{"id":45832,"date":"2005-11-03T20:55:43","date_gmt":"2005-11-03T20:55:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45832"},"modified":"2005-11-03T20:55:43","modified_gmt":"2005-11-03T20:55:43","slug":"zene-iz-sicg-i-sa-kosova-u-lancu-prostitucije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2005\/11\/03\/zene-iz-sicg-i-sa-kosova-u-lancu-prostitucije\/","title":{"rendered":"Zene iz SiCG i sa Kosova u lancu prostitucije"},"content":{"rendered":"<p>Sve cesce zrtve medjunarodnih lanaca trgovine ljudima su zene iz Srbije i Crne Gore. Istovremeno, Kosovo je postalo zemlja porekla trgovine i prostitucije<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Radio Slobodna Evropa<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Od marta 2002. godine do danas 180 osoba u Srbiji bile su zrtve trgovine ljudima. Najveci broj njih su zene, a poslednje dve godine cak 56 odsto zrtava su deca, govore podaci nevladine organizacije Astra. Ove brojke predstavljaju samo vrh ledenog brega jer, kako je za nas program rekla Aleksandra Jovanovic iz Astre, zvanicne podatke treba pomnoziti nekoliko puta da bi se dobila realna slika:<br \/>\n\u201cOno sto je veoma zabrinjavajuce, a to je da od ovih 180 zrtava, 70 posto su osobe koje poticu sa prostora Srbije i Crne Gore. Znaci, radi se o nasim drzavljankama, cime se zapravo razbija stereotip i predrasuda da su to uglavnom u pitanju neke tamo Ukrajinke, Moldavke, Rumunke. Nazalost trgovina ljudima postoji na nasim prostorima.\u201d<\/p>\n<p>Ozbiljnost problema trgovina ljudima vlast u Srbiji shvatila je tek nedavno, pa je u aprilu 2003. u zakon uvrsteno i to delo za koje je zaprecena kazna zatvora do 15 godina. Rezultati su sledeci: zbog trgovine ljudima u 2004. je u osam sudskih procesa kaznjeno 16 osoba od sest meseci do cetiri godine zatvora, medju kojima i jedan policajac. U 2005. izrecena je samo jedna nepravosnazna presuda, kojom je osudjeno pet lica na kazne od tri do osam godina. Dakle, mali broj pocinilaca izveden je pred lice pravde, a kao glavni problem u borbi protiv trgovine ljudima strucnjaci navode male kazne. Zoran Markovic, predsednik Drustva sudija Srbije, kaze da su zakonska resenja po kojima se sudi za trgovinu ljudima po evropskim standardima, ali da je problem individualizacija kazne:<\/p>\n<p>\u201cKazna je na neki nacin stav drustva prema uciniocu krivicnog dela, koliko ga i kako osudjuje. Sudija je taj koji izrazava stav drustva. Ocigledno da je potrebno podici nivo svesti sudija o tome koliko je jedno krivicno delo ozbiljno. Znaci tek nam predstoji stvaranje takozvane sudske prakse u vezi visine kazne koja treba da se izrice takvim uciniocima krivicnih dela.\u201d<\/p>\n<p>Trgovina ljudima po visini zarade na trecem je mestu kriminalnih delatnosti, iza prodaje droge i oruzja ciji organizatori na vrhu piramide zaradjuju ogromne svote novca. Zato bi, smatra Branka Bancevic, predsednik Okruznog suda u Sremskoj Mitrovici borba protiv trgovaca ljudima imala najveci efekat ako bi im se sudskim presudama pored dugogodisnjeg zatvora, odredjivala i kazna konfiskacije imovine stecene kriminalom:<\/p>\n<p>\u201cOduzeti mu imovinu od nekoliko miliona dolara, to je daleko teza kazna za izvrsioca nego sam zatvor. Zatvorska kazna od dve godine, pa jos malo uslovni otpust, pa ce taj neki da izadje, recimo, za godinu, godinu i po dana.\u201d<\/p>\n<p>Srbija je uglavnom tranzitna zemlja u lancu trgovine ljudima i registrovane su cetiri rute preko kojih kriminalci odvode zrtve prema Zapadu. Desava se da im u tom poslu, naravno za novcanu nadoknadu, pomazu i neki od domacih carinika i policajaca. Zbog toga je, kaze Milan Zarkovic iz Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije, policija pojacala kontrolu u svojim redovima:<\/p>\n<p>\u201cSama cinjenica da je jedan pripadnik MUP osudjen za ucesce u ovom krivicnom delu govori da se nase ministarstvo dosta aktivno odnosi prema ovoj problematici. Mi smo formirali specijalne policijske timove za borbu protiv trgovine ljudima, odradili smo edukaciju svih njenih pripadnika. Ministarstvo svakako kao i u drugim segmentima zeli da i svoje redove procisti, pogotovo da spreci njihovo kriminalno angazovanje u ovom vrlo ozbiljnom zlocinu.