{"id":46085,"date":"2006-07-01T21:34:52","date_gmt":"2006-07-01T21:34:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46085"},"modified":"2006-07-01T21:34:52","modified_gmt":"2006-07-01T21:34:52","slug":"nadljudi-i-olos","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/07\/01\/nadljudi-i-olos\/","title":{"rendered":"Nadljudi i olo\u0161"},"content":{"rendered":"<p>Kada se na\u0161 \u010dovjek bori protiv nacionalizma, a jo\u0161 ima takvih vatrenih i beskompromisnih boraca, onda se on mora popeti dovoljno visoko<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Ugo Vlaisavljevi\u0107\/Nezavisne Novine<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kada se na\u0161 \u010dovjek bori protiv nacionalizma, a jo\u0161 ima takvih vatrenih i beskompromisnih boraca, onda se on mora popeti dovoljno visoko. Nacionalizam se mo\u017ee kritikovati samo s visine ili nikako. <\/p>\n<p>Ta visina nikako nije mala jer treba oti\u0107i dalje od onih koji su o\u010darani svojom nacijom, od onih kod kojih odmah primje\u0107ujete nacionalni ponos i gordost. Nacionalizam ne ide bez bezutje\u0161ne samozaljubljenosti, bez dubokih i plamte\u0107ih osje\u0107anja koja svakodnevno potresaju bi\u0107e pojedinca koji je beskrajno zahvalan sudbini \u0161to ga je smjestila u krilo upravo te odre\u0111ene nacije. <\/p>\n<p>Zato je te\u0161ko, ako ne i nemogu\u0107e razdvojiti osje\u0107aj nacionalne pripadnosti od osje\u0107aja superiornosti: kako god da cijenite drugog, on je za vas, miljenika sudbine, iskusio pone\u0161to od zle sudbine &#8211; koja ga, eto, nije bacila u najbolje roditeljsko naru\u010dje. To nipo\u0161to ne zna\u010di da su prezir i omalova\u017eavanje nu\u017ena mjera va\u0161eg odnosa prema drugima. Za mnoge to mo\u017ee biti motiv posebne pa\u017enje i uva\u017eavanja u opho\u0111enju prema njima jer oni, na kraju krajeva, i nisu krivi \u0161to su takvi. <\/p>\n<p>Za sveprisutni nacionalni ponos se mo\u017ee re\u0107i isti ono \u0161to je Dekart rekao za zdravi razum: da je \u010ditav svijet zadovoljan s onim \u0161to mu je Bog dao i da nije primijetio da se iko \u017eali. Pri tom je svaki nacionalista ironi\u010dan, ba\u0161 kao \u0161to je to bio i veliki filozof.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ako je ve\u0107 nacionalista sebe postavio na vrh svijeta, gdje se tek onda penje njegov ogor\u010deni protivnik. Mo\u017eda u nebesa? S kakvim tek on ponosom i gordo\u0161\u0107u mo\u017ee da se podi\u010di. Nije li svaka gesta kritike nacionalizma nadzemaljska, da ne ka\u017eemo bo\u017eanska? Mo\u017ee li \u010dovjek na ovom svijetu sebe vi\u0161e uzdi\u0107i nego takvim poslom.<br \/>\nUistinu je veliko isku\u0161enje, toliko veliko da se ne mo\u017ee nikako preuveli\u010dati, za svakog onog ko javno osporava samozaljubljenost nacionalista, da ne podlegne samohvali i samoveli\u010danju. To otprilike izgleda ovakvo: &#8220;Pogledajte me gdje sam se popeo, dokle sam do\u0161ao, \u010demu stremim! Vidim vas sve kao na dlanu! Kako ste zaostali i nisko pali! Treba mene da slijedite, ina\u010de zaslu\u017eujete samo prezir!&#8221;<br \/>\nNije li tako govorio nad\u010dovjek ili novi \u010dovjek komunizma? Nemamo li veliku sklonost takvom govoru s obzirom na veliku tradiciju jednopartijske kritike nacionalisti\u010dkog pluralizma? Taj govor podrazumijeva da se s nacionalistima u stvari nema \u0161ta razgovarati. Koliko puta i danas mo\u017eemo \u010duti da je to olo\u0161 dru\u0161tva koji naprosto treba eliminirati! Ima jo\u0161 onih koji prizivaju &#8220;revolucionarni obra\u010dun&#8221; s njima kao jedino &#8220;kona\u010dno rje\u0161enje&#8221;!<\/p>\n<p>Ali pri tom nigdje ni traga od neke revolucionarne snage, od politi\u010dkog pokreta koji bi je na dovoljno mo\u0107an na\u010din oblikovao. Od, u stvari, nepoliti\u010dke borbe protiv nacionalizma ostao je samo vapaj pojedinaca kao usamljenih moralnih savjesti (etno)nacionalno duboko podijeljenog dru\u0161tva. Ni\u0161ta bolje o tome ne svjedo\u010di kao nedavna proslava na Sutjesci: odjednom je razgoli\u0107ena nacionalna podjela \u010dak i onih koji su tu borbu nekad stvarno mogli voditi!<\/p>\n<p>Za\u0161to kritika nacionalizma, za koju jedino znamo, a koja se na kraju krajeva svodi na nemilosrdni obra\u010dun s ljudima koji imaju neki zna\u010dajan nedostatak ljudskosti, ne uspijeva? Zapravo je do\u017eivjela svoj potpuni krah! Mo\u017eda je to upravo zbog njene visine, zbog njene gordosti, a pogotovo bo\u017eanske uzvi\u0161enosti? Jer kad bolje pogledate, primijeti\u0107ete da ova kritika samo radikalizira tipi\u010dan nacionalisti\u010dki stav prema drugima, stav u kojem se mi nalazimo daleko iznad drugih, ali i da je jedina ispravna sudbina drugih da se na\u0111u na na\u0161em vlastitom mjestu.