Simo Zari\u0107, vi\u0161egodi\u0161nji stanovnik Scheveningena, govori o zatvorskoj svakodnevici i svojevrsnom bratstvu i jedinstvu haa\u0161kih optu\u017eenika<\/p>\n
Pi\u0161e: Drago Hedl\/Feral Tribune<\/strong><\/em><\/p>\n Scheveningen je mjesto, ka\u017ee Simo Zari\u0107, nekada\u0161nji stanovnik tamo\u0161nje pritvorske jedinice UN-a, na koje se valja naviknuti i \u010dovjek mora prihvatiti \u010dinjenicu da se nalazi u zatvoru, ali i pona\u0161ati se u skladu s duhom kolektiva, otprilike onako kako je to za slu\u017eenja vojnog roka. Ne valja solirati, nije pametno s drugima dolaziti u sukob, nije mudro ne prihva\u0107ati \u0161ale na svoj ra\u010dun, ali ih ni zbijati na tu\u0111i<\/p>\n “Kad sam u velja\u010di 1998., u gluho doba no\u0107i, nakon dobrovoljne predaje, zrakoplovom NATO-a doletio u Nizozemsku, pa odmah potom preba\u010den u Scheveningen, gdje su me smjestili u jednu od \u0107elija, osje\u0107ao sam nelagodu i pomalo se bojao kako \u0107u biti primljen od onih koju su u Haa\u0161ki zatvor stigli prije mene. Tada je u Scheveningenu bilo najvi\u0161e Hrvata \u2013 Dario Kordi\u0107, Mario \u010cerkez, Dragan Papi\u0107, bra\u0107a Vlatko i Zoran Kupre\u0161ki\u0107 i svi smo bili na jednom katu, jer je u to vrijeme bilo malo pritvorenika, samo 24. No, ujutro kad se otvorila \u0107elija i kad sam prvi put mogao u kantinu, pri\u0161li su mi svi zatvorenici i rukovali se sa mnom. Kordi\u0107 mi je pri\u0161ao prvi, pru\u017eio ruku i rekao: ‘Gospodine Zari\u0107u, nama je \u017eao \u0161to ste i vi ovdje. \u017delimo vam da se, koliko je to mogu\u0107e, osje\u0107ate ugodno.'”<\/p>\n I tada mi je svatko od njih dao pone\u0161to, netko kutiju keksa, netko sok, \u010dokoladu. Taj srda\u010dan do\u010dek pomogao mi je da se lak\u0161e prilagodim na atmosferu u kojoj sam se na\u0161ao, a za koju nikada nisam pretpostavljao da bi me mogla sna\u0107i”, pri\u010da Simo Zari\u0107, bosanski Srbin iz \u0160amca o svoja 1662 dana provedena u Haa\u0161kom pritvoru, nakon \u0161to mu je, poslije presude od \u0161est godina zatvora za ratni zlo\u010din, kazna smanjena na vrijeme koliko je u pritvoru proveo do izricanja presude.<\/p>\n Prevoditelj Milo\u0161evi\u0107<\/p>\n Zari\u0107 je, nakon \u0161to se 24. velja\u010de 1998. dobrovoljno predao Haa\u0161kom sudu, za te\u0161ke povrede \u017denevske konvencije, zlo\u010din protiv \u010dovje\u010dnosti, osu\u0111en na \u0161est godina zatvora, no na slobodu je pu\u0161ten ranije, krajem sije\u010dnja 2004. O svojim zatvorskim danima rado govori, a o onom zbog \u010dega je optu\u017een, svojoj ratnoj ulozi u bosanskom ratu, napisao je knjigu “Na ha\u0161kom raspe\u0107u”, koja je objavljena u Beogradu, dok se jo\u0161 nalazio u Scheveningenu. Sada pi\u0161e knjigu o svojim haa\u0161kim danima u kojoj \u0107e se na\u0107i i epizode koje je po\u010detkom lipnja ove godine ispri\u010dao Feralovu novinaru.<\/p>\n Ka\u017ee kako mu je \u017eao \u0161to \u0107e umrijeti s hipotekom ratnog zlo\u010dinca, no unato\u010d tome poku\u0161ava se vratiti u normalan \u017eivot, \u010dak i u politi\u010dke vode, \u0161to mu je haa\u0161ki sud i odobrio. Na lokalnim izborima u \u0160amcu 2004. godine natjecao se za mjesto gradona\u010delnika kao kandidat Socijalisti\u010dke partije. No, dobio je 37 posto glasova, pa ga je kandidat SDS-a, s osvojenih 41 posto, tijesno pobijedio. Tako mu je izmakla gradona\u010delni\u010dka fotelja.