{"id":45863,"date":"2005-12-03T18:56:17","date_gmt":"2005-12-03T18:56:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45863"},"modified":"2005-12-03T18:56:17","modified_gmt":"2005-12-03T18:56:17","slug":"harmonike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2005\/12\/03\/harmonike\/","title":{"rendered":"Harmonike"},"content":{"rendered":"<p>Takav smo mi narod: temeljiti, uspravni, dostojanstveni, u svemu umereni, gotovo askete, ne kao Hrvati koji u najnezgodnijem casu zovu telefonom<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Petar Lukovic\/Feral Tribune<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Iste one veceri kad je predobri predsednik Vlade Srbije okoncao zvanicnu posetu Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Zagrebu \u2013 nakon sto su ga licemerni Hrvati ucenili da po svaku cenu ode kod premijera Sanadera, a potom da se, daleko bilo, rukuje s predsednikom Mesicem, kako bi se The Croats toboz Europi predstavili kao tolerantan i osecajni narod, pun razumevanja za pravoslavne probleme kosmickih dimenzija \u2013 a bas u trenutku dok sam, u transu, krsteci se, posmatrao ozareno lice dragog dr Vojislava, koje se erotski ozari svaki put kad se nadje u crkvenom okolisu, okruzen markantno-bradatim svestenicima, senzualnim odblescima sveca na golom kamenu, svetosavskom tisinom i ledenom temperaturom, zazvonio mi je telefon. \u201cKo li je taj necovek koji ne gleda dr Voju na srpskoj teritoriji usred Hrvatske?\u201d pomislih ogorceno, hvatajuci se besno slusalice, sve u primalnom strahu da ne propustim kljucni prizor kako The Premijer triput u obraz ljubi sve sto mu padne pod jezik. \u201cKo je?\u201d, upitah, ne skidajuci pogled s ekrana gde se bas zakuvalo: ministri, u kaputima, s podignutim kragnama, pocese da grle svestenike koji ne ostadose ravnodusni na ove izlive nacionalne neznosti. Taman da vidim kako ministar za kapitalne investicije Velimir Ilic \u2013 koji je konacno uspeo da se probije u Hrvatsku \u2013 pazljivo osmatra Crkvu, idealnu za depo lokomotiva, prepoznam glas iz slusalice. Viktor, moj nekadasnji prijatelj iz Splita, urednik nekakvog tjednika koji za sebe tvrdi da je \u201cneovisan\u201d.<\/p>\n<p>Poslednji put kad smo se culi telefonom, pre pet godina, hladno smo se rastali: tad me je neubedljivo ubedjivao da srpska policija koristi \u201cprekomernu silu\u201d protiv tzv. demonstranata, ocigledno je postao zrtvom medijskog rata koji se protiv nase domovine vodio godinama, jos ce mi reci da su Srbi krivi za navodni masakr u Srebrenici kad citav svijet zna da su to organizirali naturalizovani Francuzi sa zambijskim pasosima i ugandskim putovnicama!<\/p>\n<p>\u201cOprosti sto smetam \u2013 zapoce on, tipicno hrvatski okolisuci \u2013 ali sam htio nesto da te pitam\u201d. \u201cReci\u201d, odbrusih grubo, svestan predmeta polemike koju ce baciti na stol rasprave. \u201cGledam ovog vaseg Kostunicu i cujem od njega da on ne veruje u izvinjenja glede rata i zrtava, veli on da se problemi moraju konkretno resavati i da reci nisu nacin&#8230;\u201d. \u201cStani, bre, malo, Viktore!\u201d ote mi se drskost van kontrole, \u201cpa zar ti stvarno verujes u ono sto emituje HRT?\u201d. \u201cCuo sam ga kako licno kaze da&#8230;\u201d. \u201c Ne znas ti Voju: on vaskoliko pati zbog svake zrtve srpske nacionalnosti, bez obzira gde ste nas klali, a klali ste nas onako surovo, stolecima\u201d. \u201cMa nije pitanje srpskih zrtava, nego&#8230;\u201d. \u201cNego sta? Da nisu, majke ti, po Hrvatskoj ubijani Hrvati? A?\u201d. Osetim u njegovoj sutnji opasnu pauzu pa nastavim: \u201cMozemo ponekad da zaboravimo ali nikad da oprostimo na onome sto ste nam ucinili\u201d.<\/p>\n<p>Viktor se pracaka: \u201cAli, Vukovar&#8230;\u201d. \u201cDosta o tome: vi koji ste unistili najveci srpski grad nemate prava da sudite o posledicama koje ste sami izazvali\u201d. \u201cCekaj malo \u2013 okurazi se Hrvat preko zice. \u2013 Ali, zar se na Haskom Tribunalu ne vodi postupak protiv vasih, srpskih oficira?\u201d. Gorko se nasmejah, stavljajuci mu telefonski do znanja koliko cenim njegovo misljenje: \u201cVukovar smo, prijatelju, oslobodili. A to sto ste ga vi opet dobili natrag, pitajte masone iz medjunarodne zajednice,<br \/>\nkatolike, protestante, budiste&#8230; svima vam je pravoslavlje vekovima bilo trn u oku\u201d. Osetih kako se Viktor psiholoski povlaci, ali ne odustaje, hrvatski uporno: \u201cA zar se taj isti Kostunica nije na Kosovu slikao sa automatom u rukama, sav nasmejan i razdragan?