Kud god kreneš, vu\u010deš Bosnu za sobom kao kakav nevidljivi i te\u017eak prtljag s kojim teško ili nikako izlaziš nakraj, ali koji je neodvojivi dio tebe.<\/p>\n
Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107\/Nezavisne Novine<\/strong><\/em><\/p>\n Kud god kreneš, vu\u010deš Bosnu za sobom kao kakav nevidljivi i te\u017eak prtljag s kojim teško ili nikako izlaziš nakraj, ali koji je neodvojivi dio tebe. Ako ponekad pokušaš i zaboraviti na njega, uvijek se na\u0111e neko da te zapitkuje o tvojoj muci, o tom neobi\u010dnom, teško definisanom teretu. Pri tom obi\u010dno nisi siguran da li to znati\u017eeljnik \u010dini iz dobre ili iz nekakve zlo\u010deste namjere, kao što nikada nisi siguran ni u vlastiti odgovor. Što se mene ti\u010de, zaslu\u017eio sam takvu kaznu, kao nešto najmanje što mo\u017ee sna\u0107i jednog kolumnistu koji godinama juriša na vjetrenja\u010de nacionalizma i op\u0107e zapuštenosti vlastite zemlje ili, što bi rekao naš bosanski svijet, ispravlja "krivu Drinu". <\/p>\n Istori\u010dar Rade Petrovi\u0107, naš bivši sugra\u0111anin i višegodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, pita me ho\u0107e li protekli izbori donijeti Bosni i Hercegovini išta boljega. Sreli smo se u Dubrovniku, gdje je Petrovi\u0107 ro\u0111en i gdje sada \u017eivi. Bio je gostuju\u0107i profesor na nizu univerziteta u Italiji, a kad je po\u010dela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Alija Izetbegovi\u0107 ga je poslao u Rim kao svog prvog diplomatskog predstavnika. Nedavno je u Rimu objavljena Petrovi\u0107eva knjiga "Propali model jugoslovenskog federalizma".<\/p>\n Ovih nekoliko redaka su tek neizbje\u017ean uvod u jednu anegdotu, koja o Bosni i Hercegovini govori mo\u017eda više od mnogih analiza, pa i \u010ditavih knjiga. Pri\u010da se doga\u0111a u kabinetu legendarnog italijanskog politi\u010dara \u0110ulija Andreotija, do\u017eivotnog senatora, \u010dovjeka koji je, pored ostalog, bio osam puta biran za premijera. Optu\u017eivan za veze s mafijom, uklju\u010duju\u0107i i naru\u010dena ubistva, Andreoti je isto toliko poznat i po bezbrojnim aferama i sudskim procesima, iz kojih se uvijek uspijevao izvu\u0107i. Zainteresovan za krvavi haos na Balkanu, Andreoti je jednog dana ugovorio susret sa prof. Petrovi\u0107em u zgradi Senata. Bili su to teški dani za ve\u0107 ostarjelog Andreotija: o vratu mu je visilo nekoliko nepravomo\u0107nih presuda, a štampa ga je napadala nemilosrdno i bez ostatka. "Vjerujem da \u0107ete se vi i ovog puta izvu\u0107i, ali ja imam za vas jednu kaznu", rekao je prof. Petrovi\u0107 u kontekstu razgovora o situaciji u kojoj se Andreoti nalazio. "A kakva je to kazna?" "Pa, poslao bih vas na Balkan, ta\u010dnije u Sarajevo, da sredite stanje u Bosni i Hercegovini". "Nemojte, molim vas, to bi bila jako teška kazna, te\u017ea od zatvorske", uzvratio je Andreoti. <\/p>\n Sve što je me\u0111unarodna zajednica u proteklih deset godina u\u010dinila u Bosni i Hercegovini, bilo dobro ili loše, samo potvr\u0111uje da je Andreotijev strah od jedne takve "kazne" bio opravdan. Upravo prisustvujemo novom nesnala\u017eenju naših me\u0111unarodnih pokrovitelja, koji su o ishodu proteklih izbora dali toliko opre\u010dnih izjava da to ve\u0107 postaje neozbiljno. <\/p>\n Dok, recimo, Havijer Solana šalje gra\u0111anima ove zemlje \u010destitke zbog ispoljene "visoke svijesti", a ameri\u010dki ambasador Meklhejni ukrašava salu za forsirani nastavak pregovora o reformama, dotle bivši ameri\u010dki ambasador u Zagrebu i Beogradu Vilijam Montgomeri, koji danas piše kolumne za nekoliko listova u regionu, dosadašnje višestrana\u010dke izbore u Bosni i Hercegovini naziva "tobo\u017enjom demokratijom". Naravno, nije sporna izborna procedura, sporni su plodovi ovdašnje "demokratije".