U svrhu takozvanih viših interesa, politi\u010dka oligarhija i njeni prirepci gra\u0111anima Republike Hrvatske jednostavno – la\u017eu.<\/p>\n
Pi\u0161e: Sa\u0161a Blagus*\/H-Alter<\/strong><\/em><\/p>\n Nakon summita NATO saveza u Rigi ponovno je rasplamsana kampanja kako bi se Republika Hrvatska ubacila u NATO savez. Ubrzano se podi\u017ee bojeva gotovost lobista za pristup Republike Hrvatske NATO-u. U kampanji sudjeluju svi politi\u010dki faktori od predsjednika republike i premijera do svih politi\u010dkih stranaka. Izuzetak su samo male, nemo\u0107ne lijeve stranke i dio ekstremne desnice (dakako iz razli\u010ditih motiva). Posvemašnja uskomešanost servisera i slu\u017enika politi\u010dke oligarhije pokazuje da je takozvana politi\u010dka elita postigla konsenzus oko pitanja koje ima zna\u010daj temeljnog nacionalnog interesa, jer je rije\u010d o sudbonosnoj odluci – o ratu i miru ili o \u017eivotu i smrti. Osnovan je i Dr\u017eavni odbor za \u010dlanstvo u NATO-u, u kojem su zastupljeni \u010dlanovi Vlade i vladaju\u0107e stranke, i istaknuti pripadnici parlamentarnih opozicijskih stranaka. <\/p>\n Zato\u010denici cini\u010dnih umova<\/strong><\/p>\n Serviseri i slu\u017enici ideje o \u010dlanstvu Hrvatske u NATO savezu, redom su pobornici liberalno- demokratske, kvazi- socijaldemokratske ili pak desne ideologije, a medijski su vrlo eksponirani. Oni zaposjedaju utjecajne polo\u017eaje u znanosti, politici i medijima, odakle nesmetano i efikasno organiziraju i vode kampanju za pristup Hrvatske NATO savezu. Istupi te gospode (i dama) su eklatantni primjer, nazovimo to pravim imenom, agitpropa. Poput svojih bjelosvjetskih kolega, ovdašnji i ovovremeni zbigniewi brzezinski i henry kissingeri, stru\u010dnjaci za strateška pitanja i samoskrivljeni zato\u010denici vlastitih cini\u010dnih umova, odlu\u010dili su arogantno otvoriti karte i posve eksplicite prodavati maglu u vidu sasvim prepoznatljive ideologije. Beskrupulozno hladni trgovci sudbinom \u010dovjeka i ideolozi cinizma, dobro znaju da ne govore istinu, ali to ipak uporno rade. Amoralno propagiraju idolatriju liberalno- demokratskog totalitarizma, \u010dija je prava i jedina zna\u010dajka: zagarantirati (makar i silom) vje\u010dnu egzistenciju kapital odnosa, koji se poput materijalizirane, a opet sablasno-nadnaravne sile, nadvio nad \u010dovjeka i prijeti da ga surva u bezdan barbarstva. Poput ve\u0107 spomenutih bjelosvjetskih ništarija ovdašnji politi\u010dari i njihovi prirepci svjesno sabotiraju veliku, nikad i nigdje ostvarenu, parolu Velike francuske revolucije: Jednakost, sloboda, bratstvo, kako bi u korijenu zatrli utopiju, \u010dija je bit da oni koji stvaraju (sebe i svoj svijet), trebaju sami upravljati svojim vlastitim \u017eivotima.<\/p>\n Zanimljivo je (a ujedno i tragikomi\u010dno) kako se svi ti vukadinovi\u0107i, cvrtile, tatalovi\u0107i, šimunovi\u0107i, gjeneri i ostali ugledni eksperti profesori i novinari analiti\u010dari upinju svim silama kako bi preveslali, odnosno prevarili (da treba re\u0107i upravo tako – prevarili) gra\u0111ane Hrvatske i la\u017enom slikom NATO saveza nagovorili ih na pristanak. Prisustvujemo svojevrsnom eksperimentu u kojem su pokusni kuni\u0107i – gra\u0111ani. U tu se svrhu naveliko – la\u017ee. Ponovimo još jednom da nam dobro sjedne: u svrhu takozvanih viših interesa gra\u0111anima Republike Hrvatske politi\u010dka oligarhija i njeni prirepci jednostavno – la\u017eu.<\/p>\n Zašto politi\u010dka oligarhija i ve\u0107 spomenuti prirepci la\u017eu? Zašto ugledni profesori i novinari svjesno stavljaju na kocku svoj ugled beskrupulozno la\u017eu\u0107i? I napokon: postoji li u toj kampanji za ulazak u NATO savez zaista neki uzvišeni cilj ili pak se radi o vrlo profanom razlogu: jednostavnoj \u010dinjenici da \u0107e ulaskom Hrvatske u NATO savez neki dobro profitirati – na ovaj ili onaj na\u010din? <\/p>\n Kako izbje\u0107i referendum<\/strong><\/p>\n Kad se radi o izgradnji tunela kroz Medvednicu i sjevernoj tangenti, na primjer, motivi lobista ne idu dalje od niskih, vrlo profanih ciljeva. Radi se samo o tome da \u0107e, pro\u0111e li projekt, profitirati projektanti, gra\u0111evinski poduzetnici, transportne firme, proizvo\u0111a\u010di betona i betonskih prefabrikata, kopa\u010di pijeska i šljunka te vlasnici i mešetari gra\u0111evinskim zemljištem. No svoj dio kola\u010da dobit \u0107e i poduzetnici izgradnjom hotela, apartmana, restorana i drugih sadr\u017eaja te postoje\u0107i i budu\u0107i vlasnici vikend ku\u0107a i ljetnikovaca na padinama Medvednice.