\u201d. Krv samo sto mi nije prokljucala temperaturom Vojinog savetnika dr Vladete Jankovica: \u201cJedan frivolni, folklorni prizor gde je neko dr Voji dodao pusku, pogresno misleci da je rec o harmonici, koristi se neuputno ruzno, sve u svrhu opanjkavanja coveka koji je duhovno uvijek stavljao iznad oruzanog&#8230;\u201d. Splicanin me bezobrazno prekide: \u201cOtkad to harmonika ima oroz i cev? Ne lupaj, Lukovicu, ako si video fotografije&#8230;\u201d. \u201cLaz, montaza, falsifikat \u2013 kriknuh, svestan da me je Hrvat saterao u ugao zvani kut. \u2013 Ali, danas je dr Voja sasvim novi, europski covek, svestan grizodusja glede ekstremistickih stavova koji su mu nametnuti\u201d, izgovorih u dahu, nesvestan hrvastine koja se talozila u psiholoskom vokabularu.<\/p>\n<p>\u201cVidim taj europski model \u2013 cinicno podvuce sahovnicom Viktor \u2013 u najnovijem glasovanju u vasoj Skupstini Srbije gde ste<br \/>\noko budzeta krali glasove da biste se dodvorili MMF-pijavicama. Svaka vam cast!\u201d.<br \/>\nPotpuno iznerviran, ugasim televizor bas u odsutnom casu kad Kostunica \u2013 u nedostatku popova \u2013 pocinje da ljubi ministre,<br \/>\npa se okrenem Viktoru: \u201cTo sto se prica po Hrvatskoj da vladajuca koalicija u Srbiji krade, otima, uzima ili falsifikuje glasove,<br \/>\nne sme se uzimati bolesno za gotovo&#8230;\u201d. \u201cZdravo za gotovo\u201d, ispravi me Viktor ledeno, kao da sam osetio udar zadarskog vetra koji siba po ledjima. \u201cZdravo za G17+\u201d, pokusavam da objasnim jer \u201csve sto je dobro za njih \u2013 dobro je za Srbiju\u201d.<\/p>\n<p>Nada da sam pokopao sugovornika gasi se Viktorovim glasom: \u201cA onaj Dinkic? Vas ministar finansija? Zar stvarno mislite da ne pratimo sta se kod vas desava?\u201d. Malo se zbunim, sta Hrvate bole ona stvar za naseg Mladju, kad mi Viktor opet smesta: \u201cImali smo i mi slicne slucajeve zaraze. Danas su u karantinu, iza resetaka\u201d. <\/p>\n<p>Uplasen horror-mislju da se citav G17+ nadje iza resetaka, kolektivno, pokusam da vratim pitanje na Srbe u Hrvatskoj. \u201cKoji Srbi?\u201d, ledeno ce urednik, izokola me bojom glasa podsecajuci na uratke \u201cOluje\u201d i \u201cBljeska\u201d.<\/p>\n<p>Vidim da tu nema prolaza i krecem ka pricama o kulturnoj suradnji. \u201cMislis \u2013 Viktor ce podlo \u2013 na vijest da ste vi, Srbi, pod<br \/>\nkrinkom UNESCO-projekta, o usmenoj zaostavstini narodnih pjesama, u temu ubacili songove o Karadzicu i Mladicu?\u201d, na sta<br \/>\nsam, delikatno ali odlucno, morao reagirati. \u201cJeste, ali kad narod o njima peva, sasvim je logicno da i to bude informacija iz realnosti\u201d. Dok je Viktor cutao, ucinilo mi se da imam adut za njega: \u201cA Severina?\u201d. Potpuno zbunjen, uspeo je samo da izgovori: \u201cMolim?\u201d, da bih mu ja rafalom Kostunicine harmonike sofisticirano dgovorio: \u201cOpalim te golim\u201d uz sopstveno inteligentno podsecanje da je \u201cnarod nenadjebiv u svom izboru zvezda; danas Severina, sutra Thompson na cijim koncertima hrvatske plavuse nose pancirku da ih neka pjesma ne pogodi u srce!\u201d<\/p>\n<p>Vidim da se Viktor zbunio, pita me kako je u Beogradu, okolisa oko vremena \u2013 \u201cpada li snijeg?\u201d, sav konfuzan proba da me vrati na kosovsko pitanje, ali se ne dam, hladno mu kazem da sam u frci, da je njegovo (hrvatsko) vrijeme isteklo i da se Srbiji ne zuri, vec da mi idemo sporo ali nesigurno. Takav smo mi narod: temeljiti, uspravni, dostojanstveni, u svemu umereni, gotovo askete, ne kao Hrvati koji u najnezgodnijem casu zovu telefonom. \u201cZbogom\u201d kazem Viktoru, a znam da bi on hteo dijalog. Nece moci. Dijalogu je vreme isteklo. Ovo je vreme harmonike!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Takav smo mi narod: temeljiti, uspravni, dostojanstveni, u svemu umereni, gotovo askete, ne kao Hrvati koji u najnezgodnijem casu zovu telefonom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45863","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45863","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45863"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45863\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45863"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45863"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45863"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}