<\/p>\n Skandal koji je izbio zbog grešaka u brojanju glasa\u010dkih listi\u0107a na nekim izbornim mjestima odjednom je postao najva\u017enije mjesto postizborne pri\u010de. A rije\u010d je prosto-naprosto o tome da su u nekim izbornim komisijama sjedili nepismeni ljudi, paradigmati\u010dni uzorci polovine stanovništva. Mogu se izborni listi\u0107i brojati i prebrojavati stotinu puta, mogu izbori biti i ponovljeni – kao što to predla\u017eu neki gubitnici – ali se ništa bitno ne\u0107e promijeniti. Mediji su se, bez izuzetka, okomili na tzv. raspodjelu fotelja, smatraju\u0107i kako je ponovo rije\u010d o bespoštednoj borbi za vlast. Pa, šta je cilj politi\u010dkih gladijatora ako ne osvajanje vlasti!? U tome smislu valja ista\u0107i \u010duvenu misao ve\u0107 pomenutog Andreotija: "Vlast preziru samo oni koji je nikada nisu imali."<\/p>\n Naravno, to je samo polovica istine. A druga polovica istine je u tome da vlast nije svrha sama sebi, ve\u0107 sredstvo da se ostvare odre\u0111ene politi\u010dke ideje i ciljevi. Imaju li najuticajnije stranke svoje ideje, programe i ciljeve? Svaka od njih tvrdi da ih ima, iako je pijaca na kojoj su bili izlo\u017eeni bila siromašna. S druge strane, ti su programi me\u0111usobno toliko udaljeni da njihovu sintezu na nivou dr\u017eave – a ova je dr\u017eava teški invalid – ne bi mogao izvesti ni Ajnštajn. Uostalom, ako se uop\u0107e mo\u017ee govoriti o nekakvim programima, oni su mahom svedeni na obi\u010dne parole lišene stvarnog \u017eivotnog sadr\u017eaja. Indikativno je da su kao takvi, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, dobili mandat sirotinje raje, nijemog posmatra\u010da u procesu donošenja odluka. \u017divot nam zagor\u010dava i zlo\u010desti komšija Voja Kalašnjikov, premijer i oli\u010denje nacionalisti\u010dke Srbije, koji kao da se svako jutro budi smišljaju\u0107i novu pakost na ra\u010dun susjedne dr\u017eave, poput one infantilne, ali nimalo bezazlene izjave da je srpska truba iz Draga\u010deva kona\u010dno prešla Drinu. <\/p>\n Prof. Petrovi\u0107u sam ostao du\u017ean odgovor na njegovo pitanje s po\u010detka ove kolumne, pa, bar što se toga ti\u010de, ni \u010ditaocima ne mogu biti ni od kakve pomo\u0107i.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kud god kreneš, vu\u010deš Bosnu za sobom kao kakav nevidljivi i te\u017eak prtljag s kojim teško ili nikako izlaziš nakraj, ali koji je neodvojivi dio tebe.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46187","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46187","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46187"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46187\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46187"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46187"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46187"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}