H-alterov newyorški dopisnik analizira stanje u ameri\u010dkom društvu po isteku prve petoljetke od zloglasnog 11. rujna.<\/p>\n
Pi\u0161e: Ivo \u0160kori\u0107\/www.h-alter.org<\/strong><\/em><\/p>\n Federalni novac za borbu protiv terorizma raspore\u0111en je po klju\u010du prema kojem je New York dobio disproporcionalno malo – kao da se u New Yorku nakon WTC nema više što razoriti, kako je Chertoff (DHS) bio izjavio – jer je i taj momenat – Newyorška tragedija 11. rujna 2001. – iskorišten da skupštinari izvuku nešto love svaki za svoje selo, kako se to ve\u0107 radi svuda na svijetu. Ta odluka Kongresa je, me\u0111utim, u suprotnosti sa nedavno provedenom NYT-CBS anketom, koja pokazuje da se stanovnici New Yorka znatno više boje teroristi\u010dkog napada nego drugi gra\u0111ani Amerike – Newyor\u010dani misle da je rat još jako daleko od svršetka. Ta odluka je parabola za nepravdu koja obilje\u017eava vladavinu Georga Busha, od momenta njegove inauguracije 2000. godine. Dobra vijest je da su sudovi odlu\u010dili sa\u010duvati glasa\u010dke listi\u0107e iz Floride 2000. i Ohia 2004. za povijest: mo\u017eda se jednom u povjesnicama bude u\u010dilo kako je Bush ukrao izbore. Dva puta.<\/p>\n Rade više, zarade manje<\/strong><\/p>\n U toku Bushove vladavine realne pla\u0107e zaposlenima iz godine u godinu padaju, iako se ekonomska situacija, kao, popravlja – korporacije bilje\u017ee sve ve\u0107e profite, koji se dijele dioni\u010darima, direktorima kroz kraljevske bonuse – do te mjere da je nedavno guverner Ameri\u010dke nacionalne banke (Federal Reserve) izjavio da je to opasno za ekonomsko zdravlje društva. Radnici pritom zara\u0111uju sve manje i kupovna mo\u0107 im se smanjuje, a sindikata više nema da ih štiti, tako da je još samo 10 posto radnika sindikalizirano. Jedina grupa zaposlenih kojima pla\u0107e rastu su odvjetnici: zadu\u017eeni smišljati na\u010dine kako da legalno opravdaju i zaštite jedan nemoralan sistem raspodjele viška vrijednosti. Oni su ove godine dobili povišicu u visini godišnje pla\u0107e manualnog radnika.<\/p>\n Prosje\u010dni Amerikanac radi više i du\u017ee, ima manje dopusta, a zara\u0111uje manje i ima lošije zdravstveno osiguranje od prosje\u010dnog zapadnog Evropljanina. No zato nigdje na svijetu nema tako bogatih ljudi kao u Americi, tješe nas skupi magazini, koji nam svakog tjedna pokazuju kako ti ljudi \u017eive i što na sebi nose (uglavnom, njihova odje\u0107a vrijedi više od mog automobila, a automobil više od moje ku\u0107e). Istra\u017eivanja pokazuju porast kriminaliteta, posebno me\u0111u djecom imigranata. To nije teško objasniti: ta djeca odrastaju u sirotinjskim \u010detvrtima velikih gradova, izlo\u017eena istovremeno nevjerovatnom bogatstvu, koje mogu samo gledati, i dubokom siromaštvu svojih roditelja, koji im ništa ne mogu priuštiti. Nema boljeg pokreta\u010da kriminaliteta od zavisti. <\/p>\n Druga katastrofa koja se nazire je kolaps tr\u017eišta nekretninama – po\u010detkom Bushova mandata mnogo ljudi s niskim primanjima kupilo je ku\u0107e uz vrlo povoljne uvijete putem tzv. ARM (adjustable rate mortgages): prvih pet godina pla\u0107aju samo kamate, ali po vrlo niskoj stopi, a onda se stopa prilagodi tr\u017eištu, a tr\u017eišna stopa je porasla – mnogi ljudi \u0107e uskoro morati pla\u0107ati 50 posto više svakog mjeseca, što \u0107e ih dovesti do ste\u010daja i gubitka doma. Dakle, u slijede\u0107oj petoljetki neizbje\u017eno \u0107e do\u0107i do porasta siromaštva i kriminala. Uz to, Amerika je i dalje prva u svijetu po: najve\u0107em inozemnom dugu, najve\u0107em trgovinskom deficitu i najve\u0107im izdacima za vojsku.