{"id":46059,"date":"2006-06-10T13:12:53","date_gmt":"2006-06-10T13:12:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46059"},"modified":"2006-06-10T13:12:53","modified_gmt":"2006-06-10T13:12:53","slug":"ciji-ce-biti-srpski-jezik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/06\/10\/ciji-ce-biti-srpski-jezik\/","title":{"rendered":"\u010ciji \u0107e biti srpski jezik"},"content":{"rendered":"<p>Povodom tvrdnji akademika Dragoslava Mihailovi\u0107a da SANU radi protiv Srba<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Milica Jovanovi\u0107\/Danas<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Za razliku od lai\u010dke javnosti, pojedini akademici koji su aplauzom ispratili govor Dragoslava Mihailovi\u0107a na Godi\u0161njoj skup\u0161tini Srpske akademije nauka i umetnosti, istovremeno objavljen u nedeljniku NIN pod naslovom <a href=http:\/\/www.pcnen.com\/drugi\/index.php?a=show&#038;vid=16947>&#8220;SANU protiv Srba&#8221;<\/a>, svakako su dobro razumeli smisao optu\u017ebi upu\u0107enih Odeljenju jezika i knji\u017eevnosti. &#8220;Tajni rat protiv Srbije&#8221; u kom, u ime SANU, glavnu re\u010d vodi \u010detvoro prozvanih akademika, indikovan je naknadnim otkri\u0107em da lingvisti sa ovog Odeljenja SANU i danas smatraju da srodni standardi na teritoriji biv\u0161e Jugoslavije pripadaju istom lingvisti\u010dkom sistemu, zvanom srpskohrvatski. Instinktivno, me\u0111u njih su svrstani i zagovornici nedavno pora\u017eene unionisti\u010dke opcije crnogorskog referenduma, \u010dlanovi &#8220;Dvorskog saveta dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, koja je po tradiciji projugoslovenska&#8221;. Vreme \u0107e pokazati da li \u0107e, osim sporadi\u010dnog tap\u0161anja, najnovija nau\u010dno-politi\u010dka bastardizacija nai\u0107i i na razumevanje nervozne politi\u010dke elite u Srbiji, ba\u0161tinika permanentne nacionalne krize.<\/p>\n<p>Sami lingvisti, me\u0111utim, nisu skloni da komentari\u0161u istupanje akademika Mihailovi\u0107a. Obojen neprimereno besnim tonom, Mihailovi\u0107ev govor nosi poruku koja se grani\u010di sa rasizmom. Ali, kad je re\u010d o struci, ovaj istup ima otprilike istu &#8220;nau\u010dnu&#8221; te\u017einu kakvu je svojevremeno nosio proglas &#8220;Slovo o srpskom jeziku&#8221;, objavljen sredinom 1998. u &#8220;Politici&#8221;, kao &#8220;Jezi\u010dko zakonopravilo srpskoga naroda&#8221; i kona\u010dno re\u0161enje svih ovda\u0161njih lingvisti\u010dkih problema &#8211; jedna od kra\u0107ih sramnih epizoda iz nedavne pro\u0161losti, sa uobi\u010dajeno dugoro\u010dnim posledicama po dru\u0161tvo.<\/p>\n<p>MENTALITET SAMODOVOLJNOSTI<\/p>\n<p>&#8211; Izjave akademika Mihailovi\u0107a te\u0161ko je ozbiljno shvatiti, ka\u017ee u razgovoru za Danas akademik dr Ivan Klajn. &#8211; U svojoj besedi, on je za &#8220;tajni rat protiv Srbije&#8221; optu\u017eio s jedne strane kralja Aleksandra, Jovana Cviji\u0107a i Aleksandra Beli\u0107a, s druge strane Be\u0107kovi\u0107a, Palavestru, Stip\u010devi\u0107a i Milku Ivi\u0107. Nikoga nije pohvalio, nikoga ne isti\u010de kao uzor, osim \u0161to ka\u017ee da je &#8220;Srbe na Balkanskom poluostrvu pre svega o\u010duvao srbijanski opanak sa kljuncima, koliko god on nekima izgledao blatnjav i smrdljiv&#8221;. Sve to u govoru \u010dija su tema srpska lingvistika i srpska akademija nauka. Dokazivati da budu\u0107nost srpske, ni ma koje druge, nauke nije u blatnjavom opanku &#8211; bilo bi suvi\u0161no tro\u0161enje re\u010di, ka\u017ee profesor Ivan Klajn.