{"id":455168,"date":"2026-04-10T06:57:22","date_gmt":"2026-04-10T04:57:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=455168"},"modified":"2026-04-10T06:57:22","modified_gmt":"2026-04-10T04:57:22","slug":"bog-svijest-znanost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2026\/04\/10\/bog-svijest-znanost\/","title":{"rendered":"Bog, svijest, znanost"},"content":{"rendered":"

\u2026Sve je svjesno bi\u0107e\u2026 Trava, drve\u0107e, Zemlja, Sunce, Mjesec i zvijezde, sve su oni um\u2026<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Autor: Sukesh Motwani<\/strong><\/p>\n

Kao filozofima ro\u0111enima u vremenu u kojem znanost vodi potragu za odgovorima na pitanja koja se ti\u010du \u017eivota, stvaranja i prirode stvarnosti, du\u017enost nam je odr\u017eati \u017eivim osje\u0107aj \u010du\u0111enja prema skrivenom redu i harmoniji temeljem kojih univerzum funkcionira. Potraga za istinom i smislom podjednako je nadahnjivala filozofe, znanstvenike i religijske mislioce, stoga mo\u017eda ne bi bilo pretenciozno ovu potragu kvalificirati kao potragu za krajnjim misterijem, zagonetkom Boga. Pozabavit \u0107emo se ovom zagonetkom navode\u0107i zanimljiva razmi\u0161ljanja koja oslikavaju odnos izme\u0111u znanstvenih nastojanja i duhovno utemeljenih ideja slavnih znanstvenika i pisaca. Nastojat \u0107emo pokazati da se racionalisti i znanstvenici, iako na razli\u010dite na\u010dine, sla\u017eu oko postojanja nevidljive sile koja pokre\u0107e sve nas i odre\u0111uje zakone prirode i univerzuma op\u0107enito. Ta je nevidljiva sila zasad izvan opipljivih parametara, definicija i mjera. Jednostavno, Einsteinovim rije\u010dima dostojnim po\u0161tovanja re\u010deno: \u201cLjudi, biljke ili kozmi\u010dka pra\u0161ina, svi ple\u0161emo na tajanstvenu melodiju kojoj iz daljine intonaciju daje nevidljivi svira\u010d.\u201d<\/p>\n

Ka\u017ee se da je Einstein gotovo sa strahopo\u0161tovanjem razmi\u0161ljao o misterijima vje\u010dnosti, o \u017eivotu, o \u010dudesnoj strukturi stvarnosti. Max Planck, jedan od najve\u0107ih teorijskih fizi\u010dara, bio je odre\u0111eniji, tvrde\u0107i da ne mo\u017ee biti stvarnog sukoba izme\u0111u znanosti i religije jer se one me\u0111usobno upotpunjuju. Zaklju\u010duje da znanost ne mo\u017ee rije\u0161iti krajnji misterij prirode jer smo i mi sami dio tog misterija koji poku\u0161avamo doku\u010diti. Zaista, nije slu\u010dajno da su mnogi najve\u0107i mislioci svih vremena bili duboko religiozni. \u010cini se da bi svaka ozbiljna osoba koja promi\u0161lja morala shvatiti potrebu prepoznavanja i njegovanja religioznog dijela svoje prirode.<\/p>\n

Na pitanje jedne djevoj\u010dice \u201cmole li se znanstvenici\u201d, Einstein je napisao: \u201cSvatko tko se ozbiljno bavi znanstvenom potragom, razvija uvjerenje da se kroz zakone univerzuma iskazuje nekakav duh, znatno nadmo\u0107niji od \u010dovjeka\u201d. Carl Sagan to podupire izjavom: \u201cIdeja da se znanost i duhovnost na neki na\u010din me\u0111usobno isklju\u010duju, \u0161tetna je za obje. U \u2018debati\u2019 izme\u0111u znanosti i duhovnosti nemogu\u0107e je pobijediti, to je krivi put. Ustrajavanje na tome da znanost i religija moraju govoriti istim jezikom ili do\u0107i do istih zaklju\u010daka proma\u0161uje smisao zajedni\u010dke te\u017enje za cjelovitim znanjem i temeljnom istinom. Stvoriti suparni\u0161tvo me\u0111u njima, po pitanju va\u017enosti i ispravnosti, beskorisno je. Zajedno, one \u0107e o\u017eivjeti 21. stolje\u0107e novom snagom. To \u0107e se dogoditi bili njihovi stru\u010dnjaci u dijalogu ili ne.\u201d<\/p>\n