<\/p>\n U slu\u010daju lobiranja za ulaz Hrvatske u NATO savez odgovor treba tra\u017eiti u sli\u010dnim razlozima \u010dija su glavna karakteristika i opet – niske pobude. Jer, rije\u010d je o novcu, koji bi imao dobrano kapnuti – u privatne d\u017eepove, dakako. Radi se o milijunskim poslovima, o enormnim zaradama raznoraznih privatnih poduzetnika svih profila u neposrednoj ili pak posrednoj vezi s vojno- industrijskim kompleksom. A kad se radi o \u010dasnim profesorima i znanstvenicima, onda je rije\u010d o pomami prema sredstvima i stipendijama za raznorazne studijske boravke u SAD ili nekoj drugoj NATO dr\u017eavi, o unosnim profesurama na uglednim sveu\u010dilištima, o financiranju raznih znanstvenih istra\u017eivanja za koje je zainteresiran NATO, o \u010dlanstvu u me\u0111unarodnim NATO tijelima, komisijama, ekspertnim grupama, unosnim poslovima u dr\u017eavnoj slu\u017ebi, te novinarskim akreditacijama u atraktivnim dijelovima svijeta i sli\u010dno.<\/p>\n Spomenute, za njih i te kako opipljive, blagodati i jesu razlog zbog kojih nastoje eliminirati referendumsko izjašnjavanje gra\u0111ana o pristanku na ulazak Republike Hrvatske u NATO savez. Postoji, naime, opasnost da bi gra\u0111ani mogli na referendumu odlu\u010diti druga\u010dije nego što bi vlastohlepna i koristoljubiva elita htjela. Zbog tih razloga se pokušavaju pravno- formalnim akrobacijama i nedoli\u010dnim smicalicama zaobi\u0107i ustavne odredbe, kako se za NATO, za razliku od Europske unije, ne bi morao raspisivati referendum. Vlada smatra da u Hrvatskoj nije potrebno organizirati referendum za ulazak u NATO, jer stupanjem u taj savez, Hrvatska navodno ne ulazi u novu asocijaciju dr\u017eava i ne prenosi dio suvereniteta. Ako Hrvatska doista izbjegne referendum, pridru\u017eit \u0107e se zapravo ve\u0107ini europskih dr\u017eava koje su od 1998. godine do danas ušle u Savez odlukama njihovih parlamenata. Samo je u Sloveniji i Ma\u0111arskoj bio organiziran referendum. Javnu raspravu o tome da referendum nije potreban, svojedobno je pokrenuo pomo\u0107nik ministrice vanjskih poslova i nacionalni koordinator za NATO Pjer Šimunovi\u0107. Tada je pred novinarima koji se bave vojnim pitanjima iznio osobni stav da referendum nije potreban. I predsjednik Mesi\u0107 se izbjegava izjašnjavati o tome, iako se ranije na\u010delno opredjeljivao za referendum. <\/p>\n La\u017ei o karakteru<\/strong><\/p>\n Lako je objasniti zbog \u010dega su se lobisti za ulaz u NATO savez toliko uzbudili nakon summita u Rigi. Stvar je u tome što su se gospoda serviseri prešli. Naime, mislili su da \u0107e s pristankom gra\u0111ana lako iza\u0107i na kraj. Me\u0111utim rezultati anketa o popularnosti ulaska u NATO savez nikako da se pribli\u017ee \u017eeljenom rezultatu: pribli\u017eno tre\u0107ina za, tre\u0107ina protiv i tre\u0107ina neodlu\u010dnih. Sve ankete pokazuju daleko nepovoljniji rezultat za pobornike ulaska u NATO, mada oni i dalje tvrde suprotno. Bush i NATO savez pak uporno tra\u017ee da se odlu\u010dno poradi na pristanku gra\u0111ana na ulaz u NATO, pak to treba i izvršiti. S gazdom, dakako, nema šale: sinekure i apana\u017ee treba zaraditi. Sad je ve\u0107 jasno da cijela ta ergela servisera sve više gubi \u017eivce i sve manje pazi na o\u010duvanje barem elementarne forme demokratskog odlu\u010divanja. Onda nije ni \u010dudo što se pose\u017ee za geslom: ako ne ide milom, onda \u0107emo ne baš silom, ali preveslavanjem gra\u0111ana svakako, a u tu svrhu se ni Ustava ne\u0107emo dr\u017eati kao pijan plota. Da bude tragikomi\u010dnije, cijelu tu kampanju prijevara i la\u017ei vode ljudi, koji se ina\u010de vole di\u010diti svojim liberalno-demokratskim na\u010delima i izigravati takozvane moralne vertikale. Moramo ovdje svakako eksplicirati i Radio 101 \u010diji novinari, osobito Zrinka Vrabec-Mojzeš, bjesomu\u010dno i besramno otvoreno lobiraju za svoje ideološke u\u010ditelje – Amere.<\/p>\n Na ovom bi mjestu bilo instruktivno pokazati kakvim se sve argumentima slu\u017ee NATO lobisti, kako bi prevarili gra\u0111ane Hrvatske. <\/p>\n Kao prvo la\u017ee se o karakteru NATO saveza. Uporno se poput mantre ponavlja kako NATO savez više nije isklju\u010divo vojni savez, ve\u0107 da on sve više postaje politi\u010dka organizacija, koja uz sigurnost kao glavni cilj promi\u010de i demokraciju, ljudska prava i ideju pravne dr\u017eave. No to naprosto nije to\u010dno. NATO savez je, naime, uvijek bio i jedno i drugo: politi\u010dki i vojni savez. Lobistima bi se htjelo da to nije tako, kako bi obi\u010dnom gra\u0111aninu pru\u017eili la\u017enu sliku procesa tobo\u017enje transformacije vojnog saveza u mirotvornu politi\u010dku organizaciju.