<\/p>\n Scheveningen je mjesto, ka\u017ee Simo Zari\u0107, nekada\u0161nji stanovnik tamo\u0161nje pritvorske jedinice UN-a, na koje se valja naviknuti i \u010dovjek mora prihvatiti \u010dinjenicu da se nalazi u zatvoru, ali i pona\u0161ati se u skladu s duhom kolektiva, otprilike onako kako je to za slu\u017eenja vojnog roka. Ne valja solirati, nije pametno s drugima dolaziti u sukob, nije mudro ne prihva\u0107ati \u0161ale na svoj ra\u010dun, ali ih ni zbijati na tu\u0111i. U po\u010detku, ka\u017ee Zari\u0107, u Haagu su bile manje-vi\u0161e sitne ribe, a onda se jednog dana pojavio Slobodan Milo\u0161evi\u0107. Biv\u0161i jugoslavenski i srbijanski predsjednik nije bio u istom odjeljenju sa Zari\u0107em, ali su se \u010desto sretali \u2013 bilo u kantini, bilo u \u0161etnji zatvorskim krugom, bilo u prostorijama za posjetu dok je Milo\u0161evi\u0107u jo\u0161 u po\u010detku dolazila supruga Mirjana Markovi\u0107 ili snaha Milica s unukom, a Zari\u0107u njegova supruga Fatima, sestre, ili djeca.<\/p>\n “Nikad s Milo\u0161evi\u0107em nisam raspravljao o onome zbog \u010dega smo se obojica nalazili u Haagu, razgovarali smo o obi\u010dnim stvarima i u tim je razgovorima bio ugodan, pona\u0161ao se kao posve obi\u010dan \u010dovjek. Znao se igrati s unukom na hodniku, tr\u010dati za njim i \u0161aliti se; radio je isto ono \u0161to bi \u010dinio svaki drugi \u010dovjek”, sje\u0107a se Zari\u0107 svojih prvih susreta s nekada\u0161njim zatvorenikom Scheveningena.<\/p>\n Udba\u0161 u Haagu<\/p>\n Prigodom jednog Bo\u017ei\u0107a, kad je upravitelj zatvorske jedinice Scheveningena priredio malu sve\u010danost za sve zatvorenike i pozvao ih da se okupe na zakusci, a bilo je za svakoga \u010dak i pola \u010da\u0161ice \u0161ampanjca, Milo\u0161evi\u0107 je preuzeo ulogu prevoditelja. Kako je dobro znao engleski, za razliku od nekih drugih zatvorenika, prevodio je obra\u0107anje upravitelja zatvorske jedinice. A poslije, u dobrom raspolo\u017eenju, stalno se \u0161alio s Mladenom Neletili\u0107em Tutom, s kojim se i ina\u010de rado dru\u017eio. Nastojao je u svakoj situaciji, pa tako i na toj bo\u017ei\u0107noj proslavi, ostaviti dojam obi\u010dna \u010dovjeka, pa se svako malo ustajao i odlazio prazniti pepeljaru, kako bi pokazao da mu takve stavi nisu strane. Tra\u017eio je da se glazba pusti malo ja\u010de i da taj ugo\u0111aj doista bude prazni\u010dki, u duhu bo\u017ei\u0107nih i novogodi\u0161njih praznika. Bra\u0107a Kupre\u0161ki\u0107 donijela su harmoniku i gitaru i jako su dobro pjevali, a Zari\u0107 im je pomagao na violini i poku\u0161ao glazbu odvu\u0107i ka epskim pjesmama, no oni su vi\u0161e voljeli narodne. Pjevalo se Bosno moja, divna mila, i Odakle si Sele, a zajedno s bra\u0107om Kupre\u0161ki\u0107 i ostalima, slo\u017eno je zapjevao i Milo\u0161evi\u0107.