U svojim je bezvremenskim razmi\u0161ljanjima o znanosti i religiji Carl Sagan napisao: \u201cAko ikada do\u0111emo do to\u010dke u kojoj budemo mislili da potpuno razumijemo tko smo i odakle dolazimo, tada \u0107emo proma\u0161iti.\u201d. Stav kojim se odbacuju slijepi dogmatizam religije i ta\u0161ta sigurnost znanosti, stav je nekih od najve\u0107ih znanstvenih umova u povijesti. Kada su se ljudi poput Kopernika, Keplera i Newtona borili protiv o\u0161trog religijskog otpora na koji su nailazile njihove revolucionarne ideje, vjerovali su da \u0107e njihova otkri\u0107a pro\u0161iriti ljudsko razumijevanje prirode Boga. Njihovo razmi\u0161ljanje bilo je: \u0161to vi\u0161e razumijemo svijet oko sebe i svu njegovu zamr\u0161enost, bolje \u0107emo razumjeti um njegova stvoritelja. Fizi\u010dar Freeman Dyson je primijetio da je Einstein znanosti pristupao s religioznim divljenjem i dubokim po\u0161tovanjem. Kao njegov mla\u0111i kolega na Princetonu, svjedo\u010dio je Einsteinovom postupnom okretanju filozofiji, \u0161to je rezultiralo njegovim promi\u0161ljanjima o \u201cumu\u201d i \u201cuzvi\u0161enom duhu\u201d univerzuma koja nam je ostavio u naslje\u0111e. Einstein je volio zami\u0161ljati budizam kao religiju budu\u0107nosti, sposobnu obuhvatiti najbolje od znanstvenog i duhovnog pristupa \u017eivotu.<\/p>\n

Svijet znanosti o\u017eivljava \u010dovjekovo razumijevanje Boga i religije. Na primjer, znanstvenu nedoumicu je li svjetlost \u010destica ili val, razrije\u0161io je Paul Dirac naizgled neo\u010dekivanim i nelogi\u010dnim zaklju\u010dkom da je ona oboje. Evo klju\u010da koji je omogu\u0107io to otkri\u0107e: na\u010din na koji postavljamo pitanja utje\u010de na odgovore do kojih dolazimo. Svjetlo ima osobine vala ako postavimo pitanje kao da se radi o valu, a osobine \u010destice ako postavimo pitanje kao da se radi o \u010destici. Ovo je obrazac za razumijevanje kako kontradiktorna obja\u0161njenja stvarnosti mogu istodobno biti istinita. Religiozni impuls je potaknut pitanjima smisla: \u0160to zna\u010di biti ljudsko bi\u0107e? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Kako biti korisni jedni drugima i svijetu? Imunologinja Esther Sternberg i kardiolog Mehmet Oz spoznali su da znanstvena jezgra zapadne medicine ne mo\u017ee rije\u0161iti, pa \u010dak ni pristupiti pitanju ranjivosti ljudskog \u017eivota, neminovnosti smrti, a ni na\u0161im svakida\u0161njim i ustrajnim nastojanjima oko pitanja smisla.<\/p>\n

Razmislite o savr\u0161enoj uvodnoj re\u010denici teolo\u0161kog klasika Reinholda Niebuhra u The Nature and Destiny of Man (Priroda i sudbina \u010dovjeka): \u201c\u010covjek je oduvijek bio svoj najve\u0107i problem\u201d. To mo\u017eemo usporediti s Einsteinovom primjedbom da su naoru\u017eanje i tehnologija 20. stolje\u0107a poput \u017eileta u rukama trogodi\u0161njeg djeteta. \u010covjek ne mo\u017ee voditi \u017eivot ispunjen propitivanjem, a ne primijetiti da su svi na\u0161i najve\u0107i ciljevi \u2013 politi\u010dki, ekonomski i znanstveni \u2013 neizbje\u017eno ote\u017eani unutarnjom dramom ljudskog stanja.<\/p>\n