<\/p>\n Nadalje, nema baš nikakvih argumenata za tvrdnju da je NATO sve manje organizacija u kojoj dominira SAD, a sve više organizacija s multilateralnom strukturom odlu\u010divanja. Pokazuje to i najnoviji potez francuske vlade i ministrice obrane Michele Alliot-Marie. Odlu\u010dna protivnica transformacije NATO-a u globalni vojni savez i proameri\u010dkog svjetskog policajca odlu\u010dila je Bushu re\u0107i – ne. Kada su nedavno NATO-snage, a zapravo Amerikanci, Kana\u0111ani, Britanci i Nizozemci, u Afganistanu trpjele najve\u0107e gubitke i kada im je stvarno prijetio poraz od talibana, vojno zapovjedništvo NATO-a hitno je pozvalo Francusku za pomo\u0107. NATO je tra\u017eio aktiviranje strateške rezerve – francuskog bataljona namijenjenog upravo za takve situacije. Odgovor Pariza, me\u0111utim, bio je nije\u010dan. Taj postupak podsje\u0107a na otpor ameri\u010dkoj dominaciji u NATO savezu od strane tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaulla. Dakle, pri\u010de o multilateralnosti su pri\u010de za malu djecu.<\/p>\n Ideološka policija<\/strong><\/p>\n Kako bi se ovo razjasnilo, treba se prisjetiti nekih detalja iz historije NATO saveza. NATO savez (North Atlantic Treaty Organization) je vojno-politi\u010dki savez uspostavljen potpisivanjem povelje, 4. o\u017eujka 1949. u Washingtonu. To je bilo vrijeme po\u010detka hladnog rata, i doba širenja antikomunisti\u010dke histerije u SAD, koje \u0107e kasnije kulminirati McChartyjevim \u010distkama i politi\u010dkim procesima, koje su imale i \u017ertve u krvi. Svrha saveza je trebala biti zajedni\u010dka odbrana od eventualnog napada SSSR-a. Povelju su potpisale Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Velika Britanija, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal i SAD. Gr\u010dka i Turska su ušle 1952., tadašnja Zapadna Njema\u010dka (Savezna republika Njema\u010dka) 1955., a Španjolska tek 1982. Nakon raspada SSSR-a i Isto\u010dnog bloka, NATO i dalje otvoreno te\u017ei širenju na zemlje bivšeg Varšavskog pakta, pa 1999. u NATO ulaze \u010ceška, Ma\u0111arska i Poljska. SAD pak od samog po\u010detka imaju vode\u0107u ulogu u NATO savezu, što je vidljivo iz povelje saveza, posebno iz \u010dlana 13. Ta je uloga u mnogo \u010demu sli\u010dna onoj ulozi, koju je SSSR imao u Varšavskom paktu, mada se ta \u010dinjenica uvijek i namjerno zaobilazi. Klju\u010dan je \u010dlan 5. povelje, kojim se \u010dlanice obavezuju, da u slu\u010daju vojnog napada na ma koju od zemalja saveza, napad smatraju napadom na sebe, te da u zajednici sa ostalim zemljama saveza poduzimaju primjerene akcije, uklju\u010duju\u0107i i vojne, kako bi se obnovila i sa\u010duvala sigurnost Sjevernoatlantske regije. No, kako bi se u potpunosti shvatila uloga NATO-a treba zaviriti u preambulu, u kojoj se eksplicite isti\u010de odlu\u010dnost \u010dlanica Saveza da se o\u010duva sloboda, zajedni\u010dko naslje\u0111e i civilizacija njihovih naroda, zasnovana na principima demokracije, individualne slobode i vladavine zakona. O\u010dito je da je NATO savez zamišljen prije svega kao ideološka policija sa svrhom obrane i o\u010duvanja kapitalisti\u010dkog društvenog poretka pod svaku cijenu i svim sredstvima, pa i primjenom vojne sile.<\/p>\n Godine 1963. dolazi do potresa u NATO paktu kad francuski predsjednik Charles de Gaulle odlu\u010duje izdvojiti Francusku iz vojne strukture NATO-a, zbog neslaganja s neravnopravnim statusom Francuske u odnosu na SAD i zbog \u010dvrstolinijaških unilateralnih akcija, koje su SAD poduzimale. Kubanska kriza 1962. je, naime, pokazala da su SAD spremne upotrijebiti nuklearno oru\u017eje protiv SSSR-a bez konzultacija sa europskim saveznicima, premda bi se oni našli na putanji nuklearnih projektila. SAD i danas imaju vode\u0107u ulogu u NATO-u te sudjeluju u financiranju sa oko 70 posto.<\/p>\n Kao logi\u010dna posljedica formiranja NATO saveza, formira se Varšavski pakt, no tek šest godina poslije, 14. svibnja 1955. Pristupile su mu SSSR, Albanija, Bugarska, Rumunjska, Isto\u010dna Njema\u010dka, Ma\u0111arska, Poljska i \u010cehoslova\u010dka. Varšavski pakt je formiran kao protute\u017ea NATO savezu zbog opasnosti od eventualne NATO agresije na Isto\u010dni blok, odnosno, takozvani socijalisti\u010dki lager. Prestao je postojati 1991. godine nakon raspada SSSR-a.