<\/p>\n Tuta je, ka\u017ee Zari\u0107, bio “izvanredan drug i prijatelj”, du\u017ee su od dvije godine bili na istom katu. Kad je Milo\u0161evi\u0107 stigao u Scheveningen, Tuta je pri\u010dao kako pamti i njega i njegovog ku\u0107nog prijatelja, direktora Dubrova\u010dke banke, Nevena Bara\u010da. Kasnije, jednom prigodom, on i Milo\u0161evi\u0107 na\u010deli su i tu pri\u010du pa je Tuta govorio kako ga se sje\u0107a kad je sa suprugom Mirjanom, davnih godina s ladom beogradskih tablica dolazio u Dubrovnik. On i Tuta bili su \u010desto zajedno, a iako je bio ateist, Milo\u0161evi\u0107 je, po prvi put, upravo u zatvoru, obilje\u017eio svoju krsnu slavu. Usprkos tome \u0161to su i \u0160e\u0161elj i Tuta bili na tre\u0107em katu, a Milo\u0161evi\u0107 na prvom, on je od upravitelja zatvora uspio dobiti dozvolu da mu kao gosti na tu proslavu do\u0111u i \u0160e\u0161elj i Naletili\u0107.<\/p>\n “Kako sam ja prije rata bio \u0161ef Dr\u017eavne sigurnosti u \u0160amcu, znali su mi u \u0161ali re\u0107i da sam udba\u0161. S tim je po\u010deo Mladen Naletili\u0107 Tuta, odmah \u010dim je nekoliko dana iza dolaska saznao \u0161to sam radio prije rata”, ka\u017ee Zari\u0107 i dodaje kako je onda Tuta sve okretao na \u0161alu i rekao mu da je 22 godine proveo u usta\u0161koj emigraciji, bore\u0107i se protiv Udbe, a sada ga je Udba stigla i u Haa\u0161kom zatvoru. Zari\u0107 je prihvatio \u0161alu i odgovorio mu da je Udba uvijek bila dobro raspore\u0111ena i da on, Zari\u0107, nije poslan u Haag zato \u0161to je za ne\u0161to odgovoran, ve\u0107 \u0161to ga je onamo ubacila Udba. Bio je to crni humor, ka\u017ee Zari\u0107, ali je pomagao da se svi u zatvoru osje\u0107aju bolje.<\/p>\n Nasamareni Milutinovi\u0107<\/p>\n Zari\u0107 se sje\u0107a da se Tuta nije osobito \u017ealio na zdravlje \u2013 imao je dodu\u0161e nekih sr\u010danih problema, ali ni izbliza onakvih kako se u medijima navodilo prije njegova dolaska u Scheveningen. Tuta i Zari\u0107 istih su godina i jednog se dana povela pri\u010da o Tutinom sudjelovanju u legiji stranaca. Hvalio se kako je obu\u010den, utreniran, izvje\u017eban, a Zari\u0107 je tako\u0111er govorio kako je pro\u0161ao obuku u Udbi. Tada su odmjerili snage, zasukali rukave i stavili lakte na stol, da oprobaju snagu mi\u0161i\u0107a. “Vrlo me lako pobijedio”, priznaje Zari\u0107, mada mu se \u010dinilo da je u puno boljoj kondiciji od Tute. A Tuta je uz nogomet i odbojku volio igrati i \u0161ah – naj\u010de\u0161\u0107i partner bio mu je Milan Simi\u0107 iz \u0160amca. No, nekada\u0161nji zapovjednik Ka\u017enjeni\u010dke bojne \u010desto je snage na \u0161ahovskoj plo\u010di odmjeravao i s Vojislavom \u0160e\u0161eljom.<\/p>\n Na istom katu s Tutom i \u0160e\u0161eljem bio je i Milan Milutinovi\u0107, nekada\u0161nji predsjednik Srbije, \u010dovjek koji je te\u0161ko prihva\u0107ao \u010dinjenicu da se nalazi u zatvoru. Kolikogod djelovao “gospodski i odva\u017eno”, toliko je bio i deprimiran i nikad se nije mogao pomiriti s \u010dinjenicom da ga je sudbina dovela tamo gdje je.