U tom duhu, Einstein shva\u0107a svog suvremenika Mahatmu Gandhija, a i Bo\u017eje poslanike kao \u0161to su Isus, Mojsije i Buddha kao duhovne u\u010ditelje, ali i kao genije \u2013 \u201cgenije umije\u0107a \u017eivljenja \u2026 umije\u0107a koje je potrebnije kao podr\u0161ka globalnom ljudskom dostojanstvu, sigurnosti i radosti nego sva otkri\u0107a koja se ti\u010du objektivnog znanja\u201d.<\/p>\n

Odnos izme\u0111u znanosti i religije propituje i fizi\u010dar Alan Lightman, jedan od danas najboljih znanstvenih esejista, u djelu The Accidental Universe: The World You Thought You Knew (Slu\u010dajni Svemir: Svijet koji ste mislili da poznajete). U predgovoru Lightman pri\u010da da je na Tehnolo\u0161kom institutu u Massachusettsu prisustvovao predavanju Dalaj Lame, \u201cjednog od svjetskih duhovnih vo\u0111a koji je sjedio prekri\u017eenih nogu u modernom hramu znanosti\u201d. Slu\u0161ao je predavanje o budisti\u010dkom konceptu sunyata, koji se prevodi kao \u201cpraznina\u201d \u2013 ideji da su objekti u fizi\u010dkom univerzumu \u201cprazni\u201d temeljnim zna\u010denjem te da ih mi svojim umom ispunjavamo smislom i vrijedno\u0161\u0107u. Lightman dodaje: \u201cKao znanstvenik, \u010dvrsto vjerujem da su atomi i molekule stvarni (iako su uglavnom prazan prostor) i da postoje neovisno od na\u0161eg uma. S druge strane, osobno svjedo\u010dim kako se uznemirim kada pro\u017eivljavam ljutnju, ljubomoru, uvredu i sva ostala emocionalna stanja koja proizvodi moj vlastiti um. Jer, um je uistinu svoj vlastiti kozmos. Kao \u0161to je Milton napisao u Izgubljenom raju, \u201c[um] mo\u017ee napraviti raj od pakla ili pakao od raja\u201d. U svojoj neprekidnoj potrazi za smislom u ovom zagonetnom i privremenom postojanju, zarobljeni unutar nekih kilogram i pol neurona, ponekad nam je te\u0161ko re\u0107i \u0161to je stvarno. Mi \u010desto izmi\u0161ljamo ono \u0161to ne postoji. Ili zanemarujemo ono \u0161to postoji. Trudimo se uvesti red u svoje umove, kao i u svoje koncepte vanjske stvarnosti. Trudimo se uspostaviti veze. Trudimo se prona\u0107i istinu. Sanjamo i nadamo se. A pored svih tih nastojanja, proganja nas sumnja da je ono \u0161to vidimo i razumijemo o svijetu samo mali dio cjeline. Znanost nam ne otkriva smisao na\u0161eg postojanja, ali skida neke od velova. Napetost izme\u0111u unutarnje i vanjske realnosti tako\u0111er se nalazi u korijenu ve\u0107 dobro nam poznate napetosti izme\u0111u znanosti i religije.<\/p>\n

Nadalje, Lightman polemizira protiv ideje da je znanost religija na\u0161eg stolje\u0107a: \u201cAko je znanost religija 21. stolje\u0107a, za\u0161to jo\u0161 uvijek ozbiljno raspravljamo o raju i paklu, \u017eivotu poslije smrti i manifestacijama Boga? Biologinja Nancy Hopkins eksperimentira s DNK raznih organizama kako bi prou\u010dila na koji na\u010din geni kontroliraju razvoj i rast \u017eivih bi\u0107a. \u010cini li se kao da je time moderna znanost gurnula Boga u kut tako da On, Ona ili Ono vi\u0161e nema prostora za djelovanje, ili ga je mo\u017eda u\u010dinila potpuno nebitnim? Sude\u0107i po istra\u017eivanjima, nije. Ankete pokazuju da vi\u0161e od tri \u010detvrtine Amerikanaca jo\u0161 uvijek vjeruje u \u010duda, vje\u010dnu du\u0161u i Boga. Unato\u010d poplavi novih knjiga i izjavama istaknutih ateista, religija ostaje, zajedno sa znano\u0161\u0107u, jedna od vode\u0107ih sila koje oblikuju na\u0161u civilizaciju. Na\u0161a mala grupa znanstvenika i umjetnika fascinirana je tim usporednim vjerovanjima, razli\u010ditim na\u010dinima shva\u0107anja svijeta. I fascinirani su \u010dinjenicom da znanost i religija mogu koegzistirati u na\u0161im umovima.\u201d<\/p>\n

