Ni deset godina poslije zavr\u0161etka Domovinskog rata branitelji se ne mire s \u010dinjenicom da su brojni dezerteri pro\u0161li bez ikakvih sankcija<\/p>\n
Pi\u0161e: Vecernji list\/Nikola Sever \u0160eni<\/strong><\/em><\/p>\n Bijeg preko granice, naj\u010de\u0161\u0107e u Njema\u010dku i Austriju, predoziranje lijekovima koji su izazivali te\u0161ke proljeve, skrivanje u napu\u0161tenim zagreba\u010dkim stanovima, la\u017eiranje medicinske dokumentacije samo je mali dio metoda kojima su pribjegavali dezerteri tijekom Domovinskog rata. <\/p>\n Koliko ih je bilo, nitko sa sigurno\u0161\u0107u ne zna. Branitelji naga\u0111aju da ih je bilo vi\u0161e od 2500, a u Ministarstvu obrane i danas, cijelo desetlje\u0107e poslije rata, tvrde da \u201cnema cjelovite evidencije o dezerterima\u201d. <\/p>\n Mate Lau\u0161i\u0107, prvi na\u010delnik Vojne policije, koja je bila zadu\u017eena za hvatanje dezertera, demantira te tvrdnje i ka\u017ee kako je evidencija pohranjena u arhivama MORH-a. Ka\u017ee da u svakom godi\u0161njem izvje\u0161\u0107u Vojne policije postoji evidencija o dezerterima, bilo da su pobjegli s prve crte ili da se nisu odazvali pozivu za mobilizaciju. <\/p>\n \u2013 Broj dezertera apsolutno je poznat. A je li rije\u010d o 2500 ljudi? Ne mogu komentirati jer nemam papire pred sobom, ali stvaran broj ne mo\u017ee biti manji, samo ve\u0107i \u2013 ka\u017ee Lau\u0161i\u0107 i isti\u010de kako izvje\u0161\u0107a Vojne policije imaju oznake vojne tajne. I general \u0110uro De\u010dak ka\u017ee da je broj dezertera znatno ve\u0107i od 2500. <\/p>\n \u2013 Nitko nema te podatke, uvjeren sam. Moja je procjena da ih ima i nekoliko desetaka tisu\u0107a. Bile su to, kako smo ih u \u0161ali zvali, izdajni\u010dke bojne iz Frankfurta na Majni. Deseci tisu\u0107a dezertera koji nikada nisu bili sankcionirani. To je sramota, ni\u0161ta drugo \u2013 ka\u017ee general De\u010dak i dodaje: <\/p>\n \u2013 Nitko od dezertera, ma kakve glasine kru\u017eile, nije primio nijedno odlikovanje. Barem koliko ja znam. Ipak, u Registru hrvatskih branitelja moglo bi se na\u0107i pokoje vrlo upitno ime. Iako pri\u010da o dezerterima nikada nije zanimala vlast, me\u0111u braniteljima taj problem ni deset godina nakon rata nije zaboravljen. Za branitelje, oni su \u201cnajgori \u0161ljam, ljudi koji se nisu odazvali pozivu domovine\u201d. <\/p>\n Ne podnose ih, ali zanimljivo je da nitko od branitelja nije \u017eelio prokazati nijedno ime, iako se kunu da ih znaju stotine, da ih susre\u0107u u gradu. Isti\u010du da je dezertera bilo vi\u0161e vrsta te da su najgori bili oni koji su, \u010dim je poziv stigao, bje\u017eali preko granice. <\/p>\n \u2013 Susjed i ja istoga dana dobili smo pozive. Ja sam za dva dana bio kod Nove Gradi\u0161ke u rovu, a moj susjed na bau\u0161teli u Stuttgartu. A to je izdaja domovine, ali i mene. Nije se pitao ho\u0107u li poginuti. Nije ga bilo briga, glavno da je njegova guzica na sigurnom \u2013 pri\u010da branitelj iz okolice Zagreba dodaju\u0107i kako njegov susjed za dezerterstvo nikada nije odgovarao, ali je zato iz Njema\u010dke dovezao novi \u201copel\u201d i solidnu u\u0161te\u0111evinu. <\/p>\n Oni koji se nisu uspjeli domo\u0107i Njema\u010dke ili Austrije skrivali su se u napu\u0161tenim stanovima u Zagrebu ili na