{"id":45796,"date":"2005-10-02T16:18:29","date_gmt":"2005-10-02T16:18:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45796"},"modified":"2005-10-02T16:18:29","modified_gmt":"2005-10-02T16:18:29","slug":"cuvar-najvece-tajne-jugoslavije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2005\/10\/02\/cuvar-najvece-tajne-jugoslavije\/","title":{"rendered":"Cuvar najvece tajne Jugoslavije"},"content":{"rendered":"<p>Serif Grabovica, bivsi upravnik vojnog objekta ARK: Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i nas 15 koji smo radili na opsluzivanju bunkera<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Davud Muminovic\/NN<\/strong><\/em><\/p>\n<p>\u201cKada sam u martu 1979. godine potpisao svecanu obavezu o cuvanju drzavne tajne, nisam ni slutio da ce u dubini sebe vise od 13 godina morati potiskivati najvecu tajnu Jugoslavije. Tajnu koja ce mi sustinski obiljeziti i iz temelja promijeniti zivot.\u201d<\/p>\n<p>Ovim rijecima poceo je svoju pricu Serif Gabovica, penzionisani pukovnik Vojske Federacije BiH, rukovodilac smjene u podzemnom objektu ARK nedaleko od Konjica.<\/p>\n<p>Grabovica je, kao tridesetogodisnji perspektivni vojni policajac bivse JNA, 1979. godine prekomandovan u podzemni vojni objekat, kojeg su Titovi partizani u bosanskohercegovackim planinama dubili punih 26 godina.<\/p>\n<p>Vise od 3.000 metara kvadratnih savremenog bunkera duboko u utrobi planine Prenj je u slucaju izbijanja 3. svjetskog rata, nuklaernog prepucavanja istocnog i zapadnog bloka u kojem bi prema mracnim scenarijima Jugoslavija bila kolateralna steta ili neke trece nepodopstine trebao sluziti kao sigurno utociste marsalu i njegovoj sviti. <\/p>\n<p>NI ZENA NIJE ZNALA <\/p>\n<p>\u201cBunker, hvala bogu, nikad nije posluzio svojoj svrsi mada smo uvijek bili spremni primiti Tita i Vrhovni stab. Trinaest punih godina sam proveo, a da ni supruzi nisam kazao koji objekat obezbjedjujem i sta mi je opis radnog mjesta. Sve sto je znala jeste da radim u Konjicu. Doduse, prijateljima i porodici mozda i nije bilo interesantno cime se bavim, jer nisu ni slutili da, umjesto puske, duzim vojni bunker basnoslovne vrijednosti. Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i nas 15 koji smo radili na opsluzivanju bunkera\u201d, kaze Grabovica i tvrdi da nikad nije dosao u iskusenje da nekome oda namjenu objekta u koji su gradjani Jugoslavije odvojili oko 4,5 milijardi americkih dolara.<br \/>\n\u201cOd zavrsetka osmog razreda ponosno sam sluzio u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Vojska je mene odgojila, napravila od mene covjeka i jednostavno nije postojala ni minimalna mogucnost da izdam i prevarim sistem kojem sam bezgranicno vjerovao\u201d, dodaje Grabovica.<\/p>\n<p>Pred pocetak izbijanja proteklog rata u Bosni i Hercegovini Grabovica je, kako kaze, uvidio da JNA vise nije vojska cijim se idealima divio.<br \/>\nGeneral Milutin Kukanjac, tadasnji komandant 7. armijske oblasti JNA, naredio je u noci izmedju 7. i 8. maja 1992. godine da se unisti objekat ARK.<\/p>\n<p>\u201cUnisti sve sto ne mozes ponijeti\u201d, glasilo je naredjenje koje je trebalo aktivirati 4.500 kilograma trotila koji je vec bio postavljen u bunkeru i koji bi ovo sigurnosno cudo i neimarsko umijece trebalo pretvoriti u obicne rupe u brdu.<\/p>\n<p>\u201cKao rukovodilac objekta otisao sam na Koran na Pale, uzeo eksploziv i postavio ga na strateske tacke u objektu. Prilikom napada Teritorijalne odbrane na kompletan vojni kompleks u Ljutoj svi clanovi JNA su se sklonili u bunker. Kroz jedan od tajnih izlaza trebali smo se evakuisati i sa okolnih brda aktivirati eksploziv. Prilikom panicnog povlacenja uspio sam pokidati zice kojim je trebao biti aktiviran eksploziv tako da nista nije odletjelo u zrak\u201d, kaze Grabovica isticuci da, osim njemu, u spasavanju objekta velike zasluge pripadaju i Rajku Andricu, radniku na odrzavanju koji je bio potcinjen Grabovici. <\/p>\n<p>\u201cZIVIO SAM KAO DZEJMS BOND\u201d<\/p>\n<p>Iako izgleda da