{"id":45602,"date":"2005-05-05T15:15:41","date_gmt":"2005-05-05T15:15:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=45602"},"modified":"2005-05-05T15:15:41","modified_gmt":"2005-05-05T15:15:41","slug":"hitler-je-bio-divan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2005\/05\/05\/hitler-je-bio-divan\/","title":{"rendered":"Hitler je bio divan"},"content":{"rendered":"<p>Hitlerova bolnicarka prvi put prica o o posljednjim Hitlerovim satima, prijateljstvu sa \u201cbriljantnom\u201d Magdom Gebels, i ljubomornom preziru prema Evi Braun<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Luk Harding\/Gardijan<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Ona je posljednji svjedok. Sezdeset godina Erna Flegel nije govorila nista o svojoj ulozi u Trecem Rajhu. Njena porodica je znala da je ona posljednjih, ocajnih godina II svjetskog rata, zivjela u Berlinu. Medjutim, nikada nije govorila o svom poslu Hitlerove bolnicarke i vremenu u Firerovom bunkeru u Berlinu.<\/p>\n<p>Sada, na 60. godisnjicu kraja rata u Evropi, Erna je progovorila prvi put o svom iskustvu &#8211; o posljednjim Hitlerovim satima, prijateljstvu sa \u201cbriljantnom\u201d Magdom Gebels, i ljubomornom preziru prema Evi Braun. Njeno svjedocenje baca novo svjetlo na posljednje dane doba nacizma i nikad se nije pojavilo u bezbroj knjiga napisanim o Hitleru.<\/p>\n<p>U intervjuu za \u201cGadijan\u201d, Flegel, koja sada ima 93 godine, i zivi u st-arackom domu na sjeveru Njemacke, opisala je kako je pocela da radi kao medicinska sestra za Crveni krst pri vladi u Berlinu u januaru 1943. Tamo je premjestena sa istocnog fronta.<\/p>\n<p>Nakon kraha njemacke armije, Hitler je stalno boravio u Berlinu od novembra 1944, da bi se na kraju povukao u bunker sa svojim okruzenjem. Od tada ga je Erna stalno vidjala.<\/p>\n<p>\u201cBila sam u zgradi kada je neko rekao Firer je ovdje\u201d, kazala je ona. \u201cPrvi put, to nije posebno uticalo na mene. Dugo je bio izvan Berlina prije nego sto je neko ponovo javio Firer se vratio. Hitler se rukovao sa svim osobama koje nije prije pozdravio. Nakon toga je redovno pricao sa nama\u201d. <\/p>\n<p>\u201cNjegova vladavina je bila izuzetna. Uvijek je bio ljubazan i divan. Zaista nije bilo nista da mu se prigovori\u201d.<\/p>\n<p>Kako su se Rusi priblizavali, a Berlin se nasao pod direktnom artiljerijskom vatrom, raspolozenje u bunkeru se promijenilo. \u201cKrug je postajao sve manji. Ljudi su postali tihi\u201d.<\/p>\n<p>O Erni Flegel se saznalo tek nakon sto je CIA prije cetiri godine odobrila pristup transkriptu intervjua koji je dala americkim ispitivacima u novembru 1945. <\/p>\n<p>\u201cGadijan\u201d je otkrio pricu njenog poznanika o Hitlerovim posljednjim satima u jednom sefu u Vasingtonu, i objavio ga.<\/p>\n<p>Medjutim, njena sudbina je i dalje ostala misterija. Prije dva mjeseca, list sa sjedistem u Berlinu, BZ, usao je u trag njenim rodjacima preko njemackog Crvenog krsta i ratnog arhiva. Na zaprepastenje lista, njena porodica je otkrila da je Flegel i dalje ziva.<br \/>\nOna je posljednji prezivjeli zenski svjedok koji je bio u bunkeru. Traudel Junge &#8211; Hitlerova sekretarica, cija su sjecanja obezbijedila inspiraciju za film \u201cPad\u201d, koji je bio nominovan za Oskara, i koja je dala brojne intervjue novinarima i istoricarima, umrla je 2002. Jedini drugi prezivjeli, 88-godisnji Rohus Misk, Hitlerov telefonista, odbija da govori.