Sta je to danas zajednicko za BiH, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju? Samo pojam koji je naknadno izmisljen kao izvedenica<\/p>\n
Pi\u0161e: Ljiljana Kajkut\/Nezavisne Novine<\/strong><\/em><\/p>\n Sta je to danas zajednicko za BiH, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju? Samo pojam koji je naknadno izmisljen kao izvedenica. <\/p>\n U vrijeme kasnih devedesetih pokazala se potreba za pojmom koji bi bio prakticna zamjena za ime nekadasnje poli-drzave. <\/p>\n Poli-drzava je nestala, ali su ostali njeni manje ili vise osakaceni komadi, koji ce nakon nekog izvjesnog vremena i sami postati drzave. Ali, ne poli-drzave, to vise nije u modi. Potreba za terminom koji bi bio adekvatan da opise srusenu drzavu je rasla i dalje i doslo se na ideju da to bude Ex-Yu. Interesantno. <\/p>\n Ako bismo bili po zanimanju strasni morfofonolozi, pred nama bi bio veliki izazov proucavanja ovog pojma. <\/p>\n Rijec \u201cex\u201d jeste porijeklom iz latinskog jezika i jedno od njenih znacenja je da kao prefiks oznacava nesto sto je proslo, bivse, nepostojece u vremenu kada se o tome govori. Skracenica \u201cYu\u201d nam je svima dobro poznata. <\/p>\n Pojam sadrzi cetiri foneme, a dvije od cetiri ne postoje ni u jednom od \u201cnasih\u201d jezika (misli se na foneme pisane na latinicnom pismu). U predgovoru knjige \u201cAntologija kratkih prica Ex-Yu 1990-2000\u201d priredjivac, autor projekta Goran Jankovic kaze za pojam Ex-Yu: \u201cOn je cisti fakat i ovdje je upotrijebljen kao nas zajednicki imenitelj.\u201d A, na pitanje ko smo \u201cmi\u201d kaze: \u201cMi smo svi oni koji ni s kim drugim nemaju veci zajednicki nazivnik.\u201d Tuzno, ali istinito. <\/p>\n \u201cAntologija kratkih prica Ex-Yu\u201d zamisljena od strane priredjivaca kao \u201cpodvlacenje crte\u201d u knjizevnosti, posebno domenu kratke price je pokusaj da nakon perioda medjusobnog udaljavanja drzava svede konacni racun na polju knjizevnosti. <\/p>\n Knjiga je napisana kao skup sest posebnih cjelina, od kojih je napravljen reprezentativni izbor vodecih i najcitanijih pisaca u periodu decenije koja se analizira. Price su odabrali: Matej Bogataj (Slovenija), Slobodan Kostic (Srbija), Dragi Mihajlovski (Makedonija), Andrej Nikolaidis (Crna Gora), Robert Perisic (Hrvatska) i Marko Vesovic i Enver Kazaz (Bosna i Hercegovina). <\/p>\n Svi tekstovi autora su autenticni, sto je s jedne strane dobro jer se podrzava autenticnost autora i jezika, a s druge postoji prepreka za sve citaoce koji ne citaju na makedonskom i slovenackom jeziku. <\/p>\n Pored relativne geografske blizine, daljina u razmisljanju i pisanju je velika. Moglo bi se cak generalizovati da u svakoj drzavi posebno se razvio poseban pravac i stil sa eventualnim \u201cizletima\u201d pojedinih, ali rijetkih autora koji se nasao izvan svojih okvira pisanja. <\/p>\n Ova antologija je jedan fenomen, kao sto je uostalom bivsa drzava bila. Fenomen je u tom smislu, jer je politicki i geografski u jednom periodu autorima bilo otezana medjusobna razmjena iskustava i na taj nacin u okvirima jedne drzave razvijao se autentican stil pisanja. <\/p>\n Podvucimo crtu i pogledajmo sta se to dogodilo zapravo u razvoju kratke price na prostorima Ex-Yu: U BiH je Kazaz okarakterisao kao \u201cpoetiku patnje\u201d. Okviri nekadasnje forme pricanja su potpuno prekinuti i od uvod-zaplet-rasplet, davno prevazidjenog sablona, nije ostalo gotovo nista, sto je upravo i iskorak prema postmodernom pisanju, ili: kraju modernizma i pocetku postmodernizma. Sadasnja prica je bazirana manje na pricanju, a vise na ontoloskom. Mnogo vise aktuelnih tema