<\/p>\n “A \u0160e\u0161elj je bio pravi haramba\u0161a, u zatvoru se osje\u0107ao kao riba u vodi i bio je spreman na kojekakve neslane \u0161ale, pa je tako, jednom prigodom, na zub uhvatio Milutinovi\u0107a”, opisuje Zari\u0107 zbivanja iz Scheveningena. U malu predstavu s Milutinovi\u0107em \u0160e\u0161elj je uklju\u010dio i Tutu, pa je po \u0160e\u0161eljevoj re\u017eiji, da bi sve izgledalo uvjerljivije, Tuta u kantinu do\u0161ao ne\u0161to kasnije. Sjeo je na posve drugi kraj prostorije i odande dobacio \u0160e\u0161elju: “\u0160e\u0161ko, ti meni pri\u010da\u0161 kako tvoji radikali nisu dolazili u Hrvatsku, a mi od njih i njihovih zlo\u010dina nismo mogli disati. Ti si ih slao u Hrvatsku.”<\/p>\n A onda je \u0160e\u0161elj uzvratio unaprijed dogovorenu repliku: “Slu\u0161aj Tuta, ja sam odgovoran \u010dovjek. Ja kad dobijem zadatak od predsjednika dr\u017eave, kao svojedobno od Milutinovi\u0107a, da svoje dobrovoljce \u0161aljem u Hrvatsku, na granicu Karlobag – Virovitica, ja sam ih slao. Eto, ti Milutinovi\u0107a \u017eivog, pitaj ga la\u017eem li i jesam li ljude po njegovu nare\u0111enju slao u Hrvatsku.”<\/p>\n Kad je Milutinovi\u0107 to \u010duo, odmah je sko\u010dio: “\u0160e\u0161elju, \u0161to vi to pri\u010date, na \u0161to to li\u010di, \u0161to vam je?” A \u0160e\u0161elj je uzvratio: “Kako \u0161to pri\u010dam, pa ja imam tvoju naredbu, ti si je potpisao!” Milutinovi\u0107 je problijedio, ostao je posve zbunjen i krajnje deprimiran, a kasnije je, jer mu je pozlilo, potra\u017eio lije\u010dni\u010dku pomo\u0107. Ne samo \u0161to nije bio u stanju otrpjeti takve \u0161ale, ve\u0107 ih nije ni shva\u0107ao, pa je od uprave pritvorske jedinice tra\u017eio premje\u0161taj, kako vi\u0161e ne bi bio zajedno sa \u0160e\u0161eljem. Ubrzo su ga prebacili na drugi kat.<\/p>\n Vrijeme depresije<\/p>\n “Tamo su vladali takvi obi\u010daji i tko se tome nije mogao prilagoditi lo\u0161e bi prolazio. A Milutinovi\u0107 je bio jedan od takvih”, sje\u0107a se Zari\u0107.<\/p>\n Kad je Zari\u0107 dobio presudu, razgovarao je u hodniku sa svojim odvjetnicima, a u tom su trenutku s tre\u0107eg kata nai\u0161li Tuta i \u0160e\u0161elj. Tuta je ve\u0107 imao prvostupanjsku presudu od 20 godina zatvora, a Zari\u0107 je bio presu\u0111en na \u0161est. No, Zari\u0107 je bio deprimiran i razo\u010daran i u takvom stanju vidio je Tutu kako mu vi\u010de kroz staklenu ogradu: “\u0160to je komunjaro, samo si \u0161est godina dobio. Kako te nije stid do\u0107i u Haag i dobiti samo \u0161est godina.” Zari\u0107 mu je odgovorio kako \u0107e se \u017ealiti, jer ni tih \u0161est godina nije zaslu\u017eio. “Treba\u0161 biti pravi Hrvat kao ja pa dobiti 20 godina. Ali ima netko tko \u0107e i za vas ovdje odgovarati”, rekao je Tuta i uprijev\u0161i prstom \u0160e\u0161elja, zagrliv\u0161i ga.<\/p>\n No, Scheveningen nipo\u0161to nije mjesto u kojem se samo zbijaju \u0161ale i prave vicevi na tu\u0111i ra\u010dun. Zatvorenici zapadaju u krize, u ono mu\u010dno stanje depresije koje su naro\u010dito \u010deste kada zapo\u010dne su\u0111enje. Tada ih osobito boli kad neki svjedok ka\u017ee kakvu neistinu, kad ih optu\u017ei za ono za \u0161to nisu odgovorni. No, ka\u017ee Zari\u0107, bilo je i suprotnih slu\u010dajeva: mnogim pritvorenicima koji su mislili kako mogu lagati, haa\u0161ki su tu\u017eitelji otkrili pravu pozadinu rata. Mnogi su se stra\u0161no promijenili kada su shvatili da je izjavama svjedoka, dokazima i dokumentnima potvr\u0111ena njihova odgovornost i da su uzalud lagali. Tada bi zatra\u017eili pomo\u0107 psihologa, ponekad i psihijatra kako bi se izvukli iz depresije u koju bi zapali.