\u201cNedjeljni zurnal\u201d istrazuje: Svake godine u Crnoj Gori vise od sto nevinih ljudi zaglavi u zatvoru<\/p>\n
Pi\u0161e: Kacusa Krsmanovic\/Nedjeljni zurnal<\/strong><\/em><\/p>\n Koja je cijena slobode? Mogu li se platiti naruseni ugled, cast, integritet… Ima li cijene za zatvorske dane \u201cna pravdi Boga\u201d? Poslovica kaze \u201ctriput mjeri, jednom rezi\u201d, jer natrag puta nema. Svaki pravnik ce reci da je bolje osloboditi krivog nego kazniti nevinog. <\/p>\n A koliko mjeri crnogorsko pravosudje prije nego \u201codreze\u201d. Desetine i desetine ljudi godisnje se u Crnoj Gori nadje iza resetaka. Vecina krivih, ali i pravih. Tuzioci uvijek insistiraju da oni koje sumnjice ostanu u pritvoru do okoncanja postupka. Sudije, najcesce prihvataju tuzioceve razloge, pa cak i onda, kada je izvjesno da ce osumnjiceni ili optuzeni biti oslobodjeni.<\/p>\n U svijetu, medjutim, u zatvor se ide tek kada tuzilac obezbijedi \u201c\u201cbrdo dokaza\u201d\u201c i kada dileme nema, jer ako se ispostavi da je neko neosnovano uhapsen taj dobija milionsku odstetu, koju, naravno, isplacuje drzava. Zbog toga tuzilac cuva drzavu, ali i svoj ugled, jer svaka neodbranjena optuznica velika je \u201cfleka\u201d u karijeri. Nekada ona moze kostati i posla.<\/p>\n Kod nas, medjutim, tako se bar cini, stvari ne stoje bas tako. Tuzioci se \u201ciz petnih zila\u201d trude da njihovi osumnjiceni ili optuzeni po svaku cijenu ostanu iza resetaka, pa cak i kada sumnjaju u svoje dokaze. A ako presuda bude oslobadjajuca \u2013 nikom nista. Oni nastavljaju dalje a \u201cnjihovoj zrtvi\u201d preostaje duga borba za pravdu. <\/p>\n Ministarstvo pravde prva je instanca kojoj se obracaju osobe koje su neosnovano bile u pritvoru i gdje se sistemom nagodbe pokusava doci do \u201ccijene slobode\u201d, odnosno novcane nadoknade zbog \u201cneopravdane osude ili neosnovanog lisenja slobode\u201d.<\/p>\n Od 1. januara 2003. godine do danas ovo Ministarstvo dobilo je cak 347 ovakvih zahtjeva, a isplatilo je blizu 300.000 eura. No, u mnogim slucajevima nagodbe nema i slucaj zavrsava na sudu.<\/p>\n – Naknada stete prouzrokovana neopravdanom osudom ili neosnovanim lisenjem slobode predstavlja specificnu gradjansko-pravnu odgovornost koja je regulisana clanom 14 i clanom 554-562 Zakonika o krivicnom postupku RCG. Navedenim zakonskim odredbama regulisana je odgovornost za stetu, koja se zasniva iskljucivo na objektivnim okolnostima, odnosno na neopravdanoj osudi i neosnovanom lisenju slobode, sto je ocigledno posljedica teznje da se maksimalno zastite prava i dobra covjeka, kao i njegov fizicki integritet i njegova licna sloboda. Za priznavanje prava na naknadu stete zbog neosnovanog lisenja slobode, moraju biti ispunjena dva opsta uslova.Prvo, da se radi o neosnovanom lisenju slobode i drugo – da lice liseno slobode svojim nedozvoljenim ponasanjem nije prouzrokovalo lisenje slobode, kazala je za Nedjeljni ZURNAL Branka Lakocevic, pomocnik ministra pravde.<\/p>\n Ona je pojasnila da se pritvor kao neosnovan tretira kada se ispostavi da je \u201cbio odredjen u postupku koji se prema svome konacnom rezultatu pokazao neopravdanim, ili je pogresno i nezakonito odredjen odnosno iz istih razloga duze trajao nego sto je trebalo, ili je trajao duze od kazne zatvora koja je osudjenom izrecena…(clan 558 ZKP-a)\u201d.<\/p>\n – Da bi pritvor bio neosnovan, postupak treba da je obustavljen pravosnaznim rjesenjem ili zavrsen pravosnaznom oslobadjajucom presudom ili presudom kojom se optuzba odbija, a kao posljedica neosnovanog lisenja slobode odnosno neopravdane osude, moguca je kako imovinska tako i neimovinska steta, istice Lakocevic.