017eava i \u017eeli da planira svoj razvoj na ekološkim osnovama, Crna Gora nije imuna na negativno djelovanje ljudi. Radi se, uglavnom, o urbanizaciji koja je najizra\u017eenija na jugu. Zato spisak predstavlja civilizacijski iskorak kome treba dati mnogo ve\u0107u pa\u017enju nego do sada. Posebno je bitno osposobiti carinsku slu\u017ebu kako se neke vrste ne bi iznosile bez dozvole. Problem je što svi koji dolaze u Crnu Goru ne tra\u017ee dozvole nadle\u017enih institucija, a i oni koji je zatra\u017ee, ne poštuju odluku šta mogu da sakupe ili koju \u017eivotinju da ubiju. To se dešava upravo zato što nemamo ekološki obrazovane carinike. Tako\u0111e, oni koji \u017eele da do\u0111u i nau\u010dno istra\u017euju moraju da imaju dozvolu odgovaraju\u0107ih institucija, a ako nešto sakupe moraju da imaju i dozvolu za izvoz – kazao je Buli\u0107. <\/p>\n Prema rije\u010dima šefa istra\u017eiva\u010dko-razvojnog sektora u Zavodu Dragutina Nedi\u0107a, posljednji put su zašti\u0107ene vrste popisane i stavljene pod zaštitu 1982. godine.<\/p>\n – Tada je, na primjer zašti\u0107eno 314 \u017eivotinjskih vrsta, a u sadašnjem se radi o 430. Praviti spisak zašti\u0107enih vrsta, bilo biljaka ili \u017eivotinja, je vrlo odgovoran posao, jer sa jedne strane postoji te\u017enja da se taj \u017eivi svijet što bolje i temeljitije zaštiti, a sa druge stoje interesi pojedinaca i potreba društvenog razvoja za eksploataciju odre\u0111enih vrsta. To nije baš lako usaglasiti, ali mi kao institucija koja se bavi zaštitom smatramo da treba zaštititi što više vrsta koje su rijetke, ugro\u017eene, endemi\u010dne i reliktne. Me\u0111u zašti\u0107enim \u017eivotinjskim vrstama imamo 16 vrsta vodozemaca, u odnosu na prethodno zašti\u0107enih osam, gmizavaca 26 u odnosu na ranijih 12, ptica 297, a insekata 14 u odnosu na ranijih sedam – kazao je Nedi\u0107.<\/p>\n Ugro\u017eene i gljive<\/strong><\/p>\n Ma kako to \u010dudno zvu\u010dalo, ali rješenjem su po prvi put zbog svoje rijetkosti, prorije\u0111enosti ili ugro\u017eenosti u zašti\u0107ene vrste uvrštene i gljive. Prema rije\u010dima stru\u010dnog saradnika za gljive u Zavodu Gordane Kasom, u Crnoj Gori je do sada registrovano više od 2.000 vrsta gljiva, a mogu\u0107e je o\u010dekivati da ih ima više od 4.500.<\/p>\n – Na listi onih koje je neophodno zaštititi nalazi se 111 vrsta, od \u010dega 94 vrste koje se nalaze na crvenoj listi ugro\u017eenih evropskih gljiva – kazala je Kasom.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n Nataša Mili\u010dkovi\u0107, rukovodilac pravnog sektora u Zavodu isti\u010de da je na osnovu sadašnjeg Zakona o zaštiti prirode teško sprovoditi zaštitu, jer Zavod ne mo\u017ee da obavlja inspekcijski nadzor na terenu. Ona je naglasila da je rješenje donijeto na osnovu prevazi\u0111enog zakona iz 1977. godine, da je novi zakon trebalo donijeti do polovine 1997. godine, ali da se sa tom obavezom kasni skoro 10 godina. <\/p>\n – Zakon predvi\u0111a da se te vrste izuzimaju od svakog vida eksploatacije, osim nau\u010dnog istra\u017eivanja. Biljne vrste je zabranjeno sakupljati i uništavati, \u017eivotinjske ubijati, uznemiravati i hvatati, a staništa razarati. Zabranjeno je zašti\u0107ene vrste iznositi i izvoziti u inostranstvo, a sakupljanje i ubijanje zašti\u0107enih vrsta mo\u017ee se raditi samo izuzetno, na osnovu dozvole Zavoda, koja se izdaje uz saglasnost ministarstva nadle\u017enog za zaštitu \u017eivotne sredine. Krivi\u010dno zakonodavstvo predvi\u0111a kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za ubijanje i mu\u010denje zašti\u0107enih \u017eivotinja. U odnosu na biljne vrste postoji krivi\u010dno djelo uništavanje biljnih vrsta, a kazna je do pet godina. Postoji i posebno krivi\u010dno djelo u Krivi\u010dnom zakoniku koje se zove iznošenje zašti\u0107ene biljne ili \u017eivotinjske vrste, za šta je kazna od tri mjeseca do tri godine – podsjetila je Mili\u010dkovi\u0107. <\/p>\n Nikom, me\u0111utim, nije poznato da li je za ta krivi\u010dna djela iko do sada odgovarao.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedoma\u0107insko ponašanje prema prirodnom blagu dovelo do iš\u010dezavanja pojedinih zašti\u0107enih vrsta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46241","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46241","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46241"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46241\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n\n
\n \n \n\n
\n \n