Jadranu. Kako doznajemo, tijekom jedne od akcije tra\u017eenja vojnih obveznika u turisti\u010dkom naselju Stinica kod Jablanca uhi\u0107ena su \u0161estorica mladi\u0107a zaklju\u010dana u jednom praznom apartmanu. <\/p>\n Nekada\u0161nji pripadnik Vojne policije svjedo\u010di o raciji u jesen 1992. godine. Od nadre\u0111enih je, prisje\u0107a se, dobio 140 naloga za uhi\u0107enje dezertera u Zagrebu. Nikoga s popisa nisu uhitili. Vrata su, u pravilu, otvarale \u017eene, a ba\u0161 svi tra\u017eeni vojni obveznici u to vrijeme bili su \u2013 kod lije\u010dnika. <\/p>\n I danas se prepri\u010davaju, vrlo \u017eivo i do posljednjeg detalja, situacije u kojima su tek unova\u010deni vojnici \u2013 odmah poslije dolaska na prvu crtu \u2013 umjesto u rovove odlazili u sanitet i lije\u010dnicima gurali u naru\u010dje cijele traktate medicinske dokumentacije nadaju\u0107i se da \u0107e ih vratiti ku\u0107i. <\/p>\n \u2013 Zaboravili su samo to da na prvoj crti ispri\u010dnica nije bilo. Morali su ostati. Barem nekoliko dana, dok nisu la\u017eirali simptome i zavr\u0161ili na ku\u0107noj njezi. Bilo je tu svega, od obi\u010dnih proljeva do la\u017eiranja psihi\u010dkih bolesti. Rije\u0161ili su se rovova i pu\u0161aka, a zavr\u0161ili kod psihijatra. Uglavnom bez stvarnih te\u0161ko\u0107a \u2013 prisje\u0107a se dana s prve crte boji\u0161ta medicinska sestra Slavica Hru\u0161kar, danas predsjednica udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski. <\/p>\n Neki su i prije odlaska na prvu crtu \u201crje\u0161avali svoju dokumentaciju\u201d. Zagreba\u010dke bolnice bile su preplavljene zdravim ljudima koji su za nekoliko stotina tada\u0161njih njema\u010dkih maraka od lije\u010dnika dobivali povijesti bolesti s dijagnozama koje osloba\u0111aju od vojne obveze. Bilo je tu svakojakih situacija. Pojedini mladi\u0107i \u017eeljeli su u vojsku, bili su spremni na sve, ali su ih roditelji, uglavnom majke, odgovarali od toga i bez njihova znanja \u201csre\u0111ivali papire\u201d. Najvi\u0161e je dezertera bilo u gradovima uz rub boji\u0161nice u Slavoniji, na Banovini, u Dalmatinskoj zagori, ali i u Zagrebu. <\/p>\n Kad je rat zavr\u0161io, koju godinu nakon \u0161to su se vojnici vratili s rati\u0161ta, ku\u0107i su se vra\u0107ali i dezerteri. Onima koji su \u017eivjeli u velikim gradovima povratak nije bio problem. <\/p>\n Ve\u0107ina susjeda nije ni znala gdje su bili i za\u0161to nisu bili u ratu. Povratak ku\u0107i bio je mnogo ve\u0107i problem onima iz manjih sredina. Neki se, u strahu od susjeda ratnika, do danas nisu vratili ku\u0107i.<\/p>\n Nikola Sever \u0160eni Ni deset godina poslije zavr\u0161etka Domovinskog rata branitelji se ne mire s \u010dinjenicom da su brojni dezerteri pro\u0161li bez ikakvih sankcija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45987","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45987","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45987"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45987\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45987"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45987"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45987"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nVecernji list<\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"