<\/p>\n Ministarstvu pravde Budzetom su opredijeljena sredstva za naknade (nematerijalne) stete zbog neosnovanog lisenja slobode, ali Ministarstvo nije saopstilo koji je to iznos. <\/p>\n Kada se donosi odluka o iznosu naknade uzima se u obzir \u201cniz objektivnih i subjektivnih okolnosti\u201d, kao sto su – duzina trajanja pritvora, intenzitet dusevnih bolova u vezi s kvalifikacijom krivicnog djela, ugled koji je ranije uzivao u svojoj sredini…<\/p>\n Ministarstvo pravde 2003. godine dobilo je 119 zahtjeva za naknadu stete zbog neosnovanog lisenja slobode, od cega je 31 zahtjev upucen na parnicu, a u 88 slucajeva postignuta je nagodba i ukupno je isplaceno 177.00 eura.<\/p>\n Godine 2004. stigla su 132 zahtjeva \u2013 28 je zavrsilo na sudu, a 104 su zavrsena nagodbom i isplaceno je 152.800 eura.<\/p>\n Ove godine primljeno je 96 zahtjeva za naknadu stete zbog neosnovanog lisenja slobode. U 38 slucajeva nije postignut dogovor i oni su zavrsili na sudu, dok se sa 36 osoba Ministarstvo nagodilo i do danas je ukupno isplaceno 59.400 eura.<\/p>\n U Ministarstvu nijesu saopstili koliko se, u prosjeku, zrtvi neosnovanog hapsenja nudi za zatvorski dan, ali prema nezvanicnim saznanjima ZURNALA to je izmedju 40 i 50 eura. Zakonom je precizirano da zatvorski dan kosta 40 eura, pa se tom cijenom rukovodi i Ministarstvo, kaze nas izvor.<\/p>\n Nas nezvanican sagovornik tvrdi da se za mjesec proveden u pritvoru zrtvi obicno nudi izmedju 1.000 i 1.500 eura u zavisnosti od tezine krivicnog djela za koje je bila osumnjicena, ugleda… Na sudu, medjutim, zrtve dobijaju mnogo vise \u2013 od 3.500 do 4.000 eura. <\/p>\n Novac koji Ministarstvo pravde godisnje isplati zrtvama neosnovanog hapsenja, ili bolje reci hapsenja bez dokaza, skoro da je neznatan u odnosu na cifre koje drzava, po sudskim presudama, mora isplatiti. Neki tvrde da je rijec o stotinama hiljada eura. Nezvanican izvor ZURNALA tvrdi da je prije nekoliko godina Vlada iz Budzeta izdvojila 100.000 eura za nadokandu stete neosnovano uhapsenima, ali ta cifra \u201cprobijena je skoro triput\u201d.<\/p>\n – Samo jedna advokatska kancelarija te godine, pravosnaznim presudama, trazila je stotinjak hiljada eura za svoje klijente, a zamislite koliko su trazile sve ostale, kaze nezvanican izvor ZURNALA. <\/p>\n Odgovor na pitanje ko je kriv nijesmo dobili. U Ministarstvu pravde to nijesu zeljeli da komentarisu, kao ni sudije koje smo pitali. Sudije pojasnjavaju da sve sto oni imaju da kazu pise u njihovim presudama tako da komentari nijesu potrebni.<\/p>\n A u oslobadjajucim presudama obicno stoji da nije bilo dovoljno dokaza da se neko osudi \u2013 odnosno oslobadja se u nedostatku dokaza. <\/p>\n Dokaze, podsjetimo, obezbjedjuje tuzilac, koji na osnovu njih podize optuznicu. <\/p>\n Prema informacijama do kojih je dosao Nedjeljni ZURNAL nikada ni jedan tuzilac u istoriji crnogorskog pravosudja nije kaznjen zbog toga sto mu je pala optuznica, ili desetine njih \u2013 sto je mnogo cesci slucaj. <\/p>\n U Srbiji za 74 dana devet hiljada eura<\/p>\n Sudiji Zivoti Djoincevicu ponudjeno je 740.000 dinara, odnosno oko 9.000 eura, kao naknada stete za 74 dana provedena u pritvoru nakon hapsenja u akciji \u201cSablja\u201d.<\/p>\n Predsjednik Komisije Ministarstva pravde za utvrdjivanje nadoknade stete osobama neosnovano lisenim slobode, Milan Markovic, kazao je agenciji Beta da je Djoincevic trazio visemilionsku odstetu, ali da mu je Komisija, u skladu sa praksom Vrhovnog suda Srbije, ponudila 10.000 dinara, vise od 100 eura, po danu provedenom u pritvoru.