Pad Srbije po\u010deo je i ubojstvom Franza Ferdinanda koji ju je nazivao zemljom \u2018lopova, ubojica, bandita i nekoliko stabala \u0161ljiva\u2019<\/p>\n
Pi\u0161e: Radovan Stipeti\u0107\/Jutarnji.hr<\/strong><\/em><\/p>\n Mo\u017ee li se posljednjih stotinjak godina srbijanske povijesti nazvati uzaludnim ili propalim stolje\u0107em? Mo\u017ee, \u010dak upropa\u0161tenim, s obzirom na ono s kakvim se idejama i djelima krenulo nakon 1900. i kakvo je stanje sada. Izlazak Crne Gore iz dr\u017eavne zajednice sa Srbijom – referendumom 21. svibnja – formalno je pretposljednji udarac na kraju tog upropa\u0161tenog stolje\u0107a, no zapravo posljednji jer je i neovisnost Kosova vrlo izvjesna i skora. Nije se dogodilo a sigurno ni ne\u0107e da se Srbija ponovo na\u0111e u tijesnim okvirima Beogradskog pa\u0161aluka, kao prije dvjestotinjak godina, \u0161to su pri\u017eeljkivali pa i u Hrvatskom saboru najavljivali neki ovda\u0161nji nacionalisti (koji su zazivali i hrvatski barjak na Drini ili barem na Romaniji) – ali srbijanska stvarnost nakon egzodusa Crne Gore i Kosova ne\u0107e biti bitno razli\u010dita. Ne samo fizi\u010dka nego i psihi\u010dka, koja \u0107e te\u0161ko podnijeti toliku nevolju. <\/p>\n Davni nacionalni cilj, koji su prije stotinjak godina po\u010dele navje\u0161tati i pripremati razli\u010dite organizacije i istaknuti pojedinci u njima, od Srpske akademije nauka do Crne ruke – da svi Srbi \u017eive u jednoj dr\u017eavi, sada je dalje nego ikad, zapravo je postao neostvariv. <\/p>\n Tri presudna doga\u0111aja<\/b><\/p>\n Glavni razlog tome je sama srbijanska politika, kako je ona taj cilj ostvarivala u vrlo razli\u010ditim dru\u0161tvenim okolnostima, ali redovito pogre\u0161no. Drugi razlog je na \u201cdrugoj strani\u201d, kojoj tako\u0111er treba pripisati odgovornost ili barem suodgovornost \u0161to je npr. broj Srba na podru\u010dju dana\u0161nje Hrvatske s \u010detvrtine ukupnog stanovni\u0161tva prije stotinjak godina, prema posljednjem popisu 2001. bio sveden na 4,5 posto, uglavnom staraca. <\/p>\n Tri su se kataklizmi\u010dka doga\u0111aja zbila na po\u010detku tog upropa\u0161tenog stolje\u0107a srbijanske povijesti, i sva tri su vi\u0161e ili manje pretkazivala budu\u0107e involucije. <\/p>\n Prvi se doga\u0111aj zbio u no\u0107i 29. svibnja 1903. kad je u Beogradu ubijen vladaju\u0107i monarh Aleksandar Obrenovi\u0107 i njegova supruga Draga Ma\u0161in. Umorstvo su izveli nezadovoljni oficiri koji su pripadali tajnoj organizaciji Crna ruka, o kojoj \u0107e se jo\u0161 \u010duti skora\u0161njih godina. Aleksandar Obrenovi\u0107 bio je lo\u0161 monarh, svojom je nesposobno\u0161\u0107u pridonosio rasapu potrebnog dr\u017eavnog autoriteta, a uz to je bio pod prevelikim utjecajem Austro-Ugarske, koja je na sve na\u010dine nastojala pot\u010diniti Srbiju, kao pretpostavljenu glavnu opasnost na svojim ju\u017enim granicama. <\/p>\n Novi kralj Petar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107, popularni \u010dika Pera, bio je mnogo bolji ve\u0107 zato \u0161to je zemlji vratio demokraciju prema onda\u0161njim kriterijima ustavnih monarhija. Nije bio problem u novoj (i nekada\u0161njoj) dinastiji, nego u kriterijima koje je to umorstvo gotovo ozakonilo u onda\u0161njoj Srbiji. Hitac je takore\u0107i legitimiziran kao instrument rje\u0161avanja politi\u010dkih nesuglasica. <\/p>\n Ako je Austro-Ugarskoj opasan potencijalni neprijatelj bila Srbija, i u drugom smjeru njegovali su se sli\u010dni osje\u0107aji. Samo 11 godina nakon kraljoubojstva u Beogradu, 28. lipnja 1914. dogodio se sli\u010dan regicid u Sarajevu, kad je Gavrilo Princip ubio habsbur\u0161kog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Za organizaciju umorstva odmah je okrivljena srbijanska vojna obavje\u0161tajna slu\u017eba – \u0161to nije dokazano – odnosno Crna ruka, odnosno organizacija \u201cUjedinjenje ili smrt\u201d, a sam regicid je sa srpske strane opravdavan mr\u017enjom Franza Ferdinanda protiv njihove zemlje, budu\u0107i da je za nj Srbija bila \u201czemlja lopova, ubojica, bandita i nekoliko stabala \u0161ljiva\u201d. <\/p>\n Regicid je i u kasnijoj srbijanskoj literaturi tuma\u010den kao pravi\u010dno umorstvo tiranina, pa je i decenijima kasnije, u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, Vladimir Dedijer (mnogo poznatiji kao Titov biograf) napisao knjigu u prilog toj tezi. Na tragu shva\u0107anja hica kao legitimnog politi\u010dkog sredstva valja protuma\u010diti i pucnje Puni\u0161e Ra\u010di\u0107a 20. lipnja 1928. u hrvatske zastupnike prilikom rasprave u Skup\u0161tini, kad su ubijena njih dvojica, a ranjena trojica, me\u0111u kojima vo\u0111a HSS-a Stjepan Radi\u0107 koji \u0107e 8. kolovoza podle\u0107i posljedicama atentata. <\/p>\n \u2018Stare srpske zemlje\u2019<\/b><\/p>\n Drugi kataklizmi\u010dki doga\u0111aj bio je austro-ugarska aneksija Bosne i Hercegovine u listopadu 1908. Ta zemlja bila je dotad pod provizornom okupacijom Dvojne Monarhije, \u0161to je bio rezultat dogovora velikih sila na Berlinskom kongresu 1878., koji je tako\u0111er potvrdio neovisnost Srbije, Bugarske, Crne Gore, Gr\u010dke i Rumunjske. Aneksijom B-H Austro-Ugarska je oja\u010dala svoj polo\u017eaj na Balkanu naspram Rusije, svoga glavnog suparnika na tom podru\u010dju. Rusija, iscrpljena prethodnim ratom s Japanom ve\u0107 sljede\u0107e godine priznala je aneksiju, a zatim prisilila i srbijansku vladu na istu odluku. No javno mi\u0161ljenje u Srbiji, poticano djelovanjem formalnih i neformalnih organizacija aneksiju nije priznalo: prvi put \u0161iroku podr\u0161ku dobiva parola o \u201csvim Srbima u jednoj dr\u017eavi\u201d, a glavnim neprijateljima pritom progla\u0161uju se Austro-Ugarska i Turska. <\/p>\n Tre\u0107i kataklizmi\u010dki doga\u0111aj bili su balkanski ratovi 1912. i 1913. godine. U prvom od njih udru\u017eene Srbija, Bugarska, Gr\u010dka i Crna Gora s europskog su teritorija prakti\u010dki istisnule Tursku, kojoj je preostala samo isto\u010dna Trakija. U drugom balkanskom ratu uloge su se promijenile: sad su se udru\u017eile