<\/p>\n<p>Sukob izme\u0111u umerenih i &#8220;neumerenih&#8221; nacionalista oko jezika i jezi\u010dkog standarda, otvoren je pomenutim &#8220;Slovom&#8221;, kada je grupa okupljena oko biv\u0161eg dekana Filolo\u0161kog fakulteta Radmila Marojevi\u0107a &#8211; u stru\u010dnim krugovima poznatog i po poku\u0161aju vra\u0107anja tri crkvenoslovenska slova koje je iz srpske \u0107irilice isklju\u010dio Vuk Karad\u017ei\u0107 &#8211; krenula u napad na Odbor za standardizaciju jezika SANU, pre svega na akademike i lingviste svetskog glasa Pavla i Milku Ivi\u0107. &#8211; Re\u010d je o borbi za uticaj, presti\u017e i mesto u nauci i obrazovnom sistemu, a time i za materijalne resurse koji \u0107e neminovno morati da budu stavljeni na raspolaganje kada najzad bude po\u010delo ozbiljno sre\u0111ivanje srpskog standardnog jezika, isti\u010de dr Ljubi\u0161a Raji\u0107, profesor na Filolo\u0161kom fakultetu u Beogradu. &#8211; Otkud tu Dragoslav Mihailovi\u0107 ne znam, ali je \u010dinjenica da samozadovoljna i samodovoljna srbijanska srednja klasa, \u010desto lo\u0161e obrazovana \u010dak i kada ima zavidne titule, o\u0161tro reaguje kada je izlo\u017eena konkurenciji, zahteva da se zatvorimo u sopstvene okvire i dosledno smatra Srbiju dr\u017eavom srpskog naroda, a ne njenih gra\u0111ana. Ona to \u010dini jo\u0161 negde od 1870-ih godina, a ta njena reakcija samo je produ\u017eetak prethodnog selja\u010dkog mentaliteta samodovoljnosti i nepoverenja prema svemu \u0161to je strano, o \u010demu je pisao jo\u0161 Vuk Karad\u017ei\u0107. Poslednjih dve-tri godine ona ide i dalje, jer svoje nepoverenje prenosi i na Srbe iz drugih krajeva. Za\u0161to je to tako, predstavlja ve\u0107 \u0161iri sociolo\u0161ki i politikolo\u0161ki problem, ka\u017ee profesor Raji\u0107.<\/p>\n<p>Prema njegovim re\u010dima, kvazinauka je isporu\u010dila sve \u0161to je bilo potrebno da se opravda sukob oko preraspodele politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i u prethodnoj deceniji, a zauzvrat je podobnim i poslu\u0161nim nau\u010dnicima dat njihov deo u raspodeli ratnog plena. <\/p>\n<p>RASRBLJENI BEOGRAD<\/p>\n<p>&#8211; Ono zbog \u010dega studenti padaju na ispitu, jer se smatra elementarnim neznanjem, u javnosti se predstavlja kao vrhunska nauka i istina: srpski jezik kao osnova nacionalnog identiteta, kao sublimirani duh naroda i najbogatiji jezik na kome se bolje nego na bilo kom drugom mogu izraziti misli, srpski jezik kao najstariji jezik i \u0107irilica kao najsavr\u0161enije pismo na svetu, pa tvrdnje da srpski jezik propada jer su se izgubile du\u017eine i jer u njemu dominira rasrbljena beogradska sredina i niz drugih gluposti, upozorava profesor Raji\u0107. &#8211; S ratom, te iseljavanjem i proterivanjem stanovni\u0161tva