Prije mnogo godina, u vrijeme kad novine nijesu izgledale kao otpusne liste neizljecivih mentalnih bolesnika, na stranicama kulture nalazila se mala, jednostavna rubrika s obicno dva pitanja: sta slusate\/sta citate?<\/p>\n
Pi\u0161e: Petar Lukovic<\/strong><\/em><\/p>\n Prije mnogo godina, u vrijeme kad novine nijesu izgledale kao otpusne liste neizljecivih mentalnih bolesnika, na stranicama kulture nalazila se mala, jednostavna rubrika s obicno dva pitanja: sta slusate\/sta citate? Odgovorali su, uglavnom, poznati a ponekad i nepoznati likovi, cija je lepeza ukusa, ako nista drugo, pokazivala da se ipak citaju nekakve knjige i slusaju nekakve ploce. Danas, nekoliko svjetlosnih godina kasnije, rubrike ovog tipa nestale su u tabloidnom okruzenju nove srpske duhovnosti, u kojoj je citanje knjiga jedan od drustvenih zlocina i kljucni dokaz da je covjek poremetio pamecu; konacno \u2013 sjedjeti kod kuce i slusati nove ploce, izgleda budalasto kad milioni Srba pod muzikom podrazumijevaju drhtave sise Seke Aleksic ili mikro minic drugarice Stoje! Uostalom, cak i da neke novine samoubilacki vrate ovu rubriku, brzo bi se iscrpla lista normalnih sagovornika koji stvarno citaju knjige i stvarno slusaju diskove; vec za koju nedjelju stigli bismo do rasnog intelektualca tipa Velimira Ilica koji bi imao kapitalnih problema da se sjeti da li je The Very Last Book koju je procitao \u201cCitanka za III razred\u201d ili \u201cOtpornost materijala\u201d. <\/p>\n Zamisljam \u2013 a jeste bolesno \u2013 koje rock bendove preferira Vojislav Kostunica? Kajzer Cifs mu, vjerovatno, ne lijeze zbog sjecanja na Austrougarsku; Rasn Futurists su previse eksplicitni, mada je u pitanju samo solo projekat Metju Adam Harta koji, gle, uopste nije ruski futurist u mnozini nego Kanadjanin u jednini; \u201cDi Aut Kraud\u201d previse su retro-psihodelicni za premijersku soft-viziju svijeta bez glasnih gitara; \u201cArt Brut\u201d engleski bucni i suvise zestoki za njegov neobavijesteni ukus; finally, cak ni u imenima kao sto su \u201cDredz\u201d, \u201cDi Indzinirs\u201d, \u201cRodzers Sisters\u201d, \u201cSans & Doters\u201d, \u201cMaksimo Park\u201d, \u201cArhajv\u201d, \u201cMadrugada\u201d, Tom Vek ili \u201cNesnel\u201d \u2013 nema nikakve nade da srpski premijer, ophrvan Kosovom, nadje mrvicu utjehe ili, daleko bilo, zadovoljstva u makar jednoj pjesmi, gotovo pjesmicici! Gospodin Miroljub Labus svoje bi eventualne rock dileme mobilno rijesio glasanjem za svedske bendove: \u201cDivizn Of Lora Li\u201d ili \u201cMando Diao\u201d ili \u201cCezars\u201d ili \u201cAlis In Videolend\u201d ili pomahnitale \u201cDi Hajvs\u201d; ako ga ikad uhvati nokia-nostalgija, lako je stici do Finske gdje ce ga cekati \u201cDi Flejming Sajdbrns\u201d ili najnovija \u201cApokaliptika\u201d ciji rington, razumjeli smo, prihvata svaki erickson telefon. Labusov portparol Miloljub Albijanic \u2013 neandertalski blizi Velimiru Ilicu nego Svedskoj \u2013 u sumadijskom transu odbio bi da slusa album \u201cThe Best Little Secrets Are Kept\u201d grupe Luj XIV, jer nigdje nema haromonike; nikakvu G17+ sansu kod tvrdog Albijanica ne bi imali \u201cBritis Si Pauer\u201d ili najnovija inkarnacija \u201cGo-Bitvins\u201d, eventualno bi prosli \u201cPink Martini\u201d na cijem se albumu \u201cHang On Little Tomato\u201d nalazi pjesma \u201cU plavu zoru\u201d, otpjevana na necem sto lici na hrvatsko-srpski jezik u neprepoznatljivoj slovenackoj varijanti. <\/p>\n Ministar pravde Zoran Stojkovic jedna je od najvecih muzickih enigmi; sta bi on, za vrijeme svojih neprekidnih putovanja u Hag, tokom mnogobrojnih ispracaja srpskih heroja, pozelio da cuje u avionu, u drustvu, recimo, Nebojse Pavkovica? Mogucnost da slusaju novi \u201cVizer\u201d (\u201cMake Believe\u201d) ili