rata i kasnije, vec krajem devedesetih, filozofije svakodnevice. Nakon nestanka Jugoslavije, Crna Gora nije imala knjizevnosti u pravom smislu znacenja i onda u periodu o kojem govorimo dozivljava svoje ponovo rodjenje. Nikolaidis kaze da su \u201cpisci uvrsteni u ovaj izbor autori knjizevnosti postherojske Crne Gore\u201d. Crna Gora se apsolutno opredijelila za novi pocetak i djelimicni do potpuni raskid sa tradicionalnim nacinom pisanja. Nastaje termin \u201cnova crnogorska literatutra\u201d, a postoji i nada da ce 99% svih autora Crne Gore koji pisu poeziju naci opredjeljenje u prozi. <\/p>\n U Hrvatskoj kratku pricu pisu najcesce novinari. \u201cU hrvatskoj kratkoj prici devedesetih osjeca se kudikamo vise novinska \u201cdemokraticnost\u201d, negoli ekstra knjizevni \u201celitizam\u201d\u201c, kaze Perisic u predgovoru njegove selekcije prica. Napusta se i postmodernizam i veci se akcenat stavlja na naraciju. <\/p>\n Makedonska prica je ostala dosljedna tradicionalnom u pisanju. Iako se primjecuju pojedinacni eksperimenti, prisutan je i dalje jak uticaj narodne usmene knjizevnosti, legendi, mitova i predanja. <\/p>\n Srpska proza je po misljenju Kostica \u201costala marginalizovana u odnosu na glavne knjizevne tokove, ali dovoljno prisutna u programima izdavaca da bi nasla put do citalaca\u201d. Razvila se u pravcu postmodernizma sa dovoljnim elementima licne autenticnosti. Ali, kako ni postmodernizam ne poznaje odredjenu i strogu semu, nego daje otvoren, sirok prostor stvaranja u okvirima postmodernizma, tako su fikcija i estetika nasle utociste u formi kratke price. <\/p>\n Slovenacka kratka prica je duboko intimna. Od pocetka osamdesetih godina slovenacka proza pocinje svoj intenzivan razvoj, da bi u devedesetim najcesce teme bila koncentrisane na nasilja, agonije, fantastiku, erotiku. U devedesetim godinama prozno stvaranje je dozivjelo do tada svoj nejveci obim. <\/p>\n Podvucimo crtu na podvlacenje crte: <\/p>\n O knjizi je najvise govora bilo u Crnoj Gori, u Hrvatskoj je propracena tekstom u \u201cJutarnjem listu\u201d: \u201cKome treba ova antologija\u201d, a u Sarajevu je bila prva promocija knjige sa nekoliko novinskih osvrta. Ovdje je ideja kao osnov za saradnju i sirenje ideja nauke i kulture, saradnju komparatista, kriticara, knjizevnika i izdavaca, ali i kao podsticaj za slicne projekte. Ako postoji ideja da se slican projekat uradi u domenu poezije, nadajmo se da ce autenticni tekstovi na slovenackom i makedonskom jeziku biti prevedeni. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sta je to danas zajednicko za BiH, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju? Samo pojam koji je naknadno izmisljen kao izvedenica<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45799","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45799","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45799"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45799\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45799"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45799"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45799"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nX i Y u matematici su oznake za nepoznate vrijednosti – ima li tu paralela sa bivsom drzavom? Uvijek smo htjeli imati nesto sto nam ne pripada i teznja da se priblizimo Zapadnoj Evropi u ovom slucaju je banalizovana do patetike. Prozodija latinskog jezika kratko, efektno, a danas sve vise moderno, daje pojmu i neku sentimentalnu notu necega sto je proslo i cega vise nema. Potpuno u duhu \u201cnasih jezika\u201d. \u201cNas? Ciji? Ko smo to mi?\u201d <\/p>\n