<\/p>\n U bespu\u0107ima Srednje Azije<\/strong><\/p>\n Ratovi, koje je Bush zapo\u010deo i koji definiraju njegov mandat, ne idu na bolje – u Iraku je sve više nasilja, sve više bezvla\u0111a, sve više ameri\u010dkih \u017ertava, zemlja je sve bli\u017ee gra\u0111anskom ratu, a \u010dak niti ira\u010dka vlada, instalirana od ameri\u010dkih okupacionih snaga, ne podr\u017eava Busha, kao što smo vidjeli tokom izraelskog bombardiranja Libanona. Obnova Iraka je neslana šala: gra\u0111ani Bagdada tri godine nakon bombardiranja imaju struju 6 sati na dan. Nafta se i dalje ne izvozi, jer naftovodi nisu popravljeni, mostovi nisu izgra\u0111eni. Amerikanci su potrošili milijune godinama popravljaju\u0107i jedan most na krivi na\u010din. Netko je profitirao: Halliburton.<\/p>\n S druge strane, taman kad se po\u010delo pri\u010dati da je barem Afganistan OK, i tamo su po\u010dele eksplodirati bombe blizu ameri\u010dke ambasade. Vijesti iz Afganistana mogu oduševiti jedino ovisnike o heroinu: Amerikanci su izgradili branu i irigacione sisteme u ju\u017enom dijelu zemlje, što je Talibanima pomoglo da podignu produkciju opijuma za 60 posto, tako da Afganistan proizvodi danas 9 posto svjetskog opiuma, 30 posto više od svjetske potra\u017enje, pa \u0107e valjda cijena fiksa u Harlemu uskoro pasti. Mo\u017eda bi Republikanci svoju politi\u010dku kampanju trebali premjestiti u klinike za rad s ovisnicima.<\/p>\n Mislim da ne\u0107e uspjeti natjerati Pentagon u Iran. Nisu baš ni generali od ju\u010der, ne? Vide da jedva pre\u017eivljavaju Irak i Afganistan. Iran je ve\u0107i, nastanjeniji, zemljopisno te\u017ei : Ahmadined\u017ead to, o\u010dito, shva\u0107a. Zato se tako sva\u0111ala\u010dki i ponaša. I on i Bush se nadme\u0107u u emotivno nabijenim izjavama koje dobro zvu\u010de ljudima koji nemaju što izgubiti, osim nacionalnog ponosa. Na Balkanu takve izjave moraju zvu\u010dati dosta otrcano, deset godina nakon Daytonskog sporazuma. <\/p>\n Iran ima druge po veli\u010dini zalihe nafte na svijetu, a uvozi 40 posto svojega benzina. Normalno politi\u010dko rukovodstvo gradilo bi rafinerije. Ahmadined\u017ead gradi nuklearnu elektranu. Sretno mu bilo. Kad god se, me\u0111utim, vozim iz New Yorka za Vermont vlakom, pomislim kako bi i Americi bilo kudikamo ekonomski pametnije ulo\u017eiti novac poreznih obveznika u popravljanje svojih pruga, nego u bombardiranje tu\u0111ih mostova: vlak kroz Vermont vozi beskona\u010dno sporo, kao vlak kroz Bosnu, a ne kako bi vlak trebao voziti kroz vode\u0107u svjetsku supersilu, jer su pruge sto godina stare, krivudave, pragovi su istrunuli…<\/p>\n Blagodati hladnog rata<\/strong><\/p>\n Sa Sjevernom Korejom se Bushevi pametnjakovi\u0107i natje\u010du tko \u0107e proizvesti neuspješniji projektil. Kako Sjeverna Koreja zapravo nema balisti\u010dki projektil koji mo\u017ee uspješno doletiti do Amerike, a kamoli precizno pogoditi neki cilj, Amerika je razvila anti-balisti\u010dki sistem, koji zapravo nije u stanju presresti balisti\u010dke projektile, ali jako puno košta i dobro zvu\u010di pojedinim republikanskim politi\u010darima. Ova nova varijanta hladnog rata je zapravo ohrabruju\u0107a, jer nitko ne mo\u017ee stradati. Bilo bi samo dobro da se ga\u0111aju papirnatim raketama, jer manje koštaju.