{"id":46104,"date":"2006-07-20T11:19:46","date_gmt":"2006-07-20T11:19:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46104"},"modified":"2006-07-20T11:19:46","modified_gmt":"2006-07-20T11:19:46","slug":"nalicje-naivne-vere","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/07\/20\/nalicje-naivne-vere\/","title":{"rendered":"Nalicje naivne vere"},"content":{"rendered":"<p>Ideja tolerancije ne mo\u017ee se nametnuti u okviru autoritarnog poretka  <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Lino Veljak*<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Nakon Prvog svetskog rata raspala se najve\u0107a multietni\u010dka tvorevina u Evropi, habsbur\u0161ko carstvo. Uskoro je dovr\u0161en i proces raspadanja Otomanske imperije. Pre\u017eivele su ipak druge dve multietni\u010dke tvorevine, britanska imperija i rusko carstvo (potonje u formi saveza sovjetskih socijalisti\u010dkih republika i u delimi\u010dno izmenjenim granicama), da ne spominjemo \u0160vajcarsku, Belgiju i \u0160paniju. <\/p>\n<p>S padom Berlinskog zida, kojim je razre\u0161en (hladnoratovski) sukob Istoka i Zapada, raspale su se sve tri evropske multietni\u010dke tvorevine koje su se na\u0161le na gubitni\u010dkoj strani: Sovjetski Savez (uz relativno malo ratnog nasilja), \u010cehoslova\u010dka (dogovorno, uz mnogo suza i obe\u0107anja ve\u010dne ljubavi) i Jugoslavija (na poznat, krvav i tragi\u010dan na\u010din).<\/p>\n<p>Odatle bi se mogla izvesti dva pravila: prvo, raspadaju se samo one multietni\u010dke tvorevine koje se po okon\u010danju velikih me\u0111unarodnih (ratnih ili hladnoratovskih) sukoba zateknu na gubitni\u010dkoj strani, te, drugo (va\u017ei bar za period nakon Drugoga svetskog rata), do raspada dolazi po liniji razgrani\u010denja izme\u0111u federalnih jedinica od kojih se multietni\u010dke tvorevine sastoje, a ne po etni\u010dkim granicama (slu\u010dajevi Rusije, Ukrajine i zakavkaskih republika, a moglo bi se govoriti i o Bosni i Hercegovini, Makedoniji itd).<\/p>\n<p>No, broj je slu\u010dajeva s kojima tu imamo posla isuvi\u0161e mali da bi se te pravilnosti smele uzeti kao dokaz va\u017eenja nekih neumitnih zakonomernosti. U svakom slu\u010daju, ta logika raspada predstavlja kontekst (ili makar element konteksta) u okviru kojeg treba razmatrati slu\u010daj raspada SFRJ (i uop\u0161te Jugoslavije), koji je nedavnim osamostaljenjem Crne Gore dospeo do svoga okon\u010danja i zaokru\u017eenja. No, raspad o kojem je re\u010d predstavlja jo\u0161 i ne\u0161to vi\u0161e: re\u010d je o fakti\u010dkom slomu ideje jugoslovenstva. I upravo se u svetlosti te dimenzije sloma javljaju razne idejne konstrukcije i oblikuju interpretacijske sheme (o emocijama da ne govorimo) koje unose zbrku i dovode mogu\u0107nost racionalnog tuma\u010denja onoga \u0161to se dogodilo na sam rub misaonog haosa.<\/p>\n<p>Ako bismo u tu zbrku hteli uneti malo reda, morali bismo po\u0107i od nekoliko \u010dinjenica: Prvo, ideja jugoslovenstva javlja se znatno pre nastanka prve Jugoslavije i oblikuje se u razli\u010ditim varijantama: od tzv. integristi\u010dkog jugoslovenstva usmerenog na stvaranje jedinstvene nacije (u etni\u010dkom smislu, a ne tek u smislu tzv. ustavnog patriotizma), pa do ideologije \u201ebratstva-jedinstva\u201d (\u010dija se racionalna sr\u017e mo\u017ee svesti na ideju \u2013 dr\u017eavnim granicama ograni\u010denog \u2013 multikulturalizma). Drugo, nijedna varijanta jugoslovenstva nikad nije imala ve\u0107insku podr\u0161ku stanovni\u0161tva bilo kojeg dela zemlje, niti je ijedna etni\u010dka skupina ve\u0107inski podr\u017eavala tvr\u0111e varijante te ideje. Jugoslovenstvo