polako se stvara situacija u kojoj se granice standardnog jezika po\u010dinju poklapati sa nacionalnim i, \u0161to je va\u017enije, dr\u017eavnim granicama. U Srbiji postoji jaka \u017eelja u nacionalisti\u010dkim krugovima da se zatvorimo u sopstvene granice, da nam, uz pravoslavlje, standardni srpski jezik pisan \u0107irilicom postane klju\u010d nacionalnog identiteta, a da se tome podrede i oni koji nisu Srbi ili nisu vernici ili ne \u017eele da svoj identitet svode na takve primitivne oznake, ali jesu dr\u017eavljani Republike Srbije. Istovremeno se na drugim stranama te\u017ei tome da se identitet oblikuje preko latinice.<\/p>\n<p>&#8211; Jezik se zaista vrlo \u010desto zloupotrebljava u politi\u010dke, ta\u010dnije nacionalisti\u010dke svrhe, ka\u017ee akademik Ivan Klajn. &#8211; Budu\u0107i da &#8220;oni drugi&#8221; izgledaju isto kao i mi, da im ne pi\u0161e na \u010delu koje su narodnosti, ose\u0107aj &#8220;tu\u0111eg&#8221; najlak\u0161e je stvoriti na osnovu njihovog govora. Primere za to daje nam i etimologija: na\u0161i davni preci nazvali su Germane Nemcima, tj. nemim, nemu\u0161tim ljudima, zato \u0161to nisu govorili slovenski kao oni. Identifikacija jezika s nacijom je spontana i univerzalna pojava \u0161irom sveta, ali ipak nema nau\u010dnu osnovu. To nam potvr\u0111uju primeri jezika koji su podjednako &#8220;maternji&#8221; za pripadnike \u010detiri ili pet razli\u010ditih naroda (francuski, engleski), ili i za dvadesetak naroda, kao u slu\u010daju \u0161panskog.<\/p>\n<p>&#8220;Otkri\u0107e&#8221; da su na lingvisti\u010dkoj ravni &#8220;hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik razli\u010diti varijeteti, ali istoga jezika&#8221; nedavno je prire\u0111eno i hrvatskoj javnosti, istupanjem jednog od vode\u0107ih zagreba\u010dkih lingvista, dr Ive Pranjkovi\u0107a. &#8211; To je \u010dinjenica koju svi znamo, napominje Klajn. &#8211; Kao \u0161to je jo\u0161 pre pet godina napisao Ranko Bugarski, &#8220;srpskohrvatski predstavlja jedan globalan lingvisti\u010dki sistem \u010diji sociolingvisti\u010dki podsistemi politi\u010dki funkcioni\u0161u kao odeliti standardni jezici pod jedno\u010dlanim nacionalno-teritorijalnim imenima u novim dr\u017eavama na teritoriji toga jezika&#8221;. Ili, ako vam ta definicija zvu\u010di suvi\u0161e stru\u010dno, Bugarski daje i njenu upro\u0161\u0107enu verziju: &#8220;jedan \u2018lingvisti\u010dki jezik\u2019 u obli\u010dju triju \u2018politi\u010dkih jezika\u2019&#8221;.<\/p>\n<p>DIJALEKATSKE MANJINE<\/p>\n<p>Poslednji poku\u0161aj politizacije lingvistike, me\u0111utim, u znatnoj meri je usmeren na dijalekte standardnog srpskog jezika u Srbiji i izvan nje. Govor, odnosno jezik ponovo postaje sredstvo politi\u010dke identifikacije, ovog puta unutar iste nacionalne zajednice. Pravo stanje stvari u oblastima u kojima se govori srpski sa jezi\u010dkim varijetetima, bi\u0107e mogu\u0107e sagledati tek nakon opse\u017enih istra\u017eivanja posledica ratova, prisilnog raseljavanja stanovni\u0161tva i sudara presa\u0111enih nare\u010dja u novu dijalekatsku sredinu. Bez obzira na zami\u0161ljenu etni\u010dku srodnost, netrpeljivost Srbije prema izbeglicama i drugim dijalekatskim manjinama sve je vidljivija, i upotpunjuje sliku netrpeljivosti prema drugim nacionalnim zajednicama.