<\/p>\n<p>Neophodno je, dakle, preispitati vladaju\u0107e poimanje kritike nacionalizma, a mo\u017eda je, uvi\u0111aju\u0107i njenu sada\u0161nju neodr\u017eivost, postaviti i na sasvim druga\u010dije temelje. Ti temelji, dobro je poznato, odavno se kod nas nude u famoznom gra\u0111anstvu, u njegovoj politi\u010dkoj filozofiji. Ali ono \u0161to se pri tom nudi, barem kada je rije\u010d o onome \u0161to se prodaje na najjeftiniji na\u010din za naj\u0161ire mase, nipo\u0161to nije ne\u0161to novo. Najpouzdanije mjerilo da se to provjeri jeste da se ispita da li je opet na djelu radikalizacija nekog nacionalisti\u010dkog stava, koji se u tom smislu pokazuje kao osnovni stav. Gra\u0111ansko opredjeljenje ne bi, prema tome, smjelo da se na za\u010du\u0111uju\u0107i na\u010din poklapa sa voljom gotovo \u010ditavog jednog naroda shva\u0107enog u etnonacionalnom smislu! Takvo opredjeljenje, to se barem dobro vidi u vi\u0161enacionalnoj dr\u017eavi, ne bi trebalo da koincidira s vi\u0161om sudbinom, s bo\u017eanskim provi\u0111enjem! Naravno da je ve\u0107inski narod u takvom isku\u0161enju jer je dr\u017eava, kako je obi\u010dno shva\u0107amo, tzv. normalna dr\u017eava, nacija-dr\u017eava koja ve\u0107insku naciju smjesta \u010dini gra\u0111anskom nacijom. Bilo bi stoga pravo \u010dudo da bo\u0161nja\u010dka politi\u010dka elita nije u svom zna\u010dajnom dijelu gra\u0111anski opredijeljena. Ne sudbina ili priroda nacionalnog bi\u0107a nego strukturalni ili realni momenat: pozicija nacije prema dr\u017eavi, odre\u0111uje njenu politi\u010dku svijest. To je mo\u017eda najva\u017eniji (ili jedini nenacionalisti\u010dki) odgovor na uvid o o\u010devidnom gra\u0111anskom deficitu kod Srba i Hrvata u ovoj zemlji. Ne slu\u017ei li takvo shva\u0107anje u stvari denuncijaciji bo\u0161nja\u010dke gra\u0111anske politike? Kolega mi ozloje\u0111eno neki dan ka\u017ee: &#8220;\u0160ta ako sam Bo\u0161njak, ne mogu biti vjerodostojno gra\u0111anski opredijeljen?&#8221; Dobro mi je poznata ta tjeskoba slobodoumnog \u010dovjeka; kao da na silu ve\u017eem za tlo balon koji bi da leti. Me\u0111utim, ipak nije rije\u010d o osporavanju unaprijed nego o podvrgavanju sumnji. To bi bilo isto kao kada bi Edipov kompleks slu\u017eio denuncijaciji dje\u010daka, ali svakako baca sumnju na njegovu ljubav prema ocu. Ni\u0161ta bolje ne potvr\u0111uje va\u017enost ove nacionalne nadodre\u0111enosti kao novija polemika oko konsocijacije u sarajevskim novinama. Nisu li njeni zastupnici, makar u smislu potrebe javne debate, istog \u010dasa denuncirani kao hrvatski i srpski separatisti?<\/p>\n<p>Sada makar znamo \u0161ta ne treba biti kritika nacionalizma. Ona nipo\u0161to ne smije zavr\u0161iti u pohvali sebe i svoje nacionalne zajednice. Umjesto u radikalizaciji svog osnovnog nacionalnog stava, ova kritika mora biti neizostavno refleksivna i dovoditi u sumnju svoju predgra\u0111ansku pripadnost. Jo\u0161 va\u017enije: nema vi\u0161e gotove instance, kakva je bila komunisti\u010dka ideologija, s koje mo\u017eete kritikovati nacionalizam. Gra\u0111anska kritika ne mo\u017ee imati vanzemaljski osnov, a to zna\u010di da ulazi u dijalektiku ve\u0107ine i manjine koju vi\u0161enacionalnom stanovni\u0161tvu neizbje\u017eno name\u0107e dr\u017eava. Prava dimenzija kritike je sada horizontalna, a ne vertikalna. Morate od sada prihvatiti svoju nacionalnu lociranost i iz nje djelovati, prije svega u civiliziranom razumijevanju prema drugima. Ako vi\u0161e nema mogu\u0107nosti uzleta, onda se mora drugima puno vjerovati, pogotovo ako su manjina i ako ka\u017eu da su ugro\u017eeni. Pravda \u0107e se mo\u0107i ostvariti samo u ime manjine, a ne ve\u0107ine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kada se na\u0161 \u010dovjek bori protiv nacionalizma, a jo\u0161 ima takvih vatrenih i beskompromisnih boraca, onda se on mora popeti dovoljno visoko<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46085","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46085","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46085"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46085\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46085"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46085"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46085"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}