subverzivne \u201cGarbidz\u201d s prigodno krvavim naslovom \u201cBleed Like Me\u201d, otpada u startu; ne dolazi u obzir ni \u201cArhitektur In Helsinki\u201d jer nijesu Finci u pitanju nego Australijanci; mozda samo Sinejd O\u2019 Konor na granici cujnosti s albumom \u201cCollaborations\u201d, u cast kolaboracije-saradnje s Haskim tribunalom! <\/p>\n Konacno, negdje i nekad, svojim bi se izborom morao oglasiti Dragan Jocic, ministar policije, koji je zbog mladalacke ljubavi prema grupi \u201cTrefik\u201d svojevremeno silovao trafiku, sto jeste oprostivi grijeh muzikom zabludjelog mladica, danas kao sjecivo sablje principijelnog i odlucnog DS ministra. U sirokoj paleti bezbjedonosne ponude, uhapseni bi bili \u201cLimp Bickit\u201d zbog pjesama \u201cThe Propaganda\u201d i \u201cThe Surrender\u201d s albuma \u201cUnquestionable Truth (Part 1)\u201d, iza resetaka bi se zbog koriscenja Casio-keyboards nasle \u201cDi Kaprikcorns\u201d jer, razumjecete, ministru nije lako dok mu Kirsten & Heder Lin serviraju zvuke osamdesetih, svjesno ga podsjecajuci na tonalitet novog talasa iz osamdesetih kad je ona trafika jos bila cijela; \u201cAjdlvajld\u201d bi bili privedeni na informativni razgovor jer sta znaci naslov pjesme \u201cLove Steals Us From Lonelines\u201d, hoce li se time reci da je u srpskom drustvu kradja u porastu a DS usamljenost u padu? Za Brus Springstinom je vec izdata MUP-potjernica: song \u201cJesus Was An Only Son\u201d sa djavolskog \u201cDevils & Dust\u201d albuma \u2013 ne samo da negira mjesto Slobodana Milosevica kao Isusovog sljedbenika i nasljednika, vec dovodi u pitanje sveti ravnogorski idiom \u2013 zar nijesu The Chetniks, raznih duzina brade i kame, u stvari, bili nosioci proevropskih ideja koje ce nas, vidjecete, za nekoliko vjekova, hitro uvesti u Rock\u2019n\u2019Roll Hall Of Fame, tamo gdje ce nas vec cekati Seka Aleksic u toplesu i drugarica Stoja, obucena samo u stikle! Pitajte Jocica, on sve zna! Podvuceno crnim!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prije mnogo godina, u vrijeme kad novine nijesu izgledale kao otpusne liste neizljecivih mentalnih bolesnika, na stranicama kulture nalazila se mala, jednostavna rubrika s obicno dva pitanja: sta slusate\/sta citate?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45622","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45622","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45622"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45622\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45622"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45622"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45622"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nSladostrasno se dvoumim nad rock izborom Tomislava Nikolica: mada bi mu naslov albuma \u201cGrab det Gan\u201d bio blizak (makar zbog Seseljeve ljubavi glede pistolja), siguran sam da nikako ne bi odabrao zenski kanadski bend Di Organ, makar zbog cinjenice da su u pitanju antipravoslavne lezbijke na postpunk tragu, bas kao sto su i sestre Tegan end Sara, ciji novi CD \u201cSo jealous\u201d po patriotskom defaultu nikako ne zadovoljava visoke moralne SRS kriterijume; Tomislav The Nikolic \u2013 znate mu ukus \u2013 odbio bi da medju patriotske favorite uvrsti Liz Fair (njena pesma \u201cHot White Cum\u201d, u cirilicnom prevodu \u201cVrela, bela sperma\u201d, nekako se ne uklapa s radikalskom vizijom SRS-Zene koja se redovno brije kuhinjskim nozem), norveske manijake \u201cTurbonegro\u201d ili \u201cBlok Parti\u201d s tamnoputom osobom na vokalu; mozda bi se smilovao nad albumom \u201cHappenstance\u201d privlacne Rasel Jamagejt da u pitanju nije dijete iz mijesanog braka, zensko pa jos polujapansko! <\/p>\n
\nAh, da! Sta slusam…? <\/p>\n