Idu pisma i tamo i vamo i na svakom srce naslikano, pjevalo se u neko davno romanti\u010dno doba. Došlo je vrijeme u kojemu se narodni stih preobrazio u nacionaliracionalno, te bi se dao prepjevati nekako ovako: idu pisma i tamo i vamo i svako je mr\u017enjom oslikano.<\/p>\n
Pi\u0161e: Ramo Kolar<\/strong><\/em><\/p>\n Ko nam to sastavlja ova fina pisma i na koje ih adrese šalje?<\/p>\n Ovdašnji proizvo\u0111a\u010di magle, nacionalisti\u010dki samozvani vo\u0111e, partijci koji su skinuli plašt komunizma, ali iz glave i srca nisu izbrisali boljševizam. Koji, je l’ tako, baštini \u010duvenu sentencu druga Lenjina: ko nije s nama, protiv nas je. <\/p>\n Adresirana su najprije na stado koje ima i ove jeseni potvrditi vlast vo\u0111a koji ih sigurno i ubita\u010dno precizno vode u provaliju iz koje va\u0111enja nema. U njima se potvr\u0111uje historijski ta\u010dnom ona \u010cer\u010dilova: u\u017eivajte još malo u ratu, sti\u017ee nam krvavi mir! Karakteristika ovih otvorenih pisama je nedostatak dijaloga, tolerancije, argumenata i \u010dinjenica, slušanje adresata, civilizirane snošljivosti…<\/p>\n Skribomaniše Milorad Dodik po obi\u010daju. Putem Oslobo\u0111enja (?!) pojašnjava "federalcima" demokratsku, humanu i civiliziranu gromadu od RS, koja je, prirodno, starija od ameba. Ko to ne shva\u0107a, veli Mile, koji, o\u010digledno je, sam osim potpisa, nije ništa turio u sastav, neka mu je bog na pomo\u0107i. Poma\u017ee mu i podupire ga Dragiša Vasi\u0107, koji se potpisuje kao Rajko, pa u svom pismu veli kako 99 odsto Hrvata i Srba, a prema samo njemu poznatom istra\u017eivanju, ne\u0107e Bosnu i Hercegovinu. U tom pismu ne piše kako i zašto, svi oni na \u010delu s drugom Vasi\u0107em, uzimaju i klapaju od zemlje i dr\u017eave sve što mogu i ne mogu. Boga mi, kad nekoga ne voliš, ti ga onda ostaviš i odeš što dalje od njega, je l’ tako? <\/p>\n Pišu oni i tu\u017eiteljstvima raznim. Da uhite generala Dudakovi\u0107a. Plus cijelu hrvatsku "Oluju". Jerbo nisu trebali i smjeli osloba\u0111ati zemlju od agresora. Plaho bi to bilo fino \u010duti da su i malim prstom Dodik, \u010cavi\u0107 i raja makli da zgembaju Karad\u017ei\u0107a i Mladi\u0107a koje je Hag, dakle, internacionalna zajednica, optu\u017eio za genocid i zlo\u010din po\u010dinjen u BiH. To je ono kad u svome oku ne vidiš balvan, a u tu\u0111em ti i trun smeta.<\/p>\n Sulejman Tihi\u0107 je primio pisma i na kraju se sjetio da bi valjalo nešta i odgovoriti. Objasnio je hitro \u010cavi\u0107u i Dodiku, politi\u010dkim partnerima, da im je tvorevina nastala na zlo\u010dinu i genocidu i da kao takva mora nestati. Ne znam je li to uradio ljut i iznerviran, ali dok su razgovarali o podjeli Bosne, ustavnim promjenama, to izgleda spominjao nije. Kad je ve\u0107 ušao u formu, Tihi\u0107 se obratio i reis-efendiji. Preko Irfana Ajanovi\u0107a. Istoga onoga koji je bio vi\u010dan sastavljanju folk-pjesmica o Gordani i drugim kerefekama. Prijete mu da je pobrkao vjerujem i jesam. Da umjesto njih ho\u0107e vladati stadom bošnja\u010dkim. A trebao bi, poru\u010duju mu, njihove duše paziti, dok materijalno pripada njima dvojici-trojici, mo\u017eda \u010detverici.<\/p>\n To isto, samo malo druga\u010dije, hod\u017ei Harisu Silajd\u017ei\u0107u, kako ga titulira, preporu\u010duje i \u010dovjek koji je pravnu dr\u017eavu vidio od ponedjeljka. Kako mu je vazda bila nedjelja, Muhamed \u010cengi\u0107 je formirao SDA partiju i demokraciju i nagulio u Tursku. Vrativši se, shvatio je kako su mu ste\u010devine propale. Te je mlad, veseo i razdragan odlu\u010dio u\u0107i u Predsjedništvo najesen. Nadaju\u0107i se da \u0107e taj nesretni ponedjeljak ve\u0107 jednom do\u0107i. Odnekud s neba.<\/p>\n U\u010dvrš\u0107ivanje torova oko nacionalnih stada, ipak, ne\u0107e i\u0107i samo pismima. Ni onima rukom pisanim, ni elektronskom poštom. Zato u \u010cer\u010dilovom krvavom miru dobro do\u0111e i neka bomba. Ako ne\u0107e posti\u0107i cilj ba\u010dena na \u017eiva, ho\u0107e na mrtva \u010dovjeka. Terorizam se tako (odavna) naselio i na ove prostore. Odjeknuo je neku ve\u010der na Kova\u010dima, na grobu Alije Izetbegovi\u0107a. Kad policija uhiti (?) po\u010dinitelja, on ne\u0107e imati šta više re\u0107i od onoga što ve\u0107 (ne) znamo. Tek potvrditi da su etika, moral, dijalog, demokracija i tolerancija umrli onoga trena kad su nacionalisti\u010dke vo\u0111e po\u010dele devedesetih godina pisati pismo da zajedno nismo.<\/p>\n Ostaje nam, dakle, svima zajedno, sanjati vrijeme prošlo, u kojem je Platon u obrani Sokratovoj, mogao kazati da se vrlina ne ra\u0111a iz blaga, no se ra\u0111a blago iz vrline. I sva ostala dobra ljudima, u privatnom i javnom \u017eivotu!<\/p>\n Oslobidjenje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Idu pisma i tamo i vamo i na svakom srce naslikano, pjevalo se u neko davno romanti\u010dno doba. Došlo je vrijeme u kojemu se narodni stih preobrazio u nacionaliracionalno, te bi se dao prepjevati nekako ovako: idu pisma i tamo i vamo i svako je mr\u017enjom oslikano.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46126","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46126","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46126"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46126\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46126"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46126"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46126"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}