<\/p>\n Doktrina proširenja<\/strong><\/p>\n Poznati doga\u0111aji u Ma\u0111arskoj 1956. i \u010cehoslova\u010dkoj 1968. godine, su pokazali da je i Varšavski pakt, osim obrambene uloge imao i ulogu \u010duvara ideologije i re\u017eima, koji su bili sušta negacija socijalizma. Jedna od vladaju\u0107ih doktrina u Varšavskom paktu je bila takozvana Bre\u017enjevljeva doktrina ograni\u010denog suvereniteta, prema kojoj svaka namjera da se u nekoj od zemalja Pakta izvrši prijelaz u kapitalizam, treba biti problem i briga svih ostalih dr\u017eava lagera. Nakon invazije na \u010cehoslova\u010dku (u kojoj nije u\u010destvovala Rumunjska), Albanija i formalno napušta Varšavski pakt, premda ve\u0107 od 1962. nije bila aktivan \u010dlan (te \u010dinjenice, dakako, uop\u0107e ne zna\u010de odustajanje od Bre\u017enjevljeve doktrine).<\/p>\n Nakon kolapsa SSSR-a, Varšavski pakt je ukinut, no nije bilo ni najmanje naznake da bi moglo do\u0107i do rasformiranja NATO saveza, što su naivni promatra\u010di o\u010dekivali. Naime, nastala asimetrija, odnosno unipolarnost je pogodovala vehementnom aktiviranju doktrine proširenja NATO saveza na bivše socijalisti\u010dke zemlje, a i sve ostale zemlje oko bivšeg SSSR-a. U tu svrhu je formirana i organizacija Partnerstvo za mir, koja obuhva\u0107a zemlje Evrope i Azije, van NATO saveza (uklju\u010duju\u0107i i Rusiju) zainteresirane za takozvanu kolektivnu sigurnost i odr\u017eavanje zajedni\u010dkih vojnih vje\u017ebi s NATO snagama. Kona\u010dno, 2002. godine uspostavljen je savez NATO-Rusija, kroz koji Rusija participira u NATO-u, u procesima koji nemaju obrambeni karakter. Dana 2. travnja 2005., sedam bivših socijalisti\u010dkih zemalja postaju punopravni \u010dlanovi NATO-a. To su: Estonija, Latvija, Litva (bivše federalne jedinice SSSR-a), Bugarska, Rumunjska, Slova\u010dka (bivše \u010dlanice Isto\u010dnog bloka) i Slovenija (bivša federalna jedinica SFRJ). NATO savez \u0107e se širiti i dalje na što ukazuje nedavno primanje Srbije, Crne Gore i Federacije BiH u Partnerstvo za mir.<\/p>\n Ulogu NATO saveza, u jednom svom napisu, Damir Grubiša opisuje ovako: Osnovni cilj NATO-a je danas politi\u010dki: participiranje u izgradnji osnovnih vrijednosti zapadnog svijeta, kao što su demokracija, sloboda i vladavina prava, a NATO je u ovoj novoj verziji, koja je potvr\u0111ena na Washingtonskom summitu 2000. i Praškom summitu 2002., zajednica dr\u017eava koje dijele zajedni\u010dki vrijednosno-normativni sustav i koje su s udru\u017eile u sustav kolektivne obrane da bi o\u010duvale te vrijednosti – demokraciju, slobodu i vladavinu prava. Pjer Šimunovi\u0107 se na to samo nadovezuje kad ka\u017ee: NATO je prije svega zajednica liberalno-demokratskih zemalja koje poštuju ljudska prava, snošljivost i slobodnu ekonomiju. NATO brani te vrijednosti. Tijekom hladnog rata, branio ih je na granicama zapadne Njema\u010dke. Ako prijetnje tim temeljnim vrijednostima danas dolaze iz drugih dijelova svijeta – primjerice, iz Afganistana, gdje je jezgra današnjega me\u0111unarodnog terorizma, onda je logi\u010dno da NATO djeluje u Afganistanu. To, istina, jest izvan klasi\u010dne zone djelovanja NATO-a, ali to ne zna\u010di da savez time postaje napada\u010dka organizacija. Ona u Afganistanu vodi isturenu obranu. <\/p>\n Zamagljivanje razloga<\/strong><\/p>\n Sli\u010dno govori i predsjednik Mesi\u0107: I NATO i Europska unija temelje se na poštivanju istih demokratskih vrijednosti, jer \u010desto se zaboravlja da NATO nije samo vojni, nego i politi\u010dki savez dr\u017eava koje dijele iste demokratske vrijednosti. On u samim svojim temeljima ima ugra\u0111ena na\u010dela o razvoju demokracije i ljudskih prava, a kao što je dobro poznato, i tu se ništa nije promijenilo. Uostalom, 18 zemalja \u010dlanica NATO-a ujedno su i \u010dlanice Europske unije, dakle te se dvije organizacije nadopunjuju u svojem djelovanju i ciljevima, pa se i napredak Hrvatske u procesu pribli\u017eavanja u jednoj organizaciji, dakako reflektira i na proces pribli\u017eavanja u drugoj organizaciji. <\/p>\n Interesantno je kako se na perfidan na\u010din pokušava zamagliti pravi razlog daljnjeg postojanja NATO-a i dapa\u010de, njegovog daljnjeg agresivnog širenja. Grubiša sugerira da je NATO garant sigurnosti u sve nesigurnijem svijetu gdje se mno\u017ee me\u0111unarodne prijetnje i nestabilnost. Danas nijedna zemlja ne mo\u017ee sama sebi osigurati sigurnost; prijetnje su globalne, pa i odgovor na te prijetnje mora biti »globalan«, u okviru sustava kolektivne sigurnosti, a da \u0107e jedino zahvaljuju\u0107i NATO-u Hrvatska uspjeti provesti reformu vojske i njezinu redukciju, što ide teško jer je vojska bila prirodno pribje\u017eište velike armije nezaposlenih koja je stvorena kriminalnom privatizacijom po\u010detkom ‘90-ih. Zbog tih razloga Hrvatskoj je itekako stalo da što prije u\u0111e u NATO, i toga je svjesna sva politi\u010dka elita Hrvatske bez obzira na politi\u010dki rascjep, s izuzetkom nacionalisti\u010dke desnice. <\/p>\n I predsjednik Mesi\u0107 smatra da … u svjetlu današnjih globalnih prijetnji, \u010dlanstvo u Sjevernoatlantskom savezu jam\u010di Hrvatskoj sigurnost, ali isto tako i saznanje da je obrambeni sektor konsolidiran za djelovanje u demokratskom politi\u010dkom sustavu. Ne treba zaboraviti i da je jedan od klju\u010dnih uvjeta za ulazak u NATO i potpuna depolitizacija Oru\u017eanih snaga.