<\/p>\n<p>Govoreci u svom starackom domu, koji ima zivopisni pogled na rijeku, Erna Flegel je u nedjelju izjavila da, kako su se Rusi priblizavali Berlinu, ljudi u bunkeru su poceli da zive \u201cizvan stvarnosti\u201d.<br \/>\nSredinom aprila 1945, uselili su se Jozef Gebels, nacisticki sef propagande, njegova supruga Magda i sestoro djece. Prvobitni Ernin posao bio je da se brine o ranjenim S vojnicima. Kada je postalo jasno da je situacija beznadezna, ona je pokusala da je ubijedi Magdu Gebels da posalje djecu izvan Berlina.<\/p>\n<p>\u201cBila je briljantna zena, na puno visem nivou nego vecina ljudi\u201d, izjavila je Flegels za \u201cGardijan\u201d. \u201cZeljela sam da odvede jedno ili dvoje djece van grada. Medjutim, gospodja Gebels je jednostavno rekla Ja pripadam svom muzu. A djeca pripadaju meni\u201d. <\/p>\n<p>\u201cJedne veceri mi je rekla, CMoram da odem do zubara pa bih zeljela da im pozelis laku noc. Rekla sam Naravno. Ucinicu to. Ne brinite\u201d.<\/p>\n<p>Flegel, koja je tada imala 33 godine, pjevala je djeci uspavanku. \u201cDjeca su bila divna. Svakog bi odusevila. Igrali su se u bunkeru\u201d, kazala je ona. \u201cTrebalo im je omoguciti da zive. Oni nijesu imali nikakve veze sa onim sto se desavalo oko njih. Ne spasiti djecu bilo je suludo, jezivo\u201d.<\/p>\n<p>Hitler ih je volio, dodala je ona, pio je sa njima toplu cokoladu i dozvoljavao im da koriste njegovu kadu. <\/p>\n<p>Magda Gebels je u medjuvremenu tolerisala cesta i dobro poznata nevjerstva svog supruga. \u201cNije govorila nista. Niko nije volio Gebelsa. Uvijek je bilo ljudi koji su visili oko njega. Naravno, medju njima su bile mlade i zgodne zene. Ne znam detalje, to su sve bili tracevi i besmislice\u201d.<\/p>\n<p>U svom originalnom svjedocenju, Flegel je takodje opisala kako je posljednjih dana prije samoubistva, popodne 30. aprila 1945, Hitler poceo da se urusava pred njenim ocima. \u201cKada su djelovi Berlina vec bili zauzeti, a Rusi se priblizavali centru grada, moglo se osjetiti, got-ovo fizicki, da se Treci Rajh blizio svom kraju\u201d, kaze se u njenom svjedocenju.<\/p>\n<p>\u201cHitler nije zahtijevao nikakvu njegu; tamo sam bila iskljucivo zbog ranjenika. Bio je puno ostario posljednjih dana; imao je puno sijede kose i odavao utisak covjeka 15-20 godina starijeg. Puno se tresao, tesko je hodao, desna strana mu je bila puno i dalje oslabljena od posljedica pokusaja atentata na njega\u201d. <\/p>\n<p>Erna Flegel je u nedjelju izjavila da je prije vjencanja sa Evom Braun 28. aprila, Hitler \u201cbio utonuo u sebe\u201d.<\/p>\n<p>Ona u svom svjedocenju zlobno opisuje Evu Braun, za koju kaze da je bila \u201cpotpuno bezlicna osoba\u201d. \u201cNe biste je primijetili u masi stenografa\u201d, izjavila je ona.<\/p>\n<p>Do 29. aprila, nekada mocni njemacki Rajh pretvoren je u oblast dimenzija veceg fudbalskog terena. Teske borbe su zahvatile centar grada. Radio-veze sa spoljnim svijetom su prekinute. Jurisne trupe su donosile vijesti o novim ruskim pozicijama. Te noci, u 10.30, Flegel je pozvana sa ostatkom medicinskog tima da se postroje i oproste od Firera. \u201cIzasao je iz sobe, rukovao se sa svima i rekao nekoliko prijateljskih rijeci. I to je bilo to\u201d, izjavila je ona za \u201cGardijan\u201d.