{"id":46206,"date":"2006-11-16T11:39:11","date_gmt":"2006-11-16T11:39:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46206"},"modified":"2006-11-16T11:39:11","modified_gmt":"2006-11-16T11:39:11","slug":"muke-sa-rodbinom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/11\/16\/muke-sa-rodbinom\/","title":{"rendered":"Muke sa rodbinom"},"content":{"rendered":"<p>Japijevski &quot;hladna&quot;, odvi&scaron;e cool pri\u010da kako Srbi i Hrvati mogu biti jedni drugima &quot;stranci kao i svaki drugi&quot;, te \u017eiveti u me\u0111usobnoj pristojnoj ravnodu&scaron;nosti, &scaron;uplja je i povr&scaron;na.<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107\/Vreme<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Videste li vi tu melodramu veka? Bata Dvornik &amp; Boris \u017divojinovi\u0107 (ili kako ve\u0107 ono be&scaron;e) spremaju se, javno i u nastavcima, da padnu jedan drugome na rutave grudi, uz sveop&scaron;te (dvo)nacionalno ronzanje iz offa. Hajde de, njihova stvar, samo kad ne bi tom prilikom jo&scaron;te i pretenciozno poizjavljivali kako \u0107e njihov \u010din &quot;doprineti razumevanju izme\u0111u dva naroda&quot;. To valjda onako kako je njihov prethodni \u010din &#8211; kad se ono behu ritualno odrekli jedan drugog, uz popratne kletve i zakletve &#8211; bio bla\u017eeno doprineo nerazumevanju izme\u0111u tih istih naroda, ili &scaron;ta? Kako god, nisu dvojica ostarelih glumaca i neslavno propalih &quot;nacionalnih radenika&quot; jedini aktuelni &quot;omek&scaron;iva\u010di&quot; hrvatsko-srpske granice, one tamo kod Tovarnika, one za koju se sa obeju strana koliko do ju\u010de kliktalo da \u0107e biti neprobojnija od Berlinskog zida u njegovim najboljim danima. Evo, nekako ba&scaron; u istom danu, Milorad Pupovac, politi\u010dki \u010dovek br. 1 srpske zajednice u Hrvatskoj, dr\u017ei u Beogradu predavanje o tome kako (vi&scaron;e se, hvala Svevi&scaron;njem ne pita za&scaron;to) dodatno pobolj&scaron;ati te iste slavne serbo-croat odnose, a u jednoj TV-emisiji (Klju\u010d, PTC 1) eminentni likovi (Igor Mandi\u0107, Denis Kulji&scaron;, Ivo Viskovi\u0107, Zoran Panovi\u0107) diskutuju na istu temu, a da ba&scaron; niko ni ne postavlja degeneri\u010dno, ali skoro do ju\u010de neizbe\u017eno pitanje &quot;treba li&quot;, nego samo &quot;kako&quot; u potpunosti normalizovati stanje na srpsko-hrvatskom politi\u010dko-ekonomsko-kulturno-emotivnom frontu. A u tom je poslu, vidimo, mnogima svaki saveznik dobar, pa \u010dak i turbo-folk. I kao &scaron;lag na torti: srpski \u010covek Sa Parama Mi&scaron;kovi\u0107 i hrvatski \u010covek Sa Novcima Todori\u0107 sve\u010dano udru\u017euju snage radi lak&scaron;eg zajedni\u010dkog ovladavanja zapadnobalkanskim tr\u017ei&scaron;tem, pre nego &scaron;to na isto nahrupe goleme belosvetske ale&#8230; <\/p>\n<p>Mo\u017eda to tako izgleda, ali zapravo nisam spreman da budem odvi&scaron;e cini\u010dan na ovu temu. Isuvi&scaron;e je to va\u017eno, i isuvi&scaron;e sam dugo na to \u010dekao, a da bih sada zakerao zato &scaron;to jedna tako neophodna i tako lekovita stvar povremeno poprima i karikaturalne dimenzije i nuspojave, poput bataborisnih ili turbofolkerskih. Daj da se slobodno i opu&scaron;teno putuje, radi, govori, pi&scaron;e, peva etc, pa \u0107emo da pretrpimo i iritantno fal&scaron;iranje kojekakvih likova koji su, kad je grmilo, pevali pesme-kora\u010dnice u skladu s tom grmljavinom, da bi se sada naprasno iznova opsetili i nekih milozvu\u010dnijih melodija, koje eno iznova pevu&scaron;e pod prozorima svojih biv&scaron;ih biv&scaron;ih drugara sa Druge Strane&#8230; Li\u010dno, dodu&scaron;e, ne bih ni pogledao prijatelja koji me se &quot;odrekao&quot; tokom rata samo zarad toga &scaron;to jesam ili on misli da jesam, ali lako je meni: ja nemam takvih, verolomnih prijatelja. Po&scaron;to sam manje-vi&scaron;e normalno ljudsko \u010deljade, birao sam sebi primerene prijatelje, &scaron;ta da se radi&#8230;<\/p>\n<p>Samo, ako \u0107e Hrvati i Srbi da se &quot;mire&quot;, nije zgorega da znaju pone&scaron;to i o sebi, i o drugima, i o onome &scaron;to ih je odvelo u ambis iz kojeg se sada \u010dupaju. \u010cesto se tu pote\u017ee istorijska analogija sa Francuzima i Nemcima koji su se vek-dva ubijali kako i \u010dime su stigli, a danas ni ne zna&scaron; gde im je