Srbija, Gr\u010dka i Crna Gora s Rumunjskom i Turskom da poraze Bugarsku, \u0161to im je i uspjelo. Srbija je mirovnim ugovorom u Bukure\u0161tu dobila Makedoniju i Kosovo, proglasila ih \u201cstarim srpskim zemljama\u201d i tako po\u010dela ostvarivati san o svim Srbima u jednoj dr\u017eavi. Preostali neprijatelj na tom putu bila je Austro-Ugarska, koja \u0107e se raspasti potkraj Prvog svjetskog rata. <\/p>\n Tijekom obaju balkanskih ratova doga\u0111alo se ne\u0161to \u0161to je zaprepastilo Europu i pojmu Balkana kao bureta baruta dodalo i atribute strahovitih okrutnosti, koje su tijekom pa i nakon ratnih sukoba \u010dinile sve zara\u0107ene strane, osobito u Makedoniji, na Kosovu i du\u017e crnogorske granice. Lav Trocki, tada mladi ruski novinar i ratni dopisnik s Balkana, pisao je: \u201cMeso trune, i ljudsko i volovsko, sela su postala vatreni stupovi (\u2026) svi postaju bezosje\u0107ajni, gube\u0107i svoj ljudski lik\u201d.<\/p>\n Povijest nasilja<\/b><\/p>\n S takvim emotivnim nasljedstvom triju kataklizmi\u010dkih doga\u0111aja – umorstvom kao legitimnim politi\u010dkim instrumentom, neograni\u010denim nasiljem u koje se izro\u0111uje svaki oru\u017eani sukob i imperativom svih Srba u jednoj dr\u017eavi – Srbija je nakon 1918. u\u0161la u novu dr\u017eavnu tvorevinu koja se isprva zvala Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a nakon 1929. Jugoslavija. Valja svakako upozoriti da je povijest nasilja na ovim prostorima od davnine bila zajedni\u010dka i uzajamna, da potraga za krivnjom u tom smislu nipo\u0161to ne mo\u017ee biti jednosmjerna, ali Srbija je nakon 1918. kao samoprogla\u0161eni \u201cPijemont jugoslavenstva\u201d, kao dr\u017eava koja je, naposljetku, ve\u0107 dugo postojala dok su ostali Ju\u017eni Slaveni o njoj tek sanjali, morala davati primjer nacionalne, vjerske pa i politi\u010dke sno\u0161ljivosti – a nije. <\/p>\n U novu dr\u017eavu Srbija je 1918. u\u0161la ratom desetkovana i razorena. Utjeha joj je bila da sada svi Srbi, napokon, \u017eive u jednoj dr\u017eavi i pritom nije marila \u0161to o novim okolnostima misle ostali, Nesrbi, koji su ina\u010de tvorili znatnu ve\u0107inu. Hrvatski politi\u010dar Frano Supilo izjavio je 1917. kao politi\u010dki emigrant i \u010dlan Jugoslavernskog odbora u Londonu: \u201cHrvati, Srbi i Slovenci jedan su geneti\u010dki narod s tri imena razli\u010ditih historijskih, dr\u017eavnopravnih i kulturnih tradicija, ali jednog jezika i jedne plemenske rase. (\u2026) U svakom slu\u010daju vrijedi potpuna ravnopravnost plemenskih elemenata raznog naziva, kao i potpuna sloboda i ravnopravnost vjeroispovijedanja\u201d. Na konferenciji u \u017denevi u studenome 1918. predstavnici vlade i skup\u0161tine Kraljevine Srbije dogovorili su s \u010dlanovima Narodnog vije\u0107a (predstavni\u010dko tijelo Ju\u017enih Slavena unutar Austro-Ugarske) i \u010dlanovima Jugoslavenskog odbora (politi\u010dari u emigraciji) da se nova dr\u017eava Ju\u017enih Slavena uspostavi na federalnim ili konfedaralnim osnovama, ali taj zaklju\u010dak