Lightman tvrdi da postoje stvari u koje vjerujemo bez fizi\u010dkog dokaza, a ponekad \u010dak i bez ikakve metodologije za dokazivanje. Ne mo\u017eemo jasno utvrditi za\u0161to nas zavr\u0161etak nekog knji\u017eevnog djela zaokuplja, ne mo\u017eemo utvrditi pod kojim uvjetima bismo \u017ertvovali vlastiti \u017eivot da bismo spasili \u017eivot svog djeteta i je li ispravno ukrasti da bismo nahranili svoju obitelj, \u010dak se ne mo\u017eemo slo\u017eiti ni oko definicije ispravnog i pogre\u0161nog. Ne mo\u017eemo utvrditi ni smisao svog \u017eivota i ima li \u017eivot uop\u0107e smisla. O ovim pitanjima mo\u017eemo prikupljati dokaze i raspravljati, ali na kraju ne mo\u017eemo do\u0107i do nekog sustava analize koji bi bio sli\u010dan onome kojim fizi\u010dari odre\u0111uju koliko je sekundi potrebno trideset centimetara duga\u010dkom klatnu da zavr\u0161i svoj otklon. Prethodna pitanja su pitanja estetike, moralnosti i filozofije. To su pitanja za umjetnosti i humanisti\u010dke znanosti. U bilo kojem trenutku u vremenu, znanstvenik radi ili poku\u0161ava raditi na jasno postavljenom problemu, na pitanju koje mora imati definitivan odgovor. Za umjetnike i humaniste definitivni odgovori na sva zanimljiva i va\u017ena pitanja ne postoje. Zaista, sposobnost prihva\u0107anja neodgovorenih \u2013 a mo\u017eda i neodgovorivih \u2013 pitanja nalazi se u sr\u017ei kreativnosti i tajna je sre\u0107e, ali je istovremeno i esencija vjere, smatra Lightman. \u201cVjera, u naj\u0161irem smislu, je puno vi\u0161e od pukog vjerovanja u postojanje Boga ili neuva\u017eavanja znanstvenih dokaza. Ona je spremnost da se ponekad predamo stvarima koje ne razumijemo u potpunosti. Vjera je vjerovanje u ne\u0161to \u0161to nas nadilazi. To je sposobnost da u nekim trenucima po\u0161tujemo ti\u0161inu, a u drugima se vodimo stra\u0161\u0107u i odu\u0161evljenjem \u2013 oni su umjetni\u010dki poticaj, uzlet ma\u0161te, potpuna uklju\u010denost u ovaj neobi\u010dan i svjetlucavi svijet.\u201d<\/p>\n