<br \/>\nU toku njenog ispitivanja poslije rata, ona je rekla: \u201cNa kraju smo bili kao velika porodica. Uzasavajuca dinamika sudbine koja se odmotavala upravljala je svima nama. Mi smo bili Njemacka, i mi smo prolazili kroz kraj Treceg Rajha i rata. Sve trivijalno i spoljasnje je nestalo\u201d. <\/p>\n<p>Sljedeceg popodneva Hitler se ubio. Braun je uzela cijanid. \u201cSamo nekoliko ljudi je culo pucanj. Ostali nijesu\u201d, izjavila je Flegel u intervjuu. \u201cPreostalo osoblje je tada moralo da odluci da li ce da ostane. Znala sam da je Hitler mrtav jer je odjednom bilo vise ljekara u bunkeru. Ja nisam vidjela tijelo, ali ono je odneseno u vrt i spaljeno\u201d.<\/p>\n<p>Sljedeceg jutra, prezivljelima je receno da su oslobodjeni zakletve na lojalnost, a neki, ukljucujuci Martina Bormana, Hitlerovog privatnog sekretara, ukljucili su se u neuspjeli pokusaj da se probiju na zapad. Drugi su uzvrsili samoubistvo. Flegel je rekla da je bila ubijedjena da nema sanse da je Borman, \u201cstariji covjek\u201d, prezivio.<\/p>\n<p>Flegel je ostala i bila je svjedok smrti Gebelsove porodice. Doktor Helmut Kunc, stomatolog, ubrizgao je otrov djeci starosti od 4 do 12 godina, izjavila je ona. Kasnije iste noci, njihovi roditelji su se ubili.<br \/>\nDo Hitlerove smrti, Flegel nije se cak razmisljala o tome da li ce pr-ezivjeti, kazala je ona. \u201cJednostavno nijesmo mislili o tome\u201d, izjavila je za \u201cGardijan\u201d. \u201cZnali smo, prirodno, ko je bio glavni, i dok on nije otisao nijesmo mogli pricati o tome. Vojnici su postepeno odlazili. Onda ih odjednom vise nije bilo. Mnogi ljudi su pokusali da dodju do stanice U-Bahn u nadi da mogu pobjeci od Rusa. Svi su pokusavali sto su hrabrije mogli, da se netaknuti izvuku iz tog haosa\u201d. Prije 60 godina, 2. maja ujutro, ruski vojnici su promolili glavu u bunker.<br \/>\n\u201cDo tada nas je ostalo samo sestoro ili sedmoro u bunkeru\u201d, kazala je Flegel. \u201cZnali smo da se Rusi priblizavaju. Jedna medicinska sestra je nazvala telefonom i rekla Rusi dolaze\u201d.<\/p>\n<p>\u201cOnda su se pojavili u zgradi vla-de, to je bio ogromni kompleks. Njemci su bili transportovani\u201d. <\/p>\n<p>Flegel tvrdi da su se Rusi sa kojima se sretala prema njoj odnosili \u201cveoma humano\u201d, uprkos masovnom silovanju njemackih zena od strane ruskih vojnika drugdje u gradu. Obavili su \u201cinspekciju\u201d, otkrili podzemne zalihe bunkera i potom otisli, savjetujuci je da zakljuca svoja ulazna vrata.<\/p>\n<p>Crvena armija joj je dozvolila da nastavi da radi kao bolnicarka sljedecih nekoliko mjeseci, lijececi ranjene Ruse, dok nije zavrsila u ru-kama Jedinice SAD za strateske sluzbe, jedne od prethodnica CIA.<br \/>\nFlegel je izjavila da je \u201cispitivanje\u201d od strane Amerikanaca u novembru 1945. bilo nesto vise od neformalnog caskanja za vecerom. \u201cPozvali su nas da veceramo sa njima i pokusali da nas omeksaju. Mada to nije funkcionisalo sa mnom\u201d. <\/p>\n<p>Svjedocenje Erne Flegel &#8211; ukljucujuci njenu ubijedjenost da je Hitler mrtav, vazna izjava za pobjednicke saveznike &#8211; smatrano je dovoljno vaznim da ostane tajno. <\/p>\n<p>Intervju je bio nestao, sve do 1981, kada je jedan ljekar iz Konektikata i amater istoricar, naisao na njega u vojnoj arhivi i poslao ga Ricardu Helmsu, americkom obavjestajnom sefu 1945. u Berlinu, a kasnije direktor CIA. On je odgovorio, napisavsi: \u201cOvo je vjerovatno jedan od najpreciznijih intervjua i do sada nikad nije citiran, koliko ja znam, u bilo kojoj od nebrojenih knjiga o Hitlerovoj Njemackoj\u201d.