\u201d<\/p>\n<p>Dakle, nema carobnog stapica kojim bi se preko noci resio problem trgovine ljudima, ali kljuc bi, kako zakljucuje Aleksandra Jovanovic iz Astre, ipak mogao biti u sledecem: <\/p>\n<p>\u201cTo da se najcesce govori da je uzrok trgovine zenama upravo u siromastvu, tako da na neke dugorocne staze ono sto drzava mora da uradi, a to je da na jedan sistematski nacin zapravo iskoreni siromastvo.\u201d<\/p>\n<p>*****<\/p>\n<p>Od zavrsetka sukoba na Kosovu trgovina ljudima i njihovo koriscenje u prostituciji belezi povecanje. Prema organizacijama koje se bave rehabilitacijom zrtava trgovine, jos vise uznemirava cinjenica da je Kosovo postalo zemlja porekla trgovine i prostitucije. <\/p>\n<p>Sevdije Ahmeti, iz Centra za zastitu zene i deteta u Pristini, kaze da su 90 odsto zrtava trgovine i prostitucije poreklom sa Kosova. Zelja za bogatijim zivotom i tesko socijalno i ekonomsko stanje su glavni razlozi da mlade devojke postaju zrtvama trgovca belim robljem, istice gospodja Ahmeti. Iz jedne studije koju je ovaj centar uradio proizilazi da su 62 odsto domacih zrtava koje su tretirane iz ruralnih delova Kosova, 38 su zrtve iz gradskih sredina. Podaci pokazuju da su 81 odsto zrtava maloletnice, dok je nivo njihovog obrazovanja vrlo nizak: <\/p>\n<p>\u201cOd januara 2000. godine do jula 2005. godine mi smo posredovali kod 506 zrtava. To su nova imena. Tome dodajte jos 350 dece o kojima mi ne znamo nista. Ta su deca izmedju 13 i 16 godina. To je veliki broj.\u201d <\/p>\n<p>Predstavnici vlasti isticu da zrtve uglavnom rade po kaficima i restoranima sirom Kosova. Medjunarodna organizacija za migracije &#8211; IOM se uglavno bavi rehabilitacijom zrtava koja dolaze iz Istocne Evrope. Bekim Ajdini iz IOM-a istice da je od 1999. godine do sada ova organizacija pomogla vise od 500 zrtava, medju njima je bilo i 60 zrtava sa Kosova. Ova organizacija, prema njegovim recima, raznim projektima pokusava da pomogne rehabilitovanih zrtvama stvaranjem sto boljih uslova za normalan zivot. <\/p>\n<p>\u201cPruzamo im pomoc u odeci i obuci, psiholoske i psihijatrijske konsultacije, zatim smestaj. Ako se radi o domacim zrtvama, onda se stvaraju posebni projekti reintegracije, koji ce u sustini zrtvi pomoci da se vrati normalnom zivotu.\u201d<\/p>\n<p>Gospodja Ahmeti smatra da reintegracija zrtava predstavlja veliki problem. U vecini slucajeva, iako se zrtva prima od strane porodice, vrlo tesko se reintegrise u uzi i siri krug porodice. Porodica ih gleda pogledima sramote, siri krug ih posmatra kao prostitutke, kaze gospodja Ahmeti. Ona istice da ih nijedna strana ne gleda onako kako treba, kao zrtve:<\/p>\n<p>\u201cNjihov se zivot u potpunosti kontrolise, ne prihvataju se od strane sredine. Mi recimo trazimo promenu sredine, skole, ponekad i naselja. Ali sta da uradimo ako je klijent bio iz sredine u kojoj odlazi zrtva.\u201d<\/p>\n<p>U poslednjem izvestaju Medjunarodne organizacije za migracije se kaze da ukoliko zrtva jednom padne u zamku mreze trgovine ljudima za nju je vrlo tesko da kontrolise taj proces. Licne stvari, pasos i pare im se oduzimaju, dok je ona sama pod stalnom fizickom i prsihickom presijom. Tokom dana one se drze zatvorene u stanovima, dok su uvece prinudjene da se bave prostitucijom. One se, zavisno od starosne dobi, kupuju i prodaju od strane makroa za 100 za one koje su promenile nekoliko gazda, do 5.000 evra za kako kazu \u201cnova lica\u201d.<\/p>\n<p>Zoran Glavonjic, Gzim Badzaku<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sve cesce zrtve medjunarodnih lanaca trgovine ljudima su zene iz Srbije i Crne Gore. Istovremeno, Kosovo je postalo zemlja porekla trgovine i prostitucije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45832","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45832"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45832\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}