Poslije zemljotresa koji je u aprilu 1979. odnio 101 zivot, zeljeznicka nesreca kod Bioca je sa najvise zrtava i sa najkrvavijim dankom<\/p>\n
Pi\u0161e: J. Stamatovic\/Pobjeda<\/strong><\/em><\/p>\n \u201cMoraca – bistra i cista, plaha i planinska, gladna i snazna, zilava i vizljasta, okrutna i podmukla. Moraca – dubokog korita, velikih stijena i bijelih oblutaka… Moraca – majka i maceha. Moraca i kad nas kupa i hrani, kad nas ljuljuska i davi, nekog mora da odnese, kako legenda veli, da glad svoju utoli.\u201d <\/p>\n Ovaj poznati zapis o Moraci i njenim kanjonima napisao je jos 1990. godine Svetozar Piletic, autor knjige “Saga o Podgorici”. Poznati hronicar Podgorice je govoreci o legendi da Moraca “mora nekog odnijeti da utoli glad”, vjerovatno imao na umu teske nesrece i pogibije koje su se dogadjale na njenim obalama. <\/p>\n Jer, na samo kilometar i po od surih biockih litica, na kojima se 23. januara ove godine dogodila najveca zeljeznicka nesreca na pruzi Beograd- Bar, koja je odnijela 45 zivota, sredinom avgusta 1998 – ali na drugoj obali – dogodila se velika autobuska nesreca u kojoj je zivote izgubilo 20 putnika iz Beograda. Tog vrelog ljetnjeg jutra beogradski autobus je najprije udario u stijenu, a onda se sunovratio u moracke ambise. Toga dana, Moraca je, pored dvadesetoro mrtvih, uzela jos jedan danak – sedamnaestoro ranjenih. <\/p>\n Tri decenije ranije, 27. septembra 1968. slicna prica. Takodje, prica o nesreci. Prilikom pada Viseceg mosta u Titogradu, zivote je izgubilo pet osoba, a preko dvadeset ih je bilo povrijedjeno. \u201cBilo je to najjezivije jutro u mom zivotu\u201d, pricao je kasnije jedan od prezivjelih. \u201cTiho septembarsko jutro. Most pun zivota. Najvise mladih. Svi nekuda zure. Veseli gimnazijalci, po obicaju, prednjace. Odjednom, jezivi vapaji i mnogo ljudi u talasima nabujale Morace. Preko pedeset osoba se stropostalo u rijeku. Padali smo sa preko deset metara visine…\u201d I ova tragedija je bila primjer solidarnosti i pozrtvovanja u kojoj su prednjacili momci iz ondasnje Jugoslovenske narodne armije. <\/p>\n Sest godina ranije – 27. maja 1962, Moraca uzima joj jedan krvavi danak. Na mostu Pjenavac, dok su pokusavali da “ukrote” njene obale, poginula su 22 radnika. I ta tragedija na skeli je bila – tuga do neba. Tuga u kojoj je saosjecala citava ondasnja Jugoslavija. Crna Gora je, nazalost, bila popriste i drugih velikih nesreca. Treba se sjetiti velike tragedije na Pivskom jezeru u decembru 1980, u kojoj se prevrnuo splav pun turista i za sobom povukao sestoro ljudi. Svi oni su trenutak ranije iz Pluzina bezbrizno krenuli ka Milosevicima, ne sluteci da ce im to biti posljednje putovanje. U borbi sa talasima i plavim daljinama zivote je izgubilo i 37 mladih Roma sa Kosova (ima indicija da ih je bilo mnogo vise), koji su zeljeli da se docepaju suncanih obala Italije i boljeg zivota na Zapadu, kako su govorili. Bilo je to sredinom avgusta 1999. godine. <\/p>\n I tragedije novijeg datuma ostavile su duboke bore na licu Crne Gore. U avgustu 2001. godine nakon sudara slepera i kombija na vrelom asfaltu puta od Podgorice do Cetinja otislo je 12 zivota. Istovremeno, sestoro putnika je dopalo teskih rana. Nekoliko godina kasnije, u aprilu 2004, mutni Lim ,kod Gostuna, na samoj granici sa Srbijom , odnosi zivote dvanaestoro djece iz bugarskog grada Svistova. Srecom, i ova nesreca je, ako se tako moze reci, imala onu mnogo ljepsu – ljudsku stranu. Zahvaljujuci prije svega pozrtvovanju spasilaca iz Bijelog Polja, iz talasa Lima je izvuceno 