<\/p>\n Zari\u0107 ka\u017ee kako je i sam znao zapasti u depresiju, ali bi tek iznimno zatra\u017eio pomo\u0107 psihologa. Nastojao je tjeskobu i nelagodu prevladati sam, osloboditi ih se radom, pa se dobrovoljno javljao za pranje hodnika ili kantine. \u0106eliju bi prao svaki dan, pa je slu\u017eila kao primjer i upravitelj zatvorske jedinice znao ju je pokazivati posjetiocima koji bi do\u0161li u Scheveningen. Jednom je, ka\u017ee Zari\u0107, peru\u0107i hodnik iz sveg glasa pjevao: “Dru\u017ee Tito mi ti se kunemo”, sveg dok Tuta, koji se nalazio na istom katu to vi\u0161e nije mogao slu\u0161ati, pa je zagrmio: “Zari\u0107u prestani, molim te, vi\u0161e to ne mogu podnijeti!”<\/p>\n Zari\u0107 ka\u017ee kako je Milo\u0161evi\u0107 bio jedan od rijetkih pritvorenika na \u010dijem se licu nikada nije mogla i\u0161\u010ditati depresija. On je sa svakim bio srda\u010dan, nikada hodnikom ne bi pro\u0161ao pored nekoga a da nije upitao: “Kako si, kako je familija?”<\/p>\n Feral za Slobodnu Bosnu<\/p>\n Scheveningen je, ka\u017ee Zari\u0107, ostao posljednje mjesto u kojem jo\u0161 postoji Jugoslavija. Ljudi razli\u010ditih nacionalnosti \u2013 Hrvati, Srbi, Bo\u0161njaci, Albanci, Makedonci, Crnogorci (Slovenci su se opet izvukli) \u017eive slo\u017eno, me\u0111usobno se poma\u017eu i uva\u017eavaju. Zajedno gledaju televizijske prijenose sportskih utakmica i navijaju slo\u017eno za timove ili reprezentacije s ovih prostora. Zajedno kuhaju “na\u0161u hranu” i zajedno se \u017eale na bezukusna zatvorska jela; jedni drugima posu\u0111uju novac i nude se cigaretama. Pjevaju iste pjesme, razmjenjuju novine – Politiku za Ve\u010dernji list, Feral za Nin ili Slobodnu Bosnu.<\/p>\n Najdirljiviji trenuci svakom haa\u0161kom pritvoreniku svakako su oni kada netko od njih napu\u0161ta staro dru\u0161tvo i odlazi, bilo na slobodu, bilo na odslu\u017eenje kazne, u neki drugi zatvor. Zari\u0107 pri\u010da kako se, nakon \u0161to je pu\u0161ten na slobodu, sa svim zatvorenicima osobno pozdravio, a naro\u010dito je te\u017eak opro\u0161taj bio s ljudima s njegova kata \u2013 Mom\u010dilom Kraji\u0161nikom, Mariom \u010cerkezom (koji mu je poklonio nekoliko slika, te ga vi\u0161e puta portretirao), Mrk\u0161i\u0107em i Marti\u0107em, Ojdani\u0107em. Bilo je suza, svi su iz svojih \u0107elija iza\u0161li u hodnik da ga pozdrave. Jedan od pritvorenika prolio je \u010da\u0161u s vodom, \u0161to je uobi\u010dajeni pozdrav u zatvoru kakvim se svakome tko odlazi na izricanje presude po\u017eeli sre\u0107a. Na taj na\u010din, ka\u017ee Simo Zari\u0107, ispratili su i njega.<\/p>\n \u010cETIRI SATA ZA SEKS<\/p>\n Solidarnost me\u0111u zatvorenicima vlada \u010dak i u tako osjetljivim stvarima kakve su posjete intimnim sobama kada im do\u0111u supruge. Takvu, posebnu zatvorsku sobu mogu\u0107e je dobiti na \u010detiri sata, mada su kasnije, kad se broj stanovnika Scheveningena pove\u0107ao, osposobljene jo\u0161 dvije za intimne posjete, no one su bile bez kupaonice.