<\/p>\n Djoincevic nije pristao na ovakvu nagodbu i pravdu ce potraziti preko suda. <\/p>\n I kriv je i nije kriv<\/p>\n Jula ove godine Osnovni sud u Podgorici presudio je da je drzava Crna Gora obavezna da Niksicaninu Luki Marojevicu isplati 472.000 eura zbog toga sto je nevin proveo osam godina iza resetaka.<\/p>\n On je trazio pet miliona.<\/p>\n Na presudu su se zalili i Marojevic i tuzilac \u2013 tuzilac smatra da je Marojevic dobio previse, dok je Marojevicev advokat Miodrag Bojanic kategorican da je 472.000 malo. Visi sud jos nije presudio ko je u pravu.<\/p>\n U medjuvremenu, prije nepunih mjesec, Vrhovni sud Crne Gore odlucio je da su Niksicani Luka Marojevic i Milija Garic, koji su bili optuzeni da su sa Zeljkom Cabarkapom, prije vise od deset godina, u razbojnickom napadu, u kuci Lutvije Celebica u Klicevu na periferiji Niksica, ubili njegovu suprugu Refiku, ipak, krivi. <\/p>\n Medjutim, Vrhovni sud nije dirao u pravosnaznost oslobadjajuce presude za Marojevica i Garica, tako da su oni iako krivi – ipak nevini!?<\/p>\n U januaru 2003. nakon sto je oslobodjen optuzbi Luka Marojevic je kazao da nikada nije izgubio nadu \u201cda ce jednog dana pravda, ipak, pobijediti\u201d.<\/p>\n Trojici Niksicana sudilo se zbog toga sto su, po optuznici, u noci, 24. februara 1995. godine, upali u kucu Lutvije Celebica, tada cetrdesetosmogodisnjeg radnika niksicke Zeljezare i s vrata nasrnuli na njega i njegovu nesto mladju suprugu Refiku.<\/p>\n Marojevic i Garic bili su optuzeni kao saizvrsioci u zlocinu, a za ubistvo Refike Celebic, optuzen je Zeljko Cabarkapa, koji je pravosnaznom presudom osudjen na 15 godina zatvora.<\/p>\n Kadija te tuzi, kadija ti sudi<\/p>\n Baranin Slavko Orlandic pravosnaznom presudom oslobodjen je 2002. godine optuzbe da je organizovao sverc kilograma kokaina iz Brazila u Crnu Goru. Presudu je izreklo vijece tada sudije Viseg suda u Podgorici Vesne Medenice, a potvrdio je Vrhovni sud.<\/p>\n Orlandic se u zatvoru nasao nakon sto je policija zaplijenila posiljku koja je iz Brazila stigla u Bar, a u paketu je pronadjen skoro kilogram cistog kokaina. Uhapsen je i u pritvoru proveo 10 mjeseci. <\/p>\n Ubrzo posto je oslobodjen trazio je odstetu od drzave. Nije pristao na nagodbu i po pravdu je, preko svog advokata Gorana Rodica, krenuo tuzbom protiv drzave Crne Gore. Dobio je. Osnovni sud u Podgorici je nalozio da se Orlandicu isplati 42.000 eura odstete za dane provedene u pritvoru, a presudu je potvrdio i Visi sud. <\/p>\n Medjutim, ubrzo je po zalbi covjeka koji je Orlandica i oslobodio krivice \u2013 Vesne Medenice, koja je u medjuvremenu postala Vrhovni drzavni tuzilac, Vrhovni sud Crne Gore preinacio presudu Osnovnog suda i umanjio odstetu na 25.000 eura, koliko je Orlandicu i isplaceno. <\/p>\n Kacusa Krsmanovic \u201cNedjeljni zurnal\u201d istrazuje: Svake godine u Crnoj Gori vise od sto nevinih ljudi zaglavi u zatvoru<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45836","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45836","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45836"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45836\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45836"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45836"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45836"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nNedjeljni zurnal<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"