<\/p>\n Polica osiguranja<\/strong><\/p>\n Replicirajmo odmah: vojnu silu, koja je po svom karakteru element dr\u017eavne prisile, vrlo je teško kontrolirati (ako je to uop\u0107e i mogu\u0107e), posebno ako se radi o pla\u0107enim pretorijancima. Empiri\u010dka je \u010dinjenica da takozvano civilno društvo to ne mo\u017ee. Osobito je to jasno u našim uvjetima, gdje je civilno društvo tek pusto htijenje. Pojam civilnog društva, naime, implicira prije svega masovnost. U Hrvatskoj, me\u0111utim, djeluje tek odre\u0111eni broj nevladinih organizacija, koje nisu uspjele aktivirati gra\u0111ane u tolikoj mjeri i broju, koji bi omogu\u0107ili efikasno suprotstavljanje politi\u010dkoj i\/ili vojnoj oligarhiji, koje su impregnirane sveprisutnim patrijarhatom. A lupetanja o depolitizaciji oru\u017eanih snaga su notorni bezobrazluk (Gdje to postoji depolitizirana ili deideologizirana vojska?)<\/p>\n Da bi se opravdalo daljnje postojanje i širenje NATO-a, posi\u017ee se i za dobro uhodanom taktikom izmišljanja novog neprijatelja, pak se tvrdi (Damir Grubiša) da je danas terorizam najve\u0107a ugroza miru i stabilnosti, i da je upravo NATO efikasno sredstvo za borbu protiv terorizma na multilateralnim na\u010delima, a u trenucima iskrenosti zna izletiti (Pjer Šimunovi\u0107) kako je NATO …polica osiguranja protiv nepredvidljivosti povijesti.<\/p>\n U tom kratkom fragmentu sadr\u017eana je sva istina strahote cinizma prijašnjeg, sadašnjeg i budu\u0107eg postojanja NATO saveza. Bre\u017enjevljeva doktrina nije nikada bila svojstvena samo takozvanom komunisti\u010dkom bloku. Ta je doktrina (naravno ne pod tim imenom) i te kako egzistirala tokom duge historije NATO-a. Ona je danas pogotovo na snazi. Ideolozi liberalne demokracije našli su perfidan na\u010din ostvarivanja hegemonije liberalno-demokratske ideologije (sa svim elementima koji su sadr\u017eani u tom terminu), stvaranjem straha od izmišljenog, a mo\u017eda \u010dak i samoiniciranog globalnog terorizma i uklju\u010denjem u igru (za mnoge je to zaista igra ili sport) vojno-ekonomsko-politi\u010dkog kompleksa. Von Clausewitz je zaista imao pravo kad je rat smatrao produ\u017eenjem politike drugim sredstvima. Danas bismo mogli re\u0107i, da je i terorizam, bez obzira da li ga organizira dr\u017eava ili teroristi\u010dke organizacije, tako\u0111er produ\u017eenje politike drugim sredstvima. A to su svakako i vojne hunte, naj\u010deš\u0107e ciljano inducirane. Nije li sva ta farsa, s elementima histerije, oko takozvane antiteroristi\u010dke koalicije samo sredstvo zastrašivanja i prisile, kako bi se naivni natjerali pod okrilje nove Imperije, koja je samo reprezentant imperije globaliziranog kapitala? Nije li svrha u izazivanju internalizacije i po pitanju nu\u017enosti ja\u010danja Velikog Brata (i svega što uz to ide), kao što je ve\u0107 postignuta na polju onemogu\u0107avanja otpora posvemašnjoj vladavini kapitala, politi\u010dke oligarhije i destruktivnog patrijarhata?<\/p>\n Bre\u017enjevljeva dokrtrina i NATO<\/strong><\/p>\n Da bi se pokazalo kako je u takozvanim zapadnim demokracijama tako\u0111er vladala (i još uvijek vlada) svojevrsna Bre\u017enjevljeva doktrina, dovoljno je prisjetiti se nekih doga\u0111aja iz prošlosti. Eklatantan je primjer instaliranje desni\u010darske pukovni\u010dke hunte u Gr\u010dkoj 1967. godine, iako je Gr\u010dka ve\u0107 punih 15 godina bila \u010dlanica NATO saveza. Namjera da se sprije\u010di eventualna pobjeda ljevice na izborima bila je dovoljan razlog, da se na temelju, od desni\u010darskih medija, izmišljene ljevi\u010darske (prije svega komunisti\u010dke) urote (plan Aspida) uz pomo\u0107 CIA-e u Gr\u010dkoj instalira i dugih sedam godina (do 1974.) odr\u017eava fašistoidna desni\u010darska vojna hunta uz sve pripadne blagodati. Tako\u0111er je poznato da su se u Turskoj vrlo \u010desto doga\u0111ale vojne hunte, a nije isklju\u010deno da se to ponovno ne\u0107e dogoditi. <\/p>\n Uloga NATO pakta zaista nije redefinirana, ve\u0107 je i nadalje ostala agresivna, kakva je uvijek i bila. Premda lobisti tvrde suprotno, to se ni\u010dim ne pokušava dokazati. To bismo valjda morali uzeti zdravo za gotovo – poput dogme. No upravo onaj kratki fragment iz