V. V. Raman (umirovljeni profesor fizike i humanisti\u010dkih znanosti na Institutu tehnologije u Rochesteru i autor knjige Truth and Tension in Science and Religion (Istina i tenzija u znanosti i religiji) navodi da je hinduizam \u2013 koji je svjesnost i prakticiranje umjetnosti kao ne\u010deg \u017eivotodajnog zadr\u017eao u samom sredi\u0161tu svakodnevne duhovnosti \u2013 kroz povijest izbjegavao nadmetanje izme\u0111u znanosti i religije. Prof. Raman ka\u017ee da u hinduisti\u010dkom svijetu postoji jasno razu\u00admijevanje \u0161to spada pod religijsko znanje, a \u0161to pod intelektualno, odnosno analiti\u010dko i svjetovno znanje. Dok bi za raspravu izme\u0111u znanosti i religije na Zapadu rekao da je u spoznajnom neskladu, istu raspravu u hinduizmu nazvao bi iskustvenim skladom. Unutar hinduisti\u010dke rasprave mogu\u0107e je promatrati neke stvari u logi\u010dnom i analiti\u010dkom okviru (\u0161to omogu\u0107ava znanost) i razlikovati to od druge razine iskustva, iskustva koje dolazi od onog \u0161to bismo mogli nazvati dubokom povezano\u0161\u0107u. Smatra da je jedna od nepovoljnih posljedica znanosti ovisnost o racionalnosti. Iz njegova kuta gledanja, znanje preneseno kroz umjetnost, poeziju i ljepotu nije iracionalno, nego nadracionalno, i jednako je presudno u ljudskom \u017eivotu kao i racionalnost. Da bi to objasnio, koristi se analogijom i uspore\u0111uje znanost i religiju sa sonetom; dok logika mo\u017ee kvalitetno analizirati sonet po pitanju strukture, ljudski duh prodire do smisla. On suprotstavlja ono \u0161to je zajedni\u010dko znanosti i religiji u svrhu istra\u017eivanja komplementarnosti tih dvaju podru\u010dja ljudskog nastojanja. Pascalova poznata tvrdnja \u201csrce ima svoje razloge koje razum ne razumije\u201d, govori o stavu prosvijetljenih mislilaca i vizionara koji su shvatili da je svijet iznimno slo\u017een da bismo sve ugurali u okvire razuma.<\/p>\n

Ve\u0107ina znanstvenika vjeruje da postoji kompletan i kona\u010dan skup zakona koji upravljaju fizi\u010dkim pojavama te da kontinuirano napredujemo u smjeru otkrivanja tih zakona. To vjerovanje dio je temeljne doktrine, odnosno u\u010denja znanosti. Okrenimo se religiji. U svojoj poznatoj studiji o religiji iz 1902. godine, Varieties of Religious Experience (Raznolikost religijskog iskustva), harvardski filozof Wiliam James opisuje religiju na sljede\u0107i na\u010din: \u201cKada bi religiju trebalo okarakterizirati u naj\u0161irem i najop\u0107enitijem smislu, moglo bi se re\u0107i da obuhva\u0107a vjerovanje o postojanju nevidljivog poretka i da najve\u0107a dobrobit le\u017ei u na\u0161em harmoni\u010dnom prilago\u0111avanju tom poretku.\u201d Prema tome, religija i duhovnost su, zapravo, osobno i subjektivno iskustvo i to ih razlikuje od znanosti. Pretpostavimo da znanje unutar religije mo\u017eemo grubo klasificirati u dvije vrste: transcendentno iskustvo te sadr\u017eaj svetih religijskih knjiga, kao \u0161to su \u017eidovski Stari zavjet, kr\u0161\u0107anski Novi zavjet, islamski Kuran i hinduisti\u010dke Upani\u0161ade. Ovo transcendentno iskustvo \u2013 neposredno i nu\u017eno osobno iskustvo povezanosti s nevidljivim bo\u017eanskim redom \u2013 prekrasno je opisao sve\u0107enik u Jamesovoj knjizi: \u201cSje\u0107am se no\u0107i i to\u010dnog mjesta na vrhu brda gdje se moja du\u0161a otvorila prema beskona\u010dnosti; vidio sam susret dvaju svjetova, unutarnjeg i vanjskog. Bila je to dubina koja doziva drugu dubinu \u2013 dubinu koju je moja vlastita borba otvorila u meni, na koju odgovara neuobi\u010dajena dubina oko mene, koja obuhva\u0107a zvijezde. Stajao sam nasamo s Njim, s onim koji je stvorio mene i svu ljepotu svijeta, svu ljubav, patnju, pa \u010dak i isku\u0161enje. Nisam ga tra\u017eio, ali osje\u0107ao sam savr\u0161eno jedinstvo svog duha s Njegovim\u2026\u201d Iznimno osobna i neposredna priroda ovog opisa transcendentnog iskustva daje mu autenti\u010dnost i snagu. Njegova istinitost le\u017ei u samom subjektivnom iskustvu. Kvaliteta iskustva ne mo\u017ee se obuhvatiti ili izmjeriti kao na voltmetru i stoga se ne mo\u017ee prenijeti drugima.<\/p>\n