granica, nego slobodno pi\u010di&scaron; iz jedne zemlje u drugu i nazad, na u\u017eas &quot;patriota&quot; starog kova. U nare\u010denoj emisiji Igor je Mandi\u0107 razlo\u017eno upozorio na ograni\u010denost dometa ove analogije: za razliku od Francuza i Nemaca koji su jedni drugima stranci, Srbi i Hrvati su rod&#8230; &Scaron;ta to ta\u010dno zna\u010di? Da se ne pletemo u kretenske i beskrajne &quot;etnogenetske&quot; pri\u010de, zadr\u017eimo se samo na jednoj o\u010diglednoj stvari: Srbi i Hrvati dele isti jezik, koji dodu&scaron;e razli\u010dito nazivaju. Nije to nikakav &quot;unitarizam&quot;, neka rodoljupci budu spokojni: mo\u017ee se imati i dr\u017eavna i nacionalna nezavisnost i uz deljenje istog leksi\u010dkog fonda sa onim preko Granice &#8211; pogledajte Nema\u010dku i Austriju, na primer. U \u010demu je onda fora? &quot;Bratstvo-jedinstvo&quot; je propalo, o nekakvom monarhijskom jugointegrizmu da se i ne govori. Vra\u0107ati se na te pri\u010de bilo bi pogubno. No, japijevski &quot;hladna&quot;, &quot;postistorijska&quot;, napadno cool pri\u010da kako Srbi i Hrvati mogu biti jedni drugima stranci-kao-svaki-drugi, koegzistiraju\u0107i u stanju pristojne ravnodu&scaron;nosti i temeljitog nepoznavanja, tako\u0111e je &scaron;uplja, a insistiranje na njoj &#8211; to jest na njenoj tobo\u017enjoj, prividnoj, povr&scaron;noj &quot;racionalnosti&quot; &#8211; tako\u0111e ne mo\u017ee biti produktivno. Razlog iznova le\u017ei u toj ogromnoj kulturolo&scaron;koj bliskosti, koja se nipo&scaron;to ne iscrpljuje u jezi\u010dkom zajedni&scaron;tvu, ali je ono, ho\u0107e&scaron;-ne\u0107e&scaron;, njegov temelj. Naprosto, ljudi koji \u010ditaju i slu&scaron;aju jedni druge bez prevoda, \u010dak i kad se &quot;mrze&quot; dele jedni s drugima ne&scaron;to Stra&scaron;no Va\u017eno, i to ne&scaron;to ih strukturalno, su&scaron;tinski, dugoro\u010dno onemogu\u0107ava da se bezbolno i trajno razintime sa onim Drugim, da mu okrenu le\u0111a i sre\u0107no ga zaborave kao nekakvu davnu, mladena\u010dku ljubav koja sada ima trideset kila vi&scaron;e, troje kmezave plavooke dece, \u010destitog protestantskog mu\u017ea i ku\u0107u u dalekom i hladnom Mi\u010digenu. <\/p>\n<p>Eto, zato ona ista mentalitetsko-kulturolo&scaron;ka struktura i u Hrvatskoj i ovde pada na srpsko-bosanski turbo-folk (od milo&scaron;te zvan &quot;\u0107irilica&quot;), i zato Srbi blenu u HRT toliko da bi bilo pravedno da mu i pretplatu pla\u0107aju. Vreme nare\u0111ene mr\u017enje, iza koje su stajali zbratimljeni srpsko-hrvatski fa&scaron;isti, prohujalo je s vihorom (ili be&scaron;e s &quot;Olujom&quot;?), potonja ideologija me\u0111usobnog ignorisanja, mahom promovisana od &quot;umerene&quot;, malogra\u0111anske desnice, do\u017eivela je neslavan krah, i povremeno se tek povampiruje kroz blesavi plan B na&scaron;ih filistara i intelektualnih Drvenmarija, recimo kroz neku mutant-koprodukciju, poput urnebesnog titlovanja &quot;Rana&quot; na hrvatski (znate ono: pi\u010dka je u prevodu pizda itsl), ili kroz nedavni opskurni i sramni prevod (!) jedne od niza bezveznih knjiga Mire Gavrana na srpsku ekavicu. <\/p>\n<p>I &scaron;ta onda ostaje na kraju? &Scaron;ta je skor svega ovoga? Gde si bio &#8211; nigde, &scaron;ta si radio &#8211; ni&scaron;ta? Da, ali i ne: mnogi su i te kako radili ne&scaron;to, a to &scaron;to su radili ima svoje ime, ali ga nije pristojno izgovoriti, a ti\u010de se jedenja onoga &scaron;to normalan svet ina\u010de ne jede. Nego prepu&scaron;ta rodoljupcima da se poslu\u017ee, kad ve\u0107 tako vole.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Japijevski &quot;hladna&quot;, odvi&scaron;e cool pri\u010da kako Srbi i Hrvati mogu biti jedni drugima &quot;stranci kao i svaki drugi&quot;, te \u017eiveti u me\u0111usobnoj pristojnoj ravnodu&scaron;nosti, &scaron;uplja je i povr&scaron;na.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46206","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46206","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46206"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46206\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46206"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46206"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46206"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}