jednog Šimuni\u0107eva intervjua poziva na uzbunu, ponovimo još jednom: NATO je …polica osiguranja protiv nepredvidljivosti povijesti. I to je to. Nema tu nikakvog etosa o\u010duvanja velikih principa: radi se samo o namjeri kontrole svijeta, kako se ne bi dogodilo da se neki dio otme kontroli i otka\u017ee poslušnost kapitalisti\u010dkoj oligarhiji i mo\u017eda po\u017eeli krenuti putem pravde. A krenuti putem pravde zna\u010di krenuti putem istinske radikalno-revolucionarne humanizacije prirode – naturalizacije \u010dovjeka, kako bi se ovaj svijet, koji je out of joint skrenuo s puta bez povratka. Takvi se pokušaji, me\u0111utim, surovo ka\u017enjavaju. Tada se napušta svaka pri\u010da o ljudskim pravima. Nije to teško, jer su pri\u010de o ljudskim pravima danas ionako samo loša gluma ideologa cini\u010dnog uma u slici i prilici liberalno-demokratskih fundamentalista, koje slu\u017ee za zavaravanje lakovjernih. Danas je ve\u0107 posve jasna sva la\u017enost velikih pri\u010da o ljudskim pravima, jer iza njih nigdje nema – pravde, premda bi o pravdi, prije svega, trebala biti rije\u010d.<\/p>\n Još o la\u017eima. Neki, poput profesora Radovana Vukadinovi\u0107a, predsjednika Atlantskog vije\u0107a Hrvatske i predava\u010da Me\u0111unarodnih politi\u010dkih odnosa na zagreba\u010dkom Fakultetu politi\u010dkih znanosti, uporno bezobrazno tvrde, da je ulazak u NATO savez po\u010detak svih onih koraka koji vode u euro-atlantske integracije, dakle i u Europsku Uniju, te da definitivno zna\u010di ulazak u krug zapadnih dr\u017eava, što je navodno osnovni i najve\u0107i dobitak za zemlje koje pretendiraju na \u010dlanstvo.<\/p>\n Doktrina obe\u0107ane zemlje<\/strong><\/p>\n Hrvatskim se gra\u0111anima NATO savez prikazuje kao obe\u0107ana zemlja. Pri tome se koriste i najbjednije podvale, jer se ra\u010duna kako \u0107e se gra\u0111ani, ve\u0107 umorni od siromaštva i borbe za svakodnevnu egzistenciju, uhvatiti za NATO kao slamku spasa, koja donosi bolji standard, sigurniji \u017eivot i ekonomski prosperitet. Zbog toga se naj\u010deš\u0107e i ne spominju troškovi, koje \u0107e dr\u017eava morati odvajati za \u010dlanstvo u NATO-u. Ta \u0107e se sredstva, dakako, uštedjeti smanjivanjem još ono malo prava (radnih, zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih,…) što su ostala iz vremena socijalisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n Gra\u0111anima se obi\u010dno govori da na svom teritoriju ne\u0107e imati strane vojne baze. Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 bezobrazno tvrdi, da niti jedna dr\u017eava u sastavu NATO saveza ne mora sudjelovati u nekoj vojnoj operaciji, ukoliko to ne \u017eeli. Nakon ovog bisera logika nala\u017ee da pitamo: a koji je onda uop\u0107e razlog postojanja vojnog saveza, kad se mo\u017ee odbiti sudjelovanje u nekoj vojnoj operaciji.? Nasuprot tome prof. Vukadinovi\u0107 ka\u017ee: Hrvatska je zemlja koja mo\u017ee pru\u017eiti dobro uvje\u017ebanu, u ratu isprobanu vojnu silu koja, bez obzira na to što \u0107e se smanjivati, ostaje u pristojnim relacijama s obzirom na broj stanovnika. S druge strane, Hrvatska mo\u017ee pru\u017eiti svoj strateški polo\u017eaj. Nezamislivo je da se bez Hrvatske djeluje na prostoru jugoisto\u010dne Evrope, prije svega u Bosni i Hercegovini, a tu je i hrvatsko more, te korištenje brojnih vojnih poligona… Hrvatska se promatra kao budu\u0107a \u010dlanica koja mo\u017ee mnogo pru\u017eiti jer je prometno na trasi istok-zapad i sjever-jug, odnosno tvori odre\u0111enu spojnicu, a mislim da NATO vodi ra\u010duna o tim procjenama. To su neke prednosti Hrvatske koje NATO ne mo\u017ee odbiti.<\/p>\n Napokon, gra\u0111anima nitko ne govori da nakon ulaska u NATO savez izlaska nema – barem 20 godina (\u010dlan 12. povelje).<\/p>\n Zajapurenom Davoru Gjeneru pak se ho\u0107e svoje eskapade (Novi list, 9. prosinca 2006.) u korist pristupa Hrvatske NATO savezu umotati u teorijski celofan. Ipak, on je od svih tih muljatora mo\u017eda najiskreniji. Naime, bez oklijevanja daje sasvim jasnu i direktnu definiciju NATO saveza i obaveza koje svaka zemlja \u010dlanica ima: NATO je politi\u010dka asocijacija politi\u010dki kompatibilnih demokratskih zemalja koja funkcionira kao polica osiguranja, jer je jedna od temeljnih doktrina Saveza da se napad na njezinu \u010dlanicu tretira kao ugroza nacionalne sigurnosti svake od \u010dlanica. Dioba rizika s ostalim zemljama \u010dlanicama »pla\u0107a« se obvezom sudjelovanja u sigurnosnim misijama Saveza, obvezom stvaranja sigurnosnoga i obrambenog sustava kompatibilnog sa sustavima drugih \u010dlanica i obvezom definirane visine ulaganja u taj sustav. Tako\u0111er je, za razliku od drugih, jasno rekao da je to skupo: Kao i svaka polica osiguranja, i \u010dlanstvo u NATO-u relativno je skupo, ali ono ostvaruje jedan od temeljnih ciljeva svake sigurnosne politike – drasti\u010dno smanjuje nesigurnost i neizvjesnost što je jedan od temeljnih poslova liberalne dr\u017eave.