Šokantno svjedo\u010denje Fabrizija Gattija potreslo je Europu<\/p>\n
Pi\u0161e: Inoslav Be\u0161ker\/Jutarnji list<\/strong><\/em><\/p>\n Tjedan dana u paklu me\u0111u bespravnim robovima, gdje se za neposlušnost, pa i puki nesporazum, mo\u017ee izgubiti glava, gdje vlada mra\u010dna sprega mafije i policije – to je sadr\u017eaj šokantne reporta\u017ee "Ja, rob u Apuliji", koju je u rimskom L'Espressu objavio Fabrizio Gatti. U najboljoj maniri Günthera Walraffa svojedobno u Njema\u010dkoj, te Barbare Ehrenreich u Americi, Gatti se predstavio kao Ju\u017enoafrikanac (dakako: bijeli), te je proveo sedmicu dana me\u0111u bera\u010dima raj\u010dica u "ukletom trokutu" u Apuliji, oko Foggie. <\/p>\n Svjedo\u010danstvo koje je objavio povremeno je kadro zalediti krv u \u017eilama i nekoga tko je prili\u010dno dobro upoznat s evropskom i, konkretno, talijanskom stvarnoš\u0107u.<\/p>\n Evropu ne spominjemo slu\u010dajno. U posljednje doba na tom podru\u010dju netragom je nestalo \u010dak 13 Poljaka, dakle dr\u017eavljana jedne od \u010dlanica Evropske unije, koji su u Italiju došli kao sezonski radnici, posve u skladu sa zakonodavstvom Unije. <\/p>\n Poljska je zahtijevala – kao i svaka normalna dr\u017eava – da se provede istraga o njezinim iš\u010dezlim dr\u017eavljanima. Talijanska Dr\u017eavna policija, kojoj su zahtjevi proslije\u0111eni, samo za jednoga je izvijestila da pojma nema što se s njime zbilo, a za dvanaestoricu nije uop\u0107e ni odgovorila, kao da je posrijedi nešto manje vrijedno od starog mopeda, a ne ljudska bi\u0107a. Istraga je sada povjerena karabinijerima, koji su vojna postrojba, pa je manji stupanj slizanosti s mjesnim organiziranim kriminalom koji kontrolira teren (što je jedna od bitnih odrednica mafioznosti).<\/p>\n Sukrivnja dr\u017eave<\/strong><\/p>\n \u010citatelja Gattijeve reporta\u017ee uzrujava bezdušna pohlepnost i okrutna ne\u010dovje\u010dnost kriminalaca, ali još i više indolentna sukrivnja dr\u017eave koja uredno ide na ruku zlo\u010dincima. Unajmljenim ilegalnim radnicima, ugovorenima za naknadu ni\u017eu od bijedne, ni to ne isplate dva-tri tjedna, a onda sami obavijeste policiju koja pohvata nesretnike, zatvori ih i protjera, a novac ostaje u d\u017eepu onih za koje su rintali. Tome u Apuliji konkretno slu\u017ei Bossijev i Finijev zakon o imigraciji. Naravno, policija ni ne prijavljuje ilegalne, pa još i lopovske poslodavce-potkaziva\u010de. <\/p>\n Gattijeva reporta\u017ea po\u010dinje prvim, neuspjelim pokušajem. Predstavljaju\u0107i se kao Rumunj, pokušao se zaposliti na jednoj farmi. "Kaplar" (kako se u \u017eargonu zovu predradnici koji za gazdu anga\u017eiraju i kontroliraju nadni\u010dare) objašnjava kako mo\u017ee raditi samo ako gazdi podvede neku mladu prijateljicu. Da bi bio jasniji, poka\u017ee na par mladih Rumunja: oni rade, jer je \u017eena pristala spavati s gazdom. "Ali ja sam sâm", ka\u017ee Gatti. "Onda ništa". <\/p>\n Ponuda radne snage nadmašuje potra\u017enju, ako nema danka u \u017eenskom mesu – ništa od zarade, ma koliko bila bijedna. Po talijanskim pravnim normama takva se vrsta ucjene izjedna\u010duje sa silovanjem. A koga briga što siluju neku Rumunjku? U Torreu del Lago mjesni fašisti su otvorili sveti rat protiv homoseksualaca: s vremena na vrijeme sa\u010dekaju neku djevojku koja iza\u0111e iz lokala u kojemu se skupljaju homoseksualni parovi, pa je grupno siluju, onako pedagoški, da vidi što je zanemarila. Nitko uhva\u0107en. A posrijedi su Talijanke.<\/p>\n Tretman stranaca<\/strong><\/p>\n Tretman stranaca silno se promijenio u posljednja dva desetlje\u0107a. Policija je sve grublja, pa i prema stranim novinarima, pa i prema osoblju Ujedinjenih naroda – a da se ni ne govori kako se tretiraju oni koji tra\u017ee posao. O tome bi potpisani dopisnik mogao i sam napisati ru\u017enu reporta\u017eu. Ali ni pribli\u017eno tako ru\u017enu poput Gattijeve.