<\/p>\n U po\u010detku, ka\u017ee Zari\u0107, svi su se nekako ustru\u010davali koristiti te sobe, ali poslije to je svima postalo posve normalno.<\/p>\n Jednom zgodom ka\u017ee Zari\u0107, do\u0161la mu je u posjetu supruga Fatima, no bila je bolesna, pa je svoje vrijeme u intimnoj sobi prepustio drugom zatvoreniku, kojem je tako\u0111er do\u0161la supruga. Sve se to rje\u0161ava sa zatvorskim \u010duvarima koji imaju razumijevanja za takve slu\u010dajeve. \u010cak bi ponekad, u naro\u010dito prometnim danima, kako bi svi mogli do\u0107i na red, ustupali jedni drugima polovinu od ona predvi\u0111ena \u010detiri sata, tako \u0161to bi se u intimnoj sobi zadr\u017eali samo dva.<\/p>\n No, alkohol, tvrdi Zari\u0107, nikako nije bilo mogu\u0107e unijeti u Scheveningen, pa su pri\u010de o tome da je Milo\u0161evi\u0107 whiskyija imao i u zatvoru neosnovane. Jedini alkohol kojeg su ondje vidjeli bio je onaj na proslavama Bo\u017ei\u0107a, kada bi na prigodnoj zakusci, dobili i gutljaj dva \u0161ampanjca.<\/p>\n HAA\u0160KO KUMSTVO<\/p>\n Simo Zari\u0107 u Scheveningenu je \u010dak sklopio i kumstvo s jednim od pritvorenika, Zoranom \u017digi\u0107em. Ovaj se razveo od supruge, a onda se, uz pomo\u0107 rodbine, po\u010deo dopisivati s jednom \u017eenom, izvjesnom Sanjom, i to je dopisivanje zavr\u0161ilo brakom. Zari\u0107 i \u017digi\u0107e sprijateljili su se na neobi\u010dan na\u010din. \u017digi\u0107u je trebala pomo\u0107 u pisanju ljubavnih pisama, pa je Zari\u0107 uvijek malo nakitio njegove re\u010denice, uljep\u0161avaju\u0107i ih kakvim sladunjavim ljubavnim frazama ili nekom re\u010denicom za koju je pretpostavljao da mo\u017ee “dirnuti u srce”. Takva su se pisma svidjela Sanji do te mjere da je ponekad, dok bi \u017digi\u0107 s njom telefonski razgovarao, znala re\u0107i kako on mnogo ljep\u0161e pi\u0161e nego \u0161to govori.<\/p>\n Zari\u0107 ka\u017ee kako mu je to stvorilo obvezu da i dalje pi\u0161e pisma, kako Sanja ne bi primijetila naglu promjenu stila. Kad je napokon do\u0161la u Scheveningen na zakazano vjen\u010danje, vjen\u010dani kum Zari\u0107 priznao joj je da je on umjesto \u017digi\u0107a pisao ta pisma. Tada je rekla: “Pa kume, ja sam pala upravo na ta pisma!” Vjen\u010danje je, uz prisutnost predstavnika jugoslavenske ambasade, odr\u017eano u pritvorskoj jedinci, a u intimnoj sobi Sanja i Zoran \u017digi\u0107 proveli su svoju prvu bra\u010dnu no\u0107. Od tada supruga mu je stalno dolazila u posjete i u me\u0111uvremenu rodila mu dvoje djece \u2013 Nikolu i Tanju.<\/p>\n 15. lipnja, 2006.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Simo Zari\u0107, vi\u0161egodi\u0161nji stanovnik Scheveningena, govori o zatvorskoj svakodnevici i svojevrsnom bratstvu i jedinstvu haa\u0161kih optu\u017eenika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46065","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46065","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46065"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46065\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}