nije ostvaren. <\/p>\n Nakon dva desetlje\u0107a te\u0161kih ekonomskih i politi\u010dkih kriza, nasilja kraljevskog re\u017eima koji nije prezao ni od politi\u010dkih ubojstava, zabluda o troimenom narodu istopila se. Upravo uo\u010di izbijanja Drugog svjetskog rata, u kolovozu 1939. uspostavljena je Banovina Hrvatska (koja je obuhvatila Savsku i Primorsku banovinu te dijelove Dunavske, Vrbaske, Drinske i Zetske banovine s ve\u0107inskim hrvatskim stanovni\u0161tvom), \u0161to je trebao biti po\u010detak federalizacije kraljevine, koju su jo\u0161 trebale sa\u010dinjavati Srpske zemlje i Slovenija. Ali ta namjera onemogu\u0107ena je okupacijom i razbijanjem Jugoslavije. <\/p>\n Pogre\u0161ne odluke<\/b><\/p>\n Nova Jugoslavija, ona koja \u0107e se u skoroj budu\u0107nosti nazvati socijalisti\u010dkom, od samih svojih po\u010detaka nastojala je izbje\u0107i pogre\u0161ke prethodne. Ve\u0107 na II. zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, potkraj studenoga 1943. zaklju\u010deno je da se dr\u017eava izgradi na na\u010delu federativnosti. Makedonci su prvi put priznati kao nacija koja \u0107e imati svoju federalnu republiku, utvr\u0111ena je obnova Bosne i Hercegovine tako\u0111er kao federalne republike, koja \u0107e tako prestati biti jabuka razdora izme\u0111u Srba i Hrvata, tamo\u0161nji ve\u0107inski narod ne\u0107e vi\u0161e biti samo muslimani, prepu\u0161teni tihoj asimilaciji u Srbe ili Hrvate, nego Muslimani s velikim po\u010detnim slovom, naposljetku – Bo\u0161njaci.<\/p>\n Ne spominju\u0107i krizne pojave druge Jugoslavije koje nisu tema ovog teksta, pri\u010dinjalo se da je ona ishodi\u0161na – unitaristi\u010dka zabluda o troimenom ili vi\u0161eimenom narodu definitivno uklonjena. Taj dojam nisu naru\u0161ila ni Rankovi\u0107eva (navrijeme onemogu\u0107ena) neounitaristi\u010dka nastojanja, sve dok se sredinom osamdesetih nije pojavio Slobodan Milo\u0161evi\u0107, koji je ponovo iz naftalina izvukao pokli\u010d o svim Srbima u jednoj dr\u017eavi – uz pre\u0161utnu pretpostavku da ta dr\u017eava mora biti srpska dr\u017eava. <\/p>\n Ostalo \u0161to se doga\u0111alo izme\u0111u milijunskog mitinga na Gazi Mestanu 28. lipnja 1989. u povodu \u0161eststote obljetnice Kosovskog boja (Milo\u0161evi\u0107: \u201cNi oru\u017eane bitke nisu isklju\u010dene\u201d) i odluke crnogorskog referenduma 21. svibnja 2006. o izlasku iz dr\u017eavne zajednice sa Srbijom – odvi\u0161e je poznato da bi sad na to trebalo podsje\u0107ati. Nakon stolje\u0107a pogre\u0161nih politika i pogre\u0161nih politi\u010dkih odluka, nitko vi\u0161e – Crna Gora i Kosovo posljedni su to odlu\u010dili odnosno najavili – ne \u017eeli \u017eivjeti zajedno sa Srbijom. <\/p>\n Srpski mitovi<\/b><\/p>\n Mit o svim Srbima u jednoj dr\u017eavi koja \u0107e biti dominantno srpska, polazi (kao svaki mit) od pretpostavki koje su jednostavno pogre\u0161ne. Premda se \u010dinjenice prije jednog stolje\u0107a i sada\u0161nje \u010dinjenice ne mogu mehani\u010dki uspore\u0111ivati jer su se tek u tom me\u0111uvremenu