<\/p>\n "Tjedan koji sam proveo infiltriran me\u0111u robovima je putovanje s onu stranu svakoga neljudskog predvi\u0111anja. Ali nema alternativa da bi se izbliza vidio u\u017eas koji imigranti moraju pretrpjeti", piše Gatti.<\/p>\n Sreo je Rumunje s dozvolom boravka i bez nje. Bugare, Poljake. Afrikance iz Nigerije, Nigera, Malija, Burkine Faso, Ugande, Senegala, Sudana, Eritreje. Neki su prispjeli tek nekoliko dana ranije, jer su znali da tu ima posla. Uzalud strašne vijesti o brodolomima u kojima je samo ovog ljeta našlo smrt nekoliko stotina tih ilegalnih imigranata. Uzalud patrole Obalne stra\u017ee i Vojne mornarice. Dok ima poslodavaca spremnih na sve da bi uštedjeli nekoliko eura na nadnici i još nekoliko na porezu. Dok dr\u017eava \u010deka i više od šest mjeseci da odgovori na legalno postavljene zahtjeve za privremeni uvoz radne snage u skladu s Bossijevim i Finijevim zakonom (koji pomno propisuje što i kada mora prilo\u017eiti poslodavac, ali ni na koji na\u010din ne obavezuje dr\u017eavu da ikada odgovori). <\/p>\n Mre\u017ea ‘kaplara’<\/strong><\/p>\n Gazde su se oslonili na mre\u017eu "kaplara" – Talijana, Arapa, Isto\u010dnoevropljana… – koji su milosrdni baš kao i zato\u010denici kapoi u nacisti\u010dkim logorima. Tko prosvjeduje – ušutkaju ga \u017eeljeznim šipkama, pripovijeda Gatti kao o\u010devidac. Bilo ih je koji su se obratili za pomo\u0107 Kvesturi (Policijskoj upravi) u Foggi. A ona je, primjenjuju\u0107i Bossijev i Finijev zakon, njih pozatvarala i protjerala. Ako tko utekne, "kaplari" ih tra\u017ee svu no\u0107. "Kao u lovu na ljude koji je ispri\u010dao Alan Parker u filmu ‘Mississippi Burning’. Nekoga su napokon i uhvatili. Nekoga i ubili" – piše Gatti.<\/p>\n On je prispio do prve "svoje" štale dok je "u hladu" mjereno 42 stupnja Celsiusova. U štali je segregacija \u010dvrsta: Rumunji spavaju s Rumunjima, Bugari s Bugarima, Afrikanci s Afrikancima. Gatti je shvatio da ne mo\u017ee "pro\u0107i" kao Rumunj, pa se "pretvorio" u Ju\u017enoafrikanca. Prisvojio je ime i prezime Donalda Woodsa, tako\u0111er znamenitoga istra\u017eiva\u010dkog novinara koji je na isti na\u010din istra\u017eivao apartheid. "Kaplar", koga su crnci uvjerili da na jugu Afrike ima bijelaca, nudi 3 eura na sat. "Woods" je prihvatio, "kaplar" "Giovanni" je ukrcao u "golf" njih još devetoricu (tri sprijeda, pet straga, jednoga uz stra\u017enji prozor). <\/p>\n Amadou iz Nigera ka\u017ee: "Giovanni, danas je petak, a nisi nam platio ve\u0107 tri tjedna. Pri kraju nam je i tjestenina. Petnaest dana ve\u0107 jedemo samo tjesteninu i raj\u010dice. Momci su iscrpljeni. Treba im mesa da bi radili". "Giovanni" se kune da \u0107e novac do\u0107i sljede\u0107i tjedan, pa \u0107e ih odvesti sebi ku\u0107i na meso, naravno, kad dobiju novac da mu (i) to plate. Rasprava je mirna: do vjetrobrana je ronila\u010dki no\u017e, stavljen tako da ga svi vide. Novinar je sve uvjereniji da su i 3 eura na sat – jedna u nizu la\u017ei. "Giovanni" stalno govori "mi, Turci", registracija njegova "golfa" je bugarska, ali izgovor je ruski ili ukrajinski. <\/p>\n Netom su prispjeli na polje za branje, gazda (ili gazdin sin) do\u010dekuje ih s uvredama. Vidi Afrikance i odmah imitira majmune. Kad zapovijeda, zove ih "bingo bongo" (baš kako ih zove i Roberto Calderoli, potpredsjednik Senata, talijanski zakonodavac par excellence, onaj koji je na televiziji pokazivao na svojoj maji karikature uvredljive po muslimane). Ako netko podigne glavu, mladi gazda (tridesetak godina, Leonardo), uljudno drekne: "Koji k…. imaš gledati? Dolje i beri!", uz prijete\u0107e pribli\u017eavanje. Drugi njegov "kaplar", opazivši da je netko oslonio sanduk na stabljiku, urla iz svega glasa: "Prvome tko stavi sanduk na biljku raskolit \u0107u njime glavu, onako koliko je istinit Isus Krist!" <\/p>\n Da ne bi sve to prošlo bez Boga. Krš\u0107anskoga.