<\/p>\n La\u017ena demokrati\u010dnost<\/strong><\/p>\n Ono što nikako ne stoji jest navodno drasti\u010dno pove\u0107anje sigurnosti dr\u017eava \u010dlanica. U ovom smo tekstu ve\u0107 demantirali te nebuloze o sigurnosti i pokazali na primjerima iz prošlosti, da i \u010dlanice NATO saveza mogu i te kako me\u0111usobno ratovati, a o nekakvoj sigurnosti od vojnih hunti ne mo\u017ee biti ni govora. Opasnost od terorizma \u010dlanstvom u NATO savezu \u010dak i raste zbog anga\u017emana NATO saveza u prljavim ratovima koje aran\u017eiraju SAD. Gjenero tako\u0111er tvrdi da je Sigurnost vrjednota koju svaki dr\u017eavljanin visoko vrednuje, a cijela povijest suvremene dr\u017eave zasnovana je na društvenom ugovoru kojim se u korist sigurnosti odri\u010demo dijela vlastite slobode.<\/p>\n Uzdi\u017eu\u0107i princip takozvanog društvenog ugovora, na kojem je, kako tvrdi zasnovana cijela povijest suvremene dr\u017eave, Gjenero pokazuje svu ograni\u010denost i doktrinarnost svoje ideološke pozicije. Jer to mo\u017eda i jest tako u doktrini i ideologiji liberalnih demokrata no svatko zna da postoje i drugi pristupi. Tvrdnjom da se društvenim ugovorom odri\u010demo dijela vlastite slobode u korist sigurnosti, Gjenero pokazuje zapanjuju\u0107i stupanj neshva\u0107anja i sigurnosti i slobode (Dakako, pitanje je radi li se tu o neshva\u0107anju ili pak je rije\u010d o namjernom podvaljivanju). Naime, taj društveni ugovor o kojem Gjenero govori svakako treba staviti pod navodnike, jer je uvijek bio i ostao – asimetri\u010dan u korist vlasni\u010dkih, a time i društveno privilegiranih klasa. One su ga s naslova mo\u0107i i nasilja uvijek uspijevale nametati onima koji nemaju, a svijet nikada nije prestao funkcionirati prema principu: homo homini lupus. Dapa\u010de, taj je princip u današnjem svijetu doveden do savršenstva. No, nikakve sigurnosti nema, niti mo\u017ee biti ukoliko se odri\u010demo i djeli\u0107a slobode ili ako slobodu drugima ograni\u010davamo. To i jest problem, jer današnji \u010dovjek u biti ima vrlo malo slobode. Gjenero je uspio pokazati (premda mu to ni u kom slu\u010daju nije bila namjera – nego baš suprotno) i to da je dr\u017eava zapravo izraz i realizacija fakti\u010dke neslobode, kako \u010dovjeka kao pojedinca, tako i društva u cjelini. Dokazao je da je ona surogat slobode: posrednik izme\u0111u \u010dovjeka i njegove slobode, a kao zajednica da je iluzorna. Akrobacije koje izvodi ne bi li dokazao nepotrebnost referenduma o \u010dlanstvu u NATO savezu svjedo\u010de o la\u017enom demokratu i navija\u010du za opciju mo\u0107i i nasilja. Pokazao je svu prazninu liberalnih fraza o ljudskim i gra\u0111anskim pravima i zapravo dokazao nemogu\u0107nost citoyena i svemo\u0107 bourgeois u društvima baziranim na privatnom vlasništvu, odnosno kapital odnosu.<\/p>\n Komunikacijska strategija<\/strong><\/p>\n Tu sad valja ukazati na to, da je klasi\u010dna njema\u010dka filozofija upravo ovo neposredno podizanje partikularnih interesa na nivo principa nazvala – radikalnim zlom uo\u010divši u tom momentu korijen svakog zla, bilo u društvenom ili individualnom \u017eivotu \u010dovjeka. U politi\u010dkim odnosima, koji se nu\u017eno ti\u010du svih svatko bi trebao nastupati ne kao burgeois, nego kao citoyen, \u010dime bi bio zadovoljen princip op\u0107e volje. U suprotnom se pojedina\u010dan ili poseban interes uzdi\u017ee iznad op\u0107eg interesa, a svaka zajednica (osim despotske vladavine pojedinaca ili grupa na nasilan na\u010din) postaje nemogu\u0107a. A to onda ne bi bila demokratska dr\u017eava, nego – diktatura. To se upravo u Hrvatskoj i dešava: diktatura politi\u010dke oligarhije kao produ\u017eene ruke doma\u0107eg i stranog kapitala uz svesrdnu pomo\u0107 servisera-slu\u017enika. <\/p>\n I zato Gjenero govori da je pristupanje NATO-u vrijednost koju u racionalnoj politi\u010dkoj areni nije teško braniti, te da Hrvatska politika ima obvezu zagovarati u javnosti svoje vrijednosne prioritete i za njih pridobivati potporu te obrazovati bira\u010de. I još: Va\u017eno je to da racionalna argumentacija o troškovima i koristi pristupanju sigurnosnoj i obrambenoj strukturi ne bude zamu\u0107ena populisti\u010dkim argumentima kakvi bi se – poticani i lijevim i desnim iracionalizmom – sigurno javili u