{"id":46073,"date":"2006-06-20T12:17:52","date_gmt":"2006-06-20T12:17:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46073"},"modified":"2006-06-20T12:17:52","modified_gmt":"2006-06-20T12:17:52","slug":"pouke-jevrejske-istorije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/06\/20\/pouke-jevrejske-istorije\/","title":{"rendered":"Pouke jevrejske istorije"},"content":{"rendered":"<p>Narodi ne nestaju kada izgube ratove i teritorije, oni nestaju kada su bez svesti o sebi, bez identiteta i sistema vrednosti<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Neboj\u0161a Kati\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kada lo\u0161e ide, a lo\u0161e ide \u010desto, Srbi vole da se porede s Jevrejima. Re\u010d je naravno o do\u017eivljaju sopstvenog naroda kao ve\u010dne \u017ertve. Ako je ve\u0107 tako, mo\u017eda bi neke pouke duge i bogate jevrejske istorije danas dobro do\u0161le. Pri\u010da koja sledi stara je skoro dve hiljade godina, ali je i danas aktuelna, kao metafora i kao ve\u010dno ponavljanje istog. <\/p>\n<p>Jerusalim i Solomonov hram su utkani u jevrejsko bi\u0107e i mitologiju bar koliko i kosovski mit i svetinje u srpsko. Judaizam bez Jerusalima je izgledao nezamisliv, pa je pad Jerusalima klju\u010dni doga\u0111aj jevrejske istorije. Dana\u0161nja zbivanja na Bliskom istoku su delom refleks i posledica onoga \u0161to se na istom prostoru dogodilo u anti\u010dkom vremenu. <\/p>\n<p>Jevreji imaju privilegiju da se njihovim mitovima danas niko ne ruga i ne smatra ih romanti\u010dnim koje\u0161tarijama. <\/p>\n<p>Jevrejski ratovi su trajali od 66. do 135. godine nove ere. Za Jevreje je to centralno mesto anti\u010dke istorije i simbol borbe protiv novog svetskog poretka koji je tada oli\u010davao Rim. S druge strane, Rimljani su sli\u010dne ratove vodili da im se broj ne zna, pa su jevrejski ratovi samo epizoda istorije staroga Rima. Jevreji su ove ratove izgubili i po njihovom okon\u010danju su nestali iz Jerusalima i Judeje i rasuli se po rimskom carstvu. Tako je nastala dijaspora i narod bez dr\u017eave, istrajavaju\u0107i sve do 1948. godine i formiranja dr\u017eave Izrael. <\/p>\n<p>Tokom prvog od tri jevrejska rata Rimljani su opsedali Jerusalim. Opsada je bila veoma duga i surova. Mo\u0107na rimska armada, me\u0111utim, nije uspevala da slomi otpor grada. Jerusalim su branili zeloti, ili stranka rata. Ovo fanatizovano jezgro otpora se surovo obra\u010dunavalo s neprijateljem, a mo\u017eda jo\u0161 surovije sa politi\u010dkim protivnicima iz tzv. stranke mira. Pod tim se misli na onaj deo populacije koji nije bio rad da ispravlja \u201ekrivi Jordan\u201d novog svetskog poretka, shvataju\u0107i da se grad ne mo\u017ee odupreti i da \u0107e stradanje i pogibelj uni\u0161titi ne samo grad nego i narod. Zahvaljuju\u0107i zelotima, sa\u010duvan je mit o velikoj hrabrosti i fanatizmu. Zahvaljuju\u0107i ovim drugima, sa\u010duvana je nacija. <\/p>\n<p>U Jerusalimu je u vreme opsade \u017eiveo Johanan ben Zakaj, farisejski rabin i mudrac. Ben Zakaj je razumeo duh vremena, gledao u budu\u0107nost i shvatio dramati\u010dnu pretnju koja se nadnela nad naciju. Ben Zakaj nije bio samo