38 putnika, mahom bugarskih djaka. Svi oni su u svoje domove odnijeli pricu o solidarnosti i humanosti, koja nema granica. Ta djeca su te jezive noci bila nasa djeca, pricali su bjelopoljski spasioci kasnije. <\/p>\n Ne kaze narod nimalo slucajno – sve nesrece su teske, ali najteze su one u kojima stradaju djeca, jer Bog uzima samo najljepse. To vazi i za nesrece koje su se do sada dogodile u Crnoj Gori. Kad se to kaze, misli se svakako i na nesrecu koja se desila u septembru 2001. kada se kod Svetog Stefana utopilo cetvoro djece iz Banjaluke. Sa njima je u smrt posla i njihova omiljena nastavnica. Njihova zla sudbina i “plava grobnica” kod Svetog Stefana i dan-danas prica i opominje – da bezbjednosti i na moru i na kopnu treba posvecivati mnogo vecu paznju. Jer, u svim ovim nesrecama, pokazalo se to kasnije i pored nadcovjecanskih napora spasilaca, ali i obicnih ljudi, ipak je zatajio – covjek. <\/p>\n Jedna od najtragicnijih zeljeznickih nesreca u Evropi<\/p>\n Udes kod Bioca najteza je nesreca koja se ikad dogodila na prugama u Crnoj Gori. Doduse, na jednom od najatraktivnijih sinskih puteva u Evropi, kako se obicno kaze za prugu Beograd \u2013 Bar, od njenog pustanja u saobracaj, odnosno od 1976. do danas je bilo nekoliko manjih nesreca. Najsvjezija sjecanja su na onu iz 1979. kad su zbog otkazivanja kocionog sistema poginula tri zeljeznicara, a svjeza su sjecanja i na nesrecu iz pretprosle godine kad je jedna lokomotiva iskliznula iz sina i stropostala se u provaliju. I tada je poginuo jedan od masinovodja…<\/p>\n Rijecju, racuna se da je poslije zemljotresa koji je u aprilu 1979. odnio 101 zivot ovo bila nesreca sa najvise zrtava i sa najkrvavijim dankom. Preciznije receno, sesta od svih zeljeznickih nesreca koje su se ikad dogadjale na prugama sirom Evrope. Od njih je, svakako, najteza bila ona iz 1989. kad je u blizini ruskog grada Ufe poginulo 400 ljudi. Sto se tice bivse Jugoslavije, najveca zeljeznicka nesreca u njoj se dogodila 1974. kada je, kako ovih dana pise zagrebacki “Vecernji list”, na zagrebackoj glavnoj stanici iz sina iskocio brzi voz za Minhen, i uzrokovao smrt 153 osobe…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Poslije zemljotresa koji je u aprilu 1979. odnio 101 zivot, zeljeznicka nesreca kod Bioca je sa najvise zrtava i sa najkrvavijim dankom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45926","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45926","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45926"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45926\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45926"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45926"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45926"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nI uopste, mnoge nesrece u Crnoj Gori, a bilo ih je mnogo , vezane su nekako za moracke dubine i litice. Jedna od takvih je i tragedija na Maganiku 11. septembra 1973. godine, kad su prilikom pada JAT-ove “karavele” poginuli 36 putnika i pet clanova posade. \u201cBabin zub sad djeluje jezivo\u201d, javljali su reporteri tih dana. \u201cJedna strana mu se crni, a litice su poprskane ljudskom krvlju. Uzas. Sve je ovdje uzasno, izmedju neba i zemlje. I orlovi su pobjegli kada se planina zatresla od strahovite eksplozije. Sav se Maganik umotao u crnu zavjesu dima…\u201d Inace, JAT-ov avion je toga dana saobracao na liniji Skoplje \u2013 Titograd, a njegova tragedija crnim slovima ostala zapisana u istoriji avionskih nesreca. <\/p>\n