<\/p>\n Rat protiv terorizma postao je rat protiv osoba sa posebnim potrebama – od ljudi se zahtjeva da mirno, stoi\u010dki podnose \u010dekanja, pretrese, redove na aerodromima – kao da putovanje ne traje samo po sebi dovoljno dugo, i samo po sebi nije naporno. Avioni ništa br\u017ee ne lete nego prije 30 godina, samo sad moramo više vremena provoditi na aerodromima. To je nazadak. Sad \u0107e putnici sa posebnim potrebama teku\u0107ine za le\u0107e skrivati u ona skrovita mjesta u tijelu u kojima su nekad švercali heroin. <\/p>\n A ljudi sa poreme\u0107ajima li\u010dnosti, bolje neka ne putuju, jer bi mogli završiti u zatvoru, a njihovi suputnici \u010dekaju\u0107i novi let. Donose se novi propisi kojima je ostvarivi cilj poni\u017eavanje i zastrašivanje gra\u0111anstva, a ne osuje\u0107ivanje novih teroristi\u010dkih napada. \u0106injenica, da \u0107e njih i dalje biti, iako \u0107emo svi zbog straha od njih putovati sporije i rje\u0111e, sugerira da je Al Kaida ve\u0107 pobjedila.<\/p>\n Protiv volje naroda, protiv volje Kongresa, protiv volje Vrhovnog suda, protiv volje vlastite stranke, \u010dak protiv volje vojnog vrha, Bush gura, pa gura, svoju ideju o tome kako uhi\u0107enici rata protiv terora trebaju biti tretirani: nehumano i nikako ne u skladu sa demode \u017denevskom konvencijom. <\/p>\n George Bush – Comodush<\/strong><\/p>\n \u010citava ta debata podsje\u0107a na muke kroz koje je Rimsko Carstvo prolazilo u 4. stolje\u0107u, kad je krš\u0107anstvo postalo dr\u017eavna religija. Kako je krš\u0107anstvo u sr\u017ei protiv nasilja i rata, a Rimsko Carstvo je, baš kao i ameri\u010dko, bilo izgra\u0111eno i odr\u017eavano na vojnoj sili i mo\u0107i, Sv. Augustin se mu\u010dio na\u0107i opravdanja za ratove i na\u010dine ratovanja, baš kao što se danas odvjetnici unutar ameri\u010dke vlasti trude na\u0107i opravdanja za gadosti neophodne za opstanak ameri\u010dkog carstva. \u010cetvrto stolje\u0107e je ionako dobra usporedba za op\u0107u dekadenciju ameri\u010dkog društva i trenutnih medijskih opsesija: ameri\u010dki pedofil je odlu\u010dio priznati da je po\u010dinio ubojstvo koje nije po\u010dinio, samo da bi ga doveli iz Tajlanda, gdje su ga o\u010dito lokani panduri uhitili sa spuštenim hla\u010dama, a zna se da se na Tajlandu za takve krimene dobiju batine sa ratan štapom. Dobar je strah kome ga je Bog da.<\/p>\n U biti, rasprava o mu\u010denju zatvorenika politi\u010dka je rasprava o predsjedni\u010dkoj mo\u0107i u Americi. Bush, poput nekih rimskih careva, kao Comodus, recimo, misli da je barem polubog i da mu ne samo strani saveznici i UN, nego ni vlastiti Senat i narod ne trebaju. On ve\u0107 poslovi\u010dno nikada ne ula\u017ee veto na odluku Kongresa, nego je potpiše, uz popratnu opasku kako njegova administracija ne smatra sebe obaveznom poštovati odluku Kongresa ukoliko se sa istom ne sla\u017ee. <\/p>\n Busheva politi\u010dka tvrdoglavost je do sada koštala glave Tonyja Blaira, a izgleda da je po\u010deo i\u0107i na \u017eivce i Senatu, i narodu Amerike. Republikanski kandidati za ovojesenske kongresne izbore pokušavaju se što je mogu\u0107e dviše od njega distancirati, a Dicka Chenneya – velikog pobornika rata, ali lošeg strijelca i vojnika (pet puta je odga\u0111ao odlazak u Vijetnam dok rat nije napokon završio, a sad pod stare dane zamalo je ubio svog odvjetnika tokom lova) – sve manje vi\u0111amo i \u010dujemo u javnosti. Odahnusmo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" H-alterov newyorški dopisnik analizira stanje u ameri\u010dkom društvu po isteku prve petoljetke od zloglasnog 11. rujna.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46153","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46153"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46153\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}