Pogledajmo drugu perspektivu prirode stvarnosti, sa stajali\u0161ta jednog idealiste iz knjige The Presence of the Sacred (Prisutnost Svetog), autora Sime Sharme: \u201cMaterijalist po\u0161tuje materijalnu prirodu kao tvar ili energiju. Njemu stvarnost otkriva zakone i principe koji pripadaju materiji i fenomenima. Idealistu je svijet fenomena samo privid, a ideja stvarnost. Univerzum ova dva stajali\u0161ta uskla\u0111uje s njihovim individualnim iskustvima i otkriva im sukladne odgovore. Materijalizam i idealizam dovedeni u krajnost, me\u0111usobno se isklju\u010duju, obezvrje\u0111uju\u0107i kozmi\u010dko iskustvo i ljudski \u017eivot, ostavljaju\u0107i ljudska bi\u0107a duboko podijeljenima. Bezdan se otvara izme\u0111u svijeta \u010dinjenica i istinitosti iskustva\u2026 Ova podjela u na\u0161oj psihi zaista se osje\u0107a u dana\u0161njem \u010dovje\u010danstvu. Imamo osje\u0107aj me\u0111upovezanosti svih stvari \u2013 misli s postojanjem, a postojanja s fenomenima i materijom. Ono \u0161to nam preostaje je intuicija o cjelovitosti, ali s iskustvom podijeljenosti.\u201d<\/p>\n

U svojoj knjizi The Universe in a Single Atom (Univerzum u atomu) Dalaj Lama govori o uvo\u0111enju subjektivnog iskustva u okvire znanosti te zagovara metode pribli\u017eavanja znanosti i duhovnosti. U znanstvenim procesima koji se primjenjuju u izu\u010davanju svijesti, kada se slu\u0161a neka osoba koja objektivno prepri\u010dava svoja mentalna stanja, Dalaj Lama smatra da je najva\u017enija dimenzija izostavljena, a to je subjektivno iskustvo pojedinca, bilo da se radi o teoriji kognitivne psihologije, neurobiolo\u0161koj analizi ili teoriji evolucije. Postavlja pitanje mo\u017eemo li zamisliti znanstvenu metodologiju za prou\u010davanje svijesti kojom bi se robusna metoda prvog lica1, koja u potpunosti opravdava fenomenologiju iskustva, mogla kombinirati s objektivnom perspektivom prou\u010davanja mozga. To bi nas moglo odvesti ne samo do ve\u0107eg razumijevanja svijesti, nego i do boljeg razumijevanja dinamike ljudskog uma i njegove povezanosti s boli.<\/p>\n

Nove teorije u neuroznanosti sugeriraju da je svijest su\u0161tinsko svojstvo svega, ba\u0161 kao gravitacija. Taj napredak otvara svijet mogu\u0107nosti za suradnju izme\u0111u budista i neuroznanstvenika. \u201cSrce svijesti je\u201d, ka\u017ee neuroznanstvenik Christof Koch, \u201cto da se ona osje\u0107a kao ne\u0161to. Kako je mogu\u0107e da taj komad materije, kao \u0161to je moj mozak, mo\u017ee osje\u0107ati bilo \u0161to?\u201d Koch, jedan od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka na podru\u010dju svijesti, i Dalaj Lama su 2013. godine jedan cijeli dan raspravljali o neuroznanosti i umu. Imali su razli\u010dite pristupe. Koch je ponudio suvremene znanstvene teorije o toj temi, a Njegova Svetost je uzvratila drevnim budisti\u010dkim u\u010denjima. Na kraju razgovora, dvojica mislilaca su se slo\u017eila gotovo po svim pitanjima. \u201cOno \u0161to me se najvi\u0161e dojmilo je njegovo vjerovanje da je svijest svugdje \u2013 ono \u0161to mi na Zapadu zovemo \u2018panpsihizam'\u201d, ka\u017ee Koch, \u201ci da moramo smanjiti patnju svih svjesnih stvorenja.\u201d Panpsihizam, ideja univerzalne svjesnosti, istaknuta je misao u nekim ograncima drevne gr\u010dke filozofije, paganizma i budizma. Donedavno, moderna je znanost u velikoj mjeri odbacivala tu ideju. U svom radu o svjesnosti Koch sura\u0111uje s istra\u017eiva\u010dem Giuliom Tononijem. Tononi je otac najpopularnije moderne teorije o svijesti zvane Teorija integriranih informacija (Integrated Information Theory \u2013 IIT). Ta teorija ka\u017ee da se svjesnost javlja u fizi\u010dkim sustavima koji sadr\u017ee mnoge razli\u010dite i me\u0111usobno vrlo dobro povezane informacije. Na temelju te pretpostavke, svjesnost se mo\u017ee mjeriti kao teoretska kvantiteta koju istra\u017eiva\u010di zovu phi.<\/p>\n