sterilni mudrac ve\u0107 i \u010dovek dela. <\/p>\n<p>Po predanju, kako bi izmakao zelotima, Ben Zakaj se u 68. godini na\u0161e ere iskrao iz grada sakriven u mrtva\u010dkom kov\u010degu. Susreo se potom sa Vespazijanom, komandantom vojske koja je opsedala Jerusalim. Mudri rabin je prorekao Vespazijanu da \u0107e postati imperator. Ako se proro\u010danstvo bude ispunilo, rabin bi dobio dozvolu da sa svojim sledbenicima napusti Jerusalim i u gradu Jabneu otvori jevrejsku \u0161kolu. <\/p>\n<p>Vespazijan je postao imperator 69. godine, a Rimljani su godinu dana kasnije zauzeli Jerusalim. Branitelji su surovo ka\u017enjeni, Solomonov hram je, slu\u010dajno ili namerno, nestao u plamenu. <\/p>\n<p>\u0160ta je od navedenog istorija a \u0161ta mit, te\u0161ko je re\u0107i. Istorija je i tada, kao i danas, prili\u010dno nepouzdana. Van sumnje (i mita) je da je Ben Zakaj pre\u017eiveo opsadu i da se sa sledbenicima obreo u Jabneu. Uz dozvolu rimskih vlasti osnovao je svoju \u0161kolu jevrejske duhovnosti. Jabne je postao centar jevrejskog u\u010denja. Znanje, zakoni i pravila ustanovljeni u ovoj \u0161koli su se \u0161irili i usmeravali \u017eivot dijaspore u narednim vekovima. U\u010denje i ideje iz Jabnea su dr\u017eale Jevreje na okupu, mo\u017eda i \u010dvr\u0161\u0107e nego \u0161to ih je mogla dr\u017eati teritorija ili dr\u017eava. Od Jabnea pa sve do dvadesetog veka, Jevreji su budu\u0107nost gradili oslanjaju\u0107i se na tradiciju, solidarnost, veru, pero i novac. Ma\u010da su se ponovo latili tek u dvadesetom veku. O mudrosti ove odluke vreme \u0107e doneti svoj sud. <\/p>\n<p>Rimljana odavno nema, kao \u0161to nema ni ostalih naroda, savremenika drevnih Jevreja. Uprkos te\u0161ko\u0107ama \u017eivota u rasejanju, usponima i padovima, uprkos progonima i stradanjima, Jevreji su opstali. Ta\u010dnije, postali su najmo\u0107niji narod po \u201eglavi stanovnika\u201d \u2013 bogati, uticajni, intelektualno jaki, dobro integrisani, ali i uvek svoji. <\/p>\n<p>Pouka istorije \u010dini se prili\u010dno jasna. Narodi ne nestaju kada izgube ratove i teritorije. Mo\u017ee se trajati i na manjem, a mo\u017ee se opstati i bez teritorije, kako nas u\u010di istorija Jevreja. Ovo ne zna\u010di da je gubitak teritorija neva\u017ean. Ovo samo zna\u010di da se teritorije mogu povratiti, a da izgubljeno bi\u0107e nacije nestaje zauvek. Zastupnici mondijalisti\u010dkog koncepta ovo dobro razumeju i ve\u0161to koriste. <\/p>\n<p>Narodi nestaju kada izgube svest o sebi, samopouzdanje, identitet i sistem vrednosti. Nestaju pogotovo kada ne gledaju u budu\u0107nost i ne \u010ditaju znake vremena. Srbiji preostaje da se nada i \u010deka svog Ben Zakaja. <\/p>\n<p>Neboj\u0161a Kati\u0107<br \/>\nfinansijski stru\u010dnjak i publicista <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Narodi ne nestaju kada izgube ratove i teritorije, oni nestaju kada su bez svesti o sebi, bez identiteta i sistema vrednosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46073","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46073"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46073\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}