U lokalnome hrvatskom slengu dvije su vrste lose muzike, kuruza i cirilica. U prvu se, uglavnom, ubrajaju domaci narodnjaci, iz manufakture Toncija Huljica i srodne mu celjadi, dok je cirilica sve ono sto stize s istocnih obala Une, Drine i Dunava a nije rock\u2019n\u2019roll<\/p>\n
Pi\u0161e: BH Dani<\/strong><\/em><\/p>\n U lokalnome hrvatskom slengu dvije su vrste lose muzike, kuruza i cirilica. U prvu se, uglavnom, ubrajaju domaci narodnjaci, iz manufakture Toncija Huljica i srodne mu celjadi, dok je cirilica sve ono sto stize s istocnih obala Une, Drine i Dunava a nije rock\u2019n\u2019roll.<\/p>\n Tako su cirilica Halid i Haris, jednako kao sto je cirilica, recimo, Jelena Karleusa. O mogucim razlikama ce rijetki voditi racuna, jer one u ovoj prici, zapravo, i nisu vazne. Da su cirilicu, i prezir prema cirilici, izmislili nacionalisti, tada bi se, vjerojatno, znala razlika izmedju Halida i Karleuse, no kako je ovdje rijec o ponesto intelektualnijem svijetu, starim rokerima i aktivistima s omladinskih radiostanica, sve samim borcima za urbanu kulturu, tako razlike nema, niti bi je moglo biti, jer u tom tipu diskursa Bosanci i Srbi pripadaju istome, uglavnom primitivnom i cirilicnom svijetu. Naravno, priznat cemo kako i medju njima postoje izuzeci, neki fini, obrazovani i daroviti ljudi, ali s finocom i obrazovanjem, te uz dodatak talenta, takvi prestaju biti Srbi i Bosanci.<\/p>\n Jedan od najvaznijih razloga sto sam devedesetih poceo kupovati narodnjacke albume bio je taj sto mi je isao na zivce hrvatski prezir prema cirilici. Bilo je necega pankerskog u tome da ljude pozovem na kucni tulum, pa da im u neka doba, nakon prica o filmu i knjizevnosti, i onog finog kurcenja u kojem smo svi svjetski prvaci, sve dok se ne nadje netko jako bezobrazan, pustim neki album Harisa Dzinovica, i odmah pocnem truniti kako je to genijalno. Ljudi bi se najprije zgledali, pa bi mislili da se salim, ali kada bi na koncu shvatili da tu sale nema, zakljucili bi kako cirilicu branim iz nekih njima neshvatljivih, ali svakako ideoloskih razloga. <\/p>\n Nisu mogli povjerovati da mi se takva muzika moze svidjati. Jos uvijek su o meni imali dobro misljenje. Kada je Brega prvi puta dolazio u Zagreb, jedini ja nisam bio na tom koncertu. Pitao sam u cemu je razlika izmedju Orkestra za svadbe i sprovode, i svega onog sto su nazivali cirilicom, ali odgovor nisam dobio, ili je bio tako glup da ga se danas vise ne sjecam. Kasnije sam se prestao druziti s tim ljudima, a nasao sam neke druge koje Halid i Haris uopce ne sablaznjavaju, pa s njima u miru tabirim hitove s Prvoga poljupca i raspredam, sve do pred jutro, sto se to dogodilo da nam je Halid Beslic postao blizi i vazniji od svih veterana Novoga vala zajedno. Vise se ne druzim s ljudima koji ne znaju da je cirilica samo alfabet s najblizeg nam istoka, i nista drugo.<\/p>\n Kada je Darko Rundek snimio pjesmu pod imenom Makedo, jedan suri narodnjak koji je trazio boljega pjevaca, recimo Sabana Bajramovica, ona je postala hit na onom urbanom zagrebackom radiju, koji punih deset godina nije pustao srpsku muziku, pa makar to bili i Partibrejkersi. Svako osjetljivije uho u njoj je moralo cuti cirilicu, kao sto se cirilica cuje i u pjesmama Marka Perkovica-Thompsona, ali u Rundekovoj izvedbi i produkciji bila je to vise nego prihvatljiva pjesma. U njoj se cula ceznja za muzikom koja bi domacem intelektualcu i rokeru bila isto ono sto je Bosancima i Srbima ta njihova cirilica. Nesto sto ce te nagoniti da se penjes po stolovima, lomis case i uzivas, premda posve nevino, u vrelom i gorkom Balkanu. Zbilja, Brega i Kusta su puno ucinili za Balkan. Ucinili su ga toliko egzoticnim da postane prihvatljiv i mio svakom emancipiranom Balkancu, svakome koji mrzi stvarni Balkan u sebi i oko sebe. Rundekov Makedo samo je nastavak te price.<\/p>\n Ali na takvom su Balkanu Bosanci neki slab svijet. Njihove isprane i tugaljive duse nedostojne su neparnih makedonskih ritmova i grmljavine dragacevskih truba. Bosance smo svi zalili dok su masovno umirali. Rundek je lijepo u intervjuu u Feralu rekao kako je Srebrenica rana na njegovoj dusi. Ali u medjuvremenu Bosanci su prestali masovno umirati, pa ih vise nemas razloga zaliti. Nestalo je njihove tragedije, i ostali su samo Halid i Haris, njihovi nerazumljivi turcizmi, sevdalinke i Himzo Polovina, \u201ckoji se tak smesno zove\u201d. A kaj drugo osim toga? Nikaj!<\/p>\n Darko Rundek, nazalost, sve to jako dobro zna. Pa kad ga je istamburalo u Beogradu, a predsjednik Srbije ga potom onako dzekovski primio u kaficu, osjeca potrebu da Srbiju brani od tog tugaljivog, slabog i nemocnog bosanskog viska, u koji spadaju i bosanski Srbi, i bosanski Hrvati, i bosanski muslimani, koje cemo, nakon sto je proslo vrijeme zrtava, okriviti za zlocine koji se iz Haaga tako oholo i nepravedno strovaljuju na pleca Srbije i na pleca Balkana, kojega je i Darko Rundek ponositi dio. Zapravo uopce nije neobicno to sto je Rundek u Feralu izjavio kako se Boris Tadic nema sta ispricavati Bosancima (ili Bosnjacima) i Srebrenicanima, jer nije Srbija poubijala sav taj svijet, nego su to ucinili bosanski Srbi. A jos je manje neobicno sto ta izjava nije izazvala nijednu, ama bas nijednu, reakciju u hrvatskim novinama. Antinacionalisticki diskurs kulturnoga svijeta, diskurs koji vapi za pomirenjem i povratkom u prirodno balkansko okruzje, diskurs koji je podjednako protiv kuruze i cirilice, a za Bregu, Rundeka i ostale koji grade mostove medju ljudima i ruse zidove nacionalistickih podjela, jednako je daleko i od Srebrenice i od Halida Beslica. <\/p>\n Mozda im je to jedina slicnost s hrvatskim nacionalistima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U lokalnome hrvatskom slengu dvije su vrste lose muzike, kuruza i cirilica. U prvu se, uglavnom, ubrajaju domaci narodnjaci, iz manufakture Toncija Huljica i srodne mu celjadi, dok je cirilica sve ono sto stize s istocnih obala Une, Drine i Dunava a nije rock\u2019n\u2019roll<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45798","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45798","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45798"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45798\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45798"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45798"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}