Me\u0111utim, izvan granica fizi\u010dkog mozga, znanstvenici su tek po\u010deli shva\u0107ati \u0161to je to um ili svijest kao takva. S druge strane, budizam ve\u0107 tisu\u0107ama godina povezuje um sa svije\u0161\u0107u. Traleg Kyabgon Rinpoche je tvrdio da um blista i dok je prazan, za razliku od ostalih objekata. Na sli\u010dan na\u010din, prema Teoriji integriranih informacija, svijest je uro\u0111ena kvaliteta svega. Ipak, zna\u010dajnije se pojavljuje samo u odre\u0111enim okolnostima \u2013 kao \u0161to svi objekti imaju masu, ali samo oni veliki imaju zna\u010dajniju gravitaciju.<\/p>\n

Dogen, osniva\u010d najve\u0107e \u0161kole zen budizma u Japanu (soto zen), u svom je glavnom djelu Shobogenzo oti\u0161ao toliko daleko da je rekao: \u201cSve je svjesno bi\u0107e.\u201d Trava, drve\u0107e, Zemlja, Sunce, Mjesec i zvijezde, sve su oni um, zapisao je Dogen. \u201cSuo\u010dio sam se s budisti\u010dkim u\u010denjem da je svijest vjerojatno posvuda prisutna na razli\u010ditim razinama i to me potaknulo da ozbiljno prihvatim razmjere te teorije\u201d, ka\u017ee Koch. Kroz dodatna istra\u017eivanja, Koch i Tononi mogli bi bolje istra\u017eiti svijest u svrhu znanstvenog dokazivanja da su sva bi\u0107a svjesna. U me\u0111uvremenu, budisti cijelog svijeta stalno rade na razvoju razumijevanja uma. Traleg Rinpoche ka\u017ee da se analiti\u010dke metode mogu samo pribli\u017eiti razumijevanju uma. Umjesto toga, ka\u017ee, odmaraju\u0107i um i kontempliraju\u0107i ga, meditant mo\u017ee razviti razumijevanje prirode uma i njegova odnosa prema svemu ostalom.<\/p>\n

Temeljem iznesenih razmi\u0161ljanja, zagonetka Boga je najljep\u0161e i najfascinantnije pitanje vrijedno bavljenja iz svake perspektive i svakim dostupnim na\u010dinom istra\u017eivanja. Nema razlike izme\u0111u duhovnog i fizi\u010dkog univerzuma, nema razlike izme\u0111u unutarnjeg i vanjskog, izme\u0111u subjektivnog i objektivnog, izme\u0111u natprirodnog i racionalnog. Ipak, paradoksalno je \u0161to mnogim ljudima upravo takva jasna razgrani\u010denja i razlikovanja poma\u017eu da razumiju i usklade svoj duhovni i znanstveni pogled na \u017eivot.<\/p>\n

1 Perspektiva \u201cprvog lica\u201d \u2013 odnosi se na metodu u dru\u0161tvenim znanostima i psihologiji gdje je istra\u017eiva\u010d ujedno i subjekt. Ova metoda se temelji na izravnom, subjektivnom iskustvu pojedinca kao po\u010detnoj to\u010dki za stvaranje znanja, a ne na promatranju drugih iz vanjske perspektive.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

S engleskog prevela: Daniela Dev\u010di\u0107<\/p>\n

Bog, svijest, znanost<\/a><\/p><\/blockquote>\n