predreferendumskom raspolo\u017eenju. <\/p>\n Racionalni dijalog pak je za Gjenera onaj, koji završava opredjeljenjem za NATO savez uz zaobila\u017eenje referenduma. Sve ostalo je prema Gjeneru vezano uz iracionalnosti koje u njegovoj interpretaciji izviru iz navodno zajedni\u010dkih motiva ljevice i desnice (!? ). <\/p>\n Kako sada stvari stoje Vlada je odlu\u010dila provesti takozvanu Komunikacijsku strategiju, kojoj bi cilj bio uvjeriti gra\u0111ane, da NATO nije samo vojni savez, nego da je istodobno rije\u010d o savezu koji promi\u010de demokratske vrijednosti i zaštitu ljudskih prava. No istovremeno kampanja \u0107e se provesti i zato kako bi se vodstvu Saveza na kraju moglo pokazati, kako se gra\u0111ani ipak ne protive tome da njihova dr\u017eava u\u0111e u NATO. Vlada je zato prihvatila posebnu izjavu kojom su pozdravili najavu NATO-a sa summita u Rigi o tome, da bi Hrvatska 2008. mogla dobiti pozivnicu. Velika dr\u017eavna kampanja trebala bi po\u010deti za nekoliko mjeseci. Predvi\u0111a se provo\u0111enje kampanja za mlade, umirovljenike i one koji su sentimentalno vezani uz vojsku. Kampanje \u0107e se prilago\u0111avati i prema regijama, a o\u010dekuje se anga\u017eiranje estradnih i sportskih zvijezda.<\/p>\n Dometi civilnog društva<\/strong><\/p>\n Teret otpora namjeri da se Hrvatska ubaci u NATO savez u ovm trenutku bi trebao imati te\u017eište u udrugama civilnog društva i lijevim strankama, koje nisu obuhva\u0107ene konsenzusom o nu\u017enosti pripajanja Hrvatske NATO savezu. Pitanje je, me\u0111utim mo\u017ee li civilno društvo nositi taj teret? Za bojati se je, da ono to ne mo\u017ee. Zašto? Razlog le\u017ei u navodnicima namjerno stavljenim oko pojma civilno društvo. Stvar je u tome što civilno društvo u Hrvatskoj i ne postoji. Postoje samo udruge, koje okupljaju vrlo ograni\u010den broj ljudi, koji i sami \u010desto nisu na \u010distu šta bi s tim problemom NATO saveza. Okrugli stol na temu Uloga i odgovornost organizacija civilnog društva u procesu pristupanja Hrvatske NATO savezu koji je organizirao Heinrich Boll Stiftung rije\u010dito govori o tome. Ote\u017eavaju\u0107a okolnost je i \u010dinjenica što u udrugama vlada stav u duhu: civilno društvo – to sam ja i ne daj bo\u017ee, da se u to moje leno netko miješa. Civilnog društva ne mo\u017ee biti, ukoliko udruge ne prevazi\u0111u tu uskogrudnost i ne otvore svoja vrata gra\u0111anima, kako bi se oni osje\u0107ali pozvanim i dobrodošlim. Bez te nu\u017ene proto\u010dnosti civilno društvo mo\u017ee samo – usahnuti. A mo\u017eda je problem i u tome što je dio udruga direktno financiran iz fondova koje nadzire, kako se to obi\u010dno nekriti\u010dki ka\u017ee, najdemokratskija i nauspješnija zemlja svijeta, pa nije dobro naljutiti ju.<\/p>\n Glavni razlog zbog kojeg se ne bi smjelo pristati na ulazak Republike Hrvatske u NATO savez jest \u010dinjenica da se radi o vojno-politi\u010dkom savezu, koji je uvijek djelovao i djeluje na principu mo\u0107i i nasilja. On slu\u017ei hegemoniji globalnog kapitala sa svrhom globalnog nametanja ideologije liberalnog totalitarizma i tr\u017eišnog fundamentalizma, te stvaranju Imperije, \u010diji bi glavni eksponent bile SAD. Zaista je za\u010du\u0111uju\u0107e kako nema snage za izricanje evidentne \u010dinjenice: da su SAD bile i ostale imperijalisti\u010dka sila koja do demokracije dr\u017ei samo toliko, koliko joj demokratske fraze koriste u eliminiranju svakog otpora velikodr\u017eavnim, imperijalisti\u010dkim i ideološkim interesima korporacijskog kapitala. <\/p>\n Nije li perverzno najdemokratskijom smatrati dr\u017eavu, kojoj je normalno imati tajne zatvore širom svijeta, kojoj je normalno legalizirati torturu nad politi\u010dkim protivnicima, kojoj je normalno silom rušiti nepo\u017eeljne politi\u010dke opcije i kojoj je normalno pokretati ratove na rubu genocida i ubijati nedu\u017ene ljude u svrhu oduzimanja tu\u0111eg ? <\/p>\n *Autor je viši znanstveni suradnik Instituta Ru\u0111er Boškovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U svrhu takozvanih viših interesa, politi\u010dka oligarhija i njeni prirepci gra\u0111anima Republike Hrvatske jednostavno – la\u017eu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46233","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46233","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46233"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46233\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46233"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46233"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46233"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}