<\/p>\n Svakodnevno prebijanje<\/strong><\/p>\n I Leonardo ho\u0107e znati odakle bijelci u Africi. Dozvolu da odgovori (jer bez dozvole se ni glava ne di\u017ee), dobio je Mohammed iz Gvineje. Taj zna. Nije \u010dudno: diplomirao je politi\u010dke znanosti i me\u0111unarodne odnose u Al\u017eiru, govori talijanski, francuski, engleski i arapski. <\/p>\n I kle\u010di dok govori Leonardu, koji nije ni \u010duo za Nelsona Mandelu i koji se \u010dudi i dalje: vidi vraga, u Italiji su svijetli na sjeveru a tamni na jugu, a u Africi su na jugu bijelci?!<\/p>\n Šale nema. Najstarijemu Rumunju, 60-godišnjem Mihailu, prevrnuo se sanduk s 12 kilograma raj\u010dica. Smjesta je dobio šakom u glavu. Ispri\u010dao se, još, i \u010duo: "K….: oprosti, moraš paziti!" Kasnije su mu razbili glavu kamenom, jer se \u017ealio zbog udarca i zbog toga što nema isplate. "Mo'š mislit da \u0107e mi neki posrani Rumunj prijetiti", objašnjava jedan od kaplara Leonardu.<\/p>\n Još je dobro prošao: \u017eiv je, iako mu od udarca u \u010delo te\u010de krv iz nosa. <\/p>\n Kada se nekoliko ‘nadni\u010dara’ za pomo\u0107 obratilo Policijskoj upravi u Foggi , bili su pozatvarani pa protjerani iz Italije <\/p>\n \u010cetiri boce od litre i pô za 17 \u017eednih muškaraca pod suncem koje je i hlad zagrijalo na 42 stupnja. Još je dobro: u Villaggiu Amendoli se kanister s 20 litara zaga\u0111ene vode pla\u0107a pola eura<\/p>\n U slu\u010daju da se netko od ‘nadni\u010dara’ \u017eali zato što nema isplate, ‘kaplari’ ga nemilosrdno isprebijaju \u017eeljeznim šipkama <\/p>\n Za rad na poljima raj\u010dica, i to od 6 ujutro da 22 u no\u0107i, s kratkom stankom za najgore \u017eege, pla\u0107aju dnevno 15, najviše 20 eura. Znaju\u0107i da je to u Nigeru i Moldaviji bogatstvo. Nude im i smještaj, u stajama ili još gorim skloništima, bez svjetla, bez vode, bez zahoda (ako se tako ne naziva "rupa opsjednuta rojem crnih muha", koju je imao prilike koristiti talijanski novinar), na prljavim i propalim madracima na podu, na kojima spavaju po dvojica – i za to pla\u0107aju 5 eura dnevno svaki. Ako je gazda jako dobar, tih pola madraca bez posteljine pla\u0107a se 50 eura mjese\u010dno.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n Rumunj Pavel je, 20. srpnja u Amendoli, prošao ipak gore. "Kaplar" je \u010duo da se \u017ealio što nema isplate, pa ga je isprebijao \u017eeljeznom šipkom dok je Pavel spavao, polomivši mu kosti na rukama kojima je štitio glavu. Rumunj je siguran da nije ubijen zato što su se ostali digli da ga spase. <\/p>\n Ostavljen je da krvari na madracu do no\u0107i, a tek tada je netko, skrive\u0107ki, pozvao bolnicu i karabinijere. Stigli su tek ujutro, odvezli ga u bolnicu, gdje je operiran, kosti s mu sastavljene vijcima i \u017eicama, \u010detiri dana nakon operacije ga otpuštaju, ali ne na ulicu, nego zovu policiju, koja ga odmah protjeruje. Ima obje ruke u gipsu pod 90 stupnjeva, pa policajka Piera Romagnosi iskreno piše i potpisuje: "Odbija se potpisati". Nakon devet dana, neishranjen i s inficiranim ranama ponovo je u bolnici: sepsa. Po izlasku ide u Kvesturu, da prijavi onoga tko ga je unesre\u0107io. Pavel je od onda u zatvoru, jer nije otišao netom je protjeran. Bit \u0107e mu su\u0111eno ovaj mjesec, mo\u017ee dobiti i 4 godine zatvora. „Kaplar" koji ga je masakrirao nije ni optu\u017een. Dr\u017eava jasno pokazuje na \u010dijoj je strani.<\/p>\n Novine su, izgleda, još jedino mjesto gdje se mo\u017ee svjedo\u010diti. Ako novinar utekne na vrijeme.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Šokantno svjedo\u010denje Fabrizija Gattija potreslo je Europu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46144","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46144","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46144"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46144\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n\n
\n Epizode iz \u017eivota modernih robova <\/strong><\/p>\n