<\/p>\n<p>Uistinu, lingvistiku o\u010dekuje niz poslova, uz sve one koje decenijama nije u stanju da zavr\u0161i. Osim inflacije diletanstkih rasprava o jeziku, profesor Ljubi\u0161a Raji\u0107 ukazuje i na probleme koje lingvistika deli sa svim naukama u Srbiji &#8211; nedostatak novca, konkurencije, me\u0111unarodne saradnje, uz neprestano iseljavanje mladih nau\u010dnika, negativnu selekciju i politi\u010dku zloupotrebu.<\/p>\n<p>PRAVOPIS I PRAVOGOVOR<\/p>\n<p>Kako ukazuje Ivan Klajn, razvoj jezika, odnosno jezi\u010dke kulture, danas zavisi od \u0161kolstva i od medija. Mora se nastaviti rad na velikom re\u010dniku SANU, \u0161to zna\u010di da Institut za srpski jezik i Matica srpska moraju dobiti mnogo bolje finansijske i kadrovske uslove. \u0160to je jo\u0161 va\u017enije, ne \u010dekaju\u0107i na zavr\u0161etak tog re\u010dnika (kome \u0107e verovatno na\u0161i unuci do\u017eiveti da vide poslednji tom), mora se \u0161to pre napraviti prakti\u010dan i pouzdan jednotomni re\u010dnik. Takav re\u010dnik bi dobrim delom zamenjivao i pravopis, i gramatiku, i akcenatski re\u010dnik.<\/p>\n<p>&#8211; On bi stajao na svim stolovima u va\u0161oj redakciji, njega bi konsultovali u\u010denici, studenti, pisci, prevodioci, svi \u0161kolovani ljudi. On bi bio za nas ono \u0161to je Hrvatima Ani\u0107, Francuzima Rober, Amerikancima Vebster, ono \u0161to imaju i koriste svi evropski narodi osim nas, zaklju\u010duje akademik Ivan Klajn. <\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<br \/>\n<i> Nepismeni na \u0107irilici<\/p>\n<p>Jezik jeste veoma va\u017ean deo i li\u010dnog i grupnog identiteta, pa je u svim biv\u0161im republikama naziv i opis srpskohrvatskog jezika trebalo da poslu\u017ee u tvorbi nacionalnog identiteta i dr\u017eave. Zato je, da pojednostavim, vlastima bilo prili\u010dno svejedno da li su stanovnici pismeni ili nepismeni, obrazovani ili neobrazovani, glavno je da su nepismeni i neobrazovani na \u0107irilici, ekavskom i srpskom, odnosno latinici, ijekavskom i hrvatskom. To va\u017ei i za bo\u0161nja\u010dki i crnogorski. Mnogi lingvisti su se uklju\u010dili u to trude\u0107i se da ozna\u010de nacionalne granice potenciranjem ina\u010de minimalnih i uglavnom zanemarljivih razlika u gramatici, fondu re\u010di i pravopisnim re\u0161enjima ili \u010distim izmi\u0161ljanjem razlika, ukazuje profesor Ljubi\u0161a Raji\u0107.<\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povodom tvrdnji akademika Dragoslava Mihailovi\u0107a da SANU radi protiv Srba<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46059","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46059","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46059"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46059\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46059"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46059"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46059"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}