<\/p>\n<p>U nedjelju je Flegel izbjegavala da saopsti sopstveni stav o nacistickoj eri i svojoj ulozi u njoj. Na pitanje zasto je cutala toliko dugo o svom poslu Hitlerove bolnicarke, ona je odgovorila: \u201cNakon 1945. ljudi su poceli da upiru prste jedni u druge. Veliki broj ljudi nije govorio nista. Kasnije je to bilo jos uvijek izvor kontroverze. Ja nijesam raspravljala o tome\u201d. <\/p>\n<p>Nikad nije dosla u iskusenje da napise svoje memoare. \u201cNijesam zeljela da se pravim vazna\u201d. <\/p>\n<p>Film \u201cPad\u201d, koji je gledala u svom starackom domu, precizno opisuje Treci Rajh i njegove posljednje sate, izjavila je Erna. \u201cPogrijesili su u nekolilo malih detalja, ali generalno, on je korektan\u201d, izjavila je ona, dodavsi: \u201cCak sam sebe prepoznala kao medicinsku sestru\u201d.<br \/>\nNakon rata, Erna je nastavila karijeru bolnicarke, a takodje je radila kao socijalni radnik i putovala u udaljene krajeve, ukljucujuci Ladak i Tibet. Nikad se nije udala. Sa 90 godina je posjetila Krim, gdje je ra-dila kao medicinska sestra tokom rata prije nego sto je premjestena u Berlin.<\/p>\n<p>Sa 93 godine je i dalje pokretna i lucidna. Ima malo posjetilaca. Jedina uspomena u njenom sobicku na vrijeme provedeno uz Hitlera je stoljnjak iz zgrade vlade Treceg Rajha.<\/p>\n<p>VISE NAS JE POGODILA SMRT PSA NEGO EVE BRAUN<\/p>\n<p>Nakon Hitlerove odluke da ozeni Evu Braun \u201codmah mi je bilo jasno da to znaci kraj Treceg Rajha\u201d, dodala je ona, tvrdeci da je smrt Hitlerovog psa Blondi \u201cpogodila nas vise\u201d od samoubistva Eve Braun. <\/p>\n<p>Erna se u intervjuu za \u201cGardijan\u201d nije puno trudila da sakrije da ne voli tu zenu koja je, kako je rekla, bila ne puno vise od Hitlerove grupi djevojke. \u201cO, dragi Boze. Nije imala nikakvog znacaja. Niko nije ocekivao puno od nje. Bila je samo mlada djevojka, zaista\u201d, rekla je ona za Evu Braun koja je bila samo sest mjeseci mladja od nje. \u201cOna nije bila stvrano njegova supruga\u201d.<\/p>\n<p>Ko je ko<\/p>\n<p>Adolf Hitler<\/p>\n<p>Pucao je sebi u glavu 30. aprila 1945. Njegovo tijelo je spaljeno.<br \/>\nEva Braun<\/p>\n<p>Hitlerova ljubavnica, koja se udala za njega u bunkeru, a kasnije sa njim izvrsila samoubistvo. Njeno tijelo je spaljeno pored Hitlerovog.<br \/>\nTraudel Junge<\/p>\n<p>Hitlerova sekretarica, cija sjecanja su posluzila kao inspiracija za film \u201cPad\u201d. Umrla je 2002.<br \/>\nGebels i njegova supruga Magda<\/p>\n<p>Gebels, nacisticki ministar za propagandu i njegova supruga, ubili su se 1. maja 1945.<\/p>\n<p>Martin Borman<\/p>\n<p>Hitlerov licni sekretar napustio je bunker nakon Hitlerove smrti i gotovo je sigurno da su ga ubili Rusi, ali njegovo tijelo nikada nije pronadjeno.<\/p>\n<p>Rohus Misk<\/p>\n<p>Hitlerov teleoperater. Jedini prezivjeli iz bunkera, uz Ernu Flegel, koji je jos ziv. Ima 88 godina i zivi u Berlinu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Hitlerova bolnicarka prvi put prica o o posljednjim Hitlerovim satima, prijateljstvu sa \u201cbriljantnom\u201d Magdom Gebels, i ljubomornom preziru prema Evi Braun<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-45602","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45602"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45602\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}