je zapo\u010delo kao intelektualni projekt (a pitanje je li taj projekt bio vi\u0161e motivisan katoli\u010dkim prozelitizmom ili pak srpskim asimilacionizmom prepu\u0161tamo doju\u010dera\u0161njim velikim Jugoslovenima koji se danas takmi\u010de ko \u0107e vi\u0161e i uspe\u0161nije pljuvati po mrtvom konju), projekt isprva ograni\u010den na deo inteligencije i omladine. Tek je kasnije, s nastankom dr\u017eave, zahvatio i deo vojno-policijske (monarhisti\u010dke i komunisti\u010dke) i, jo\u0161 kasnije, politi\u010dke (komunisti\u010dke) nomenklature \u2013 a za to je platio cenu smanjivanjem kvaliteta intelektualne podr\u0161ke. Tre\u0107e, projekt je u dva navrata \u2013 vi\u0161e zahvaljuju\u0107i me\u0111unarodnom kontekstu negoli masovnoj podr\u0161ci \u2013 bio uspe\u0161an u smislu konstituisanja dr\u017eave, ali je permanentno bio bezuspe\u0161an u nameri izgradnje nadnacionalnog etnosa. Iz podatka da se desetak posto stanovni\u0161tva Jugoslavije deklarisalo Jugoslavenima ne mo\u017ee se nipo\u0161to izvesti zaklju\u010dak da je taj projekt imao zna\u010dajnijih uspeha.<\/p>\n<p>S druge strane, re\u0107i \u0107e nostalgi\u010dari, u vreme \u201ebratstva-jedinstva\u201d vladala je bar etni\u010dka tolerancija. No, tragi\u010dan kraj Jugoslavije name\u0107e pitanje u kojoj je meri ta tolerancija bila stvarna a u kojoj tek nametnuta; ideja da su se narodi oduvek mrzeli predstavlja ipak samo nali\u010dje naivne vere da su se u Titovoj Jugoslaviji svi ose\u0107ali bra\u0107om i sestrama (mogu\u0107 zaklju\u010dak: ideja tolerancije ne mo\u017ee se nametnuti u okviru autoritarnog poretka). Posebno je pitanje koliko je nametnuto jugoslovenstvo pothranjivalo etnocentrizme, a koliko je pak uspon etnocentrizma bio proces koji se primarno mo\u017ee zahvaliti negativnim sintezama najkonzervativnijih delova komunisti\u010dke (posebno vojne) nomenklature s najkonzervativnijim krilima \u201epatriotske\u201d inteligencije i vo\u0111stvima verskih zajednica. A danas ne bi trebalo biti nikakve sumnje u to da je osamdesetih godina pro\u0161log veka, posebno nakon famozne Osme sednice, ta sinteza bila na delu (dakako, ne samo u Srbiji i ne samo me\u0111u Srbima).<\/p>\n<p>I kona\u010dno, nije istina da su dr\u017eave prolazne, a narodi i jezici trajni. I narodi nastaju i nestaju, jednako kao i jezici, a samo vremenska nepodudarnost izme\u0111u trajanja dr\u017eavnih tvorevina i trajanja civilizacija, naroda i jezika mo\u017ee izazvati (naravno, pogre\u0161an) zaklju\u010dak da je ne\u0161to od toga trajno a ne\u0161to prolazno. Ako je jugoslovenstvo u osnovi od po\u010detka i bilo mrtvoro\u0111en\u010de, to ne zna\u010di da etni\u010dke komponente \u0161to ih je ono bezuspe\u0161no poku\u0161alo objediniti imaju bilo kakvo jamstvo vlastite trajnosti, niti bi se njima smela pripisivati bilo kakva vrednost po sebi. I kao \u0161to propast jugoslovenske ideje mo\u017ee izazivati \u017eal i nostalgiju (po uzoru na onu baku koja je nedavno umrla u Zagrebu u stotoj ili sto drugoj godini \u017eivota, do smrti dr\u017ee\u0107i na zidu spava\u0107e sobe sliku \u201edobrog cara Franje Josipa\u201d), nikakva nostalgija ne mo\u017ee promeniti tok zbivanja, tako bi se \u2013 bar za budu\u0107nost \u2013 valjalo osigurati od kobnih posledica obogotvorenja bilo kakve etni\u010dke (a ne samo dr\u017eavne) tvorevine.<\/p>\n<p>Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu <\/p>\n<p>Lino Veljak<\/p>\n<p>Politika<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ideja tolerancije ne mo\u017ee se nametnuti u okviru autoritarnog poretka  <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}