dogodile neke nacionalne integracije i homogenizacije kao i ostalo \u0161to je pozitivno ili negativno utjecalo na statisti\u010dke podatke o nacionalnoj pripadnosti, ostaje \u010dinjenica da bi Srbi u toj mitskoj dr\u017eavi bili – manjina. Pa onda, logi\u010dno, niti ta dr\u017eava ne bi mogla biti dominantno njihova. Mogli bi postati ve\u0107ina tek \u201cbalkanskim\u201d etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem, \u0161to obja\u0161njava neke postupke tijekom devedesetih. <\/p>\n Prema posljednjem statisti\u010dkom popisu u SFRJ, Srbi su 1981. u toj dr\u017eavi tvorili 36,3 posto stanovni\u0161tva. Oni su bili ve\u0107ina tek u u\u017eoj Srbiji (87,3 posto) i Vojvodini (54,4 posto), dok su ina\u010de svugdje bili manjina: u Sloveniji (2,2), Hrvatskoj (11,5), Bosni i Hercegovini (31,4), Crnoj Gori (9,3), Makedoniji (2,0) i Kosovu (10 posto). Da su navrijeme shvatili kako mogu \u017eivjeti u jednoj dr\u017eavi ali ponegdje kao ravnopravna, no ipak manjina, mo\u017eda bi ta dr\u017eava i danas postojala, tko zna. <\/p>\n Ve\u0107ina Srba, na\u017ealost, dala se ovako ili onako instrumentirati mitovima iz Milo\u0161evi\u0107eve glave o Velikoj Srbiji, starim stotinjak godina, i s instrumentarijem mr\u017enje i zatiranja kakav su aktivirala tri kataklizmi\u010dka doga\u0111aja na po\u010detku tog razdoblja. Ho\u0107e li Srbija iz toga napokon izvu\u0107i presudne pouke neizvjesno je – na neizvjesnost upu\u0107uje i trenuta\u010dan odnos politi\u010dkih snaga u njoj. Pozitivan pomak – da ne spominjemo velike rije\u010di kao \u0161to su preokret ili katarza – koristio bi prvenstveno Srbiji.<\/p>\n \u2018Barbarske zemlje bez zakona izme\u0111u Jadrana i Crnog mora\u2019<\/b><\/p>\n O nasilju kao specifi\u010dnosti Balkana progovorio je i britanski povjesni\u010dar Mark Mazower u knjizi prevedenoj i kod nas (\u201cThe Balkans, a short history\u201d, 2000.). Pritom on uvodno citira putopisca Harryja de Windta koji 1907. naslovom svoje knjige postavlja pitanje za\u0161to je Balkan barbarska Europa, i odgovara: \u201cZato \u0161to taj izraz to\u010dno opisuje divlje zemlje bez zakona izme\u0111u Jadranskog i Crnog mora\u201d.<\/p>\n Takvo stajali\u0161te o Balkanu kao krvavom razboji\u0161tu odr\u017ealo se do najnovijeg vremena. Godine 1993. tada\u0161nji britanski premijer John Major ustvrdio je: \u201cSukob u Bosni bio je proizvod bezli\u010dnih i neizbje\u017enih sila koje su bile izvan svakog nadzora\u201d. <\/p>\n Mazower zaklju\u010duje: \u201cEtni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje – bilo na Balkanu 1912.\/1913., bilo u Anatoliji 1921.\/1922. ili u biv\u0161oj Jugoslaviji 1991.\/1995. – nije, dakle, bila erupcija primordijalne mr\u017enje, ve\u0107 smi\u0161ljena uporaba organiziranog nasilja nad civilima od strane paravojnih skupina i vojnih jedinica. <\/p>\n Ono je predstavljalo okrutnu silu koju su nacionalisti trebali kako bi rascijepili dru\u0161tvo koje je ina\u010de moglo prevladati uobi\u010dajene klasne i etni\u010dke podjele\u201d.<\/p>\n