Da je ljeto, a s njim i sezona kiselih krastavaca pri kraju svjedo\u010di i "Globus" koji je posljednji broj posvetio onome za što se vjeruje da \u0107e biti glavna tema u slijede\u0107ih 12 mjeseci – predstoje\u0107im izborima za Sabor.<\/p>\n
Pi\u0161e: Dragan Antulov*<\/strong><\/em><\/p>\n Tome je svoj doprinos dala i ugledna novinarka Jelena Lovri\u0107 koja u svojoj kolumni \u010ditateljima iznosi "šokantno" otkri\u0107e da \u0107e tom prigodom po prvi put u \u017eivotu svoj glas dati HDZ-u. <\/p>\n Ma koliko takva izjava od strane kolumnistice \u010diji se svjetonazor obi\u010dno vezuje uz lijevi politi\u010dki predznak na prvi pogled zvu\u010dala šokantno, ona zapravo nikoga ne bi trebala previše iznenaditi. <\/p>\n S obzirom na ono što se moglo vidjeti u prvo desetlje\u0107e i pol, a pogotovo u posljednjih nekoliko godina postojanja hrvatske višestrana\u010dke demokracije, pojmovi kao što su "lijevo" i "desno" su izgubili zna\u010denje, barem ono kakvo imaju u etabliranim zapadnim dr\u017eavama koje bi Hrvatskoj trebale biti uzor. To se pogotovo odnosi na dvije najja\u010de stranke – HDZ i SDP – koje su u svom upornom nastojanju da se predstave kao idealni "centar" potpuno izbrisale sve ideološke i programske razlike me\u0111u sobom – a o na\u010dinu vladavine da i ne govorimo. <\/p>\n Ono što prosje\u010dnom hrvatskom bira\u010du odre\u0111uje pripadnost HDZ-u ili SDP-u danas uop\u0107e nije odanost nekakvim uzvišenim idealima demokrš\u0107anstva, socijaldemokracije ili \u010dak "dr\u017eavotvorstva" nego neki \u010disto apoliti\u010dki kriteriji, poput onoga koji se odnosi na to je li mu se ve\u0107ina predaka 1945. godine nalazila na pobjedni\u010dkoj ili gubitni\u010dkoj strani.<\/p>\n Kada se to uzme u obzir, mogu se prihvatiti argumenti Jelene Lovri\u0107 koja u svojoj kolumni sugerira da se HDZ i vlada Ive Sanadera mora gledati ne toliko kroz prizmu nominalnog ideološkog opredijeljenja koliko kroz prizmu konkretne politike i njenih rezultata. <\/p>\n A njen zaklju\u010dak, s kojim \u0107e se slo\u017eiti ve\u0107ina promatra\u010da u Hrvatskoj, jest da je Sanader, \u010dak i – kako ona to slikovito govori – "s figom u d\u017eepu", u\u010dinio više po pitanju ljudskih prava, tolerancije, raš\u010diš\u0107avanja ratnih zlo\u010dina i pribli\u017eavanja Hrvatske standardima modernog liberalno-demokratskog svijeta nego njegov inertni i nesposobni prethodnik. <\/p>\n "Globusova" kolumnistica na temelju toga tvrdi da Ra\u010dan daleko manje zaslu\u017euje premijersku stolicu, odnosno kako je kontinuitet politike koja Hrvatsku, usprkos povremenih vrludanja, vodi u pravom smjeru va\u017eniji od još jedne – po njenom mišljenju kontraproduktivne i besmislene – smjene vlasti. <\/p>\n Odluka Jelene Lovri\u0107 da skrene s " linije" je legitimna i sasvim u skladu s praksom razvijenih demokracija, gdje politi\u010dka opredijeljenja i izborne odluke nikada nisu niti bi trebale biti ograni\u010dene krutim ideološkim kriterijima. <\/p>\n Tako je, na primjer, mnogim vjernim demokratskim glasa\u010dima u SAD-u 1984. godine bila sasvim normalna stvar podr\u017eati republikanca Reagana za predsjednika, kao što su prije nekoliko godina ljevi\u010darski nastrojeni Francuzi "za\u010depili nos" i na izborima glas dali desni\u010daru Chiracu. <\/p>\n Me\u0111utim, ma koliko pragmati\u010dan i ideologijom neoptere\u0107en stav Jelene Lovri\u0107 na prvi pogled izgledao "moderan", "cool" i "hip", njena kolumna je svejedno proizvod dogmatskog uma zato\u010denog u 