je demontiranje eksploziva bilo jednostavno Serif tvrdi da i u najvecim spijunskim filmovima nije vidio ono sto je on prozivljavao u aprilu i maju 1992. godine. <\/p>\n<p>\u201cIako u 13 godina nikad nisam otkrio postojanje objekta, tih mjesec dana sam zivio kao Dzejms Bond. Oficiri s kojima sam radio u ARK-u smatrali su me odanim idealima i komandama JNA. U Konjicu sam vazio za najveceg izdajnika BiH. Ja sam u medjuvremenu tajno dosao u Sarajevo i stavio se na raspolaganje vodecim ljudima Teritorijale odbrane koji su mi savjetovali da im se pridruzim. Kada sam im dao male naznake kakva je vrijednost u mojim rukama, nisu mogli da povjeruju. Ostavili su me u ARK-u i tih mjesec dana igrao sam dvostruku igru koja se zavrsila sretno po sve. Sluzbenici i oficiri iz ARK -a su se evakuisali, objekat je ostao neostecen dok smo Rajko i ja ostali zivi i kada se sve saznalo postali heroji i legende Konjica\u201d, prica Grabovica u kojeg ni nakon rastanka i spasavanja objekta oficiri JNA i nadredjeni nikad nisu posumnjali.<\/p>\n<p>\u201cVjerovali su mi slijepo i mislim da ih nisam iznevjerio. Nikada ne bih ugrozio nihove zivote. Ali jednostavno, i pored komande nisam mogao unistiti mjesto gdje sam proveo najbolje godine zivota i trud vise generacija unistiti zbog komande suludih glavesina\u201d, kazao je Grabovica.<\/p>\n<p>Kada je poceo rat, Armija Bosne i Hercegovine ga je imenovala za komandanta objekta. Grabovica tvrdi da je nakon spasavanja bunkera od JNA u ratu svakodnevno spasavao objekat od manjih katastrofa.<\/p>\n<p>\u201cUzas. Svako je htio ovo raskrcmiti. Dodje mi lokalni komandant i kaze hocu Titov sto u svoju kancelariju, neko drugi trazi agregat, i tako u nedogled. Srecom, sve se preguralo i Rajko i ja smo ponosni da smo casno cuvali sto nam je povjereno i predali objekat gradjanima Bosne i Hercegovine\u201d, zavrsava Grabovica.<\/p>\n<p><i> Bunker ARK <\/p>\n<p>Podzemni bunker ARK , vojnog naziva \u201cD-O\u201d bivsa Jugoslovenska narodna armija (JNA) gradila je od 1953. do 1979. godine. Za izgradnju ovog podzemnog zdanja, koje omogucava da 350 ljudi normalno zivi u utrobi zemlje neograniceno vrijeme, ulozeno je 4,5 milijardi americih dolara. JNA je vise novca dala samo za aerodrom \u201cZeljava\u201d kod Bihaca, te splitski vojnu luku. Novcem ulozenim u bunker mogao se sagraditi gotovo cijeli koridor 5c, za koji danas BiH nema novca. <\/p>\n<p>Objekat je otporan na nuklearni udar od 25 kilotona. Bomba bacena na Hirosimu imala je snagu od nekoliko kilotona.<\/p>\n<p>Sastoji se od tri dijela. Tri vanjske kuce, koje nalikuju na vece vikendice, samo su kamuflaza za ulaze u tri tunela koji vode u unutrasnji zasticeni dio, koji se sastoji od 12 velikih blokova. <\/p>\n<p>Posebna klima omogucava da temperatura u objektu uvijek iznosi 22 stepena Celzijusa. Bunker ima svoj vodovod, agregat, filtere za zrak, i sve ostalo potrebno za zivot 200 metara ispod zemlje. Radio-relejni centri koji su bili smjesteni na okolnim vrhovima Kiser i Zlatar sluzili su kao veza bunkera sa ostatkom svijeta. <\/p>\n<p>\u201cPod zemljom se nalazilo tijelo, dok su na okolnim brdima bila osjetila i glava ovog objekta. Nikad, pa ni u ratu komunikacije nisu bile prekinute\u201d, kazao je Grabovica.<\/i><\/p>\n<p>Davud Muminovic<br \/>\nNezavisne novine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Serif Grabovica, bivsi upravnik vojnog objekta ARK: Za postojanje i namjenu ovog objekta znalo je samo desetak generala u Jugoslaviji i nas 15 koji smo radili na opsluzivanju bunkera<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45796","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45796","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45796"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45796\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45796"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45796"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45796"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}