20. stolje\u0107u. Ono što "Globusova" kolumnistica – svjesno ili nesvjesno – sugerira svojim \u010ditateljima jest da se oni nalaze u istoj onoj situaciji u kojoj se našla heroina romana "Sofijin izbor" – mlada Poljakinja kojoj pri dolasku u zloglasni nacisti\u010dki logor Auschwitz esesovski lije\u010dnik tjera da odlu\u010di koje \u0107e od njeno dvoje djece \u017eivjeti, a koje završiti u krematoriju. <\/p>\n Po mišljenju Jelene Lovri\u0107 tako \u0107e hrvatski bira\u010di sljede\u0107e godine biti prisiljeni odlu\u010divati izme\u0111u dvije nesavršene, neugodne i bolne, ali i jedine mogu\u0107e opcije. <\/p>\n Problem s tim stavom jest da se tako nešto najvjerojatnije ne\u0107e dogoditi. Za razliku od lika kojeg je tuma\u010dila Meryl Streep hrvatskom bira\u010du ipak na raspolaganju stoje manje bolne alternative. Od njih je najjednostavnija ona koja se svodi na neizlazak na izbore, i koja \u0107e, po svemu sude\u0107i, i biti najpopularnija me\u0111u glasa\u010dima. <\/p>\n Umjesto da biraju izme\u0111u dva zla, ve\u0107ina stanovnika Hrvatske \u0107e tu neugodnu dilemu povjeriti nekome drugome – manjini koja cijelu pri\u010du o višestrana\u010dkoj demokraciji, smjenjivosti i odgovornosti vlastodr\u017eaca shva\u0107a ozbiljno. <\/p>\n A i me\u0111u tom manjinom \u0107e tek dio prihvatiti manihejsko rezoniranje Jelene Lovri\u0107 koja pojmove "vlast" i "oporba" svodi na samo dvije stranke, odnosno dva strana\u010dka \u010delnika. <\/p>\n Ma koliko se hrvatski politi\u010dki establishment trudio stvoriti takav "jednostavan" izbor uz pomo\u0107 tradicionalnog predizbornog in\u017eenjeringa, novih izbornih zakona, potkupljivanja i institucionalnog smanjivanja broja stranaka na "prihvatljiv" broj, uvijek \u0107e se me\u0111u glasa\u010dima na\u0107i dovoljno onih koji \u0107e svemu tome re\u0107i "ne" i tra\u017eiti tre\u0107u opciju kako bi izrazili svoje sve ve\u0107e nezadovoljstvo statusom quo. Takve tre\u0107e opcije, dakako, ne moraju uvijek biti superiorne sudionicima "vje\u010dnog derbija" o \u010demu svjedo\u010de prošli predsjedni\u010dki izbori kada je vakuum pravog politi\u010dkog sadr\u017eaja i \u017eelju za nekakvom suvislom politi\u010dkom alternativom ispunio populist-amater, odnosno lokalni izbori na kojima je narod iskazao više povjerenja "lokalnim šerifima" nego bezli\u010dnim vo\u0111ama bezli\u010dnih stranaka iz zagreba\u010dkih centrala. <\/p>\n Me\u0111utim, postojanje i takvih nesavršenih, a ponekad opasnih alternativa je bolje od bahatosti, institucionalne korupcije i nesposobnosti koja \u0107e Hrvatsku jednako koštati bez obzira dolazila u obliku jednostrana\u010dke autokracije ili dvostrana\u010dke "demokracije". <\/p>\n Teza da HDZ i SDP nemaju alternative, odnosno da Hrvatska i njeni gra\u0111ani moraju birati izme\u0111u nekakve apstraktne "demokrš\u0107anske" i "socijaldemokratske" opcije koje pripadaju nekakvim apstraktnim i "prihvatljivim" rješenjima koje diktira jedanko apstrakna "Europa" nije ništa drugo nego nasilno i licemjerno nametanje scenarija sasvim nalik na repertoar negdašnjeg Balaševi\u0107evog "starog orkestra". <\/p>\n Demokratska kontrola javnosti, koja se po mišljenju Jelene Lovri\u0107 sastoji od "opozicije, civilnog društva i medija", ne\u0107e biti nimalo u\u010dinkovita u borbi protiv takve trule\u017ei. Barem ne ako je opozicija svedena na jednu stranku, civilno društvo na trutovske organizacije koje \u017eive od dr\u017eavnog prora\u010duna, a mediji na kolumniste koji propovijedaju status quo.<\/p>\n